Dobra probava

Ono što u sebe unesemo hranjenjem je zapravo "građevni materijal" koji će naše tijelo koristiti za izgradnju i funkcioniranje. Stoga je veoma važno pomno paziti što i kako jedemo jer to direktno određuje kvalitetu i kvantitetu našeg tijela.

 Hrana koju unesemo na usta mora se prolaskom kroz probavni trakt razgraditi na jednostavnije dijelove. Glavni sastojci hrane su bjelančevine, masti i ugljikohidrati. Tijekom prolaska kroz probavni trakt ti sastojci se postepeno razgrađuju na jednostavnije dijelove - aminokiseline, masne kiseline i jednostavne šećere. Tako rastavljeni dijelovi hrane mogu biti apsorbirani odnosno iz crijeva preneseni u krv kojom će se raspodijeliti po cijelome tijelu. To je osnovna funkcija probave.

Kako i kada jesti?!



Važno je naglasiti da probava počinje već u ustima. Boljim mehaničkim usitnjavanjem hrane zubima pomažemo probavnom sustavu razgraditi hranu. Polagano i dugo žvakanje hrane prvi je korak u osiguravanju dobre probave. Nadalje, u usta se luče sekreti žlijezda slinovnica koji sadrže enzime za razgradnju ugljikohidrata. Što se hrana dulje zadržava u ustima prije će se početi razgrađivati složeni šećeri. Iz usta, dobro prožvakana hrana, prolazi jednjakom u želudac. Da bi se taj prolazak olakšao i spriječio povrat hrane i želučane kiseline iz želuca u jednjak, važno je paziti na položaj tijela prilikom gutanja. Stoga treba izbjegavati hranjenje u poluležećem ili ležećem položaju. Preporuča se izbjegavanje ležećeg položaja još barem sat vremena poslije obroka također radi sprječavanja povrata hrane i kiseline u jednjak.
Jelo u hodu također se ne preporuča zbog prebrzog unosa hrane i skraćenog vremena koji hrana provede u ustima. Osim toga, važan je i psihološki doživljaj rituala hranjena - trajanje obroka i posvećivanje pozornosti hrani koju unosimo. Svakako ne treba zanemariti i povišenu razinu stresnih hormona prilikom užurbanog hoda koji će otežati probavu.

Kako bismo zadovoljili naše fiziološke i psihološke potrebe vezane uz hranu mudro je jesti polagano i smireno, sjedeći i ako je moguće u dobrom društvu.

Odmor poslije jela svakako je bitan dio probave i nužan je za poboljšanje funkcije želuca i crijeva jer se pri mirovanju smanjuju potrebe ostalih organa za krvlju i kisikom, smanjuje se frekvencija disanja i otkucaja srca te razina stresnih hormona. Time se probavnim organima stavljaju na raspolaganje svi potrebni resursi za njihov rad i poboljšava probava. Prilikom odmaranja treba svakako izbjegavati ležeći položaj i prikloniti se sjedenju u udobnoj fotelji s podignutim nogama ili visokom poluležećem položaju na barem dva jastuka.

Redoslijed uzimanja hrane također ima utjecaja na probavu jer se različiti dijelovi razgrađuju na različitim razinama probavnog trakta. Već smo spomenuli da se složeni šećeri počinju razgrađivati već u ustima dok probava proteina počinje najprije u želucu, uz pomoć djelovanja želučane kiseline. Masti se razgrađuju tek u tankom crijevu enzimima iz gušterače. Preporuča se obrok početi s hranom koja se prva razgrađuje. Nakon ugljikohidrata najbrže se razgrađuje meso, sir i i mliječni proizvodi koji u visokom postotku sadrže bjelančevine. Slijedeće su masti. Na kraju dolazi hrana bogata vlaknima i celulozom, kao što su žitarice i povrće, koji se najduže zadržavaju u crijevima iz razloga što naš organizam ne proizvodi enzim za razgradnju celuloze. Takva vlaknasta hrana potpomaže formiranje mase stolice, navlači na sebe vodu što stolicu omekšava te pospješuje peristaltiku odnosno pokrete crijeva.
Količina hrane i razmak između obroka također su neobično važni činitelji dobre prehrane. Dnevni unos hrane treba raspodijeliti na pet manjih obroka.

Što jesti?



 Jedite raznoliko i umjereno. Kad je u pitanju dobra probava vrijedi ono opće zlatno pravilo "svega pomalo i umjereno".
Hrana bogata vlaknima i celulozom (povrće, žitarice i suho voće) sporo prolazi i dugo se zadržava u probavnom traktu te poboljšava probavu na nekoliko načina. Naš probavni sustav ne može razgraditi celulozu i zato ona putuje sporo i svojom masom usporava prolaz ostale hrane, čime zapravo poboljšava razgradnju i apsorpciju te druge hrane. Nadalje, takva hrana, što je dulje u crijevu navlači vodu na sebe i time omogućava stvaranje fekalne mase i mekšu konzistenciju stolice. Fekalna masa svojom će veličinom rastezati stjenku crijeva i poticati peristaltiku, što je važno za pravilno i olakšan pražnjenje crijeva (defekaciju). Prilikom defekacije potrebno je također misliti i na ostale faktore koji je mogu otežati kao što su npr. stres, hemoroidi, polipi te karcinom debelog crijeva.

Tekućina ima važnu ulogu u dobroj probavi. Prosječno 2 l dnevno osigurat će dovoljan volumen tekućine u crijevu da pospješi miješanje hrane s probavnim sokovima te potakne peristaltiku. Smanjeni unos tekućine usporiti će probavu i izazvati zatvor. Međutim, uzimanje većih količina tekućine za vrijeme obroka može dovesti do razrjeđenja probavnih sokova i tako usporiti ili onemogućiti njihovo djelovanje i razgradnju hrane. Stoga je preporuka između obroka piti mnogo tekućine, a tijekom obroka do maksimalno 2 dl. Poželjno je izbjegavati pića koja sadrže mnogo šećera, a to su različiti sokovi.

Psihosomatski aspekt dobre probave



Stres je veoma važan faktor koji utječe na mnoge aspekte našeg života i zdravlja, pa tako i na probavu. On remeti način hranjenja, količinu i kvalitetu unesene hrane, utječe na peristaltiku crijeva te razgradnju i apsorpciju hrane i konačno, na pražnjenje crijeva.

Dobra probava ima velik utjecaj na cjelokupno zdravlje, ali i funkcioniranje čovjeka u svakodnevnom životu. Zato je potrebno posvetiti potrebnu pažnju hrani i piću koje unosimo u sebe jer je to zaista ono što izgrađuje naš organizam:

    * treba izdvojiti dovoljno vremena za obroke
    * između obroka piti mnogo tekućine (voda, biljni čaj, iscijeđeni voćni sok)
    * osigurati tijelu odmor poslije obroka
    * jesti više manjih obroka, gdje je zadnji najmanje 4 sata prije odlaska u krevet
    * izbjegavati i pokušati smanjiti količinu stresa kojoj smo svakodnevno izloženi

Poremećaji prehrane i probave te unos alkohola i pušenje direktno su povezani s mnogim bolestima probavnog trakta čija je pojavnost sve učestalija. Karcinom usne šupljine i ždrijela, gastroezofagealna refluksna bolest, karcinom jednjaka, ulkus želuca i dvanaesnika, karcinom želuca, gušterače, jetre i žučnog mjehura, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, sindrom iritabilnog kolona, divertikuloza i polipoza crijeva, hemoroidi te kolorektalni karcinom samo su dio te dugačke liste bolesti i dokaz važnosti koju hrana i probava imaju na ljudsko zdravlje.

Izvor: Pliva Zdravlje