Zbog ovog zadnjeg stalno moras imati I pod uz sebe

posteno 

Jeste li sigurni da znate prepoznati ljubav?


Ljubav je moguće pobrkati s pripijanjem uz drugoga, seksualnom žudnjom koju zadovoljava drugi ili potrebama koje ispunjavaju drugi. Ljubav je, štoviše, moguće pobrkati s ovisnošću, predajom, osvajanjem, podložnošću ili fizičkom ovisnošću. Stoga postoji vrlo dobar razlog da se upitamo što je i kako uopće izgleda ljubav

Ljubav možemo zamijeniti s pozitivnim osjećajima koji se u nama rađaju kad smo zaljubljeni ili zato što vjerujemo da posjedujemo onog drugog, a pet kvaliteta protuotrov su takvim poticajima, piše David Richo, autor knjige 'Kako biti odrasla osoba u vezi' u izdanju Planetopije. Kao potrebne kvalitete navodi izvorne darove koje je ponekad teško dati, koji zahtijevaju i stvaraju brižno srce, drugima usmjerenu ljubav oslobođenu narcisoidnosti.

U stvarnoj ljubavi osjeća se i pokazuje bezuvjetna pozornost na drugoga i tu se osobu voli čak i onda kada nas ne ispunjava. Takva ljubav odražava ne samo naše vlastite potrebe i očekivanja, nego i predanost putu davanja i primanja. A autor knjige 'Kako biti odrasla osoba u vezi' kaže da možemo očekivati ili zahtijevati tijekom cijeloga života da nam ljudi iskazuju ljubav onako kako smo je doživjeli prvi put – da dižu buku oko nas, brane nas, iskazuju fizičku nježnost i slično.

Kad naši zahtjevi za ljubavlju postanu nasilni i nezasitni, to je znak da sumnjamo u to da smo vrijedni ljubavi. Naime, kad posumnjamo u to da smo vrijedni ljubavi, često osjećamo potrebu vidjeti kako se neprekidno dokazuje. To s naše strane djeluje narcisoidno, no promatrajući iz suosjećajnog gledišta, možemo zaključiti da o sebi imamo loše mišljenje. Potreba da vas okolina doživljava kao nekog osobitog često je nadomjestak za osjećaj nevoljenosti.

No kako možemo nadići sumnju u sebe? Kaže David Richo - jednostavnom praksom, tako da djelujemo s ljubavlju. 'Djelovanje s ljubavlju u stvari je naličje novčića voljenja. Ljudi koji vjeruju da su vrijedni ljubavi su ljudi koji vole', kaže autor knjige te dodaje, 'to u sebi donosi otpuštanje ega, no također iziskuje jedinstveni misaoni okvir – kad između nas i bilo koga drugoga izbije sukob, ne pitamo se kako pobijediti, nego kako prizvati namjernu ljubav i kako djelovati sukladno njoj'.

 Osnovno pitanje glasi: 'Kako u ovim okolnostima mogu biti što ispunjeniji ljubavlju?' Kad drugima otkrijemo pet kvaliteta, osjećaju se voljenima i istovremeno nas sagledavaju kao vrijednoga ljubavi. Prebacivanje fokusa s brige za osobnu pobjedu ili osvetu na pokušaj što većeg ispunjenja ljubavlju donosi blaženstvo, a to blaženstvo je najbolji okvir za otpuštanje ega i oslobađanje pet kvaliteta.

'Kad osjetite uzbuđenje otkrivši da je moguće stvoriti ljubav u svakoj misli, riječi i djelu, ubrzo shvatite da smo svi vrijedni ljubavi. Zbog našeg novog ponašanja volimo sebe više, što i druge poziva da nas vole više. Nakon toga prestanemo tražiti da nam drugi pokazuju koliko nas vole. Bezdan u nama napokon se ispunio, ili je, najblaže rečeno, postao manje mučan. Ushit nadomješta naše potrebe. Kad dajemo ono što nedostaje, više nam ne nedostaje toliko. Propuštanje ljubavi kroz sebe nas pretvara u stazu kojom kroči ljubav. Tada možemo zatražiti ljubav zauzvrat umjesto da ju kompulzivno zahtijevamo. Onda kada to više nećemo morati imati primat ćemo ono potrebno', navodi autor knjige 'Kako biti odrasla osoba u vezi'.

Suosjećajna ljubav prirodan je odgovor na ljudsku usud patnje i ljudsku istinu međuovisnosti, i ona olakšava breme pronalaženja nekog osobitog. Volimo druge zato što smo s njima prisno povezani. Naše potrebe su manje kad postanemo osjetljivi na tuđe potrebe, a svrha našeg oslobođenja od potreba jest širenje naše ljubavi da bi dodirnula sve ljude.

Izvor: Tportal

Fin tekstic.

Mada ne bih rekao da nam se zahtevi povecavaju kada sumnjamo da smo vredni vec kada se "uzdignemo" pa trazimo vise. Vise odraz nekog egoizma i onog "Ja" nego neke sumnje u sebe....

Kroz život sam naučio kako spoznati nezadovoljstvo i nesreću. Samim tim i sreću. Problem nastaje kada osoba koja je jako dugo bila izložena stresu, nervozi i gore pomenutom reaguje na sreću i njenu pojavu. To je sasvim druga priča. ali mnogi se uplaše sreće i pobegnu od nje. Živimo na jako trusnom području gde je muka sastavni deo života uglavnom svih. Moje skromno mišljenje je sledeće: Iako živimo u situaciji koja nije dobra kroz više aspekata i manje-više siromaštvu. U sebi i sam sa sobom treba jasno definisati "Šta je to sreća" Ne surogat nego prava. I onda uprkos svima i svemu polako i laganim koracima krenuti u susret sreći.

Domaćice srećne koliko i zaposlene žene
Ž. P | 01. mart 2012. 12:55    | Komentara: 1
Jedno istraživanje je nedavno pokazalo da su osobe koje su posvećene porodici, srećne koliko i žene koje jure karijeru. Najsrećniji su oni koji imaju tradicionalni brak


ISTRAŽIVANjE koje je naručila britanska vlada, kako bi se izmerilo blagostanje nacije, pokazalo je da su domaćice, odnosno osobe koje su posvećene porodici, srećne koliko i zaposlene žene koje jure karijeru.

Time je višedecenijsko verovanje da su domaćice neispunjene i da se osećaju iskorišćenima, palo u vodu. Studija je pokazala da su majke koje ostaju kod kuće zadovoljne svojim životima, nasuprot muškarcima koji su nesrećni kada su prinuđeni da ostaju kod kuće.

Isto istraživanje pokazalo je da su najsrećniji oni koji imaju porodicu i tradicionalan brak. Zašto? Bračni parovi imaju više sadržaja od drugih, a oni sa decom i veći osećaj da njihov život ima svrhu. Takođe, mlađi i stariji Britanci srećniji su od ljudi u srednjim godinama koji su opterećeni borbom za radna mesta, visokim troškovima života i kreditima.

Izvor: Novosti

Koja budaletina je u ovo verovala uopste ? 

Па домаћин