Trijalektika Oscara Ihaza


Postojanje problema jedan je od ključnih razloga zbog kojeg ljudi smatraju da je život na ovoj planeti težak. To što ga čini teškim jesu ona životna zbivanja i procesi koji nam se čine neizbježnima, ali koji u nama izazivaju disharmoniju, nezadovoljstvo, otpor ili bespomoćnost. Problemska situacija za koju nismo u stanju jednostavno, trenutno i lako naći rješenje u nama može stvoriti negativne misli i emocije, a iz njih možemo kreirati negativni svjetonazor te neprirodne oblike ponašanja koji uvijek na kraju dovode do neke vrste bolesti, mentalne ili tjelesne. No, spiritualna je znanost u ovom stoljeću ipak napredovala do te mjere da danas postoje sustavi znanja kao i praktična tehnička sredstva pomoću kojih je uistinu moguće definitivno riješiti većinu problema. Svaka osoba može riješiti svoje probleme ukoliko to uistinu želi i ukoliko je spremna uložiti sebe u potpunosti, odnosno poduzeti konkretne korake vlastitim radom i zalaganjem.

Međutim, ono što probleme ne rješava i može ih učiniti još gorima jest otpor prema njihovom postojanju, njihovo neprihvaćanje i negiranje, koje obično proizlazi iz nerazumijevanja osnovnih prirodnih principa na kojima se temelji ljudsko postojanje i njegov smisao. Zbog toga ćemo se u ovom poglavlju pozabaviti nekima od najkarakterističnijih i najbitnijih zakonitosti koje vladaju manifestiranim svemirom. Model koji ću prilikom obrazlaganja tih principa primijeniti jest zapadnjacima veoma prikladna vrsta suvremenog logičkog mišljenja pod nazivom trijalektika, čiji je tvorac južnoamerički spiritualni učitelj Oscar Ichazo. Trijalektika čini treću bazičnu struju logičkog mišljenja koja je evoluirala iz svojih prethodnica - Aristotelove formalne logike i Hegelove dijalektike. Ona predstavlja sintezu u osnovi identičnih pravaca ljudske misli koji su se u XX. stoljeću javljali pod različitim imenima, kao što su "ekologija svijesti", "jedinstvena misao", "kibernetika" ili "sinergetika". Evo kako izgledaju osnovni aksiomi formalne logike i dijalektike te, nasuprot njima, trijalektike koju ćemo temeljitije obraditi.

Aksiomi formalne logike
 
1. Aksiom identiteta
A = a - stvar je jednaka samoj sebi.
 
2. Aksiom kontradikcije
A =/ b - stvar može biti razlikovana od stvari koje nisu ona.
 
3. Aksiom isključene sredine
A =/ a+b - ništa nije jednako dvjema različitim stvarima.

Aksiomi dijalektike
 
1. Aksiom kvalitete i kvantitete
Kvantitativno povećanje proizvodi kvalitativnu promjenu.
2. Aksiom interakcije suprotnosti
Promjena dolazi iz neizbježnog sukoba između suprotstavljenih snaga.
3. Aksiom negacije negacije
Svaka teza zajedno s antitezom (suprotnošću) proizvodi nešto različito od oboje - sintezu.
 
Aksiomi trijalektike
 
1. Postoji mutacija iz jedne točke materijalne manifestacije u drugu točku materijalne manifestacije (tmm).
A) mutacija je dovršena kada se ostvari unutarnja ravnoteža.
B) tmm su neutralne točke očuvanja energije.
C) energija se u svemiru kreće po unaprijed određenim zakonima i unaprijed određenim tmm, odnosno pounaprijed određenim modelima.
 
2. Unutar svega što postoji nalazi se sjeme njegove prividne suprotnosti.
Ravnoteža između suprotnosti ovisi o uravnoteženom kruženju energije.
A) sa stanovišta prirode suprotnosti ne postoje.
B) s kozmičkog stanovišta slučajnosti ne postoje, već postoje samo procesi kruženja.
C) u prirodi nema slučajnosti.
 
3. Beskonačno kretanje čitave kreacije zbiva se zbog razmjene energije između tmm.
Zato postoji prirodna privlačnost jedne tmm prema drugoj, višoj ili nižoj tmm.
A) više tmm sastavljene su od manjeg broja faktora i elemenata.
B) više tmm osjetljive su na privlačenje od viših ili nižih odgovarajućih vibracija unutar unaprijed određenih modela.
C) privlačnost jedne tmm drugoj može voditi uzlaznom ili silaznom linijom.

 

Formalna logika predstavljala je vodeći svjetonazor zapadnog svijeta od Aristotelovog doba pa sve do prije otprilike dvije stotine godina. Bog je promatran kao veliki kozmički feudalac koji je u svećenstvu i crkvenim dogmama imao svoje neprikosnovene namjesnike na zemlji. Zemljom su vladali " kraljevi Sunca", Bogom dani apsolutisti koji su, najčešće samovoljno, određivali što jest istina, zakon i poželjan način života, a što nije. U načinu mišljenja i življenja rijetko se i teško što mijenjalo, čovjek je čitavog života bio određen svojim rođenjem i statusom koji je njime stekao. Smatralo se da je Zemlja ravna, da miruje, da je Sunce ogroman zbor anđela koji pjevaju "aleluja", da je kralj uvijek u pravu, da su žene i djeca bića drugog reda i da pisce tekstova kao što je ovaj treba spaliti na lomači. Takvih su se stavova ljudi dugo i čvrsto držali, smatrajući da postoji samo jedna moguća realnost i da je ta realnost sigurno i prava realnost.

Zato je Ichazo, kao i mnogi drugi, zaključio da je formalna logika neizlječivo kruta i statična te ne uzima u obzir vrijeme i promjenu kao očigledne elemente svakodnevnog ljudskog iskustva. Kada se kod formalne logike izrazi tvrdnja da nešto jest, onda to jest tako i nikako drugačije, niti postoji mogućnost da u tom smislu dođe do bilo kakve promjene. Lopov je uvijek lopov; jednom komunist, zauvijek komunist; ili si s nama ili protiv nas; ili kriv ili nedužan. Formalna logika je, doduše, bila nužno potrebna da bi ljudi uspostavili sustav znakova preko kojih će komunicirati (riječi) te da bi oblikovali osnovni princip svake komunikacije, tj. dosljednost, koja mora postojati kada nekome želimo nešto reći i pritom mislimo upravo na to o čemu govorimo (na ljude, ideje, stvari itd.). Naime, kada kažemo nekom da nam doda čašu, onda ne mislimo istovremeno i na stolicu ili na nešto u što će se čaša s vremenom pretvoriti. Formalna logika je potrebna i u znanosti, prilikom imenovanja, opisivanja i klasificiranja pojedinih pojava. No, ona promatra svijet kroz statične objekte koji se ne mijenjaju i time potiče stvaranje krutih predrasuda, samokontrole i samoograničavanja u ljudima. Svijet se promatra kao crn ili bijel, dobar ili loš, a na psihološkom nivou direktni je odraz ovakvog mišljenja osjećaj krivice.

 
Dijalektika, kao dinamičnija logika Hegela i Marxa s druge strane vodi u neizbježne konflikte i ne posjeduje koncept ograničenja. Ona je u logičko mišljenje uvela pojmove promjene i suprotnosti i omogućila većinu glavnih društvenih promjena u zadnjih dvije stotine godina. Međutim, nepostojanje ograničenja u dijalektičkom mišljenju dovelo nas je na rub ekološke katastrofe i samouništenja jer dijalektički svjetonazor potiče gomilanje energije, novca ili političke moći dokle god ona služi napretku osobe, njene obitelji, kompanije ili nacije. S druge strane, ideja da je sukob osnovni generator promjene predstavlja opravdanje za nasilje i ratove. Odraz dijalektičkog svjetonazora u psihologiji jesu mehanizmi projekcije i potiskivanja jer ljudi uglavnom u vanjskom svijetu vide uzroke svojih problema, a svoje "normalno" funkcioniranje postižu nasilnim potiskivanjem svojih negativnih osobina.

 
Mnogima će možda zvučati čudno, ali Ichazo smatra da dijalektika danas predstavlja vodeći svjetski svjetonazor te da je svoj vrhunac postigla upravo u zapadnom, kapitalističkom svijetu. Dijalektička borba, pritisci, natjecanje, sukobi te veliko gomilanje materijalnih sredstava i političke moći potrebne za rješavanje svjetskih "konflikata" i ostvarenje budućih civilizacijskih "proboja" (čiste dijalektičke riječi) jest karakteristično za poslovnu politiku njujorškog Wall Street-a i drugih bankarskih centara te za državnu politiku velikih svjetskih sila. Ja bih dodao da, s druge strane, upravo formalno-logički svjetonazor, a ne dijalektički, karakterizira neke bivše i danas preostale komunističke zemlje u kojima se rijetko što ikada mijenja, gdje vlada mrtvilo, statičnost, nepromjenjivost i globalna krutost.

Trijalektika predstavlja potpunije mišljenje koje objedinjuje i transcendira formalnu logiku i dijalektiku. Pomoću trijalektike je moguće cjelovitije analizirati bilo koju pojavu i zato ćemo se poslužiti upravo takvim, u ovome trenutku najsuvremenijim i najpotpunijim gledištem da bismo rastumačili osnovne karakteristike manifestiranog svijeta te smisao kroničnih problema.

Znanje