Škrtost, lenjost, glupost, kukavičluk, tvrdoglavost i prepredenost samo su neke od večnih ljudskih slabosti koje su odličan materijal za pravljenje dobrih pošalica, a humor je oduvek bio ventil za svakodnevni stres i napetost

Dotrča Lalin prijatelj kao bez duše i povika:

- Lalo, uhvatili tvoju ženu u Mikinoj njivi sa Perom!

Jel' istina? A, da li Mika zna?!

Etnički humor

Karakteristično otežući, po vojvođanski, ovaj veteran među šalama, verovali ili ne, ima bar 40 godina staža u zasmejavanju širokih narodnih masa. Davnog 7. decembra 1968. godine osvanuo je u humorističkom listu "Veseli svet", kada ga je novinarsko pero izvuklo iz folklornog nasleđa. Prema rečima aforističara i antologičara viceva Aleksandra Stojadinovića vicevi kruže ciklično, a svaka nova generacija u igru vraća istovetne, tek pomalo podgrejane šale.

- Dešava mi se da vic koji mi ljudi prepričavaju ovih dana pronađem u kompletu "Ošišanog ježa" iz 1936. godine. U osnovi vica je igra stereotipa - ima ih oko 300 i oko 10.000 viceva koji su varijacije na te osnovne stereotipe - kaže za Press Magazin Stojadinović, autor "Antologije viceva", u kojoj je sakupljeno preko 3.000 viceva sa eks-jugoslovenskih teritorija.

Jedan od najpopularnijih etničkih junaka oko koga se i danas pletu šale je nadaleko poznati Lala. U srpski usmeni folklor uselio se još krajem devetnaestog veka kao tipičan predstavnik Banaćana. Kako je nastao nadimak ne možemo sa sigurnošću reći, ali postoji nekoliko zanimljivih teorija o poreklu Lalinog imena. Po jednoj, još u doba austrijske uprave krajevima preko Save banatski vojnici prekasno su stigli na vojnu smotru i ostali kratki za zaslužena odlikovanja. Očarana njihovim herojskim držanjem Marija Terezija skide sa grudi lanac sa priveskom u obliku lale i pokloni ga banatskom oficiru.

Prema manje poetičnoj verziji stanovnici Vojvodine kršteni su Lalama zbog karakteristične cvetne ornamentike koja je krasila njihove nošnje i pokućstvo. Ime se povezuje i sa pozajmljenicom iz turskog jezika koja označava domaćina ili gazdu. Bilo kako bilo, Lala je u vicu izrastao u specifičnog junaka kome je sve ravno kao vojvođanska ravnica, ali ni pedalj ne odstupa od svog pogleda na svet. Nekada glasnogovornik tradicionalnog seoskog humora, pomalo inertan i bukvalan, danas je, uz svoju voljenu ženu Sosu, jedan od najsvestranijih aktera humora na ovim prostorima - univerzalni predstavnik čoveka iz naroda.

Deo stalne postave šaljivog usmenog stvaralaštva su i Crnogorci. Dok su u narodnim pesmama ovenčani čojstvom i junaštvom, u šalama ih umesto ordena krase lenjost i hvalisavost. U delu "Etnički humor 20. veka" autorke Gordane Ljuboja saznajemo, međutim, da lenjost nije od početka karakterna osobina kojom je identifikovan Crnogorac u vicu. Taj prajunak je bio oličenje gorštaka koji, s brda sišavši, dolazi u kontakt sa pojavama i stvarima o kojima ništa ne zna. Zbijale su se šale na račun njegovih navika u ratovanju i silne želje da sve druge pretekne srdačnošću i snagom. Crnogorcima je prišiven stereotip hvalisavosti, a ovom se kasnije pridružuju gadljivost prema radu, muška superiornost i odnos prema deci koji se određuju na osnovu pola deteta.

Dok je srećni Crnogorac, dobivši najzad sina posle sedam kćeri, čašćavao društvo u kafani pitaju ga:

- A na koga mali liči?

- Nemam pojma! Još ga nismo pogledali u lice!

Bosanci i Crnogorci dežurne mete

Ni Bosanci nisu oduvek u šali važili za ljude glava tvrdih kao bukve, ali folklorna sudbina ih je stigla u liku svojeglavih (da ne kažemo tvrdoglavih) junaka Muje i Hase. Lik Bosanca u humornom stvaralaštvu popularizuje se tridesetih godina dvadesetog veka i označen je kao pripadnik muslimanske veroispovesti. Izbor muslimanskog kulturnog obrasca doneo je dobrodošlu svežinu i raznovrsnost humoru, izobilje novih imena i izraza. Od orijentalne škrtosti i uživanja u dokolici, koje im se najpre pripisuje u vicevima, Bosanci su dogurali do univerzalnog humorističkog para Muje i Hase. Oštrica šale u kojima su oni glavni akteri okreće se najrazličitijim ljudskim slabostima - od gluposti i prostote do lopovluka i alkoholizma.

Otkud baš Crnogorci prezentuju lenjost i hvalisavost u humoru, Lale pomirenost sa životom i sudbinom, Bosanci glupost i tvrdoglavost, a Cigani prevrtljivost i lažljivost? Da li stereotipi iz viceva imaju dodirne tačke sa realnošću? Psiholog Nebojša Jovanović nije siguran da u svakoj šali ima pola istine, ali veruje da "gde ima dima ima i vatre".

- Naravno da ne mislim da su neki narodi kao celina glupi ili lenji, ali verovatno je da postoji nešto u običajima, tipičnom ponašanju pripadnika neke grupe što je dalo drugima povod da ta ponašanja preuveličaju i karikiraju. U humoru se javlja preuveličavanje da bi se neka sklonost ili osobina istakla i jasnije videla. Međutim, osobina koja se ismeva se ne mrzi. U vicu je najčešće predstavljena na simpatičan način, ispoljava se kao mešavina pozitivnih i negativnih osećanja koja stvara napetost i razrešava se kroz smeh - objašnjava Jovanović.

Stvarnost nas, ipak, opominje da se po pravilu slađe i bezbrižnije smejemo tuđim nego sopstvenim slabostima i manama. Umemo grohotom da se nasmejemo i svojim suparnicima, onima sa kojima smo u svađi ili ljudima koji su nam iz nekog razloga nesimpatični i mrski. Prema rečima sociologa Ratka Božovića vic je lucidno oblikovanje kritičkog stava, koji može da bude vredan ali i gotovo bezvredan.

- Vic opstaje sa nekim elementima stvarnosti, ali istovremeno ide u preterivanje. Vic je ventil kojim drugoga osporavamo, ali i iluzija o vrednosti u službi emocionalnog snaženja vlastitog naroda (primer su vicevi o Srbima, u znaku njihove veće dosetljivosti u odnosu na druge narode). Kada hoće da omalovaži do kraja - vic je drastičan, bije bitku isključivošću i hiperbolom. Zato je dobro što se kao verbalna dosetka najčešće ne uzima za ozbiljno. S druge strane, može da bude korisna kritika ljudskih mana i slabosti, koja osvetljava malo tog prostora mračne ljudske stvarnosti - napominje za Press Magazin Božović.

MUŠKARCI BOLJE PRIČAJU VICEVE

Vic zahteva iskusnog pripovedača sa zrnom glumačkog dara. Kažu i da je za pričanje viceva neophodna dobra atmosfera i memorija

Vicu nema druge nego da bude smešan! U toj golicavoj pitalici ili šaljivoj priči krije se poenta koja razvlači osmeh na našim licima. "Polaže Perica ispit iz matematike" ili "zeka organizovao maraton u šumici" jesu počeci koji obećavaju, ali štos je uvek u neočekivanom obrtu ili saznanju koje sledi. Zato je nadahnutom pripovedaču, koji bi da vicem kupi popularnost u društvu ili osvoji srce neke dame, cilj da kako zna i ume dogura do horskog smeha publike. Za njihovo, ali i svoje dobro... Prema rečima psihologa Nebojše Jovanovića postoje razne teorije o smehu i razlozima zadovoljstva koje čovek nalazi u pričanju viceva.

- Frojd je govorio da humor ima sličnu funkciju kao i seksualnost: smešni sadržaj prvo stvara izvesnu napetost, dilemu ili dvosmislenost, a onda daje neočekivano razrešenje koje dovodi do relaksacije. Druge teorije pominju zadovoljavanje različitih potreba kroz humor i smeh. Smejemo se nečemu što smo savladali, jer više nije naš problem ili se smejemo krutom ponašanju ljudi, nespretnosti ili trapavosti - kaže Nebojša Jovanović.

Nije ni čudo što se i univerzalnom "izazivaču" smeha, vicu, pripisuju mnogobrojne funkcije na psihološkom planu. Jedna od njih je rasterećenje napetosti, mogućnost da se u šali kaže nešto što bi inače izazvalo sukob ili osećanje krivice.

- U drevnim vremenima dvorske budale su bile najslobodnije u govoru. One su smele da kažu ono što drugi nisu smeli jer je to rečeno u šali, a "od budale se svašta može očekivati". Danas nam vicevi služe da sa distance pogledamo na ljude i pojave o kojima ne smemo otvoreno da pričamo. Ne bi trebalo zaboraviti da pričanje viceva često ima funkciju zavođenja. Viceve češće pričaju muškarci, u želji da zasmeju žene ili nadmaše druge muškarce - navodi Jovanović.

Vic zahteva iskusnog pripovedača sa zrnom glumačkog dara. Kažu i da je za pričanje viceva neophodna dobra atmosfera i memorija. Vicevi ne trpe "reprize" pred istom publikom. Interpretatoru je zato bolje da u praksi ne proverava efekat hladnog tuša koji će u publici izazvati bajati vic ili, još gore, njegovo skrušeno priznanje:

- Ne mogu da se setim kako se vic završava, ali znam da sam se savijao od smeha kad sam ga onomad čuo...

Memorija je pouzdan partner u pričanju viceva, ali smisao za humor ne mora da bude u vezi sa sposobnošću pamćenja velikog broja viceva. Ima kreativnih ljudi koji često ne pamte viceve već u trenutku smišljaju dosetke u vezi sa situacijom u kojoj se nalaze.

- Poput lucidnog treperenja u njima se rađa priča koju, uz veštu dramatizaciju, dele sa publikom. Osim toga, ne bi trebalo zaboraviti da vic nije jednosmerna igra. Kakav smo vic izabrali da ispričamo, da li onaj koji se poput toplog talasa širi ka drugom ili je izraz krajnje netolerantnosti, govori mnogo o nama samima - napominje sociolog Ratko Božović.



Izvor: Press

Škrtost, lenjost, glupost, kukavičluk, tvrdoglavost i prepredenost su samo neke od večnih ljudskih slabosti koje su u vicevima zaodenute u ruho prepoznatljivih etničkih junaka. Autentičnost govora i svežina jezika može nas, međutim, odvesti na kriv trag da su šale ekskluzivnost jednog mentaliteta. Ratko Božović smatra da se vic se seli iz jedne u drugu sredinu i primenjuje na nove okolnosti i grupe. Slične šale obigravaju svet i nije lako otkriti odakle su krenule na put. Svetsku slavu vic je podario Škotlanđanima koji su, hteli ne hteli, poneli titulu mudrih i dovitljivih škrtica. Komične pričice o cicijama naišle su na plodno tle u mnogim drugim delovima sveta. Preteranom štedljivošću, ali i čudesnom veštinom u novčanim transakcijama, obdareni su u vicevima Nemci, Jevreji, Jermeni ili pak naši Piroćanci.

Razgleda Piroćanac stan koji želi da iznajmi. Kad je čuo cenu upita:

- A gde vam je štala?

- Kakva štala?

- Pa za konja koji će da plati ovu cenu - odgovori Piroćanac.

****

Krenula dva Piroćanca za Ameriku. Posle dužeg vremena kaže jedan drugom:

- Kol'ko još do tu Ameriku?

- Ćuti i plivaj - odgovori drugi.

Da vrag ponekad može da odnese šalu, najbolje su shvatili američki Poljaci. Oni su u interpretaciji autora šala neizmerno tupavi, ali i neotesani, sirovi, prosti i grubi. Nije sasvim jasno šta je jednu zanemarljivo malu etničku grupu učinilo toliko interesantnim predmetom viceva, ali je sigurno da su pitalice i šaljive priče o Poljacima prevedene na mnoge svetske jezike:

Koliko Poljaka je potrebno da se zavrne sijalica?

Pet. Jedan drži sijalicu, a četvorica je okreću.

Prema rečima aforističara Aleksandra Stojadinovića tako su se i u domaćoj humorističkoj baštini našli mnogi vicevi koji su "uvezeni".

Politički

- Pandan našim vicevima o Bosancima su vicevi o Poljacima. Po političkim vicevima, međutim, najbliži su nam Rusi. Pod gvozdenom zavesom su smišljali viceve zbog kojih je i glava s ramena mogla da ode! U našim uslovima politički vicevi su aktuelni kada postoji jaka politička ličnost koja sve konce drži u svojim rukama. Političkih viceva je bilo za vreme Tita i Slobodana Miloševića, ali današnji političari su isuviše bledi i neubedljivi da bi zaslužili prostor u vicu - napominje Stojadinović.

Preostaje nam samo da iz sećanja prizovemo šale na račun "najvećeg sina naših naroda i narodnosti", a neke od njih su zavedene u tajnim dosijeima koje su vodili ondašnji državni organi.

- Kako ste? - šaleći se upita radnike Tito.

- Dobro smo - šaleći se odgovoriše radnici.

Ličnosti iz sfere politike povezuju se sa opštim motivima, kao što se tradicionalni junaci sasvim dobro snalaze u novim situacijama. Lala i Sosa, Mujo i Haso, Crnogorci i Piroćanci su česti akteri masnih viceva, a nije retkost da se nađu i u popularnim crnjacima. Priča o junacima viceva, ipak, nije potpuna bez legendarnog Perice i drugih bezimenih aktera smehotresnih scena.

- Ljudi u Perici projektuju svoje detinjstvo, propuštene šanse i komične odgovore na situacije u kojima su se našli, a nisu znali kako da reaguju. Zato je mali Perica obavezno mudar, nestašan i dovitljiv. Oko profesije doktora pletu se crnohumorni i morbidni vicevi, dok policajci po potrebi uskaču u stereotip koji odgovara Bosancima. U vicu je nenadmašan pijanac kome, iako je u suženom stanju svesti, niko ne može da doskoči - zaključuje Stojadinović.

priredila: Ana Dragović

izvor: "Etnički humor 20. veka", Gordana Ljuboja; "Antologija viceva", Aleksandar Stojadinović


Izvor: Press

Fitnes koji ćete voleti

Smeh je vaša teretana!
Pored toga što podmlađuje srce i mozak, stručnjaci tvrde da smanjuje bol, jača krvne sudove, povećava odbrambenu moć, ubrzava postoperativni oporavak. Dobre strane zdravog smeha tu, razume se, ne prestaju...

Koliko se puta čovek nasmeje za godinu dana? Tačan odgovor glasi: 6.205 puta. Tako bar piše u novoj studiji koja otkriva šta se sve događa u našem organizmu kad se slatko smejemo. Precizno prebrojavanje pokazalo bi da se odrastao čovek u toku dana nasmeje 17 puta, što je malo u poređenju sa detetom koje, prema istom naučnom tumačenju, u smeh prsne bar 40 puta dnevno.

Čemu se osmehujemo...
Razni su stručnjaci pokušavali da objasne razloge koji čoveka teraju na smeh. Ova teško objašnjiva pojava u poslednje vreme dobija nova tumačenja. U prošlosti je, naime, na snazi bila teorija po kojoj je osmeh plod neurovegetativnih pražnjenja, neka vrsta spontane reakcije organizma na spoljne nadražaje.
Kasnije su rađena nova istraživanja koja su pokazala da beba već u trećem mesecu počinje da se osmehuje nekoj osobi zato što joj se dopalo njeno lice. I - nije to samo stresna reakcija već otvoreno ispoljavanje neagresivnosti, nežnosti, želje za bliskošću. Osmeh je izraz pozitivnih osećanja i nedvosmislena objava - mira.

...ili smejemo
Šta se, međutim, događa kada prsnemo u glasan i neobuzdani smeh? Najuverljivija je teorija po kojoj nas na smeh tera nesporazum, zbrka ili sudar suprotnosti. Smejemo se, dakle, paradoksu: neusklađenosti pokreta i akcija ili fizičkim razlikama (visoki i niski, mršavi i debeli...). Nasmejaće nas i geg za koji, zbog apsurdne ili nemoguće situacije, unapred znamo kako će završiti.
Mogli bismo nazvati i teorijom opadanja to kad se smejemo nečem što bi moralo da ima neki nivo a - nema ga. Nasmejaće nas, recimo, osoba koja se spotakla zato što očekujemo da zdrav i prav čovek zna gde staje i kako ide, a onda odjednom shvatimo da nije uvek tako. Osoba se, dakle, nije snašla u (neopisivo lakoj) ulozi pešaka, postala je smešna i okolina je kažnjava - smehom.

Zdravlje u talasima
Smeh važi za malo čudo koje se događa u organizmu. Kad se smejemo, zatvaramo oči, pustimo i neku suzicu, otkrivamo zube, menjamo ritam disanja, presamitimo se (od smeha), povećava nam se broj srčanih otkucaja, javlja se spazam dijafragme i ispuštamo čudne glasove. Otkud sve to, zapitala se grupa američkih i nemačkih neurologa i prepoznala isti cerebralni mehanizam za sve vrste smeha (tih, glasan, grohotan, eksplozivan, jedva primetan, "ludački").
Primećeno je da smeh ne dotiče samo neke deliće mozga već pokreće ceo neuronski krug koji prolazi kroz sve delove tela. Polazna stanica je desna moždana hemisfera, ona koja nam pomaže da zapazimo predmete oko sebe: zahvaljujući tome, prepoznajemo lice na karikaturi, a odvojene pojedinosti spajamo u celinu.
Kad odjekne, smeh se kao talas širi po telu, uz posredovanje hipotalamusa (deo mozga) koji reguliše intenzitet i određuje da li ćemo se smejati uzdržano ili - do suza.

Za prenos emotivne reakcije zaduženi su neurotransmiteri, hemijski sastojci koje oslobađaju neuroni. U procesu smejanja, najaktivnije učestvuju:
• dopamin, koji podešava emocije vezane za šalu,
• acetilkolin, koji izaziva kontrakciju mišića,
• serotonin, zadužen za kontrolu raspoloženja,
• noradrenalin, koji održava mozak u budnom stanju.

Ovi neurotransmiteri "voze" do autonomnog nervnog sistema koji kontroliše kardiovaskularne, respiratorne, endokrine, digestivne i odbrambene funkcije i obuhvata dva nervna podsistema: simpatični (zadužen za ubrzanje) i parasimpatični (zadužen za usporavanje). Iz ovog vidimo da postoji direktna veza sa celim telom. Rezultat? Što se više smejemo, blagotvorno dejstvo smeha duže traje. Pored ostalog:
Aktivira mišiće. - Talas smeha se brzo širi. Smejanje, naime, pokreće brojne grupe mišića, pre svega petnaest malih mišića lica čijom se kontrakcijom podižu uglovi usana i očnih kapaka. A mišići larinksa i glasne žice odgovorni su za karakteristične zvuke koje ispuštamo dok se kikoćemo.
Ako veselje potraje, reći ćemo: "Zaboleo me je stomak od smeha". U tom slučaju, prekovremeno "rade" trbušnjaci dijafragma. Učestvuju i mišići respiratornog aparata što znači da se disanje značajno poboljšava (kad se smejemo, vazduh u plućima obnavlja se tri puta brže u odnosu na stanje mirovanja). Smeh donosi i niz fizičkih i psiholoških prednosti.

Sa fizičkog aspekta, deluje potpuno isto kao gimnastika, što znači da:
• ubrzava srčani i disajni ritam,
• stežu se dijafragma i trbušnjaci,
• mišići se opuštaju,
• krvni pritisak pada.

Čisti krv  - Pokreti mišića i bolje disanje čiste i oslobađaju gornje disajne puteve: smeh, na primer, može da prekine lakši napad astme, budući da rad parasimpatičnog sistema opušta glatku muskulaturu bronhija. "Akciji čišćenja" doprinosi i lakše izdisanje ugljen dioksida, a kad u krvi ostane više kiseonika, manji je rizik od masnih naslaga. Rad trbušnih mišića odlična je masaža za trbušne organe: poboljšava, na primer, rad jetre i creva.
Sprečava bol. - Smejanjem ubrzavamo proizvodnju endorfina, prirodnih telesnih morfina koji deluju kao jako sredstvo protiv bola i anksioznih stanja. Smeh posebno pojačava lučenje katekolamina i beta-endorfina, prirodnih analgetika koji poboljšavaju opšte stanje i povećavaju toleranciju na bol. Smanjuje se i proizvodnja kortizola, hormona stresa, pa smo vedriji i smireniji.

Donosi radost - Smeh je moćan faktor i na psihološkom planu. Tu pre svega mislimo na blagodeti endorfina koji, dok se od srca smejemo:
1. smiruje nerve i olakšava san; 2. popravlja opšte raspoloženje što pozitivno utiče na zdravlje.
Osvežava mozak. - Između tolikih prednosti, treba istaći i bolje snabdevanje mozga kiseonikom. Rezultat? Čovek je lucidniji, brže misli a, zahvaljujući dejstvu noradrenalina, bolje je raspoložen i otporniji na depresiju. Kad se smejemo, smanjuje se adrenalin, a s njim i nervoza, napetost i stres. Drugim rečima, vedar čovek stvarnost gleda drugim očima, a život mu je prijatniji i lakši.
Ne zaboravite: Glasan smeh opušta kao seansa joge!

"Provala" zdravlja"
Nove studije pokazuju da smeh jača prirodnu odbranu organizma. Postoji i nova grana nauke psiho-neuro-endokrino-imunologija (PNEI) koja proučava odnos između nervnog, endokrinog i imunog sistema. Oni su u međusobnoj vezi posredstvom biohemijskih "glasnika". Drugim rečima, kada ste depresivni, lakše se razbolite; ukoliko, međutim, spadate u veseljake, imuni sistem će se "razigrati" i bolje vas braniti.

"Zarazna "bolest"
Ako nam je smešan i sam pogled na osobu koja se smeje, znači da je smeh stvarno zarazan. Stručnjaci za ponašanje pojavu objašnjavaju kao prirodnu čovekovu sklonost da imitira svoje bližnje. Neka istraživanja pokazuju da se mišići lica automatski aktiviraju čim vidimo nekog ko se smeje kako bi, često i neprimetno, reprodukovali mimiku.
Pored toga, naglašavaju stručnjaci, smeh je idealan način za zbližavanje ljudi koji omogućava trenutni i gotovo fizički kontakt (otud izraz "pucati od smeha") između pripadnika najrazličitijih svetova. To je, u stvari, jedan od malobrojnih instrumenata za rušenje barijera među odraslima.

Viva

vicOvi? ja volEm vicOve   

Valjda volimo da se potajno podsmejavamo drugima? A bash me zanima kako bosanci,crnogorci,panduri itd podnose viceve o njima..

Koga boli uvo ... 

Ljekovita moć humora

Autor:
mr. sc. Ivica Stanić, defektolog i pedagog

U svakoj neugodnoj situaciji pokušajte iznaći smiješnu stranu, jer je humor djelotvorna preventiva patnji i bolu

Od svih darova koje je priroda dala ljudima, iskren smijeh zacijelo je pri vrhu.
Norman Cousins

"Dan bez smijeha izgubljen je dan" - kaže kineska mudrost. Smijeh je zarazan, a otkriven je i način na koji se mozak može zaraziti očaravajućim i fascinantnim poticajima na smijeh. Tako je reakcija mozga jača na zvukove smijeha, a slabija na zvukove poput povraćanja i vriske.
Novija fiziološka istraživanja pokazuju da smijeh povoljno djeluje na ljudsko zdravlje. Humor, šala, dosjetka i vic zaslužuju visoko mjesto u terapijskim sredstvima, smatraju liječnici. "Dugo živi onaj tko se često smije!", tvrdi narodna mudrost. Zato njegujte dobro raspoloženje, šalu i humor. Izbjegavajte uzrujavanje i ljutnju. Čim osjetite krizu ili neraspoloženje koje vedrinu može pretvoriti u ljutnju, iznađite veselu, komičnu i smiješnu stranu pojave ili događaja. Smijeh, dosjetka i humor prava su protuteža i najdjelotvornija preventiva patnji i bolu.

Istraživači s Harvard Medical School koji su proučavali vitalnost osoba u zrelim godinama i izglede za dugotrajan život, otkrili su da ljudi s pravim osjećajem za humor imaju veliku priliku doživjeti stotu. Utvrdili su da posjedovanje smisla za humor i šalu znatno produljuje život, potiče ljudsku sreću, donosi jače obrambene sposobnosti, oplemenjuje dušu i tijelo. Prema izvješću dr. Margery Hutter Silver, znanstvenice koja je vodila taj istraživački projekt, smijanje donosi iste rezultate kao i svakodnevna tjelovježba, trčanje ili neke druge fizičke aktivnosti. Dovodi do mentalnog smirenja, opuštanja mišića, dubljeg disanja, poboljšane cirkulacije i aktivnijeg metabolizma.
Ipak, najvažniji je psihološki učinak smijeha i vedrog raspoloženja na stvaranje toplog, ugodnog i poticajnog ozračja u obitelji, na radnome mjestu i u životnom okružju. U tako opuštenoj, vedroj, ugodnoj i poticajnoj atmosferi, produktivnost, radni elan, učinak i kvaliteta uratka mnogo su bolji, a međuljudski odnosi na visokoj razini. Sukobi, krize, uzrujavanja i loši odnosu u zajednici podrivaju radnu disciplinu, poduzetništvo, stvaralački polet i zanos, a humor, vic i šala podižu ih na višu razinu.

Nema humora na silu

Pogrešno bi bilo sve zasluge za dobre međuljudske odnose i visoke radne učinke pripisati samo humoru i vedrom duhu. Oni su značajan, ali ne i najvažniji dio pokretačke snage koja djeluje u zajedništvu i interakciji s drugim pozitivnim poticajnim i motivacijskim čimbenicima. Anton Semjonovič Makarenko govorio je da čovjeka nije moguće naučiti kako da postane sretan, ali ga se može odgojiti da se osjeća sretnim. Sreća, vedro raspoloženje, smisao za humor i dosjetku usađuju se ljubavlju, dobrotom, razumijevanjem, osobnim uzorom, nikako silom i represijom. Možemo nekoga primorati da radi, ali ne i da uživa u radu, bude radostan, vedar i zadovoljno se smješka. Ilustrirat ćemo to berlinskom šalom: "Izmlatio sam ga kao vola u kupusu, a on svejedno neće da se smije, pa neće!".
Mnogo je poslova koji se ne mogu poticati ni pokretati humorom i šalom. Još više je problema, tegoba, sukoba i kriza koji se ne daju izbjeći, pa ni ublažiti vedrinom duha i isprikom. Smijeh, vedrina i humor unutarnje su vrijednosti i duboko ukorijenjen pogled na svijet i život. Oni su dar srca i izviru iz dubine ljudske duše. Duša koja pati ispunjena je gorčinom, pa nema vedrine i nije joj do smijeha. Nemoguće je maskom smiješka prikriti boli, brige, patnje i probleme. Duboko povrijeđen, ponižen, očajan, traumatiziran ili teško bolestan čovjek, onaj koji je izgubio voljenu osobu, nije raspoložen za šalu. Tu pomažu topla ljudska riječ, suosjećanje, vedrina duha, staloženost, smirenost i potpora. Veselo ozračje i prijazan smiješak jačaju vjeru i želju za ozdravljenje. Smijeh, humor, šala i vedrina lijekovi su samo za obične svakodnevne brige i probleme koje smo previše uzeli k srcu.

Smijeh, ali ne i podsmijeh

Valja razlikovati prirodan i iskren smijeh od ironičnog podsmjeha i ciničkog ismijavanja, koji truju međuljudske odnose i prijateljske veze te izazivaju razdor u zajednici.
Dr. Herbert Lefcourt sa sveučilišta Waterloo iz Ontarija u Kanadi, proveo je eksperiment na skupini pacijenata u različitim stadijima oboljenja. Usporedbom ispitanika, zaključeno je da su oni koji su se tijekom eksperimenta najviše smijali, zbijali šale, iskazivali vedrinu i radost, imali najveću razinu rasta novonastalih antitijela u organizmu. Ta studija dokazuje da smijeh i vedrina poboljšavaju imunitet jer potiču tijelo na povećano stvaranje prirodnih antitijela protiv raznih bolesti.
Dr. Peter Derks (The College of William and Mary, Virginia) tvrdi da je smijanje vrlo složen proces, a da je smijeh naučena reakcija na emocionalne poticaje. Uključen je u mnoge vještine, poput sposobnosti brzog rješavanja problema. Pomaže pri ublažavanju i uklanjanju životnih, socijalnih i međuljudskih nesporazuma, kriza i sukoba. Ne kaže se bez razloga da su osobe koje posjeduju vedrinu, smisao za šalu i humor obično tople i prihvaćene u društvu.
Analizirajući uzorke moždanih valova, znanstvenik Derks otkrio je da su lijeva i desna strana mozga mnogo bolje koordinirane kod osoba koje imaju razvijen smisao za humor, šalu i koje se često smiju. Utvrdio je da lijeva strana bilježi ono što je rečeno, a desna prepoznaje ono što je smiješno u tom sadržaju.
Onaj tko puno ne gleda na crnu stranu života, nego u svemu traži ono što će ga nasmijati, razveseliti, pomoći mu da zaboravi probleme, teškoće, krize i nelagode, a život učini ljepšim, veselijim i boljim - sretan je i mentalno zdrav čovjek. I u najdelikatnijim situacijama, teškim izazovima, kušnji i krizi ne pada u depresiju. U stanju je sačuvati spokoj, mir i dostojanstvo, nositi se s problemima, ne reagirati nepromišljeno ni grubo. Kad ga naljute neraspoloženi bračni partner, nestašna djeca, agresivni susjed, namrgođeni kolega, živčani šef, obično odgovori nekom šalom, ispriča prikladnu anegdotu, dosjetku, vic, nasmiješi se pa s vedrim raspoloženjem, radošću i osmijehom na licu nastavi raditi. Time omekša, razoruža i privoli na popuštanje i najljućeg, goropadnog, uzrujanog i nasilnog muškarca ili ženu. On je uvijek razborit, obazriv prema drugima, ima osjećaj mjere, dobar smisao za ponašanje u društvu, vještinu u socijalnom ophođenju. Nije ga lako izbaciti iz takta, uvući u sukob. Toj osobi i u vrijeme oluje svijet izgleda vedro. Smisao za humor i umijeće smijeha posjeduju tople, uravnotežene, samosvjesne i talentirane osobe koje zrače dobrotom, a duhovitim dosjetkama i šalom mame osmijeh okoline.

Udijelite smiješak namrštenom

"Osmijeh je besplatan, a pruža tako mnogo", kaže američka izreka. Pa ipak, kako kaže Edward W. Reiller: "Neki su ljudi tako umorni da vam ni osmijeh ne mogu dati. Dajte im ga zato vi, jer on je najpotrebniji onima koji se više ne znaju ili ne mogu osmjehnuti." Uvijek čuvajte "punu šaku" smijeha u džepu i vidite li nekoga bez osmijeha, darujte mu jedan vaš i izmamite mu osmijeh na lice!
"Da biste nešto učinili, najprije to morate vizualizirati u svome umu", preporučuje Alex Morrison. I ne samo vizualizirati, nego dobro osmisliti i prosuditi jesu li ti planovi zbir pustih želja ili su ostvarivi. Kad je riječ o smijehu, valja znati da on sam ne može izliječiti teške bolesti poput raka, ali može pomoći u liječenju, olakšati pacijentu tegobe, vratiti mu optimizam. I to valja cijeniti.

Liječnici koji koriste terapiju smijehom za bolesnike u završnoj fazi bolesti otkrili su da oni mnogo bolje podnose bol, vjerojatno zbog svih navedenih razloga. Utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud također je prepoznao oslobađajući učinak koji ima humor. Na humor je gledao kao na jednu od dobrih obrana ljudi od patnji. Mnoge klinike prepoznaju pozitivan učinak koji terapija smijehom ima na bolesnike te je uistinu primjenjuju. Primjerice, The Big Apple cirkus iz New Yorka šalje klaunove u bolnice od 1986., većinom na dječje odjele. U SAD-u postoji Udruženje za terapijski humor (American Association for Therapeutic Humour), koje čine liječnici, medicinske sestre, psihijatri i ostali stručnjaci, a bavi se promocijom liječenja humorom.
Klaunovi pozitivno djeluju na psihu bolesnika i pomažu im da se lakše suoče i nose sa svojom bolešću i olakšavaju im boravak u bolnici. Valja napomenuti kako dugotrajni učinci liječenja smijehom nisu dovoljno dokumentirani. Ne postoji dugoročna znanstvena statistika o ovoj temi. Ali, izgledno je da dobar smisao za humor može biti koristan u liječenju i olakšanju bolova.

Klaunovi u KBC-u Rijeka - I u Hrvatskoj se provodi terapija smijehom. Nasmiješeni terapijski klaunovi iz međunarodne udruge "Za bolji svijet" jednom mjesečno (prvog četvrtka u mjesecu) posjećuju Kliniku za internu medicinu KBC-a Rijeka i bolesnike uveseljavaju jednosatnim programom animacije. Šalom, pjesmom i razgovorom s pacijentima razbijaju monotoniju bolničke svakodnevice unoseći dah svježine, radosti, smijeha i dobrog raspoloženja. U programu sudjeluje i medicinsko osoblje. Iako se ne očekuje da se tom terapijom izliječe teške bolesti, njezini učinci su zadovoljavajući.

Klubovi ljubitelja smijeha

Dr. Katali u Indiji svako jutro okupi ljude te se 15 - 20 minuta svi zajedno glasno smiju. To ih dobro opusti, napuni emocionalne baterije i pripremi za naporan rad koji ih očekuje tijekom dana. "Osmijeh se ne može kupiti, isprositi, posuditi ili ukrasti, jer mu vrijednost daje jedino spontanost i dragovoljnost", tvrdi Edward W. Reiller. Pravi osmijeh izlazi iz duše, srca i cijelog ljudskog bića. Ako ti se ne smije, u početku glumi smijeh, pa će ti se pobuditi želja za smijanjem, savjetuje dr. Katali.
U Indiji djeluje oko 400 klubova za smijeh. Još ih je dvjestotinjak u drugim zemljama diljem svijeta. Smijeh je ključ tolerancije. Razmotrimo priču jednog inženjera koji je godinu dana proveo na stručnom usavršavanju u Indiji.
"Dok sam igrao šah s prijateljem, koji je u vrijeme boravka u Indiji bio član kluba za smijanje, kroz prozor je uletjela lopta, pala na šahovsku ploču i razbacala sve figure po stolu i tepihu. Partija je bila u završnici, a ishod vrlo neizvjestan. Skočio sam kao oparen i počeo vikati na mališane, grditi ih i prijetiti im. Prijatelj je uzeo loptu i vratio im je uz grohotan smijeh. Mislio sam da je poludio. "Baš dobar štos", rekao je kroz smijeh. Dok sam se izjedao od bijesa i gnjeva, on je, ne prestajući se smijati, poredao figure i mrtav-hladan mirno rekao: "Zašto se pjeniš? Dijete je u žaru igre napucalo loptu, pa što? Igrat ćemo novu partiju".
Odgovorio sam mu: "Nisi čovjek, nego ledenjak, kad te taj dječji bezobrazluk ne uzbuđuje i još kažeš...u žaru igre!?" Izjurio sam iz kuće obračunati se s malim bezobraznicima. Na sreću, razbježali su se. Tek sam na dvorištu uvidio svoju glupost. Posramio sam se sam pred sobom, vratio se u sobu, ispričao prijatelju, ali sam bio toliko uzbuđen da partiju šaha nisam mogao nastaviti. Od tada svako jutro provodim seansu smijeha. Činim to i tijekom dana. Danas bez napora kontroliram svoje ponašanje i reagiranje te se prilično učinkovito svladavam u situacijama u kojima sam nekad bjesnio, urlao, vikao, derao se...".

Predlažem čitateljima da koriste smijeh kao terapiju. Uvjeren smo da će se tako osloboditi živčane napetosti, stresa, nelagoda i problema s kojima se svakodnevno susreću u životu. Uz to, naučit će kontrolirati svoje ponašanje i reagiranje u napetim i kriznim situacijama. Izbjeći će sukobe sa suradnicima, pa ih neće povrijediti niti sebi stvarati nelagodnosti.
Zaključimo tvrdnjom Edwarda W. Reillera: "Osmijeh traje možda samo jedan trenutak, ali u sjećanju može ostati cijeli život". Zato ga darujmo drugim ljudima i sa zahvalnošću ga prihvatimo.

Izvor: Vaše zdravlje