Dodir svjesnosti

Bez ideala koji predstavljaju unutarnje zvonce za buđenje svjesnosti, čovjek je pogubljen u kaosu iskrivljenih vrijednosti.

Život je kreativan susret unutarnjeg i vanjskog svijeta. Izvana se stvaraju razne okolnosti unutar kojih donosimo više ili manje svjesne odluke, a iznutra nosimo želje koje zatim izražavamo opet kroz – više ili manje svjesne odluke. Vanjski svijet nam govori, a mi iznutra odgovaramo. Drugim riječima – odgovorni smo. Čak i oni koji se ponašaju krajnje neodgovorno, odgovorni su za nepreuzimanje odgovornosti. Dok smo bili djeca, životne uvjete su nam diktirali roditelji – primjećivali su nas ili ignorirali, tukli ili mazili. Kao odrasli ljudi, imamo mogućnost izbora. Svjesno odlučivanje u vezi svojih impulsa, želja, ideja i ambicija je osnova kreiranja kvalitetnog života.

Svi mi u sebi imamo izvorne želje za ljubavlju, zadovoljstvom i blagostanjem, a sami za sebe ne možemo biti ni u jednom ni u drugom ni u trećem. Možemo ih stvarati i održavati jedino u doživljaju s drugima. Svaka od ovih kvaliteta, kada ju čovjek investira u samoga sebe postaje vrsta zatvora. Samoljublje, hedonizam, materijalizam – zidovi unutarnje samoće. Stisnut uskim zidovima vlastitog egocentrizma čovjek postaje bespomoćan i besperspektivan. Životna energija kada je usisana u samu sebe postaje crna rupa, a kada je oslobođena kroz kontakt s drugima zrači toplinom i sjajem.

Kako bi blokirana energija našla put prema vani, kako bi bila oslobođena kroz kontakte s ljudima i kroz komunikaciju s cjelokupnom stvarnošću, važno je njegovati unutarnje ideale – dobrotu, plemenitost, nježnost, hrabrost, suosjećanje. Bez jasnog vrijednosnog sustava, bez ideala koji predstavljaju unutarnje zvonce za buđenje svjesnosti, čovjek je pogubljen u kaosu iskrivljenih vrijednosti koje diktira konzumeristički instant-život. Veličanje seksualnog užitka samog po sebi dovodi do međusobnog trošenja, veličanje bogatstva samog po sebi dovodi do međusobnog otimanja, veličanje sebe u očima drugih dovodi do površnog života u slici.

 Sve su to samo zidovi različitih boja jednog te istog zatvora u kojem se čovjek nađe sputan okovima vlastitih ovisnosti. Još novca, još užitka, još divljenja. Ostajući u tim repetitivnim krugovima, zidovi jačaju i čovjek polako tone u iluziju da je Pale sam na svijetu i da je stvarnost to, a ne ti. Bez intimnog, osobnog, kreativnog odnosa sa Životom, čovjek se osjeća stalnom žrtvom okolnosti. S druge strane, kada su unutarnji ideali budni, budi se i svijest o tome kako svakog dana donosimo odluke koje nas vode od ili prema ostvarenju života koji smatramo smislenim i vrijednim življenja.

Tomica Šćavina

Izvor: Poticaj