Fw190A, F, G :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Evo i malo mog doprinosa...

Kratak pregled razvoja Fw-190 sa verzijama...

Focke-Wulf Fw 190

Drugi glavni lovac Luftwaffe u drugom svjetskom ratu i po mišljenju većine pilota bolji od Bf 109, Focke-Wulf Fw 190 razvijen je pod ugovorom sklopljenim sa Reichsluftfahrtministerium (RLM - ministarstvo zrakoplovstva) u jesen 1937. god. Kurt Tank je podnio dva prijedloga, jedan pokretan tekuće hlađenim motorom Daimler-Benz DB 601 i drugi pokretan (tada) novim zračno hlađenim radijalnim motorom BMW 139. Odabran je projekt sa radijalnim motorom a rad na konstrukciji započeo je u ljeto 1938. pod vodstvom OberIng R. Blasera. Slobodnonoseći niskokrilni jednokrilac sa temeljnom konstrukcijom od ojačane oplate, prototip Fw 190 V1 izišao je iz hangara u Bremenu u svibnju 1939. a prvi let izveden je 1. lipnja 1939. u Bremenu, pilot je bio Flugkapitän Hans Sander. Drugi zrakoplov, Fw 190 V2 poletio je u listopadu 1939. naoružan sa dvije strojnice MG 131 kal. 13 mm i dvije MG 17 kal. 7,92 mm. Oba zrakoplova imala su velika kućišta osovine propelera u svrhu smanjivanja aerodinamičnog otpora, no zbog problema sa pregrijavanjem motora isti su uklonjeni i zamijenjeni prstenastim kućištima NACA. Prije leta prvog prototipa odlučeno je motor BMW 139 zamijeniti snažnijim, ali duljim i težim motorom BMW 801. Promjena je iziskivala niz većih zahvata, između ostalog ojačavanje konstrukcije i pomicanje kokpita prema repu, čime je istodobno riješen problem oko težišta i, nenadano, problem oko pregrijavanja kokpita i ispušnih plinova koji su prodirali u kabinu i ometali pilota pošto je motor BMW 139 bio postavljen preblizu kokpitu. Treći i četvrti prototip nisu rađeni a Fw 190 V5 sa novim motorom dovršen je početkom 1940. Kasnije iste godine zrakoplov je dobio krila većeg raspona (za 1 m u odnosu na originalnih 9,50 m) i ova verzija Fw 190 V5g, iako 10 km/h sporija, pokazala se puno pokretljivijom i superiornijom po brzini penjanja u odnosu na verziju sa manjim rasponom krila koja je tada označena Fw 190 V5k. Od 30 predserijskih zrakoplova Fw 190A-0, prvih devet imalo je originalna krila a ostatak je dobio krila povećanog raspona. Prvi zrakoplovi predani su ispitnoj postrojbi Erprobungskommando 190 u bazi Rechlin-Rogenthin tijekom veljače 1941. a u ožujku iste godine Jagdgeschwader 26 počeo se pripremati za uvođenje novog lovca u službu Luftwaffe. Prva serijska verzija bila je Fw 190A-1 sa krilima većeg raspona, radijalnim motorom BMW 801C-1 od 1660 ks, radio-uređajem FuG 7a i četiri strojnice MG 17 kal. 7,92 mm. Zrakoplov te verzije iz 6./JG 26 sukobio se 27. rujna 1941. sa britanskim Supermarine Spitfireom Mk V kada se nedvojbeno pokazalo da četiri strojnice kal. 7,92 mm nisu dovoljne. Nedostatak je otklonjen na Fw 190A-2 koji je dobio jači motor BMW 801C-2, dvije strojnice MG 17 iznad motora i dva topa MG FF kal. 20 mm u korijenima krila a često su bile dodane i dvije MG 17 u vanjskim panelima krila. Na idućim modelu Fw 190A-3, na kojemu je uveden motor BMW 801Dg od 1800 ks, topovi MG FF prebačeni su u vanjske panele krila, a u korijenima krila postavljeni su topovi MG 151 veće brzine paljbe. Podvarijante su bile Fw 190A-3/U1 i Fw 190A-3/U3 za blisku potporu i izvidnički Fw 190A-3/U4, dobiveni uklanjanjem topova MG FF umjesto kojih su postavljeni nosači za bombe ETC 500 odn. kamere Rb 12.

U ljeto su počele isporuke modela Fw 190A-4 na kojemu je uvedeno ubrizgavanje mješavine vode i metanola za kratkotrajno uvećanje snage motora BMW 801D-2 od 2100 ks i povećanje maksimalne brzine na 670 km/h na 6400 km. Općenito identičan Fw 190A-4/Trop dobio je tropske filtre motora za zaštitu od pijeska na sredozemnoj bojišnici i nosače za 250 kg bombu ispod trupa; sustav ubrizgavanja metanola MW-50 nije postavljen na verziji Fw 190A-4/R6 koji je ispod krila mogao ponijeti dvije cijevi za lansiranje raketa WGr.21 kal. 210 mm. Na Fw 190A-4/U8 ugrađeno naoružanje smanjeno je na dva topa MG 151 kal. 20 mm ali mogao je ponijeti 500 kg bombu ispod trupa i dodatni spremnik goriva od 300 l ispod svakog krila. Na svim do sada spomenutim verzije motor je imao tendenciju pregrijavanja a taj je problem riješen na Fw 190A-5 koji je dobio novo postolje motora pomaknuto 15 cm prema naprijed. Ova verzija, uvedena početkom 1943., rađena je u puno podvarijanti, uključujući Fw 190A-5/U2 naoružanu sa dva topa MG 151/20 i podtrupnim nosačem bombi ETC 501 i sa podkrilnim spremnicima goriva od 300 l i opremljenu skrivačima plamena na ispušnim cijevima pa je bio prilagođen za noćna djelovanja. Slični Fw 190A-5/U3 mogao je ponijeti 500 kg bombu ispod trupa i po jednu 115 kg bombu ispod svakog krila; Fw 190A-5/U4 bio je opremljen sa dvije kamere Rb 12 za uporabu u izvidničkoj ulozi. Lovačko-bombarderske verzije uključivale su Fw 190A-5/U6 i dalekometni Fw 190A.-5/U8 te Fw 190A-5/U11 za blisku potporu koji je ispod svakog krila nosio top MK 103 kal. 30 mm. Teško naoružani Fw 190A-5/U12 bio je naoružan sa dva MG 151/20 i dvije strojnice MG 17 uz dva spremnika WB 151A u kojima se nalazio po jedan par topova MG 151/20. Fw 190A-5/U14 i Fw 190A-5/U15 bile su varijante torpednog bombardera koje su nosile torpedo LT F5b odn. LT 950 dok je Fw 190A-5/U16 standardno bio naoružan sa dva 30 mm topa MK 108 u vanjskim panelima krila.

U lipnju 1943. pojavila se nova važna serija Fw 190A-6 izvedena iz eksperimentalnog Fw 190A-5/U10 sa novim, lakšim krilom koje je moglo primiti četiri 20 mm topa MG 151/20 a novi model bio je prethodnik Fw 190A-6/R1 sa šest 20 mm topova MG 151/20, Fw 190A-6/R2 sa dva 30 mm topa MK 108 postavljena u unutrašnjem dijelu krila te Fw 190A-6/R6 koji je bio posljednja varijanta A-6 sa po jednom lansirnom cijevi WGr.21 kal. 210 mm ispod svakog krila. To je dovelo do verzije slične Fw 190A-6 kod kojeg su 7,92 mm strojnice MG 17 zamijenjene sa dvije strojnicama MG 131 kal. 13 mm. Nova verzija Fw 190A-7 uvedena je u prosincu 1943. ali u malom broju. Uslijedila je brojnija verzija Fw 190A-8 na kojoj je interni kapacitet goriva povećan za 115 litara a proizvodila se u istim varijantama kao i Fw 190A-6. Također se proizvodio Fw 190A-8/R7 sa oklopnom zaštitom kokpita a verzije za nove uloge bile su lovac za uporabu po svakom vremenu Fw 190A-8/R11 sa grijanim pokrovom kokpita i radio-navigacijskim kompletom PKS 12; dvosjedni školski zrakoplov za prijelaznu obuku Fw 190A-8/U1 koji je prvi put poletio 23. siječnja 1944. i Fw 190A-8/U3 koji je bio matični zrakoplov za kombinaciju Fw 190/Ta 154 Mistel.

Borbena iskustva pokazala su da je Fw 190A izuzetno učinkovit na visini ispod 7000 m no iznad te granice snaga motora BMW 801 počela bi opadati. Kako bi se otklonio taj nedostatak prvo su modificirana tri Fw 190A-1, prvi od njih, oznake Fw 190B-0, dobio je krila povećanog raspona i kokpit pod tlakom a njegov motor BMW 801D-2 bio je opremljen sa sustavom kratkotrajnog uvećanja snage GM-1. Druga dva, oznake Fw 190B-2 i Fw 190B-3, bila su identična prethodnom ali su bila naoružana sa dvije strojnice MG 17 i dva topa MG 151/20. Daljnji razvoj koncentrirao se na Fw 190C; izrađen je manji broj primjeraka sa motorom Daimler-Benz DB 603 snage 1750 ks sa turbo-kompresorima Hirth 9-2281 u velikim zaobljenim kućištima na donjem dijelu trupa, zbog čega je dobio nadimak Kanguruh (klokan). Detaljna ispitivanja pokazala su da su turbo-kompresori nepouzdani pa je program napušten u korist Fw 190D i krajem 1943. nekoliko Fw 190A-7 modificirano ugradnjom rednog motora Junkers Jumo 213A poslužili su kao prototipovi Fw 190D-0. Radi ugradnje novog motora ubačena je sekcija duljine 0,50 m kako bi se kompenzirala povećana duljina nosa a iz istog je razloga povećana i vertikalna repna površina. Tako je nastala serijska verzija Fw 190D-9, poznata kao "Dora 9" ili "dugonosi 190", naoružana sa dva topa MG 151/20 u krilima i dvije strojnice MG 131 iznad motora i opremljena sustavom ubrizgavanja metanola MW 50 koji je kratkotrajno podizao snagu motora na 2240 ks. Ispod svakog krila bio je nosač za spremnik goriva od 300 l ili bombu mase 250 kg a kasniji primjerci dobili su kupolaste pokrove kokpita uvedene na Fw 190F. Dva Fw 190D-9 su u ispitne svrhe pregrađena na standard Fw 190D-10 ugradnjom motora Jumo 213F, dva topa MG 151/20 u korijenima krila i dva MK 108 u vanjskim panelima krila. Posljednje varijante bile su Fw 190D-12, u biti jurišni zrakoplov sa dodatnom oklopnom zaštitom motora i naoružan sa dva topa MG 151/20 u krilima i jednim MK 108 u osovini propelera i identični Fw 190D-13 koji je umjesto topa MK 108 imao top MK 151/20. Razvoj i proizvodnja predloženog lovca/izvidnika Fw 190E je napušten.

Fw 190D-9 bio je, po mišljenju većine pilota, daleko najbolji zrakoplov u službi Lufwaffe no početkom 1945. kada je krenula velikoserijska proizvodnja, optimalna uporaba ovog sjajnog lovca više nije bila moguća zbog ozbiljnog nedostatka zrakoplovnog goriva. Međutim, još prije uvođenja Fw 190D pojavio se Fw 190F-1, specijalizirana jurišna verzija uvedena u uporabu početkom 1943.; općenito nalik Fw 190A-4, imao je dodatnu oklopnu zaštitu kokpita i motora, uklonjeni su vanjski topovi u krilima a ispod trupa je postavljen nosač bombi ETC 501. Fw 190F-2 isto je tako nalikovao Fw 190A-5 ali je imao kupolasti pokrov kokpita a Fw 190F-3, koji odgovara Fw 190A-6, mogao je nositi dodatni spremnik goriva od 300 l ili bombu mase 250 kg ispod trupa a verzije Fw 190F-3/R1 i Fw 190F-3/R3 imale su ispod krila četiri nosača za bombe ETC 50 ili dva 30 mm topa MK 103. Fw 190F-8 rađen je prema Fw 190A-8 sa dvije 13 mm strojnice MG 131 na motoru i četiri nosača bombi ETC 50, dok su Fw 190F-8/U2 i Fw 190F-8/U3 imali bombarderski ciljnik TSA za napad na brodove sa vođenim oružjem BT 700 mase 700 kg odn. BT 1400 mase 1400 kg. Posljednju varijantu serije F predstavlja Fw 190F-9 uveden polovinom 1944. kao alternativa za Fw 190F-8 sa motorom BMW 801 TS/TH. Abecedno posljednji Fw 190, i također specijalizirana jurišna verzija poput serije F prije koje je uvedena u službu, bio je lovac-bombarder Fw 190G-1 izveden iz Fw 190A-5 ali je nosio bombu mase 1300 kg zbog čega je bilo potrebno ojačati stajni trap; naoružanje u krilima smanjeno je na dva topa MG 151/20 a nosači na krilima tipa Junkers primali su dva dodatna spremnika goriva od 300 l. Fw 190G-2 i Fw 190G-3 bili su u osnovi identični ali opremljeni potkrilnim nosačima tipa Messerschmitt odn. Focke-Wulf. Posljednja od svih serijskih verzija bio je Fw 190G-8 koji je imao promjene uvedene na Fw 190A-8 i motor BMW 801D-2 snage 1800 ks.

Ne postoje točni podaci o broju proizvedenih Fw 190 ali procjenjuje se da su pogoni tvrtke Focke-Wulf u Tutow/Mecklenburgu, Marienburgu, Cottbusu, Sorau/Silezienu, Neubrandenburgu i Schwerinu te pogoni tvrtki Ago u Oscherslebenu, Arado u Brandenburgu i Warnemündeu, Fieseler u Kasselu, Dornier u Wismaru te tvrtka Weserflugzeugbau proizvele više od 19500 primjeraka. U vrijeme kada se pojavio u jesen 1941. bio je nedvojbeno najnapredniji lovac na obje zaraćene strane a neprekidan razvoj i dorada omogućile su da Fw 190 zadrži taj položaj sve do njemačke predaje saveznicima u svibnju 1945.

Tehnički podaci za Focke-Wulf Fw 190D-9
Tip: jednosjedni lovac/lovac-bombarder
Pogon: jedan 12-cilindrični redni obrnuti V klipni motor Junkers Jumo 231A-1 snage 1776 ks
Performanse: maksimalna brzina 685 km/h na 6600 m; brzina penjanja do 6000 m za 7 min 6 sec; plafon leta 12000 m; dolet 835 km
Masa: prazan 3490 kg; maksimalna poletna masa 4840 kg
Dimenzije: raspon 10,50 m; duljina 10,20 m; visina 3,35 m; površina krila 18,30 m²
Naoružanje: dvije strojnice MG 131 kal. 13 mm i dva topa MG 151 kal. 20 mm plus jedna bomba SC500 mase 500 kg
Korisnici: Luftwaffe, Mađarska, Turska