Na reinkarnaciju što označuje ponovno rađanje najčešće se gleda sa religijskog stajališta. Krščanstvo je poprilično skeptično prema ideji reinkarnacije dok mnoge druge kulture priznaju ovaj sistem vjerovanja. Tako se ona pojavljuje u vjerovanjima ranih kultura poput Aboridžina, Azijaca, Egipćana, pa čak i u rano krščanskoj kulturi, a prvi povijesni sustav vjerovanja u reinkarnaciju pojavljuje se još u najstarijoj afričkoj tradiciji Babatunde Yetunde, što znači „Moj djed/baka se vratio/vratila“.

O tom sustavu vjerovanja o kojem se sve više priča i na Zapadu govorio je Paul Von Ward, harvardski đak koji je na poziv Drage Plečka posjetio Zagreb.

Taj ugledni svjetski stručnjak i ekspert za reinkarnaciju, proučava je isključivo sa znanstvenog stajališta.

- Moj pristup reikarnaciji bitno je drugačiji od pristupa drugih koji se time bave. Mi nastojimo znanstveno obraditi ovaj eksperiment te se ne bavimo spiritualnim, već svjetovnim i znanstvenim dokazima- naglasio je, prilikom posjeta Zagrebu, Paul Von Ward.

Takva vrsta ekperimenta, kazao je Paul, počela je na jednom sveučilištu u Virginiji, gdje se ispitivalo 2 000 ljudi koji su se sjećali svojeg prethodnog života.



Da je reinkarnacija prirodni proces razmnožavanja, objašanjava Paul, može se vidjeti u nekoliko dokaza kao što su nasljeđe i talenti, rana vjerovanja, znanje koje nismo naučili u ovom životu, a ipak ga posjedujemo, zatim snovi, vizije i deja vu, a tu su i strahovi i fobije kojima se ne zna uzrok, te govor jezicima za koje čak i ne znamo da postoje.

Kao primjer nasljeđa i talenta u glazbi, Paul navodi svjetski poznatog kompozitora Mozarta, koji je prije navršene dvadeste godine mnogo stvarao, a u 8. godini starosti napisao je poznatu 1. simfoniju.

Još jedan od mnogih primjera, Paul navodi i Terrencea Taoa, čovjeka koji je sa dvije godine čitao, dok je sa samo devet godina poznavao matematiku na razini fakulteta. Na pitanje kako je to sve naučio, odgovorio je da se s tim znanjem rodio. Od mnogobrojnih slučajeva, bilo poznatih liječnika, glazbenika, matematičara ili znanstvenika koji su još u dječjoj dobi poznavali razna područja na nivou odraslog čovjeka, može se zaključiti da se radi o reinkarnaciji.

Zanimljiv primjer sjećanja koje ne može biti sugestija jer se radilo o malenoj djevojčici pokazuje i slučaj Barbo Karlen za koju se prepostavlja da je u prijašenjm životu bila Anna Frank. Ta 10- godišnja djevojčica, priča Paul, s roditeljima je prvi puta u životu posjetila Amsterdam. Njezini roditelji kanili su posjetiti glasovitu kuću Frankovih, no nisu znali gdje se točno nalazi. Prva nevjerojatna situacija bila je što im je njihova kćer Barbo pokazala put do te kuće, a ušavši unutra pitala je vodiča gdje su slike koje su visile na zidovima. Njezin otac ostao je zapanjen te ju je pokušao ušutkati, a vodič je odgovorio da su ih baš prije nekoliko dana odnijeli renovirati te će ih uskoro vratiti na mjesto. I ovdje se naravno nameće pitanje odakle djevojčici ta saznanja?

Mnogi ljudi u snovima vide svoje prijašnje živote, tvrdi Paul, te u imaju znanja za koja nisu svjesni da postoje u budnom stanju. Tako navodi primjer jednog američkog poštanskog službenika koji je u snovima dizao mostove u zrak. Taj čovjek, naglašava Paul, niakada nije bio u vojsci, a u snovima je znao tehniku dizanja mostova. Nakon nekoliko takvih snova, čovjek se raspitao i došao do spoznaje da je to točna tehnika te je tražio stare slike mostova koji su se dizali za vrijeme rata i pronašao ih identične kao i u svojim snovima.

Osim toga, priča Paul, postoje i neobjašnjivi strahovi koji se kod ljudi često javljaju , a psihoanalitičari ne znaju odakle potječu. Jedan od primjera je i čovjek pod imenom Jef Keen koji je doživio emocionalni slom došavši na jedno polje na kojem nikada prije nije bio. Kasnije je, otkriva Paul, Keen saznao da su se upravo na tom polju vodile povijesne bitke. I tako raznim primjerima, dokazima pa i eksperimentima koji u ovom tekstu nisu spomenuti, udario se temelj znanosti o reinkarnaciji, a je li ona zaista postoji ne možemo znati. Ostaje nam samo izbor vjerovati ili ne.

Izvor: Vecernji list