Potrebno mi je mnogo sunca, i to i noću, jedno da me susreće, jedno da zamnom svetlost baca, u ponoru jedno dubokom, jedno da nosim u ruci kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti, i to svakog dana, i mnogo od milošte reči: potrebno mi je primirje između srca i sećanja između neba i bola koji pred njim kleči.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena lica mnoga, i to svakog trena, potreban mi prijatelj i to što veći, potrebni su mi mostovi viseći preko mržnje, preko nesporazuma nepremostivoga.