Imam koleginicu koja boluje od neke vrste depresije, i znam da ona nije sposobna da napise post sa jednom recenicom, a ne citav tekst...
Matea, ipak mozes da pricas o svom problemu, ona ne, ne zna ni da ga ima, jer je skroz u imaginarnom svetu ...
Sa njom sam 10 godina u kancelariji i znam sve oblike, od prvih dana kad pocinje da je hvata, do toga kad ne zna za sebe i kad su joj rezoni skroz poremeceni, dok je na jakim i dugotrajnim terapijama i kad  sve krene na bolje.... neko vreme je dobro pa ponovo ....

Kad je dobro, a to traje par meseci, radimo na tome da nadjemo sta je najbolje za nju, sta bi je moglo odrzati sto duze zdravu ...
Nasli smo, ide na jogu, njoj prija, trener zna za njen problem i tako joj je pristupio... evo dve godine je kako nije popila ni jedan lek!
Ponekad malo zataji, pocinje da tone, ali smo opet tu mi, kolege sa posla, njena porodica koja je dize i ne dopusta da zagazi duboko!
Moram da pomenem i lekara koji je najzasluzniji za njeno bolje stanje, razgovarao je sa ljudima iz njene blize sredine i posavetovao  sta da radimo, kako da se ponasamo ...

Ovo je samo mali primer, nista konkretno, mozda mozes nesto da izvuces iz mog posta...
Volim svoju koleginicu i od srca joj pomazem!

  

Citajuci dobar deo onoga sto pise, mogu da zakljucim da si ti jedan od onih koji citav zivot kukaju kako su bolesni, kako im nije dobro, kako ce sutra umreti, a nadzive zdrave i prave...

U sustini.. ti obozaaaaavas da budes depresivan jer je to tvoj izgovor za sve tvoje zivotne probleme...

прошетај до цркве потражи свештеника и разговарај.
отвори Душу и пажљиво га слушај.
имај на уму пар ствари да он тамо посредник Светом Духа што значи да зна у вези тебе и оно што ти не знаш, чисто да се не изненадиш питањима и недај Боже лажеш.
нема неизлечиве болести само да знаш.

svi imamo od cega se usijemo, zakrpimo... i sve pocne da se para, pa onda ponovo zakrpimo i cepaj dalje ...

Bolesnici s depresivnim poremećajem obično ne javljaju neke premorbidne probleme. Gotovo polovina njih se javlja s prvom epizodom depresije prije dobi od 40 godina. U više od 50% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova epizoda. Ako se epizoda depresije ne liječi, ona može prosječno trajati 6-24 mjeseca, a većina liječenih epizoda traje dva do tri mjeseca, no u nekih bolesnika može trajati godinama, čak doživotno.

Prekid antidepresivne terapije prije tri mjeseca predstavlja veliku opasnost za obnavljanje simptoma. Kako bolesnik biva stariji, javlja se tendencija da epizode budu sve češće i da traju sve duže. Tijekom dvadesetogodišnjeg perioda bolesnici imaju obično 5-6 epizoda. U dijela bolesnika kod kojih je postavljena dijagnoza unipolarne depresije mogu se javiti manične epizode tijekom 6-10 godina nakon prve depresivne epizode.Takvih je bolesnika oko 5-10%, srednja dob ovakve promjene je oko 32 godine, a najčešće se javlja nakon dvije do četiri depresivne epizode, te se ti bolesnici kasnije redijagnosticiraju kao bipolarni. Bolesnici mogu u životu imati samo jednu depresivnu epizodu koja se više nikada ne ponavlja. Ipak oko 50 do 80% bolesnika doživi više od jedne epizode. One se mogu javiti već tijekom slijedećih 6 mjeseci, a i ranije. Kroničnom depresijom smatra se ona koja traje dvije godine i duže, ali to ne znači da se ne može liječiti ili da mora trajati cijeli život, kao što i depresivna epizoda koja traje 6 mjeseci ili pola godine već može biti kronificirana depresija.

Liječenje blage depresivne epizode u domeni je liječnika primarne zdravstvene zaštite, a temelji se na upotrebi antidepresivnih lijekova. Ako su prisutni i anksiozni simptomi treba dodati prikladan benzodiazepin. Psihoedukacija i promjena stila življenja poboljšavaju rezultate farmakoterapije. Ako je riječ o depresivnoj reakciji na stresni životni događaj u prvom planu treba psihoterapijski pristup, uz psihofarmakološku potporu u slučaju potpore. Osobe u žalovanju treba poticati da govore o svojim osjećanjima i idejama da bi se umanjila bol separacije, te da se prisjećaju stvari od trajne vrijednosti u odnosima.

Teže oblike depresivnih epizoda liječi psihijatar, ambulantno ili hospitalizacijom. Premda je farmakoterapija temelj uspješnog liječenja, od izuzetne je dugoročne važnosti psihoedukacija i kognitivno-emocionalno-bihevioralna strategija promjene bolesnika i njegov rad na sebi te psihoterapija.

Mr. sc. Ema Ničea Gruber, dr. med.
Psihonet

Depresija je bolest!

   
Depresija je bolest baš kao dijabetes ili visoki krvni tlak, a u obiteljima oboljelih postoji 2-3 puta veća vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja.
Često se u svakodnevnom razgovoru čuje termin da je netko u depresiji. Svako loše raspoloženje koje traje malo dulje skloni smo opisati kao depresiju te se zbog toga, kada netko stvarno pati od ove bolesti, njegovo stanje najčešće ne shvaća ozbiljno. Bitno je znati da je depresija bolest baš kao dijabetes ili visoki krvni tlak, i da se u mozgu događaju konkretne i mjerljive promjene.

Naši neuroni komuniciraju međusobno pomoću kemijskih tvari koje nazivamo neurotransmiteri. Određeni neurotransmiteri se luče više prilikom ugode dok drugi prevladavaju za vrijeme straha, stresa ili tužnog raspoloženja. U depresiji je u znatnoj mjeri smanjeno lučenje noradrenalina i serotonina.

Koliko je nastanak i uzrok depresije kompleksan pokazuje i genetska sklonost razvoju ove bolesti. U obiteljima oboljelih postoji 2-3 puta veća vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja nego kod opće populacije.
Nažalost, pravu depresiju karakterizira i smrtnost. Čak 75% bolesnika s depresijom razmišlja o suicidu, dok njih 10 do 15% i izvrši taj čin.

Bolest budućnosti

   
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu.
Depresija je bolest budućnosti iz više razloga, a prvenstveno zbog zapanjujućih predviđanja o porastu broja oboljelih. Prema procjenama SZO (Svjetske zdravstvene organizacije) depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu (gledajući žensku populaciju čak i prvi javnozdravstveni problem), odmah iza ishemijske bolesti srca. Zabrinjavajuće je i da od depresije sve više pate djeca i mladi. Podaci Službe za socijalnu medicinu HZJZ iz 2002. godine pokazuju da je u skupini djece i mladih do 19 godina starosti evidentirano više od 16 000 onih s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima, s tendencijom godišnjeg porasta broja bolesnika za 500 do 700.
Od 1910. godine svako desetljeće broj oboljelih stalno raste. To povećanje nešto duguje poboljšanju dijagnostike, ali veliku ulogu u stalnom porastu broja oboljelih ima stil života. Svakodnevni je stres prihvaćen kao normalna pojava i sve je manje vremena za brigu o sebi. Organizam to teško može pratiti i dolazi do sve ranijeg razvoj depresije i mnogih drugih bolesti (ishemijska bolest srca, dijabetes, visok krvni tlak, itd.) koje su se prije javljale u znatno starijoj životnoj dobi.

Procjenjuje se da tijekom života čak 20% žena i 10% muškaraca pati od nekog oblika depresije, a napadi počinju sve ranije; tako se čak 50% svih depresivnih poremećaja javlja prije četrdesete godine.

Simptomi depresije

Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se intenzivno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.

Depresija kod mladih

   
Adolescencija je doba traženja vlastite ličnosti, a jedan od najčešćih problema koji se tada javlja kod mladih je problem osamljenosti.
Vrijeme adolescencije je vrijeme velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na "novo tijelo". Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom se obično poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima.

Još jedan problem koji je čest i javlja se najčešće kod mladih je problem osamljenosti. Mladi se često osjećaju da ih nitko ne razumije i da su zbog toga sami na svijetu. Danas kada su komunikacijske tehnologije dovedene gotovo do savršenstva, takvo razmišljanje često dovodi do bijega mlade osobe prema tehnologiji. Komunikacija preko računala i mobitela se čini mnogo sigurnijom i jednostavnijom, ali predstavlja samo kopiju prave komunikacije među ljudima i nudi samo prividnu sigurnost. Susret sa stvarnim svijetom tada može biti traumatičan i predstavljati odličnu podlogu za daljnji razvoj nesigurnosti i depresije.

Ovo su neki od najčešćih kriza i razloga zbog kojega adolescenti počinju razvijati simptome depresije:

1. Poremećaj identiteta: Poremećaj identiteta javlja se u kasnoj adolescenciji, kada se mladi počinju odvajati od vrijednosti i načina življenja roditelja i pokušavaju ostvariti više životne slobode i nastoje postati ličnosti za sebe. Psihijatrijski simptomi su strah iskazan kao emocionalni nemir, razdražljivost kod razdvajanja, depresivnost iskazana kao nagla promjena raspoloženja, nakana samoubojstva ili pokušaj samoubojstva, smetnje spavanja, ishrane, uzimanje prekomjernih količina alkohola, posezanje za narkoticima, itd.
2. Kriza intimnosti: Prvu slabost identiteta mladi pokazuju u trenucima kada počinju ostvarivati odnose s vršnjacima, zatim odraslima (i izvan obiteljskog kruga), kao i veze s heterospolnim partnerom. Pokazivanje poremećaja spolnog identiteta najčešće je u periodu kasne adolescentske dobi, a praćeno je oblicima ponašanja kao što su intenzivan strah same panike (homoseksualna panika), što je bitno obilježje poremećaja spolnog identiteta, kao i sklapanje braka (naime, često smatraju da će se odnosi poboljšati i svi konflikti riješiti ako su u braku).
3. Kriza odlučivanja: Mlade osobe s poremećajem identiteta imaju velike teškoće u donošenju kako onih svakodnevnih, tako i onih značajnih odluka, poput izbora određenog zanimanja ili izbora spolnog partnera.
4. Poremećaj prilagođavanja (adolescentna kriza): Poremećaj prilagođavanja prolazni je psihički poremećaj karakterističan za mladenački period. Nastanak poremećaja prilagođavanja povezuje se s nesposobnošću rješavanja konflikta u procesu aktualnog prilagođavanja. Psihijatrijski simptomi su zaustavljanje u razvoju i regresivno ponašanje (poremećaj ishrane i spavanja, psihosomatske reakcije).

Depresija u adolescenciji kao "normalno" stanje

Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja. Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnose se na zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, kao i o utjecaju okoline.

Pliva zdravlje