Dok su druge banovine u tadašnjoj Jugoslaviji bile samo administrativne oblasti (kao danas županije u Hrvatskoj), Banovina Hrvatska dobila je niz autonomnih nadležnosti. Bilo je predviđeno osnivanje Sabora banovine Hrvatske, ali održavanje izbora stalno je odgađano zbog ratne situacije (mnogo ljudi stalno mobilizirano). Glavno neriješeno pitanje bila je nadležnost nad žandarmerijom: HSS je tražio da bude podređena banu, što srpska strana nije prihvatila i ona ostaje dio vojske (vidi: Banovina Hrvatska#Odluke Stojadinovićeve vlade).

Maček je želio da hrvatskim banom bude imenovan August Košutić, međutim u dogovoru s knezom Pavlom imenovan je dr. Ivan Šubašić, pomirljiv čovjek koji je manje smetao srbijanskim političarima.

ndh je izgubila dalmaciju, međimurje i baranju, odnosno je cijela bila podijeljena između njemaca i talijana a za hrvatskog kralja je imenovan neki digić tako da ne znam kako smo mi to teritorijalno profitirali sa ndh

ndh je ništa, nula bodova. prodati jezgro hrvatske države, radi nekih vukojebina gdje hrvata nikad nije ni bilo sve radi nekog mita da je hrvatska do drine. hrvatska nikada nije bila do drine, ili je to krajnje upitno je li ikada bila.

pa kako su ustaše bile nezadovoljne granicama u banovini hrvatskoj a bilo je predratno stanje bilo im je na izbor ili se boriti za jugoslaviju i banovinu hrvatsku ili paktirati sa hitlerom i musolinijem pa nešto ušićariti i formirati hrvatsku do drine

e sad kako su morali dalmaciju predati talijanima odabrali su nekog jazavca talijana za kralja hrvatske ne bi li i ti talijanima predani teritoriji ostali na neki način u hrvatskoj a kao pod talijanskim/hrvatskim kraljem koji je trebao biti samo "fikus"

malo su se stvari popravile kad su talijani kapitulirali i kad se reintegrirala dalmacija i istra ali najveća propuštena šansa je bio puč lorković-vokić

da je to uspjelo, da smo tada odbacili hitlera i prešli saveznicima, kako su to talijani napravili, potpali bi pod zaštitu amerikanaca i engleza, kontra rusije komunističke i komunističkih partizana, hrvatska bi bila puno veća nego danas, a već bi bila i u nat0-u i eu

Za Dalmaciju neznam - možda, najvjerojatnije
Ali Istra bi i u tom slučaju ostala Talijanima. Englezi su u Puli bili do 1947 i forsirali su ostanak Istre, barem zapadne obale u Italiji
Poznata su sranja oko zone A, zone B ... "život damo Trst ne damo" itd.itd.

Ko hoće nek se ljuti ... nama je Tito zakon i uvijek će biti !

kome to nama?

djeci partizanskih oficira ili mladeži "močvare"?

ko zna, izborili bi se mi za istru na isti način na koji su to napravili partizani, isti bi nam bio legitimitet da smo završili na pobjedničkoj strani

Istranima, ako nisi shvatio

Samo da se zna tada je i Srbija (bez obzira na ožiljke rata ) energično podržavala demonstracijama i mobilizacijom pravo Hrvatske na Istru. Na žalost Hrvatska nikad, pa ni sad, nije demonstrirala pravo Srba na svoje prirodne zemlje.

shvatio sam

ali kojim istranima?

više je hrvata stradalo za vrijeme njegove vladavine nego ikad prije

zato te pitam kome je bio dobar?

simijon: hrvatska je priznala srbiju u njenim granicama, današnjim granicama

Simijon, ako misliš na Kosovo - mislim da Hrvatska potpuno indiferentno gleda na sve to, kao vaš problem

Ali,  moraš priznati - neda se uspoređivati Kosovo u Srbiji i Istra u Hrvatskoj
Vi ste pogrešnom politikom na Kosovu spali na malu manjinu (koliko? manje od 10% ???) ... kod mene u Istri, Hrvati su uvijek bili većinski narod - još od prvih Austrougarskih popisa stanovništva iz sredine 19 st. - pa sve do danas