Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Nista posebno. Jedno pitanje. I malo vise texta.  (Pročitano 3527 puta)
02. Maj 2008, 11:29:27
Zodijak
Pol
Poruke 4
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Ne znam sta hocu.  
Ne znam zasto pisem, kad ne znam sta zelim da postignem time.  
Realnost je da mi je potrebna pomoc, i toga sam svestan.    Ali kako izaci iz kruga gde te strah sprecava da potegnes za onim sto bi te oslobodilo od istog? Da li postoji izlaz? Ili jednostavno neko je osudjen da umre sam sa laznim osmehom na licu.    Na kraju je i svejedno.  

Imam blizu 20 godina.    To i nije tako malo.    Barem ja tako dozivljavam.    Vreme jeste relativno, ali cinjenica je da brzo prolazi.    Ne zelim da se plasim buducnosti zbog tudjih i svojih gresaka, zbog sudbine i jednostavno lose srece.    Ne zelim da me to sputava da i ja budem srecan.    Sto ne bih bio.    Svako to zeli.  
Nemojte misliti, evo jos jedan klinac pokusava da bude emo.    Prosao sam i pesimizam i optimizam.    I srecu i tugu.    A ono gore od toga je kada ne osecas nista.    Kada nema tog dogadjaja koji moze da te pogodi.    Da te nasmeje.    Da ti krene suza.    Kada pogledas u sebe i ne vidis nista.  

Dodje taj dan u mesecu kada zelim da pricam sa nekim, i podelim sa nekim sta osecam, kada jednostavno taj dan ne mogu sam da ponesem.    Ne bih trazio pomoc, kada samo sam sebi mogu da pomognem.    Samo da me neko saslusa.    Da se barem na trenutak u vremenu izgubi taj ljigavi osecaj samoce i praznine.    Da ode daleko i da deluje da nikad nije bio moj.  
Bilo je losih dogadjaja u proslosti.    Ima ih i u sadasnjosti.    Ali to je zivot, ne moze biti poplocan cokoladom.    Nikome nije lako, sto bih ja trazio poseban tretman.  
Kao mali verovao sam u sve lepo.    Bajke.    I kako se lose stvari dogadjaju samo losim osobama.    Onda jednostavno jedna stvar za drugom i u trenutku se nadjes da ne znas da li padas ili kreces da ustanes.    Izgubio roditelja.    Rat.    Izgubio svakog prijatelja.    Zauvek.    Jedan grad, jedna skola, jedno sranje.    Drugi grad, gomila promenjenih stanova svaki manji od predhodnog, 2 skole.    Taman sve prodje.    Sada u svom stanu, ali ipak „house is not a home“.    Ali ne veze.    Taj izostanak topline kada udjes u kucu sam potisnuo.    Pomirio se.    I onda u jednom trenutku sam se nasao kada stanes i osetis da sunce ustvari greje,  da su njegovi zraci zaista topli kao sto pricaju, po prvi put pocnes da primecujes druge stvari sem sivila grada.    Pomislis kako je sada krenulo na bolje.    Kada se drustvo promenilo, kada sam se ja promenio.    Sednes i uzivas.    I onda opet.    Jedan doktor, drugi doktor, treci doktor, bolnica, analize, i gomila stvari koja ide uz to.    Keva koja ne zna sta ju je snaslo, ja koji nisam dovoljno zreo da bih se nosio sa takvim stvarima iskljucujem se.    Iskljucujem kevu iz svog sveta, a to je boli.    Koliko god to ljigavo zvucalo realnost je da meni do sebe nije stalo, barem ranije nije.    Iskreno u tinejdzerskim godinama sam razmisljao o poslednjem kukavickom potezu.    Ali to ne mogu mojima to da uradim.   Svi bi drugi bez mene preziveli, ali ona ne bi.    Kada bi postojalo dugme.    Pritisnes i izbrises svako secanje na svoje postojanje.    Bez razmisljanja, bez kajanja.    Ovog tenutka.    I zasto  sad suze, kad su to vec dobro znane cinjenice.    Kao sto rekoh, znam svima je tesko, i ne sumnjam da je nekima teze i da postoje veca sranja, da na kraju treba biti zahvalan na onome sto imas, a ne zaturen u procepima izgubljenog.  
Kako postati veci od strahova, kompleksa, osecaja nize vrednosti i oduvati ih sve rukom.    Kako se osloboditi tog misljenja da je drugima bolje bez tebe.    Da se ne zapitam svaki put zasto pokusavati.    Vec da rizikujem, skocim, otvorim se prema drugima, pa sta bude.    Kako se uopste osloboditi okova udjih kritika.    Hrabrost „Lako je biti hrabar kada shvatis da si vec izgubio jedinu stvar koju si ikada zaista imao.    Sebe“, ne znam ko je ovo napisao, ali sta vredi sto znam kad ne delujem u tom pravcu.    Na kraju znam da nisam toliko losa osoba.    Prosecno pametan, prosecno lep, prosecno zanimljiv.    Za nekog poseban, za nekog samo obris u gomili istih.    Prosek.    Ali to ne sprecava nista.  
Znam.   .   .   zreo sam za psihijatra.    Vec neko vreme.    Nije ovo od juce.    Ali ne mogu da odem.    Strah koji te sprecava da se oslobodis istog.    Kako zatraziti pomoc kada ne mogu to da izgovorim.    Lako je kada sedis u stolici, gledas u gomilu hladnih pixela.    Kada monitor nema oci da u njima vidis razumevanje, zelju za pomoci ali ne mogucnost.    Nema one prisutnosti i laznih toplih reci od kojih bi ti ipak krenule suze koe ne zelis da drugi vide, i u kojoj bih skinuo tu masku sa osmehom i otvorio se.    Postao ranjiv.    Slab.  
E ovako me uhvati da podelim sa nekim.    Kao sto rekoh ne ocekujem pomoc.    Ali eto.    Samo sam zeleo sa nekim da to podelim barem delic onoga sto me muci.    Verujem da to razumete.  
Dok ne skupim onoga sto nemam.    Nastavicu sa uvezbanim osmehom i pretvaranjem da je sve vise nego ok.     :wave:
« Poslednja izmena: 02. Maj 2008, 11:31:25 od Belgarath »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Krajnje beznadezan

Zodijak
Pol
Poruke 12846
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Svi imaju probleme u zivotu. Neko manje, neko vece ..neko tragicne.

Imas dve varijante , da se boris ili da se predas. Ti si vec odlucio, samo treba da shvatis zasto si odlucio to sto si odlucio... i da das sve od sebe , iduci u tom pravcu.

Nekad je bas tesko... ali sreca se i zasluzuje koliko se nekom i poklanja.

Budi borac i izbori se za svoje mesto pod suncem.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Legenda foruma

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 44343
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Citat
Nemojte misliti, evo jos jedan klinac pokusava da bude emo.
trebalo bi odgovor prepustiti  ravenu....ona ima resenje za ovu populaciju Smile

dobro,sad bez zezanja.....svako u nekom trenutku svoje mladosti pomislja kako su svi protiv njega i kako je tesko ziveti sa problemima....ne brini,proci ce to...bez problema ne bi ni zivot postojao
IP sačuvana
social share
"Бицикл је за људе који не могу да приуште ауто."
                                               Џереми Кларксон

 Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Tako, tako, tako ... samo plivaj !

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 10648
Zastava Leva strana kreveta
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia N97
Chemu strah od ljudi i njihovih kritika ? Za sebe kazhesh da si prosek a plashish se mediokriteta. A shta ti oni zaista mogu ?
Da te se klone ? Pa shta naci cesh one koji te prihvataju. Da ti se smeju ? Ko ih jebe. Da te vredjaju ? Opet, ko ih jebe. Da ti naude fizichki ? Uzvratish im i gotovo.

Trazhi pomoc jer je to tvoje pravo i obaveza, i ljudi ce te ceniti. Uzimaj ono shto zhelish nemoj da prosish od zhivota. Na kraju krajeva sudbina nije nishta drugo nego niz iskorishcenih prilika u moru ponudjenih.
« Poslednja izmena: 02. Maj 2008, 12:14:40 od Fahrenheit »
IP sačuvana
social share
"Brian: You're drunk.
Stewie: You're sexy."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Sačuvaj me Bože od onih kojima treba da verujem

Zodijak Virgo
Pol Žena
Poruke 51791
Zastava Srbija
OS
Windows NT 4.0
Browser
Mozilla Burek
mob
Nokia 
Belgarath samo podeli sa nama sve što osećaš. Nije mi sve sasvim jasno ali vidim kako te je život šamarao. To se teško nosi. Imam rođaka koji se recimo ne seća ničega dok ga ne podsetiš. Tako se brani. Ali kad krene to su lavine emocija.

Objektivno tebe je život tukao i jedino što mogu da ti kažem je da budeš hrabar. Pričaj sa nama. Nije nikakav problem. Možda se pojavi neki spamer, ali ne obraćaj pažnju na takve.

Ako sam dobro shvatila neko je bolestan majka ili ti. Ko je bolestan i od čega. Zašto želiš da pobegneš u smrt?
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Zvezda u usponu


I observe people.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke 1236
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.12;

Prvo, dvadeset godina je jako malo.
Obicno kada neko tako mlad kaze da mu vreme brzo prolazi znaci da nema cime da ga ispuni.

Drugo, mogu da ti navedem sijaset primera kada je zivot bio nepravedan prema meni...
Sto te ne ubije to te ojaca jeste floskula koju maltene svi koriste, ali ima tu istine...
Prosao si kroz neke zivotne situacije kroz koje nisu prosli tvoji vrsnjaci, a ipak si ostako koliko-toliko priseban. Posebno mi je drago sto si stavio majku ispred svega, kada si, kako kazes, prekinuo misli o samoubistvu.

Kao i vreme, nesreca je relativna stvar. Mislis da je uzrokovana okolinom, spolja, ljudima i dogadjajima oko tebe, prosloscu, ali je nesreca uzrokovana tvojim gledanjem na nju, i dopustanjem osecanjima da je odrzavaju.
To sto si prosao kroz iskusenja, i sacuvao zivot mozda znaci da neko odozgo ima planove sa tobom?


I konacno, mislim da se kod tebe radi o emotivnoj nestabilnosti. Zasto dodje "dan u mesecu" kada imas potrebu da pricas sa nekim? Gomilas iskustva, osecaje, energiju, i imas potrebu da ih razmenis sa nekim.
U redu.
Da li imas nekog van porodice sa kim ih razmenjujes? Mozda ih drzis u sebi?
Kako se osecas zbog toga?
Da li ostavljas i najmanju mogucnost da se radi o depresiji?
Daj mi primer negativne kritike upucene tebi, i pokusaj da mi opises taj osecaj..

Jos me zanima, cime se bavis? Kako provodis slobodno vreme?
U tvom postu sam nazreo nekoliko jako dobrih metafora, da li imas sklonosti ka pisanju?

Ako mislis da postoji jos nesto sto bi hteo da podelis sa mnom, a tisti te, slobodno...

Pozdrav  Smile





IP sačuvana
social share
Doctor, doctor, People keep ignoring me!
-Next please!


Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Problem lezi u tome sto nema kritika, ali ih se sve jedno bojim.  Isuvise sam zavistan od tudjeg misljenja I suda.
Zato cutim, zatvaram se i povlacim, daleko od tudjih pogleda.

Zelim da budem slobodniji, da oprostim, da zaboravim.  Jednostavno da pustim proslost da ostane tamo gde jeste, da bude u svrsenom stanju u kakvom bi I trebala da bude.  Ne da je pustim da se stopi sa mojom senkom I tiho me prati svuda gde idem.  Proslost da ostane u proslosti, a ja da zivim u sadasnjosti, u ovom dragocenom trenutku koji se nikada nece vratiti, ciljajuci ka boljoj buducnosti.  Ali koliko se trudio, strahovi su uvek za petama.  Ponekad i brzi od mene.  Sprecavaju me u svemu.  A to je ono poslednje sto zelim.
Do nekog nivoa sam svestan svojih strahova, odakle poticu, i zasto su tu.  Za neke znam i da su bezrazlozni, ili blago receno glupi.  Ali ipak ne mogu da ih se oslobodim.  Ne znam kako.  Mozda me subjektivnost mog stanovista gledanja zaslepljuje da vidim resenje.
Glavna stvar koja nedostaje je hrabrost.  Ali hrabrost nije odsustvo straha.  Vec delovanje uprkos njemu.

Dan u mesecu imam zato sto ulicama krocim sa dobro uvezbanim osmehom na licu.  Kao sto vi trepcete, disete, kao sto vam srce kuca, tako se meni osmeh javlja.  Bez emocija, samo eto…radi reda.  Lakse je tako se ponasati I izbegavati bilo koju vrstu blize konverzacije, nego se otvoriti sa strahom od povrede I otvaranja starih rana. Zato se tuga i osecanja nakupe. Zato hoce da izadju. Zato se javljaju dan u mesecu.

Trudim se da sakrijem sta osecam i sta mislim barem kada sam van sigurnosti svoje sobe, koja I ako je “moja” to nikada zaista nece biti.  Ne zelim da bude.  A kada dodjem kuci, koja, kao I sto soba nije, nije ni ona moj dom, onda se tu javlja netrpeljivost.  Jednostavno nemam nikakvu zelju za razgovorom sa ukucanima, tj sa majkom sa kojom zivim.  Kada dodje do razgovora tesko mi pada.  A ne zelim da tako reagujem, jer vidim da njoj to smeta.  Trudim se da se kontrolisem.  Ali ne mogu stalno. 
Mnogo je volim, ali ne znam kako da to pokazem.  Zaboravio sam negde usput.  Mozda je ljubav zajedno sa drugim osecanjima ostala zakacena za krvavo trnje otrovnih ruza pored puta.  Tu je nekad bila.  Nemoguce da je zauvek izgubljena.  Zivim sa majkom, kao sa strancem.  Ja u jednom delu, ona u drugom.  Na neki nacin I ona je kao ja.  Na kraju krajeva sve svoje psihicke osobine sam na nju povukao.  Sama, usamljena, I verovatno depresivna.  Radi od 9 do 5, a onda TV I krevet.  Nadam se da je ovo kriza srednjih godina, ili kako se vec zove(ali ipak se plasim da nije).  Ne zelim da je saceka hladnoca praznog stana, i ako sam ja tu.  Ali ne uspevam to da postignem.  Ona u jednoj, ja u drugoj, njeni pokusaji konverzacije se uglavnom zavrsavaju dubokim tuznim uzdahom, zbog mojih blago receno kratkih odgovora, koji me svaki put iznova probode. . 

Ne zelim da se ubijem.  Presao sam preko toga.  Nekad mi dodje zelja da nestanem.  Izceznem sa ovog nivoa postojanja.  Da se svako secanje izbrise.  Svaki dokaz.  Da ostane ono sto mislim da je najbolje.  Nista.
A opet ponekad, ne zelim da umrem.  Ne zelim da nestanem.  Zelim da iskusim nesto novo.  Pre ili kasnije cu zavrsiti par metara ispod zemlje, zasto bih to pozurivao, kada me u svakom slucaju to iskustvo sigurno ceka.
Shvatam da sta nas ne ubije cini nas samo jacim.  Shvatam da bol nije tu da boli vec da naucimo nesto sto drugacijim putem mozda ne bismo uspeli. Bez teskih trenutaka nikada ne bismo spoznali one lepe. Sve je to u redu u teoriji.  Ali ponekad kraj tunela ne moze da se vidi.  Od bola zatvaram oci pred svetloscu novog dana.  A mozda bas taj dan donosi taj dugo cekani trenutak radosti. 
Ne zelim da postanem totalno ravnodusan.  Da se iskljucim od svih emocija, I da postanem samo prazna skoljka cekajuci nista.  Zelim da se iskreno nasmejem, da iskreno zaplacem.  Da se suocim sa strahovima, sklonim ih u stranu i gledam kako nemocni gladuju bez svoje hrane. Da konacno vide jacinu svog uticaja. I da na kraju, oni budu ti koji ce da…
Umru.
« Poslednja izmena: 03. Maj 2008, 22:30:44 od Belgarath »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Sreca je jedini udarac koji me je promasio...

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 10305
Zastava u mom svetu bez patnji,lazi i bola....
OS
Windows 2000
Browser
Opera 9.25
mob
SonyEricsson w350
ja mislim da ti od muve pravis slona,i to tako zacinis metaforama i epitetima da to zigleda kao da si ovaj ceo text prepisao iz neke knjige.... i plus coveku nisi odgovorio na pitanja... odgovaraj sazetije i jasnije... ok skontali samo da imas smisla za pisanje,ali kakve veze ima
Da konacno vide jacinu svog uticaja. I da na kraju, oni budu ti koji ce da…
Umru.


sa onim sto te je on pitao? ama bas nikakve... i ne shvatam sta je u stvari tvoj problem...
IP sačuvana
social share
I sve sto mogu i znam i kada osetim kraj iz sebe bar imam to sto bi svako pozeleo. I svaki svoj dan ja dobro pamticu znam, jer znam da prosla sam i sada spavam mirnim snom...
Pogledaj profil WWW GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
ok.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Sačuvaj me Bože od onih kojima treba da verujem

Zodijak Virgo
Pol Žena
Poruke 51791
Zastava Srbija
OS
Windows NT 4.0
Browser
Mozilla Burek
mob
Nokia 
belgarath ti si još uvek veoma mlad. Kao čelik kad se kali tako i čovek počinje od mekanog karaktera osetljivog na male probleme pa vremenom očvrsne. Tvoji problemi su realni i ti se sa njima dobro nosiš. Verovatno da si u pravu da treba biti komunikativan i opušten. I to se u životu uči. Treba ti devojka kojoj ćeš verovati. Pojaviće se i tada treba da joj pružiš priliku. Treba ti prijatelj sa kojim možeš da razgovaraš.

Ne treba da se bojiš kritike. Nikom kritika nije laka. Čak i ako je potpuno opravdana kritika nas zaboli bar malo, a ako mislimo da nije onda nas povređuje. Ne treba ni da glumiš kako si jači od samog sebe. Pokaži svoje emocije. To je velika snaga i grešiš kad joj se suprotstavljaš. Tu snagu treba da koristiš kao pokretač u ostvarenjima svojih ciljeva. Ne nikako da se suprotstavljaš samom sebi i tako se iscrpljuješ u toj unutrašnjoj borbi. Šta ovim hoću da ti kažem? Recimo ako si ljut što nisi dobro uradio neki ispit tu ljutnju treba da pretvoriš u motivaciju za učenje. Ako si gnevan što te majka kritikuje nađi u tome snagu da menjaš sebe i nju, ne da se sukobiš sa sobom ili sa njom. Ako si ljut jer procenjuješ da onaj ko te kritikuje nije u pravu onda tu svoju ljutnju iskoristi kao snagu svoje samouverenosti. Dokaži da si u pravu i budi srećan zato.

I da znaš, najhrabriji ljudi se plaše. Samo svoj strah umeju da koriste kao pokretač u rešavanju problema.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.089 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.