Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 07:57:09
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Kolumne Nikole Vukušića  (Pročitano 16653 puta)
05. Apr 2008, 23:20:37
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi-Fi


piše: Nikola Vukušić *
HiFiCafe.NET © 2006.

Kvalitetna reprodukcija zvuka ili Hi-Fi (u originalu High Fidelity reproduction), kako je svugde u svetu prihvaćeno, nije pojam novijeg datuma.

Prvi put je upotrebljen na američkom katalogu za Loftin-White, Direkt Coupled 245 Amplifier, iz 1930. godine. Ovaj zapis može da znači samo reklamu, ali već se tada nešto izjašnjavalo kao Hi-Fi.

Sve je naglo krenulo pojavom tonskog filma u Americi. Filmska industrija tog doba ima ogromne potencijale i brzo se razvija. Bosovi filma najgalantniji su naručioci svih mogućih potrošnih dobara, ne izuzimajući tu i naprave za kvalitetnu reprodukciju zvuka za potrebe bioskopa. Za kratko vreme mnogo toga se poboljšalo u kvalitetnom prenosu zvuka. Tako se može reči da je Al Jonson sa saradnicima ,,neposredni krivac” za dalja zbivanja u unapredjenju verne reprodukcije zvuka.

Tu negde i počinju nesporazumi, koji se protežu i do danas a čiji smo i mi akteri. Prenošenjem zvuka iz koncertne i bioskopske sale u vlastite sobe doživeli smo razočaranje, jer je doživljaj bio značajno degradiran. Izgubio se integritet muzičkog dela. Nastalo je vreme strogo definisanih potreba i zahteva da tehnika pronadje rešenja, i to odmah.

Tehnika je učinila veliki pomak u svim komponentama lanca za snimanje i reprodukciju tona, pa čak to i definisala standardima, ali u konačnom rezultatu nije se napravio očekivani pomak. Pozadinski zvuk bioskopskih sala valjalo je potražiti u samom bioskopu, a zvuk koncertnih sala uopšte nije bilo moguće preneti. Ova činjenica inspirisala je konstruktore da prave uredjaje za životne prostore u kojima se zapravo muzika i dogadja.

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na bolje, ali to je samo detalj velikog miljea.

Većina ljudi procenjuje kvalitet reprodukcije zvuka subjektivno prema osećaju prijatnosti za uho, ali i ako muzika zvuči prijatno ne znači da je verno reprodukovana. Za verifikaciju  verne reprodukcije postarala se tehnika uvodjenjem standarda kojih ima više i za razne oblasti i namena. Najsveobuhvatniji i najviše primenjeni su nemačka industrijska norma - DIN i američka norma za vernu reprodukciju zvuka - IHF.

Tehnika je moćna i bez nje se ne može, ali je najvećim delom u rukama još većeg moćnika- profita. U to nas uverava količina crnih kutija na kojima piše Hi-Fi sa mnoštvom dugmića i nerazumljivih natpisa. Svi veliki proizvodjači dali su doprinos ovom haosu. Svaki od njih inovira trivijalnu zabludu i promašaj, ali samo za kupca, pritom profit nema investicione promašaje.

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na gore, ali to je samo detalj velikog miljea.

Zvuk kao doživljaj za čoveka je vezan za prostor, i to je jasno. Verno preneti zvuk podrazumeva i verno preneti prostor u kome se dogadja tj. tonsku pozornicu. U svom razvoju prenos zvuka se prvo obavljao jednim kanalom (mono) što je bilo neprihvatljivo, jer je cela tonska slika dolazila iz jednog pravca zvuka. Dvokanalni (stereo) prenos omogućava dovoljno kvalitetnu osnovu za dočaravanje sve tri dimenzije tonske pozornice. Da se sa dva kanala prenesi trodimenzionalna tonska pozornica pomaže nam iluzija. Ako vam je ova činjenica poznata i priznata, dogodiće se.

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na bolje, ali to je samo detalj velikog miljea.

Pri bilo kakvoj proceni kvaliteta nekog Hi-Fi sistema potrebno je da prvo upoznamo osobenosti muzike, govora i uha, a sa druge strane tehničke mogućnosti i domete u prenosu verne reprodukcije zvuka. Osobenosti muzike nam nalažu da se pri proceni reprodukcije oslonimo na živu muziku kao jedini reper. Jalov je posao da ma ko i ma kako definiše Hi-Fi, a da ovo nema na umu. Ne dozvolite da bilo ko ispolji bilo kakvu sumnju u vaš Hi-Fi lanac ako pritom na svom sistemu čujete kad peva Kolegijum Muzikum, jasno izdvojite njen glas, glas voljene žene. Kad ovo priznate sebi i bližnjima, dogodiće se svima:

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na bolje, ali i to je samo detalj velikog miljea.

Muzika je doživljaj fenomena zvuka a proces slušanja je u osnovi socijalna disciplina. Tehnika, pritisnuta profitom, je pogrešila kada je stvorila kvadrofoniju. Prazna soba ispunjena samo napravama i zvučnim kutijama. Približila nam je zvuk koncertne dvorane, ali uskratila radost zajedničkog slušanja muzike. Savremeni domet 5+. je prevara namenjena lakovernima i prestižnima spram komšija. Znam da je tehnika uspela da nas uvede u koncertne dvorane preko biauralne stereofonije, kad ste uvaljeni u svoju fotelju i sa slušalicama na ušima priuštili sebi zadovoljstvo vernog prenosa zvuka i prostora. Isto, ili slično, se ponavlja tri decenije kasnije sa kučnim bioskopom i tonom 5+. Za oba dostignuća, profit u sardnji sa tehnikom, kod večine ima aluziju na rusku narodnu: ,,Onanizam pospešuje organizam”.

Nije uputno radost slušanja deliti samo sa sobom.

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na bolje, ali i to je samo detalj velikog miljea.

Bio sam član, i rado se družio sa svetom koji sebe naziva ,,Klub ljubitelja muzike sa kvalitetnih uredjaja". Imali smo jubilej 15 god. druženja kad su nas zadesile bombe alijanse u zemunskoj hali Pinki. Zadnja seansa i impresivan doživljaj dinamike porekla ne od prirode datim.

Vidjam ih sve redje, misli razmenjujemo sve manje, radost druženja ne delimo a biće da na tome i ne radimo.

Pomenuti ljubitelji su u osnovi dve antagonistički nastrojene skupine. Jedni žele da uživaju u slušanju dobre muzike (audiofoli), a drugi bi slušali demostracionu ploču kako dvotaktni jednocilindrični dizel traktor pravi pred njima prolaz sa leva u desno, odlazi pa savija sa unutrašnje strane (Hi-Fi-sti). Ipak nije baš tako, radost druženja doživljavali smo bez izuzetaka. Kad ovako sagledate zadovoljstvo slušajući muziku, dogodiće se:

Zaljubljenicima u dobar zvuk krenulo je na bolje, ali i to je samo detalj velikog miljea.

Detalja velikog miljea ima mnogo. Do sada nam je u dosta navrata krenulo na bolje, ali ne budite preterano optimista, radije se više informišite.

Pogledajte u nebo. Od vajkada je važilo da vas neko posmatra i sluša, a od skora Vi ste taj koji sve vidi i sve čuje, naravno sa neba.



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi-Fi u nas


piše: Nikola Vukušić *
HiFiCafe.NET © 2006.

Ako već znamo kada i kako je svet počeo i gde je stigao, evo gde smo tad mi bili. Bez lažne skromnosti možemo reći da je svetski Hi-Fi bezmalo začet na ovim prostorima.

Tako rekoše mi, da je prvi Hi-Fi–sta u Beogradu bio profesor Bora Grujić. Loftin White 1930 god. (iz prošle kolumne Hi-Fi), a već devet godina kasnije u nas. Daleke 1939. godine gospodin Grujić bio je vlasnik gramofona ,,His  Master's  Voice’’. To je onaj na navijanje sa velikim levkom, čiji je simbol bio beli psić po imenu Neper koji je navodno iz šuškavog tona razumeo glas svoga gospodara.

Ne spominjem gospodina Grujića zbog toga što je medju prvima imao najsavremeniju aparaturu za reprodukciju zvuka, već stoga što je slušanje muzike u kući Grujića bivao dogadjaj. Biralo se vreme potpunog zatišja u kućnim aktivnostima, garderoba, ploče i partitura, notni zapis muzike sa ploče. Tok izvodjenja muzike, pomno se pratio u notnom zapisu kako bi angažovanje pri slušanju bilo potpuno. Tako se slobodno može reći da su od 1939. najbolji svetski orkestri i solisti izvodili najčuvenije kompozitore i njihova dela u Beogradu, u kući gospodina Bore Grujića.

Hvala dotičnom gospodinu i njegovima jer su nam dali tradiciju kulture slušanja.

Sa tehničke strane sve je počelo daleke 1949. godine. Dok se i pobedjeni i pobednici velikog rata oporavljaju od emotivnog šoka atomske eksplozije i ekonomske bede, na ovim prostorima grupa ljudi se okuplja zarad zvuka. Na beogradskom Institutu za eksperimentalnu fonetiku, pod vodstvom doktora Đordja Kostića, grupa stručnjaka radi palatinalna izučavanja. Krajnji cilj je bio da se napravi pisaća mašina, kojoj bi se obraćalo govorom, i mašina za sintetički govor. U ekipi su: Steva Peter-lingvista, Brana Đordjević i Milan Nestorović, a imali su i saradnju sa institutom u Vinči. Zajedničkom delu, mašini za sintetički govor, prve reči su bile Saša, te i dobija ime Saša 1. Sledeći domet je Saša 2.

A onda zbog pomankanja razumevanja i novca, projekat se prekida, ali ostaju ljudi i saznanja o vernom prenosu zvuka, preteča Hi–Fi-a kod nas.

Iz tog tima i danas pratim rad dvojice: g-dina Nestorovića i g-dina Jeličića.

Nestorovićev diplomski rad 1956. je cevni pojačavač u push-pull konfiguraciji. Vrlo bogata tehnička dokumentacija daje na uvid nove pristupe i kriterijume pri konstrukciji audio pojačavača najvišeg dometa. Nestorović nastavlja radove na zvučničkim sistemima, konstruiše, eksperimentiše, zaoštrava kriterijume , pomera granice.

Godine 1960. se upoznaje sa  Frankom McIntosh-em, a već 1963, na njegov poziv, odlazi u Ameriku. Ubrzo MaIntosh izlazi na svetsko tržište sa serijom cevnih pojačavača vrhunskog kvaliteta.

Primetna je i Nestorovićeva saradnja sa Spiker laboratorijom. Nešto kasnije osniva se Nestorovic Labs. u Kirklandu, država Vašington u kojoj se konstruiše i svetu prezentira pojačavač A1 – jedan od najboljih u svetu dugi niz godina.

Medju svetskim poznavaocima transformatora važi za najboljeg.

Pravi naslednik Tesle ne miruje već i dalje konstruiše, eksperimentiše, zaoštrava kriterijume, pomera granice.

Te iste 1949. konstruktor Ivan Jeličić projektuje i realizuje magnetofon, sa magnetnim zapisom na žici. Sve je napravljeno ručno: od komplikovane mehanike i elektronike do magnetofonske glave, čiji je magnetni procep bio 50 mikrona.

Na čeličnoj žici prečnika 5-6 stotih delova milimetra, koja se kretala oko 65 cm u sekundi, mogao se usnimiti tonski zapis do neverovatnih 14.000Hz. Ova tehnika se i danas koristi u civilnom vazduhoplovstvu, gde svaki avion ima ovakvu napravu upakovanu u takozvanu ,,crnu kutiju“.

Šezdesetih godina, pre pojave čuvenih Karlson zvučničkih kutija, Jeličić eksperimentiše sa bas refleks kutijama i prigušenjima na njihovom otvoru, sa velikim stepenom rafirmana u ispitivanju. Nastavlja radove na 3D sistemu (tri zvučnika u tri pravca iz jedne kutije), te se tonska pozornica čini prostornom po širini i dubini. Ovo je preteča stereo sistema sa prenosom u dva kanala.

Servisirajući svetske vrhunske zvučnike, on dolazi do filigrafičnih saznanja o neizbalansiranom kretanju membrane zvanom ,,efekat čigre”. Ovaj fenomen da membrana nema samo hod napred-nazad, već se i uvija, što uslovljava da njeni krajevi nisu u fazi, zadao je mnogo glavobolja konstruktorima zvučnika širom sveta. Godine 1979. najzad je nadjeno pravo rešenje, dvostruko vodjena membrana, magnetni procep mora biti dvojni, a uvod kablova apsulutno simetričan. Svaka nesimetrija je fatalna zbog izuzetno velikih brzina.

U to doba zvučnici od 8 inča daju maksimalno 15W snage, a dva takva zvučnika Jeličićeve konstrukcije u aktivnim kutijama Red, zapremine 22 litara, čak 120 W sinusne snage. Promocija je bila 1980. na Beogradskom sajmu, a potom u  Londonu, Čikagu, Los Andjelesu, Tokiju, Parizu. Ni dan danas se ne prave pojačavači od 120W, za zvučnike od 8 inča. Ako ste to u nekom prospektu pročitali, firma i podatak su pod sumnjom.

Provereni audiofil Ivan Jeličić veoma uvažava gramofon kao izvor zvuka, ali ne uvažava njegove nedostatke koji umanjuju prijatne zvuke sa vinilskih ploča. Od vajkada najveća neprijatnost za gramofonsku ručicu je povratna oscilacija. Ta uznemiravajuća oscilacija stvara rezonansu kroz cev ručice, odbija se kroz ležaj i vraća se pikapu sa kašnjenjem koje je uslovljeno brzinom prostiranja kroz materijal. Igla čita stoti deo mikrona, te povratna oscilacija, čak i najmanja, ometa čitanje a zakasneli signal se nadovezuje na koristan hod igle, muteći zvučnu sliku. Ručice se vešaju na šiljke, što su oni precizniji, povratno uznemirenje je manje, a ručica bolja. Iz tih razloga čika Ivan konstruiše ručicu Mocart.

Mocart ručica izradjena je od aluminijuma, eloksirana, delom plastificirana i ispunjena zrnastim materijalom, što je čini krutom. A sve to pliva u ulju. Različite firme koriste različite katere (noževe za rezanje ploča), pod različitim uglovima. Šibata igle su one koje najbolje čitaju, ali zahtevaju precizno podešavanje opterećenja, a time visinu i ugao igle u odnosu na gramofonsku ploču. Kod Mocart ručice visina se može posebno regulisati. Za komandu od punog kruga pomak po visini je tek 0,5 mm.

Neumorni pregalac Jeličić (sad već čika Ivan od milja), sa ovakve problematike prelazi na izlazni tranzistorski pojačavač, i opet Mozart. Osnovni konstruktivni pristup je jednostavnost, najmanji mogući broj kvalitetnih elemenata i pošten pristup u konstrukciji, a sve u službi kvaliteta zvuka. Svaki element na putu audio signala važi za uljeza, ostali su samo neophodni, rigorozno odabrani.

Sa tehničke strane treba reći da je izlazni stepen ostvaren u kvazi-komplementarnom spoju, i da je puna ozbiljnost data izvoru za napajanje. Energetski, za punu informaciju dovoljno je 170 Jaula, bez obzira na dinamiku muzičkog materijala. Disipacija, distorzija i energetski izvor su uravnoteženi i to bi bila poznata tajna dobro koncipiranog i realizovanog tranzistorskog izlaznog pojačavača. Ovakvi uredjaji nemaju deklarisanu snagu, izobličenja, damping faktor i sve ono što se obično piše pod tehničkim karakteristikama, njih jednostavno treba slušati.     

Da bi ste ovo doživeli slušajte pet ženskih vokala koji pevaju isti ton sa pet različitih alikvota, a vi izdvojite jedan, onaj najlepši, voljeni glas.

Nisam odoleo, pitao sam čika Ivana. Ručica Mocart, pojačavač Mocart, zašto? Odgovor je bio: ,,Mocart, to je sinonim za maksimalno moguće”.

Šezdesetih godina, informisani poliglota i uspešni radoznali konstruktor, Mirko Vožnjak, pokreće čitav niz članaka sa šemama za samogradnju u časopisu “Radio-amater”. U tekstovima ,,Vernost i vernost reprodukcije’’, s početka 1963.  u četiri nastavka, on kultivisanim tehničkim jezikom opisuje i objašnjava nelinearnost, širokopojasnost, fazne pomake, Milerov efekat, povratnu spregu i izlazni transformator. Brižljivo odabrani spojevi i problematika, opisani manirom odličnog konstruktora, mnoge amatere pretvaraju u Hi-Fi-ste i mnoge Hi-Fi-ste u amatere samograditelje.

Posledica je bila uzlet ovih oblasti, koje se i inače prožimaju. A onda 1965. objavljuje još nekoliko značajnih priloga: Hi-Fi pojačavač od 25W, push-pull-paralel, Hi-Fi pojačavač, koncertni pojačavač od 25W, Hi-Fi pojačavač za orkestar gitara, PL500 odlična NF izlazna cev, profesionalni muzički pojačavač.

Krajem 1965. hiper produktivni konstruktor i pisac, ima veliki broj pobornika i poštovalaca. I dan danas, nakon više od 40 godina, u laboratoriju mi dolaze golobradi mladići sa šemama pojačavača i pisanom rečju Mirka Vožnjaka, u nameri da ih sami realizuju, da nastave tamo gde su im očevi ili  stričevi zastali.

I danas kad svratim na koju čašicu razgovora i domače kolače, zatičem čika Mirka za radnim stolom. Pitam ga o zdravlju a on mi kaže:

Ne brinem o zdravlju. Brine me što je etar bezgranično velik, a moj doprinos da ga premostim tako mali.

Nek mi se oprosti, ne mogu svih da se setitm, ali Viktora Bradača ne mogu da zaboravim, i zvuk njegovih kutija.

U svakoj kutiji su barem dva zvučnika napajana skretnicom. Fazno, kapacitivnost  kasni a induktivnost prednjači, a njegove skretnice su usaglašavale, ma koliki da je bio broj ugradjenih zvučnika.

Zvuk njegovih kutija bio je topao i briljantan, a zvučna slika definisana do detalja. Napravio  je oko 50 pari najrazličitijih zvučničkih kutija, voleo je eksperimente, a oni su mu uspevali. Računam da ih u Beogradu ima još tridesetak, i poželim da je svaka od njih vezana doživotno sa cevnim pojačavačem.

Zarad dobrog zvuka i radosti naše, to je veza za navek.

Po rečima Zorana Modlija, ovo su ,,4 JAHAČA YU FONOKALIPSE”, a zasigurno i istorija za koju ponos ne treba kriti.

Od trojice živih, za jednog čujem o zdravlju, sa jednim saradjujem, a sa jednim družim i saradjujem. U tom druženju, znam i upoznajem nove jahače, znam da je prostor velik a zbivanja brza, ili znam da ovdašnji svet audiofila ima budućnost, i znam da će ona postojati dok je daha, duha i radoznalosti u nama.



Izvor: HiFi Cafe

IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi-Fi u svetu


piše: Nikola Vukušić*
HiFiCafe.NET © 2006.

Kolumna je namenjena radoznalima, a pre svega radoznalim audiofilima. Čitaocima sa nekoliko činjenica, pokušaću da razjasnim da ne treba da se čude što je ovaj tekst posvećen niskofrekventnim pojačavačima sa elektronskim cevima, jer era poluprovodne tehnike je dominantna. Ovakav zaključak generalno važi za skoro sve tehničke discipline da je za korisnika informacije donekle svejedno šta se nalazi unutar ,,crne kutije’’, a što se odnosi i na kvalitetnu audio reprodukciju, nezavisno od toga da li se u aparaturi nalaze cevi na šasiji, ili tranzistori na štampanoj ploči, ili su to visoko integrisani čipovi, itd.

Protekli XX vek obilovao je svakojakim čudima, koja su kulminirala konverzijom sa analogne na digitalnu tehnologiju, što je uslovilo da se konstrukcije ostvarene posredstvom ,,letovanja'’ pojedinih elemenata i sklopova za vrlo kratko vreme zašla u domen hemije i atomsko/ molekularne arhitekture minijaturnih integrisanih i kompjuterizovanih uredjaja. Ovim procesima je prekinut kontinuitet sa klasičnom elektronskom fizikom.

Treba se podsetiti da je pre nekoliko decenija otpočela ,,razgradnja’’ radio i televizijskog prijemnika, kako bi se od pojedinačnih sklopova, slično dečijoj igri sa Lego kockama, bili iznova ponudjeni tržištu, kako bi zavisno od finansijskih mogućnosti potrošača, svaki od njih sklopio sopstvenu igračku audio/video/PC ,,home’’ terminala i još sve to uklopio u interaktivnu Internet  mrežu. Fascinantan scenario, koji je širom otvorio vrata povratku klasičnih konstrukcija za koje ih vezuju snažna psihoemotivna sećanja na nedostižnu lepotu prohujalog vremena, intimnih kvarteta i muzičkih partitura, uopšte muzike, koja može dočarati iluziju svega što prošlost unosi u sadašnjost, ali i prenosi u budućnost.

Ovo su vidjena rešenja, koja se vraćaju na "modernizovane verzije": automobila, sata, itd. Konstrukcije iz prve polovine ovog veka, u potpunosti važe i za konstrukcije audio pojačavača sa elektronskim cevima, koje ukazuju na mogućnosti vrlo visokog kvaliteta reprodukcije zvuka i vernog prenosa tonske pozornice.

U nizu tekstova pojasniću pojave, pa i fenomene vernog prenosa zvuka.

Do daljnjeg toplo preporučujem svim audiofilima put povratka na konstrukcije audio pojačavača sa elektronskim cevima.



Renesansa cevnog audia                                                           

Ovu civilizaciju je nagli razvoj tehnologija u XX veku vukao napred da bi se nama audiofilima dogodilo čudo, ili ako hoćete - presedan. Vratili smo se unazad za više od pola veka zarad dobrog zvuka i poštovanja prema prirodi koja nas je obdarila sluhom i razumom, neprevazidjenim senzorima za zvuk i osećaj. Nagli uspon interesovanja svetskih audiofila za cevnim tonom dogodio se nakon potvrde saznanja da se trodimenzionalna zvučna slika samo iluzijom može preneti sa dva kanala, stereofonski. Ovu iluziju najbolje dočarava elektronska cev (lampa), ili od milja ,,Stara Dama".

Nakon višegodišnjeg rasta popularnosti medju svetskom audiofilskom elitom, pojačavači sa cevima počeli su konačno da interesuju vodeće američke i engleske audio novinare. Sve decenije postojanja cevnih pojačavača vrhunske klase, kao da su njih prošle u svojevrsnoj amneziji. Tako da sada pojedini od njih su naročito ponosni na postojanje i "inovaciju" pojačavača sa jednom lampom u izlazu i radom u klasi A. Ne želim da tvrdim da su gospoda novinari u principu, spori kada je otkrivanje novina u pitanju, ali svako ko je imao prilike da čuje dobar triodni sistem u Single Ended spoju, razume da je bilo samo pitanje vremena kada će se "lampaška" groznica proširiti predvodjena triodom.

Pojačavač sa triodom u Single Ended spoju je čudovišna naprava.

Kao i sve drugo, cevni pojačavači nisu za svakoga, ali mnogi slušaoci počinju da otkrivaju na svoje veliko zaprepašćenje, da je lampaški zvuk baš ono što su oduvek tražili. U kombinaciji sa zvučnicima odgovarajućih performansi, ovaj zvuk pruža sve karakteristike audiofilskog zvuka sa elegancijom i preciznošću. I mada cevi posebno dolaze do izražaja prilikom trodimenzionalnih prezentacija, triodna muzika bazu slušanja prebacuje sa fotografskog vizuelnog slikanja detalja, na trenutno fizičko i direktno poimanje muzike. Čudno je, i doskora nezamislivo, da možemo postići osećaj prisutnosti i malim tananim pojačavačem i osetljivim zvučnicima, čime se dobija rezultat bolji od svega što mogu zvučnici od 84 dB osetljivosti, osnaženi sa 500 W.

Poznajem dovoljno audio manijaka koji nisu štedeli novac, vreme i vlastitu energiju, kako bi stvorili takve monstrum sisteme. Tek neki od njih spretno ih se odriču i pri nabavci su pojačavača sa cevima. To će opet da ih košta dosta novca, nerava i energije, ali sada su barem na pravom putu za svojim zahtevima o sonici. Ne treba voditi računa o finansijskoj neprivlačnosti cevi 300B, ili činjenice da 2A3, proizvodi snage koliko i čip od dva dolara, valja pratiti sebe, a tamo je i ostali svet.

Mada je dobar deo audiofila prešao na cevni ton iz pomodnih razloga, mora nešto postojati kao solidna osnova ovog već svetski velikog biznisa. Jer da je u pitanju bio samo pomodni hir, taj bi talas došao i prošao pre nego što bi dosegao razmere prave svetske audio histerije. Bez obzira na malu snagu, i merno gledano nesavršene karakteristike, cevni ton doslovce menja tržište na kome je 50W izlazne snage, donedavno smatrano za apsulutni minimum.

Zato su prvim triodnim talasom vladali veliki pojačavači sa cevima 211 i 845 (21 i 27W). Velikim pojačavačem smatrani su snagaši, koji su imali dvocifren broj vati, 20 do 30. Pojačavači sa cevima 211 i 845, su zaista odlični predstavnici sopstvene staro-nove tehnologije, u kulturi gde su velike snage taj značajan činilac koji obavlja posao. U tom kontekstu trovatni pojačavač sa 2A3, ne shvata se ozbiljnom napravom, do trenutka dok ne čujete jedan. Triodni pojačavači danas predstavljaju samo mali deo cevnog univerzuma.

Ova civilizacija imala je jednu renesansu, već pomalo zaboravljenu, a nama audiofilima upravo se dogadja renesansa triode, već pomalo zaboravljene.



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Reign in Blood

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 20579
Zastava SRBIJA
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.27
Uuuuuuuhhhhhhhh covece- pa razvalio si tekst!!!  Smile Smile Smile Smile Ako nesto nadjes za onog ruskog naucnika Teremina koji je '20 godina proslog veka istrazivao vestacki zvuk bilo bi divno. Znam da ima uredjaj koji se zove po njemu i da recimo grupa Nine Inch Nails koristi to na koncertima.
IP sačuvana
social share
 
Pogledaj profil WWW Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Videću, ako naletim  Smile



Hi-Fi lanac


piše: Nikola Vukušić
© HiFiCafe.NET, 2006.


Svaki audio sistem može se posmatrati kao lanac sačinjen od karika. Stara narodna izreka kaže:"Lanac je jak koliko je jaka naslabija karika u njemu", ovo doslovce važi i za Hi-Fi lanac.

Od svih uredjaja koje imate u svom Hi–Fi lancu, najvažnije je da su ujednačenog kvaliteta. Medjutim, često  izbor nije odraz želja i mogućnosti, već igra slučaja. U ovim  vremenima kad je svetska ponuda sve prisutnija, u najrazličitijim formama zabavne elektronike, novaca sve manje, igra slučaja je presudna kod nabavke.

Od vremena kada su se pojavili uredjaji za kvalitetnu reprodukciju zvuka, promenilo se mnogo toga. Uporedo sa razvojem uredjaja, povećavao se i kulturni nivo korisnika a time su i njihovi zahtevi postajali stroži. Sa elektronskih cevi prešlo se na tranzistore, a zatim na integrisana kola, ali su poštovaoci dobrog zvuka napravili presedan i ponovo se vratili elektronskoj cevi. To nam se dogodilo kada smo spoznali da trodimenzionalnu tonsku sliku ne možemo preneti sa dva kanala, i da tu iluziju najbolje dočarava elektronska cev. Mnogo se toga od tada promenilo u pristupu  Hi–Fiju, da bismo došli do uredjaja za reprodukciju zvuka, koji nazivamo HIGH END.

Stvaralački duh konstruktora iz ove oblasti išao je i dalje. Primenom najnovijih tehnoloških dostignuća, tehnički kvalitet i vizuelni doživljaj pretstavljaju apsulutni vrh svega što je čovek do sada napravio. Ovakvi primerci spadaju u kategoriju uredjaja "State of the Art’’, jer se estetska i tehnička rešenja doživljavaju kao umetnost. Od svih tehničkih naprava koje čovek upotrebljava, ovo se jedino još dogodilo satu i automobilu.

Za sve audiofile ova pretpostavka je veoma laskava.

Interesantna je činjenica da su prvi ovakvi primerci bili najobičnije metalne kutije sa prednjom pločom 19 inča. Svaka pomisao da poveća metalna kutija može da se smesti u "State of the Art’’ kategoriju izaziva podozrenje, naravno samo dok ne vidite i ne čujete jedan. Pristalica ovih zatvorenih kutija ima više, pristup ne menjaju, jer to je deo njihove tradicije. Iz oblasti audio pojačavača sa dužnim poštovanjem spomenuo bih samo neke: Jadis, Audio Research, Conrad-Johnson, itd...

Veliku tradiciju ima i "open lock’’ dizajn, to je kad na šasiji vidite cevi i transformatore. U ovom dizajnu ima veći broj ostvarenja kategorije "State of the Art’’. Dužni pomena su: Audio Note (Engleska), Cary (USA), Wavac (Japan), itd ...

Sa tehničke strane, sve karike u audio lancu, nismo uspeli da prevedemo u vrhunski ton, bilo zbog komplikovanosti tehničkih rešenja, ili favorizovanja nekih principa kojima je profit u prvom planu. Za postizanje boljih rezultata moraju se usavršavati svi elementi na prenosnom putu audio signala. Na sve karike audio lanca možemo uticati neposredno, ili posredno. Postoji element u lancu koji se delimično može unapredjivati ili menjati, a to je prostor. Najteže i najskuplje je prilagoditi prostor u kome se sluša, a čak nikako ne možemo uticati na vazduh kao kariku Hi-Fi lanca. 

Govedju žicu kontrabasa moguće je vizuelno doživeti, ako vaša iluzija i tehnika saradjuju.

Svaki Hi-Fi lanac sastoji se od: izvora zvuka, pojačavača, kablova, zvučnika ili slušalica, pribora, itd ... Ali ima toga još!

Kao izvori zvuka na raspolaganju nam stoje: gramofonska ploča, radio program, magnetofonska traka ili kaseta (analogna ili digitalna) i digitalna ploča, itd ..., ali ima toga još!

U budućim nastavcima opisaću logičnim redosledom izvore zvuka, onako kako su nastajali.



Izvor: HiFi Cafe
« Poslednja izmena: 05. Apr 2008, 23:29:06 od enaB »
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi–Fi  Lanac - Analogna ploča


piše: Nikola Vukušić*
© Nikola Vukušić & HiFiCafe.NET, 2006.

IZUMITELJ  GRAMOFONA

Nemiran čovečiji duh i um tražio je način da udovolji svome sluhu i duši, dužnim respektom prema prirodi koja ga je neštedimice obdarila čulom sluha.

Primereno i vremenu, u stalnom pokretu napred, današnji audiofil i ne stiže da zastane i osvrne se na dogadjaje i vreme. Ne sputavajući želju da uvek i iznova idemo napred, treba znati gde smo i gde smo bili.

Od svih uredjaja koji zaslužuju najizgledniji prostor u kući, sa najviše respekta se treba odnositi prema gramofonu. Razloga ima više, ali neka osnovni bude njegovo trajanje u vremenu. Sasvim je neizvesno da ćete u svom okruženju, naći još neku napravu, čiji pronalazak seže tako daleko u prošlost. Godina 2006. slična je prethodnim, ali zasigurno jeste, takoreći, jubilarna 129. godina od pronalaska gramofona.

Na adresu Francuske akademije nauka, 18. aprila 1877. godine stiglo je pismo izvesnog Čarlsa Grosa, sa temom za razmatranje: "Postupak za beleženje fenomena što ih prima sluh". Čoveku kome se javila ovako lucidna  pomisao, treba posvetiti pažnju i vreme.

Rodjen je 1842 god. u Fabrezanu, u Pirinejima, od oca filozofa i pravnika. Već u dečačkim danima pokazuje interesovanje za razne discipline. Radi kao učitelj, studira medicinu, od 1863. bavio se književnošću i tehničkim pronalascima, a usput se trošio u radostima pariskog života.

Naglo budjenje interesovanja za telefonijom, obuzima nestašnog mladića kao civilizacijski izazov. Godine 1865., planirao je izgradnju telefonske centrale za Peru. Projekat propada, a on ide u novi. Na svetskoj izložbi 1867. Gros izlaže automatski telegraf, koji je sam projektovao i napravio. Ni to mu ne prolazi odveć zapaženo, te interesovanje usmerava na fotografiju u boji. Objavljuje i prvu knjigu sa tehničkim pristupom u izradi i korišćenju: "Opšte rešenje fotografije u boji". Dalji radovi mu se odnose na komunikaciju sa planetama. Kao pesnik postaje poznat po monolozima, te na kraju izdaje i zbirku pesama. Stihovima je stekao veliki broj  štovaoca,  i bili su vrlo cenjeni i hvaljeni kao bogati a jednostavni.

Sve ovo ispričah da upoznate i shvatite čoveka koji je zamislio gramofon.

U pomenutom pismu Francuskoj akademiji nauka, do detalja je dato sve  potrebno i bitno za izradu aparata za snimanje i reprodukciju zvuka. Zapečaćeno pismo otvoreno je sa velikim zakašnjenjem,  i to tek na višestruku Grosovu intervenciju. Razlozi Grosove žurbe bile su glasine o istraživanjima Tomasa Alve Edisona,  na aparaturi koja snima i reprodukuje zvuk.

Čarls Gros nije imao kapitala da svoja istraživanja nastavi i realizuje. Nepriznat kao naučnik, i nedovoljno cenjen kao pesnik, umro je u bedi 1888. u Parizu.

Trebalo je da prodje 100 godina,  pa da ga svet prizna kao idejnog tvorca naprave koja je u stanju da snimi,  trajno sačuva, te reprodukuje ton. Naprava se zvala "paleofon", što znači glas prošlosti, a mi je nazivamo gramofon. Analognu gramofonsku ploču možemo smatrati osnovnim izvorom zvuka svakog Hi–Fi sistema.

Tomas  Alva Edison, konstruisao je i patentirao prvi audio-uredjaj, 1877. te napravu nazvao "fonograf ". Nosilac tonskog zapisa bio je valjak od staniola. Edison je na njemu snimio pesmicu "Mary had a little lamb", i tako je počela era analogne audio-tehnike. Zvučni talasi kreću se od izvora do membrane mikrofona, koji mehaničke oscilacije pretvara u odgovarajući električni signal. Talasni oblik je analogan talasnom obliku zvučnog pritiska na mestu izvora. Ovakav električni signal dovodi se igli za rezanje brazde pri proizvodnji vinilskih gramofonskih ploča.

Pri reprodukciji oscilacije igle koja prati talasni oblik urezan u brazdu ploče pretvara se u gramofonskoj zvučnici u analogni električni signal, koji se posle pojačanja reprodukuje. Krajnja karika u lancu reprodukcije, zvučnik, pretvara električni signal u mehaničko kretanje membrane, čime se stvaraju zvučni talasi analogni onima na mestu snimanja.

Iako je prošlo više od sto godina, sam princip audio zapisa i reprodukcije ostao je nepromenjen. Za proteklih 100 godina učinjen je ogroman pomak u usavršavanju elemeneta i sklopova na strani procesa proizvodnje, kao i uredjajima za reprodukciju.

Kao rezultat imamo počasno mesto u našem Hi-Fi lancu za gramofon, a veću zbirku nosača odabrane muzike, zovemo diskotekom, i sasvim je izvesno da ima najlepše mesto u našem životnom prostoru.

Najdublji kontakt sa muzikom imam, kad igla grebe vinil.


ANALOGNA  PLOČA

Lična karta miljenice zvane "Long Play" ploča:

Prečnik 300 mm, debljina 1,5-2,3 mm, trajanje snimka 50-60 min., broj obrtaja u minuti 33 ili 45, širina brazde oko 100nm, frekventni opseg 30-20.000Hz, dinamički opseg 60dB, razdvajanje kanala 23-35 dB, ukupna harmonska izobličenja 0,03%, broj kanala 2, materijal vinil, vek trajanja preko 100 reprodukcija, vek trajanja igle 400-800 sati. Ovo su podaci u vremenu nastanka ,,dugo svirajuće ploče“, i danas ih ne treba uzimati za ozbiljno.

Pored standardne LP ploče, postoje i kvalitetnija izdanja za probirljive sladokusce, direktno rezane ploče koje imaju značajno viši kvalitet, veću cenu i relativno mali broj muzičkih numera.

Najkvalitetnije su one koje nose naziv "digital": vinil je poboljšan i bolje obradjen, a koriste se i posebne tehnike usporenog urezivanja, čime se ostvaruje preciznija brazda, a ako se ona valjano očita dogodiće vam se najbolje što analogni zapis može priuštiti.

Za LP ploču uopšte, sve ovo važi ako je korektno napravljena i pažljivo čuvana prilikom rukovanja, jer svako oštećenje ploče ili igle utiče na podizanje nivoa šumova, a time se smanjuje odnos signal-šum i dinamika. Sklopovi predpojačavača koji se koriste prilikom snimanja i reprodukcije gramofonskih ploča, imaju frekventnu karakteristiku oblikovanu prema zahtevima standarda Američkog udruženja za proizvodnju ploča, skraćeno RIAA.

Prilikom snimanja i pripreme snimka za gramofonsku ploču, amplitude signala niskih frekvencija se ograničavaju, obzirom na to da imaju veliki energetski nivo. Visoke frekvencije se pri tome namerno izdižu, jer je njihov energetski nivo pri urezivanju brazde ploče nizak.

U procesu reprodukovanja ovakve gramofonske ploče, potrebno je ispraviti frekventnu karakteristiku propuštanjem signala sa zvučnice kroz korekcioni pojačavač, čija je karakteristika inverzna karakteristici pri snimanju. Korekcione frekvencijske karakteristike u tehnici snimanja i reprodukcije zvuka sastavljene su od horizontalnih delova i delova sa nagibom od 6dB po oktavi. Ti su delovi definisani vremenskim konstantama, odnosno frekvencijama: 50, 500 i 2120 Hz. Osamdesetih godina došlo je do zahteva da se predpojačavačem za magnetnu zvučnicu otklone infra zvučne frekvencije ispod 20 Hz.

Brazda prosečne LP ploče, duža je od pola kilometara i izuzetno je komplikovanog oblika, koji igla mora precizno da prati. Pri svakoj reprodukciji odvija se isti proces. Precizno obradjeni vrh čvrstog dijamanta igle prolazi kroz brazdu gramofonske ploče, i na taj način dolazi do uzajamnog mehaničkog delovanja. Sasvim je izvesno da se i ploča i igla troše u medjusobnom trenju. Svako trenje daje toplotu, a vinil gramofonske ploče je vrlo osetljiv na povišene temperature. Izmereno je da igla u brazdi razvija temperaturu od 430C. Za osetljivu brazdu opasne su i deformacije, do kojih lako dolazi ako gramofonska ručica nije pravilno podešena. Bok brazde trpi veliki pritisak od naleganja igle, i to je glavni uzrok mehaničkih deformacija. Ukoliko je deformacija u granicama elastičnosti vinila, bok brazde vraća se u prvobitni položaj. Medjutim ako usled prevelike vertikalne sile ili loše podešene ručice, deformacija predje granice elastičnosti brazde, ploče se trajno deformišu.

Treba imati u vidu da se igla menja nakon 500 sati rada, dijamantska nakon 1000. Kad nastanu čujna izobličenja, prekasno je i za iglu i za ploču. Na trajnost ploče utiče i tip igle, jer se one razlikuju po površini  kojom naležu na bok brazde. Kvalitetna obrada i dimenzije igle u velikoj meri utiču na trošenje ploče. Zato je kvalitetna i naravno skupa zvučnica pravo rešenje.

Za svakog Hi-Fistu diskofila, najveća neprijatnost je prašina i efikasna zaštita od nje. Igla na svom putu nailazi na trunčice prašine, a ove se skupljaju na vrhu. Ako zaprašenu ploču nekoliko puta reprodukujemo, nakupljena nečistoća u brazdama prouzrokuje šum i pucketanje, gube se visoki tonovi i nastaju izobličenja. Zato je čišćenje ploče od prašine pre svakog slušanja osnovni uslov kvalitetne reprodukcije.             

Sledeća, ne manja neprijatnost je statički elektricitet prisutan na ploči, koji privlači prašinu iz okolnog prostora, a u zvučnicima prouzrokuje pucketanje pri reprodukciji. Prema tome, sem čišćenja prašine treba istovremeno rešiti i odvodjenje elektriciteta sa ploče. Kao najbolje rešenje pokazala se četka sa elastičnim karbonskim vlaknima, kojih čak može biti 1,000.000, prečnika 8 mikrona. Njih nekoliko stotina u brazdi omogućavaju potpuno uklanjanje i najsitnijih čestica iz brazde, dok metalno kućište sa drškom odvodi statički naboj sa ploče. I gramofonska ručica troši iglu i ploče. Zato se opredelite za najbolje, a ta investicija se zasigurno vraća kroz vek vaših ploča i igala.

Kod ručice prvenstveno treba paziti da joj je vertikalna sila tačno podešena, prema preporuci proizvodjača, koga se obavezno treba pridržavati. Postoji još i podešavanje koje sprečava centrifugalnu silu da većom silom pritiska unutrašnji bok brazde, tj. levi kanal ploče. Neprecizno podešavanje uzrokuje nejednako trošenje levog i desnog kanala,  deformaciju igle i ploče.

Nostalgija? Da, ali prva ljubav je moguća sa vinilske ploče. Samo treba preslušati prvu.



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi–Fi  Lanac - Radio


piše: Nikola Vukušić*
© Nikola Vukušić & HiFiCafe.NET, 2006.

Tekuća 2006. je na svetskim prostorima posvećena Nikoli Tesli povodom 150 god. od rodjenja. Pod naslovom "radio" neizostavno se mora spomenuti Teslino ime i doprinos. Naš zemljak je zadužio žitelje planete nizom patenata, da bi se postigao sadašnji civilizacijski nivo, decenijama posle. Manje je poznat njegov doprinos prenosa signala ili energije radio talasima. Do tada je jedina komunikacija bila telegrafija, tj. digitalna Morzeova azbuka, ali žično prenošena.

Zarad razumljivosti i ograničenog prostora pišem hronološki i kratko.

-   1887. Tesla patentira sistem bežičnog prenosa električne energije.

-   1890. konstruiše i prezentira ,,Kalem četiri kola u rezonansi” embrion savremenih telekomunikacija.

-   1893. na ,,Franklinovom institutu” drži predavanje o prenosu na bilo koju distancu bez upotrebe vodova. Objasnio je da bi se uredjaj mogao nositi u džepu, bio jednostavan i jeftin, i bio od prvorazrednog značaja za prosvećivanje svih. 

-   1896. bežični prenos signala na udaljenost 32km. 

-   1904. stavlja u funkciju i promoviše, na Long Ajlednu, eksperimentalno telekomunikaciono postrojenje za prenos zvuka i slika.

"Vidovitost" daleke budućnosti bazirana je na Teslinoj genijalnosti, ali i saznanjima prethodnika.

-   1796. galvanska struja (Voltin stup) – Alessandro Volta

-   1820. zakoni elektromagnetizma i elektrodinamike – Andre Ampere

-   1826. srazmere izmedju napona i struje u kolu – Georg Simon Ohm

-   1831. elektromagnetska indukcija – Mihael Faraday, istovremeno, Joseph Henry

-   1888. eksperimentalna potvrda elektromagnetnih talasa – Heinrich Hertz

-   Doprinosi: Maksvela, Popova, Branlija, i dugog niza ne manje važnih pronalazaka i pronalazača.

-   12.11.1901. Guljermo Markoni je ostvario prenos preko Atlantika njemu i pripada patent za radio prenos.

Spomenuću i dva presudna dogadjaja za razumevanje euforije oko radija kao novog medija.

-   13.1.1910. direktan prenos iz Metropolitena ,,Kavalerije Rustikane” sa Enrikom Karuzom, slušalo se na kontinentu i do pola Atlantika.

-   1917. masovna primena ovog medija sa Lenjinovim proglasom: "Svima, Svima!".

Kao nov medij komunikacije, radio je prvo bio senzacionalistički predstavljen, da bi se tek u zlatnom dobu prepoznao kao kvalitet velikih mogućnosti. Postavkom radio drame na repertoar nastaje Radiofonija i postaje najmladja, osma umetnost.

Tako je i do danas.

Dvadesetih godina i onih do Drugog velikog rata popularnost Radija vrtoglavo raste a granice mogućnosti medija nisu u potpunosti još sagledive.

Tako je i do danas.

Iz tih vremena u Radio Beogradu, na vidnom mestu, pisalo je: "Ništa nisi radio ako ne javi radio".

Tako je i do danas.

Mi zaposleni govorili smo: "Radio ne radio svira Ti radio". 

Tako je i do danas.

U današnje vreme kad smo pod presijom i diktatom slika i poruka, radio pruža mogućnost da ne hodamo gluvi kroz svakodnevnicu i osetimo život koji kraj nas protiče.

 

RADIODIFUZIJA

Radio "Kosmaj"
Proizvodnja:
"Nikola Tesla" Beograd 1949.

Emitovanje programa (govora i muzike) preko radio stanica naziva se radiodifuzija. Ova novotarija s početka prošlog veka se primila i veoma brzo razvijala. Rad stanica u pogledu dužina talasa i snage u anteni reguliše se medjunarodnim propisima, kako ne bi zavladao haos u eteru. Već negde posle Drugog svetskog rata ponudjena nam je slika sa tonom, pa radio difuzni kvalitetni ton na UKT–u, sledilo je slika u boji, pa stereo prenos preko radija. Kada smo pomislili da je to dovoljan napredak za jedan vek, tu pred kraj stoleća sa zemaljske radio TV difuzije prevlače nas na satelitsku.

Ne možemo ni slutiti šta nas sve čeka u bliskoj budućnosti, jer je XXI. vek proglašen vekom komunikacija. U poplavi multimedijskih ponuda za nas audiofile je uputnije da se držimo zemaljske difuzije, jer ponuda sa neba nudi neslućeno mnogo specijalizovanih programa, a ovi traže neslućeno mnogo vremena.

Radio televizijski ton možemo podeliti po načinu obrade na amplitudno i frekventno modulisane. Amplitudno modulisani radio program emituje se preko predajnika za dugo, srednje i kratkotalasno područje. Na našim prijemnicima imamo najčešće samo srednje talase. Zbog velikog broja radio stanica na ovom području, medjunarodnim dogovorima je usvojen vrlo uzan frekventni opseg od 40-4500 Hz, sa dinamikom od najviše 45-50 dB. Osim ovih nedostataka amplitudno modulisani signal je osetljiv na smetnje, naročito na atmosferska pražnjenja i nedopustivo veliki šum koji se ne može eliminisati. Već zbog ovih ograničenja na srednjim talasima ne može se izvršiti Hi-Fi prenos audio signala. Osim toga emituje se samo mono program sa izuzetkom SAD, gde se početkom pedesetih godina počelo eksperimentalno emitovanje stereo programa sa dva predajnika. Do sredine devedesetih prošlog veka te stanice su redovno emitovale. Kažu da i danas, neke stanice u Americi, emituju stereo program na srednjim talasima.

Frekventno modulisani radio program, emituje se na UKT području, i zbog relativno malog dometa, najčešće preko mreže predajnika i repetitora. Ovde se muzika i govor mogu prenositi u frekventnom opsegu 30-15000 Hz, dinamikom od oko 60 dB i više, a moguć je prenos dva kanala, tj. stereofonija u radio difuziji. Najkritičnije pri ovakvom prenosu je odnos korisnog signala i šuma, ali je to prevazidjeno uvodjenjem preemfazisa kod predajnika i deemfazisa na strani prijema. Rešenje se svodi na izdizanje visokih tonskih frekvencija po nekakvom dogovoru, a na mestu prijema na njihovo potiskivanje. Kao krajnji rezultat dobije se poboljšani odnos signal–šum čime se zadovoljavaju Hi-Fi norme i u radiodifuznom prenosu.

Televizijski ton je takodje frekventno modulisan, i omogućava prenos zvučne informacije od 50-12500 Hz, u dinamičkom opsegu od 60 dB i više a moguć je i stereofonski prenos koji je vrlo zastupljen u svetu. Iako televizijski ton ne spada u Hi-Fi, tehnički parametri prenosa televizijskog tona omogućavaju kvalitetan zvuk. Slušaoci su ipak uskraćeni za kompletan doživljaj jer proizvodjači TV prijemnika ugradjuju nedovoljno dobre pojačavače i zvučnike. Zatim vrlo malo rastojanje medju zvučnicima, koje je uslovljeno širinom ekrana, osiromašuje tonsku pozornicu po širini, a treću dimenziju je nemoguće dobiti i kod najboljih primeraka televizora i audio snimaka.

Pojavom novih standarda mnogo toga je za "hajfiste" krenulo na bolje. Svet ima, a i mi radimo na uvodjenju stereofonije na TV. Najjače nadražaje daju kućni bioskopi sa agresivnim izborom efekata i muzike, ali uveren sam da i to nije kraj priče.

Proizvodjači tzv. zabavne elektronike su se postarali da usklade priključke, veličine signala i impedanse, te se sa TV tonom možete priključiti na svoj audio sistem. Zato nemojte sebi uskratiti niti jedno muzičko izvodjenje na TV-u,  a da ga istovremeno ne slušate na svom Hi-Fi sistemu.

Teško je poželeti život bez Radija a bez radio drame, nikako.   



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi–Fi  Lanac - Radio  u nas (1. deo)


piše: Nikola Vukušić *
© Nikola Vukušić & HiFiCafe.NET, 2006.

Radiodifuzija je nastala od radiofonije, ova pak od radiotelegrafije i radiotelefonije. Prvi veliki rat dao je značajan zamah razvoju radiotelegrafije i radiotelefonije. Smatra se da počeci radiofonije datiraju od kraja rata, nekako u isto vreme u Engleskoj i Nemačkoj. Prvo emitovanje je juna 1920. radiostanice Marconi u Engleskoj. Snagom od 15kW u etar odlazi glas poznate pevačice Melbe, i kod slušalaca izaziva pravu senzaciju. To se sad več tiče i onih preko okeana. Pravo na prestiž je svugde prisutan a on je: veća snaga, veći broj radio stanica, primenjene tehničke novotarije, raznovrsniji prgram i veči broj pretplatnika.

1936. u Evropi ima 27 miliona pretplatnika, 38. već 37 miliona. U svetu cca. 100, ali imajte u vidu radio prati u proseku 5 slušaoca. Planeta je takoreći ozvučena.

I tako u beskraj.

Emituju se odabrane oblasti: nauka, umetnost, razonoda, prosveta, i naravno informacija. Ova zadnja je bezobrazna, nekad podmukla, jer radio talasi ne raspoznaju granice zemalja i granice interesa. Haos je na vidiku, konflikti mogući, te mudro i efikasno formira se u Ženevi 1925 god. "Medjunarodna unuja za radiofoniju". Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pristupa uniji u osnivanju i daje doprinos njenom radu.

Unija vrlo dobro funkcioniše, ali ometanja, ili rad na istim frekvencijama je česta pojava koja ignoriše postojeću regulativu i vodi u najavljen haos u etru. Situacija je ipak pod kontrolom. Pod kontrolom je i brz razvoj radija koji formira novu industriju u svetu: fabrike predajnika, prijemnika, opteme, kablova i vrtoglavo diže proizvodnju i potrošnju struje. U godinama koje slede, zapamčeno je da je: radioindustrija bila jedina koja se razvijala i u doba opšte svetske ekonomske krize.

I tako u beskraj.

To je svet, a gde smo MI ?

Na našim prostorima prva radio stanica za sve koji mogu iz etra uzeti informaciju puštena u rad 3.VIII.1904. god. proizvodnje ,,Marconi”. Instalirana je na vrhu brda Volujica u blizini Bara. Sa manjim prekidima radila je sve do 1914. kad ju je austro-ugarska armada paljbom sa brodova totalno uništila.

U nas istorijat radija počinje pristupanjem nezavisnih država Srbije i Crne Gore, londonskoj konvenciji o radio-telegrafskom saobraćaju, 5. jula 1912. god. Srbija potpisnica konvencije i nezavisna država, ima prava koristiti radio-telegrafski saobraćaj, prvorazredno važan zbog mirisa baruta u vazduhu, i prestojećih ratova od 1912-1918. god. (Turske, Austro-Ugarske i Bugarske). Već 1915. Francuzi (kompanija TSF) montira u Nišu i pušta u rad prvu radio-telegrafsku komunikaciju. Godina je ratna kad austro-ugarske i bugarske nadiruće snage uzrokuju preseljenje u Kosovsku Mitrovicu. Tu je i skončala od salvi topova velikog kalibra sa velikog rastojanja.


Rat skončava i nova država, kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, počinje da funkcioniše. Negde 1922. uveliko se priča i piše kako će Beograd kao i ostali svet dobiti radiostanicu. Sa nevericom i posprdno o tome se govorkalo i piskaralo: "Nije možda daleko dan kada če svaka druga ili treća kuća u Beogradu imati svoj radio-telefon. Jedna kompanija dobila je, kako je poznato, koncesiju za podizanje velike radio stanice i instaliranje prijemnih aparata po kućama u Beogradu i zemlji. Aparati će biti jeftini, a isto tako i godišnja pretplata, za koju će moći da u svojoj sobi slušate celog dana i cele noći, kad god hoćete, novosti od nas i sa strane, recitovanje, priče, operu našu i stranu, koncerte u Parizu, Moskvi, Londonu, debatu u narodnoj skupštini, političke govore, predavanja i najnovije šaljive kuplete. Navijete samo aparat, a truba već trešti: ,,Lažeš životinjo! Lažeš svinjo! Ko laže? Bitango! Lopužo! Magarče! Nitkove! Glavu 'u ti razbiti! Prosuću ti creva! ..." I odmah znate da je to sednica Parlamenta." ("Politika" od 24. marta 1924.)

I tako u beskraj.

Kako bilo, tek tada nekako ministarstvo pošta i telegrafa kraljevine SHS sa Francuzima nastavlja saradnju i narodu obećava ulazak u novi ,,Radio svet”. Sklopljeni ugovor predvidja montažu i ekasploataciju stanice 30 god. Posle čega ona prelazi u vlasništvo države. Sem radiodifuznog emitovanja predvidjena su i postrojenja za radiotegrafiju i radiotelefoniju. Kraljevina ovim ostvaruje i vitalne funkcije za funkcionisanje državnih službi za: komunikaciju, prenos vesti i propagandu.

Montaža postrojenja u Rakovici je završena mesec dana pre obećanog datuma prvog emitovanja zarad proba koje su vršene uspešno. O svemu je obavešten ministar pošta i telegrafa g. Pera Marković i zamoljen da odobri emitovanje koncerata uživo tri puta nedeljno sa trajanjem od jednog sata. Dani i sati emitovanja biće po dogovoru o rasporedu emitovanja ostalih stanica u Evropi.

Zakazani prvi termin je 19. septembra 1924., oko 19h. Prenos je vršen iz zgrade hrvatske štedionice sa najavom da će g-đa Rogovska pevati poznatu ariju iz "Toske" uz klavirsku pratnju g. Brezovšeka, te g. Tomić otpevati kompoziciju g. Hristića koji je i klavirska pratnja, pa će ... Bio je to, priznali su svi, prvorazredni istorijski i kulturni dogadjaj ne samo za beogradjane več i za sve gradjane kraljevine.

Tek par zemalja Evrope nas je preteklo. Beč je počeo emitovanje nekako kad i Beograd, Rim oktobra iste godine, Moskva i Japan 1925.

Dalje je sve išlo vrtoglavom brzinom i uvek gde je svet - tamo i mi.

I tako u beskraj.

To je bio samo početak radiofonije u nas. Prva prava radiostanica puštena je u rad u Zagrebu 1926. Snaga predajnika bila je samo 350W, kasnije podignuta.

Ljubljana pušta svoju stanicu 1928 g. sa snagom od 2,5kW, a zatim podiže na 5kW.

Beograd dolazi na red poslednji. 24. marta 1929. god. Svečano je puštena u rad radiostanica snage 2,5kW. Lokacija je centar grada, tačnije u palati Akademije nauka smešteno je sve potrebno za rad radio stanice.

Sve tri stanice kraljevine su vlasništvo privatnih društava i eksplotišu se po koncesijama dobivenih od države. Država ovim drži pod kontrolom rad stanica, njihovo pokrivanje dodeljene teritorije, sadržaje, itd. Sve imaju programske šeme sa raznolikim programima kako bi zadovoljili ukuse slušalaca iz najrazličitijih slojeva društva, svakom dobu starosti i oba pola. Programi obuhvataju: nauku, vaspitanje, umetnost, razonodu i informaciju.

Malo li je?



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi–Fi  Lanac - Radio  u nas (2. deo)


piše: Nikola Vukušić *
© Nikola Vukušić & HiFiCafe.NET, 2006.


Stanica u zgradi Akademije nauka svečano je puštena u rad 24. marta 1929. sa 300 zvanica. Izdvajam: Izaslanik NJ. V. Kralja, ministar pošta i telegrafa, ministar saobraćaja, predsednik beogradske opštine, itd. Iz skromne liste se da naslutiti značaj stanice za Kraljevinu, Beograd i Radio Beograd.

U nacionalnom pogledu, radio Beograd, zbližavaće Srbe, Hrvate i Slovence, jer će i u najzabačenijim hrvatskim i slovenačkim selima jasno čuti reči spskog naučnika ili umetnika iz Beograda, kao da je gost pod njihovim krovom.

Tako je i bilo.

Sa malim vremenskim zakašnjenjem podsećam na nadljudski napor malobrojne ekipe koja je na krovu montirala dva antenska stuba visine 25m. I sve to na nezapamćenoj zimi sa -34 stepena i obiljem snega na krovu. Iz grupe montažera izdvojio bih inženjera Franju Mozera, jer je na vrhovima stubova obavio završnu montažu antene.

Več početkom 1934. god. stanica se seli u Makiš (selo pored Obrenovca). Predajnik je isti, ali antenski stubovi su visoki 100m, i primenjena su najnovija dostignuća tehnike uzemljenja, koje se smatra drugim polom antene. Veličina zemljišta, sistem uzemljenja i zgrada projektovani su za smeštaj predajnika od 100kW.

Svečano puštanje u rad je početkom marta, i opet poduži spisak zvaničnika i zvanica, i opet sa razlogom, i opet sa obećanjima: veći domet, poboljšanje prijema i bolji kvalitet zvuka.

Tako je i bilo.


Predajnik u Makišu oktobra 1944. god.

I opet sa malim vremenskim zakašnjenjem podsećam na taj drugi pol antene, uzemljenje tj. izbor zemljišta. Izbor zemljišta je presudan za kvalitet uzemljenja, a pretrage zahtevaju poznavanje problematike, dugo traju i skupe su. Pretragu i izbor, gde i koja zemlja da se kupi, odgovorno i uspešno je obavio inž. Mozer.

Rezultati ankete kod radio pretplatnika kazuju da se bez predaha ide napred, i to odmah. Februara 1937. god. inž. Franja Mozer imenuje se za šefa tehnike i šalje u London na završnu montažu i probni rad novog predajnika. Predajnik je snage 20kW, ali je projektom predvidjeno povećanje snage na 100kW.

2. avgust je važan dan za jugoslovensku radiofoniju. Predajnik Markoni se sa pravom smatra najsavremenijim u Evropi.  Za to doba (srednje snage) obezbedio je prestiž Radio Beogradu, i svrsatao ga u red modernih radio stanica, čija se reč i muzika čuju širom evropskog kontinenta. To je dan svečanog puštanja u rad, i opet poduži spisak zvaničnika i zvanica, i opet sa razlogom, i opet sa obećanjima: veći domet, poboljšanje prijema i bolji kvalitet zvuka.

Tako je i bilo.

Sledeće pasuse preuzeću iz knjige ,"Radio A.D. Beograd”, kako bi se imao uvid u važnost tolikih ulaganja a u vazduhu opet miris baruta.

"1937. godina predstavlja čitavu prekretnicu u aktivnosti Radio Beograda. U njoj su ostvarene velike tekovine, koje Uprava ranije nije mogla da izvede, zbog oskudice u finansijskim sredstvima. Stalno pojačanje broja pretplatnika dalo je Upravi više sredstava i ona je odmah ostvarila svoje davnjašnje želje. Naime ona je u ovoj godini:

   1. Nabavila i pustila u rad najmoderniji predajnik od 20kW koji i ako nema snagu odredjenu za Beograd, t.j. 100kW čini ipak ogroman dobitak za Radio Beograd, jer ga stavlja u red najmodernijih evropskih stanica, koji se može čuti dobro i u celoj Evropi.

   2. Formirala je svoj Veliki sinfonijski orkestar od 47 članova, koji spada medju najveće u našoj zemlji.

   3. Pojačala je i usavršila popularne orkestre: Narodni i Tamburaški, koji su veoma omiljeni velikom broju slušalaca.

   4. Angažovala je nove vodeče ličnosti za svoj program, koje ne mogu imati nikakvu drugu službu, već samo radiju posvetiti svu svoju aktivnost.

Tako je i bilo.

I tako sve do početka rata. Šestog aprila izjutra, dok su nemačke formacije uveliko bez objave rata bombardovale Beograd, Radio Beograd emitovao je sevdalinke. Vlast i vojska zatečeni, peta kolona radi uveliko i Radio Beograd za rata se zove ,,Zender Belgrad”.


Predajnik od 2.000kW u Zvečkoj

Pri povlačenju nemačkih snaga potpuno je onesposobljen oktobra 1944. godine.

Kraj je rata i već 1946. god. sklopljen je ugovor sa SSSR-om o kupovini 150kW predajnika. Rokovi za isporuku se probijaju namerno i počinje Informbiro.

Svečano puštanje u rad je 29. novembra 1949. godine, i opet poduži spisak zvaničnika i zvanica, i opet sa razlogom, i opet sa obećanjima: veći domet, poboljšanje prijema i bolji kvalitet zvuka.

Tako je i bilo.

I opet sa malim vremenskim zakašnjenjem podsećam da je isporučeni predajnik bio isporučen bez tehničke dokumentacije za montažu i puštanje u rad. Inženjer Šime Torbarina, i stariji tehničari Maksa Alargić i Vladimir Nikolić sa grupom mehaničara montiraju i puštaju stanicu u rad.

U borbi za odgovarajuče mesto u etru i za dobru legitimaciju u sledećoj raspodeli radio frekvencija diže se snaga predajnika na 400kW. Nakon dve godine analiza, 1972. god. donosi se odluka o nabavci predajnika 2.000kW (paralelni rad 2x1.000kW). Februara 1976. god. pušten je jedan predajnik od 1.000kW, a u jesen iste godine i drugi. I opet poduži spisak zvaničnika i zvanica, i opet sa razlogom, i opet sa obećanjima: veći domet, poboljšanje prijema i bolji kvalitet zvuka.

Tako je i bilo.

Usput se radilo da Radio Beograd dobije Drugi i Treći program i program 202.

Pored dugih, srednji i kratkih talasa u radiodifuziji se koriste i ultrakratki talasi (UKT). Tehnički principi na ovom talasnom području eliminišu atmosferske i električne smetnje te se postiže kvalitetniji prijem, a reprodukcija muzike zadovoljava probirljive poklonike muzike. S obzirom da se ovi talasi prostiru skoro pravoliniski, njihov domet je ograničen topografijom terena. Zbog toga se UKT predajnici postavljaju na kote koje dominiraju područjem koji se želi pokriti programom. Pravilno rasporedjeni predajnici malih snaga i dometa, mogu da rade na istim frekvencijama bez uzajamnih smetnji. Ovo sad več postaje mreža UKT predajnika i repetitora kojim Radio Beograd pokriva skoro u potpunosti prostor Srbije.

Na UKT području primenjuje se obrada siganala (frekventna modulacija-FM) koja omogučava stereo prenos. Prvi eksperiment sa prenosom tona u stereo tehnici izršen je 30. juna. 1959. god. van redovnog programa od 00.15 do 01.30h. Program je emitovan sa dva predajnika, jedan sa zgrade ,,Borbe” a drugi sa relejne stanice Crveni Čot (Fruška Gora).

Tako je i bilo.

Sve lokacije na kojima su bila bilo kakva emisiona postrojenja RTS-a, pretvorena su u zgarišta bombardovanjem Alijanse.

Svakom ratu dali smo mnogo toga, ali uvek i radiostanice i mostove.

Tako je i bilo.



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Krajnje beznadezan


Ko zadnji, ćelava mu keva!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 13104
Zastava Batajnica
OS
Linux
Browser
Mozilla
mob
Samsung SGH-E630
Hi–Fi  Lanac - Ton filma (1. deo)


piše: Nikola Vukušić *
© Nikola Vukušić & HiFiCafe.NET, 2006.


Sve do tu negde pred kraj XX. veka filmskom tonu zasigurno nije mesto u izvorima zvuka primenjivih u Hi-Fi-u, a onda se sve izokrenulo. Filmadžije su potentne: saznanjima, tehnikom i novcem, prenesu to na kotur celuloida, i tu prestaje njihova briga. Težište njihovog interesovanja su pompezna okupljanja na festivalima i svim ostalim mestima ako se to može unovčiti. Dostavljene rolne trake vrte se a da oni i ne znaju: gde, kada i zašto?
Ester Vilijams

Gde: Holivud - olimpijskim bazenom sa okruženjem.

Kada: krajem Drugog svetskog rata.

Zašto: Ester Vilijams - plivač - umetnik na vodi - riba u vodi - plavokosa i nema joj ravne.

Hari Džejms - virtouz na džez trubi sa svojim orkestrom - plavook i nema mu ravnog.

Orkestar – pomodna južnoamerička muzika - crnpurasti sa negovanim brkovima - nema im ravnih.

Zvuči neverovatno samo za one koji nisu videli i slušali film "Bal na vodi”.   

Rolna ovog filma stigne u Zemun sa zakašnjenjem od 5-6 godina. Nebrojeno nas ga gledamo jednom, a slušamo desetinama puta. Nakon par slušanja predjemo Savu i potražimo bolji zvuk u sali bioskopa "20 oktobar”. Dogodio se boljitak u tonu, što jes-jes, ali nije to-to! Referenca za ovu procenu bila nam je ploča od vinila reprodukovana preko koncertnog radija "Grunding”. Od tada znam da se razlikuju: koncertna dvorana i bioskopska sala.

Tako je i danas.

U pomenutom bioskopu, film je bio na repertoaru nekoliko meseci u obe sale od matinea do kasnih noćnih projekcija. Od Holivuda smo dobili prve informacije o "lakoj muzici”. Po njima "teška muzika” bila je prisutna u nas samo smo je mi zvali "ozbiljna muzika”.

Holivud je umeo da okupi sve najbolje na jednom mestu sa istim zadatkom ' da u svim segmentima filmske umetnosti daju "nevidjeno”, u svim segmentima filmske umetnosti. Već sredinom pedesetih ton sa platna je ravnopravan sa najboljim kućnim sistemima za kvalitetnu reprodukciju zvuka, iako je mono. Postignut je zadovoljavajući tibre, i to je čak i probirljivima dovoljno. Već sredinom šezdesetih to nije tako. Hi-Fi audio vodi za prsa, pa i više.

Tako je i danas.


U svom nastanku filmski ton dao je nesagledivo veliki doprinos razvoju akustike i elektroakustike, naukama koje nas interesuju. Od dana kada je Al Jolson zapevao na filmskim ekranima, sve je vrtoglavo pošlo nabolje za audiofile. Slika na bioskopskom platnu propraćena odgovarajućim govorom ili muzikom - želja je stara koliko i kinematografija. Snimiti zvučnu pojavu na takav način da je možemo reprodukovati na proizvoljnom mestu i vremenski proizvoljno odvojeno od originalnog zvučnog dogadjaja, nije lako. Ostvariti potpun sinhronizam zvučnog i njemu pripadajućeg vizuelnog dogadjaja prilikom reprodukcije još je teže. Uz ogromne teškoće tehničke prirode, za ono vreme, angažovao je najveće stručnjake iz više oblasti, i tako decenijama.

Tako je i danas.   

Način reprodukcije zvuka, sa filmske trake-pozitiva, ostao je od pronalaska suviše dugo u upotrebi. Projekciona aparatura osvetljava traku koja nosi sliku i tonski zapis. Pri projekciji smenjuju se tamne i svetle površine koje prati senzor zvuka-fotočelija, i daljim procesom pretvara u zvučnu informaciju. Valja napomenuti da traka i senzor zvuka nisu u mehaničkom kontaktu. Prve fotoćelije bile su elektronske cevi sa hladnom katodom kod kojih jačina svetlosti deluje kao struja grejanja kod ostalih elektronskih cevi.

Kvalitet zapisa i reprodukcije je u neposrednoj sprezi sa pratećim šumom. Nivo ovog šuma u najvećoj meri potiče od zrnaste strukture emulzije nanete na celuloidnu traku. Ova zrnasta struktura i prateči šum su najizraženiji na polutamnim segmentima trake. Sve se ovo uvećava srazmerno broju projekcija. Brojnim projekcijama se nanosi prašina, ogrebotine i oštećenja trake, i uvećava šum. Postoje procesi koje smanjuju šum (obešumnjavanje) i tada se postiže dinamika prenosa cca. 50dB.

U odnosu na ostale nosače zvuka (ploča od vinila i magnetna traka) filmska traka ima najduži vek. Razlog je taj što pri očitavanju nema fizičkog kontakta trake i senzora zvuka (igla-vinil, glava-traka).  Nelinearna izobličenja uglavnom nastaju u procesu foto obrade i to za negativ pa zatim za pozitiv. Kritična su na visokom delu audio spektra, jer se tada i šum povećava. Ovo je dovoljan razlog da se frekventna karakteristika ograniči na 7-10kHz.

Za filmski ton postoji i specifična smetnja. Kod snimanja javlja se smetnja od 96Hz kao  direktna posledica perforacije - 4 žljeba po jednoj slici. Smetnja je iritirajuća, jer se doživljava slično kao brum.

Sve degradirajuće pojave tona filma prate se decenijama i uspešno smanjuju.

Tako je i danas.

Stereofonski zvuk moguće je u principu ostvariti na filmskoj traci (dvokanalni optički zapis) ali se to ne koristi iz više razloga. 

Primenjuju se četvorokanalni sistemi za potrebe sinemaskop filma. Tri kanala su za postizanje stereofonskog efekta (levo, desno i u sredini), a četvrti za stvaranje ambiofonije. Ali tu nije kraj, u borbi za gledaoce prelazi se sa širine filma 35 na 70 mm, koliko je potrebno panoramskoj projekciji. Doživljaj zvuka prenosi se sa šest kanala; pet odvojenih kanala obezbedjuje prostornost tonske pozornice, a šesti pripada samo ambiofonskim efektima.

Iz tog doba, film i prateći ton su u defanzivi iako se žilavo opiru. Tehnička rešenja baš iz oblasti tona dala su kao rezultat da se mnoge bioskopske sale nisu zatvorile, ali to što se radi sa tonom danas  prevazilazi interes nas audiofila. Smatram kao obavezu da vas informišem šta se i kako radilo sa filmskim tonom u najboljim danima kinematografije.

Frekventni raspon filmskog tona je od 50-10.000 Hz. Brzina kretanja filmske trake je standardizovana i iznosi 24 slike u sekundi, što odgovara brzini trake od 456 mm u sekundi, znači da u slučaju tona od 10kHz treba na filmskoj traci na dužini od 456 mm ucrtati 10.000 talasnih bregova i isto toliko talasnih dolina. Ovo znači ubeležiti 20.000 detalja, tako da je na svaki detalj (talasni breg ili dolina) predvidjena dužina od 1/40mm. Da bi se tonska fotografija mogla čitljivo naneti na ovako malom prostoru, a potom i tačno očitati, pomogla nam je tonska optika. Ton se takodje snima kamerom, ali tonskom, potpuno nezavisnom od filmske. Iako se za isto vreme u obema kamerama odvija ista dužina filma, kretanje filmske trake u obema kamerama nije isto, što nije lako mirljivo. U kino-projektorima mesto za projektovanje slike i mesto za reprodukciju tona su odvojeni. Odgovarajući ton na filmskoj traci nalazi se za 19 sličica (oko 38cm) ispred slike. Ova prostorna pomerenost tona prema slici potpuno odgovara vremenu, koje je potrebno da zvuk do uha gledaoca stigne baš u trenutku kada se odgovarajuća slika pojavi na bioskopskom platnu.

Ovakve i slične lucidne zahteve za potrebe najprofitabilnije umetnosti, rešavali su najbolji inženjeri i tehničari iz više oblasti, a korist imamo svi. Za nas audiofile kojima je reper živa muzika, od velikog su značaja rezultati postignuti na akustičnim osobinama bioskopskih sala, iako se uopšte uzevši bioskopske sale po akustici znatno razlikuju od koncertnih dvorana. Ali izučavajući problematiku prostorne akustike i praveći bolje bioskopske sale napravili smo pomak i u pravljenju boljih koncertnih dvorana. Takodje, praveći  audio pojačavače za svoje gledaoce, filmadžije su nam ostavile uzor o pristupu konstrukciji, realizaciji i kvalitetu audio pojačavača, kojih se audiofili i danas uzorno pridržavaju.

Za sećanja i pamćenja spomenuću duet: "Jazz pevač" Al Džonson i el. cev ("Stara dama) 300B sa saradnicima. On je bio pevač i kavaljer za mikrofonom, a ona mu pesmu, muzikalno, ojačava sa Single Ended pojačavačem. Ton na filmu predstavljen je publici 1928. godine, a pevač i Stara dama saradjuju od 1934. oni su zvezde, i uzor svima.

Tako je i danas.

Čak i nakon ovako šturog osvrta na filmski ton, ne možete se odupreti verovanju da je Hi-Fi istorija nastala u bioskopskoj sali.



Izvor: HiFi Cafe
IP sačuvana
social share
                                       
enaB <=> Bane, "Ena" nije moje ime                    f -1(Smile)= Smiley

Don't watch it, because we all know that a watched pot does not boil, and watched cake does not bake.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 07:57:09
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.102 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.