Otok postanka

Prema drevnoj egipatskoj mitologiji, prije stvaranja Svijeta i Svemira, postojao je kaos u obliku nepregledne vodene mase. Voda je potpuno prekrivala Zemlju i nije bilo ni ljudi ni bogova. Tada je odjednom iz vode izronio otok od blata, a doskora na taj otok spustila se božanska ptica. Ponekad, ta božanska ptica u obličju je sokola, ponekad poprima obličje ptice ibis, a ponekad je to ptica benu ili poznatiji feniks. Nakon toga iz tame su se niotkud pojavili prvi polubogovi, te stanu oni ubirati trstiku, šaš i lotos i započnu graditi prvobitno sklonište za božansku pticu. Ova sfera ili mitološka skupina vjerovanja drevnih Egipćana proizašla je iz prirodnih osobina koje su se izmjenjivale u drevnom Egiptu svake godine, a dakako radi se o poplavama životvorne rijeke Nil. Nakon što bi se Nil izlio iz svog korita postajao je doista nepregledna vodena masa iz koje se kasnije njegovim povlačenjem u prvobitno korito pojavljuju blatni (muljeviti) otoci na kojima će niknuti bogati usjevi. Kako bi se božanstvo zaštitilo izgrađen mu je zaklon od trstike i palminih stupova koje su prvi polubogovi ukrasili lotosovim cvijetovima. Kasnije se to prvobitno svetište dograđuje novim prostorijama koje služe prvim polubogovima, pa dodatnim hodnicima i tako je nastalo svetište u kojem je dominantnu poziciju, a koja je nadvisila sve ostale građevine, imalo prvobitno sklonište za božansku pticu. Kasnije to će postati velebni hramovi koji će čuvati od pogleda znatiželjnika kip božanstva, a ljubomorno će ga čuvati potomci onih prvih polubogova – svećenici. Ubrzo će u kultnim (vjerskim) središtima niknuti hramovi, a svećenici će se natjecati u uvjeravanju sljedbenika da je upravo njihov hram izgrađen na prvobitnom otoku postanka na koji se spustila božanska ptica.

Mitovi o postanku

U doba Starog kraljevstva drevnog Egipta razvila su se tri najznačajnija mitološka (vjerska) središta: Heliopol (Iunu), Hermopol (Chemenu) i Memfis (Menefer). Ova tri najvažnija kultna središta razvila su svoj kult koji je bio posvećen vlastitom bogu, a svećenstvo se međusobno nadmetalo da u sklopu mitologije dokaže da je upravo njihov bog i njemu pridružena skupina božanstava počeli stvarati Svijet, ili kako su drevni Egipćani zapisali – onda kada je bog po prvi put odigrao konačnu i stvaralačku ulogu nakon čega je nastupilo zlatno doba tijekom kojeg su ljudi dobili zakone, moralne odredbe i institucije. Tako u to doba nastaje Heliopolska kozmogonija u kojoj 'božanska eneada' na čelu s Atumom, izvornim bogom Heliopola. U Hermopolu se pojavljuje kozmogonija u kojoj 'božanska oktoada' na čelu s bogom Nunom uobličuje prvobitnu vodenu masu iz koje se pojavljuje život. Kozmogonija Memfisa pak ima svog izvornog boga Ptaha koji je zapravo otac Atuma. No, dobro, tijekom slijedećih nekoliko postova Athumanunh će pokušati sve to objasniti i Vama onako kako on to zna – na sebi svojstven način, a koji bi trebao pomoći onima koji su zbunjeni pokušali katalogizirati brojna egipatska božanstva koja Vam Athumanunh, ovdje na blogu, nabraja, opisuje i utjelovljuje na trenutak u ljudskom, pa onda u biljnom, pa opet u životinjskom, ili na kraju u nekom od složenih i nezamislivih mitoloških oblika.

Prepoznati Hapia – boga rijeke Nil

Bog životvorne rijeke Nil – Hapi, uvijek je prikazivan u obliku čovjeka (muškarca), ali grudi su mu ženske i ima trbuh trudnice. Time je on prikazan kao simbol snage oplodnje i prehranjivanja cijelog Egipta. U Gornjem Egiptu bog Hapi naziva se Hapi Reset, a u Donjem Egiptu Hapi Meht. Isto tako lako ga je prepoznati u Gornjem Egiptu po kruni od lotosovog cvijeta, a u Donjem Egiptu on ima krunu od papirusovog cvijeta. Ako je Hapi prikazan kao jedinstveni lik boga, onda on u ruci drži obije biljke ili dvije vaze iz kojih proljeva vodu.

Anpu - bog šakal

Rodila ga je Neftis. Otac njegov je Set. Drevni Anpu oduvek beše pratilac umrlih, čuvar tajnog puta za Amenti - Podzemlje. Zapisano je da oni koji napuštaju Svet svoje telo moraju sačuvati. Sin Seta i Neftis gleda na to kako se telo štiti posle smrti. Anpu, veliki bog Podzemlja, stoji pored Knjige mrtvih, i svojim rukama štiti umrlog. Utom mrtvi progovara, rečima stavljenim u usta Anpua, i govori: "Moje usne su usne Anpua". Onda Šakal, uvodeći dušu u Svet ispod, gleda na Jezik velike ravnoteže, pazeći na Red. On to čini u ime Ozirisa, svojom voljom.

Prevara

Nani, sveštenica, umrla je navršivši sedamdesetu. Sada stoji u Hodniku suđenja, držeći svoja usta i oči u rukama. Stoji na levom tasu velikih terazija, osluškujući glasove mrtvih. Nani, verna, ceo život je provela pevajući velikom bogu Amon-Ra, u hramu, kao njegova robinja. NJena vera je bila nepokolebljiva: ne beše vernije sluškinje boga. Pa ipak, sada je stajala na vagi, nasuprot Maat, boginje istine i pravde, koja je u ruci držala svoje veliko pero. Sve to gleda Oziris, bog ponovnog rođenja, sa umotanim telom mumije i crnom krunom na besmrtnoj glavi. Anpu, šakal, stoji po strani i posmatra odmeravanje. Iza Nani stoji boginja Izis, sestra i žena Ozirisa. Nani je očajna: oseća da je vera u Amon-Ra vredna samo za života, a da je život samo bedni san. Nani se prepušta konačno i daje sve svoje na milost i nemilost pravim bogovima, onima koji sada stoje pred njom, onima koji će biti tu za večnost.

Provera

Nani mora da odgovara pred bogovima. Mora svedočiti o tome da nije ubijala, lagala, činila loše, da nije izazivala plač... Bogovi ćute, a terazije odlučuju... Ipak, Nani govori ono što je istina i vaga preteže... NJeno srce nije teže od pera boginje istine Maat.
- Srce njeno je tačan svedok - govori tada Anpu.
- Onda joj podaj nazad njene oči i usta - odgovara Oziris.

Anpu, tihi i hladni šakal-bog, prilazi umrloj i daje joj nazad ono što je bilo njeno za života na Zemlji. Nani, iskrena i pokorna za života, prošla je proveru i zaradila ulaz u zagrobni život.

Dok polako klizi u večnost pod-sveta, seća se laži u kojoj je živela; Amon-Ra, za kojeg je život dala, sada je samo jedna kap u moru beskonačnosti koja je njen svetli dom. Amon-Ra, najveći na svetu, nije ništa kada se svet privida jednom rasprši poput talasa koji udara o stenu. Samo su istiniti ovi bogovi koji sude o večnosti, znala je sada, a među njima najistinitiji onaj koji presuđuje - Anpu, šakal. Samo je Smrt istina, i bog njen - Anpu, a Život nije ništa drugo nego užasna prevara.