Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 06:30:06
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Napomena: Govor mržnje, uvrede i svako drugo ponašanje za koje moderatori budu smatrali da narušava ugled i red na forumu - biće sankcionisano.
Idi dole
Stranice:
1 2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Da li ce Legija konacno progovoriti?  (Pročitano 19406 puta)
Supermoderator
Legenda foruma


Always outnumbered, never outgunned.

Zodijak
Pol
Poruke 47481
Zastava
OS
Windows Vista
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Dva puča iz senke

DVA izlaska na ulicu, dva krupna potresa u državi. U prvom, petooktobarskom prevratu, Milorad Ulemek je presudio i „prešao na stranu naroda“, uz DOS. Sa "beretkama" izveo je nepunih godinu dana kasnije i drugi potres - pobuna JSO. Oba puta otkazao je poslušnost pretpostavljenima: prvo Slobodanu Miloševiću, kasnije Zoranu Đinđiću.
Važan posao u obaranju režima napravio je baš Legija, da bi osam godina kasnije postao pritvorenik sa 160 godina presuđene robije, najviše u Evropi. Uz dogovor sa Đinđićem, Ulemek nije pucao na okupljeni narod.

Prelazak

Pravi prelazak, ipak, dogodio se veče pre demonstracija. Pozvao je Đinđića da se nađu. Želeo je da Đinđić dođe sam. Susret se dogodio 4. oktobra, uveče.
- Mislio sam da hoće da me ubije, ali sam smatra da treba rizikovati. Znali smo da smo svi iz DOS na nišanu - pričao je Đinđić.
- Sve je gotovo. Milošević je aut - poručio je Đinđiću dok su sedeli u blindiranom džipu. - Nema povratka na staro. Narod je pobedio!
Kasnije je sve bila formalnost. Rade Marković, načelnik RDB, ispričao je šta se sa Legijom, 5. oktobra 2000, dogodilo na terenu.
- Jednog momenta Legija mi je rekao da pucaju i na njih, kada su krenuli da izvuku policajce iz zgrade Savezne skupštine - naveo je Marković. - Izašao je iz vozila i popeo se na haubu.
Skinuo je masku. Ljudi su ga prepoznali.
- Šta je, bre, braćo! Prestanite sa pucanjem! - rekao je komandant JSO demonstrantima.
Podigao je tri prsta i stao na stranu naroda. Okupljeni su već cvećem kitili "hamere", vozila JSO.
General Boško Buha, koji je kasnije ubijen, ispričao je da je 5. oktobra, kada je Legija video šta se dešava ispred RTS, pozvao štab.
- Vi ste ludi! - poručio je komandnom centru.
Onda ga je pozvao Milošević. Tu je pukla veza. Ulemek je bacio "motorolu" na beton.
Uspostavljanjem demokratske vlasti Legija se sa svojom jedinicom vraća u Kulu, a njegovog mentora Markovića hapse februara 2001.
Sa svojim momcima, kasnije će se tvrditi i uz "zemunce", u noći između 30. i 31. marta 2001, učestvuje u hapšnju Miloševića. Upad u vilu "Mir" na Dedinju, kao scene iz akcionih filmova. Vriska, cika, pucnjevi...
- Ponovo si me prodao. Drugi put! - rekao mu je Milošević pred odlazak u Centralni zatvor.
Odatle ga je Legija ispratio i na helikopter za Hag.
U noći između 4. i 5. maja 2001. zapalio je diskoteku "Tvrđava" u Kuli. Zgrožene Kuljane, koji su tražili izmeštanje "Štolca" i "beretki" iz ovog grada, iznenadilo je Legijino izvinjenje. U belim rukavicama i svečanoj uniformi održao je govor na proslavi RDB, dan posle paljenja diskoteke.
- Ja sam komandant jedinice i utoliko je moja odgovornost veća - rekao je Ulemek. - Ovo je zaista nemio događaj. Nadam se da ovaj incident neće poremetiti poverenje koje je do sada među policajcima i građanima Kule bilo izuzetno. Siguran sam da će to poverenje olakšati oproštaj.
Ipak, o incidentu u kome je pričinjena šteta od 300.000 maraka oglasio se i MUP.
- Pukovnik Luković je suspendovan do daljeg!
Ali, šta je izazvalo paljenje diskoteke. Možda podatak da su u Parizu uhapšeni optmičari Miroslava Miškovića - članovi "zemunskog klana".
Usledio je još jedan incident! U beogradskom klubu "Stupica", zbog čega je bio i u pritvoru. O mahanju pištoljem i maltretiranju, najbolje odslikava izjava sudije Nate Mesarović:
- Kada sam pročitala način na koji je delo izvršeno u "Stupici", smrzla sam se. Opisano je koga je i kako sve postrojio. A policajac sa slomljenom vilicom stoji u stavu mirno i pita Ulemeka da li može da napusti stroj i ode kod lekara.
Tada, još pod prezimenom Luković, ponudio je ostavku.
- Ostavku sam podneo iz moralnih obaveza - naveo je. -Izvinjavam se pripadnicima MUP ukoliko sam ponašanjem narušio ugled ministarstva. Posebno bih se izvinio pripadnicima JSO. Bila mi je nedopustivo velika čast živeti, ratovati i umreti sa njima.
Ostavka je već bila prihvaćena, ali kao - otkaz. To mu je teško palo. Bio je uvređen i izdan.
Zoran Mijatović je rekao da je Vlada Srbije još 2001. godine morala da oduzme sve privilegije bivšem komandantu JSO. Privilegije su bile mimo zakona, a on nije znao ko mu je odobrio te povlastice.
- Legija nije bio radnik SDB ili BIA od maja 2001. godine - naveo je Mijatović. - Po izlasku iz zatvora, zbog "Stupice" otišao je u Grčku i nije
ga bilo nekoliko meseci, pa se vratio.

Pobuna JSO

ZvaniČno je u penziji, ali Legija nastavlja komandovanje jedinicom. Upravljanje iz senke pokazalo se i pobuni JSO. Centralno mesto u pobuni pripalo je Ulemeku. Ostali, puki izvršioci. Vukao je poteze kao na šahovskoj tabli!

Prevarili su se. Kao grom iz vedrog neba stigle su informacije o istragama zločina iz Miloševićevog perioda. Stigli su i zahtevi advokata SPO: Ukinuti "beretke", jer su do guše u kriminalu!
Zoran Vukojević Vuk, zaštićeni svedok, koga su kasnije ubili odbegli "zemunci", naveo je da je Legija mora da se usprotivi ambicijama Dušana Spasojevića, koji je pobunu proglašavao trijumfom. Legiju je opisao kao - kompromisera.

Drugi svedok Miladin Suvajdžić, Đura Mutavi, kaže da se Legija pre pobune unervozio. Zabrinulo ga je suđenje za "Ibarsku" do te mere da se sakrio u jedan od mnogih "štekova" - sigurnih stanova "zemunskog klana".

- Optužio je Vladu Srbije da se sprema da ga izruči Hagu, a sve koristeći se istragom i suđenjem za "Ibarsku". Bio je naročito iznerviran prijavom advokata Dragoljuba Todorovića, jer ga je precizno smeštala u kontekst tog zločina kao jednog od izvršilaca. U taj štek sam ga odvezao, obilazio ga i donosio mu hranu. Sve dok Legija i Duća nisu organizovali pobunu.
Onda je proces oko "Ibarske" počeo da se odugovlači. To je bio Legijin cilj. Sve se manje pominjao u tom zločinu.

Dešavanja oko pobune su počela 8. novembra 2001. godine. Pripadnicima JSO je objašnjeno da u Obrenovcu moraju da uhapse blizance Predraga i Nenada Banovića. Navodno, u pitanju su okoreli kriminalci, a ne haški optuženici, od koji će jedan odmah biti pušten iz Holandije kao nevin. Zoran Đinđić je tada u SAD.

Sutradan, posle hapšenja i pod izgovorom da su prevareni, JSO se zatvara u svoj centar "Štolc", povlače obezbeđenje državnim organima i otkazuju poslušnost Vladi. Traže smenu Dušana Mihajlovića i donošenje zakona o saradnji sa Haškim tribunalom.

U subotu, 10. novembra, "beretke" blokiraju put Subotica - Novi Sad. Na sat vremena.
Dan kasnije, Đinđić u šest ujutro sleće u Pariz i saznaje detalje pobune. Po podne stiže u Beograd. Nalazi se sa Mihajlovićem, Sretenom Lukićem, Goranom Petrovićem i drugima iz MUP.
- Nemamo čime da se suprotstavimo "beretkama"! - kažu premijeru.

- Mogu da dođu sa puškom, ali policija i žandarmerija neće na njih - govori Lukić.
- Imam stotinak operativaca RDB sa streljačkim naoružanjem u koje se uzdam - referiše Petrović.

Svestan da nema oružanu silu iza sebe, Đinđić odlazi u zgradu vlade u Nemanjinoj. Usput dobija poruku:
- Javite se Legiji, ako hoćete da se to mirno reši!

Odlazi u Kulu

Dejan Milenković Bagzi je na sudu tvrdio da je pobunu organizovao Legija u saradnji sa Spasojevićem, koji je bio zadovoljan izjavom Koštunice o protestu.
- Ulemek je iskoristio pobunu da bi postavio svoje ljude, i ucenjivao vlast - objasnio je ovaj zaštićeni svedok. - Cilj je bio i da se pokaže da nema debate i da iz zatvora moraju da budu pušteni svi "zemunci".

Navodno, Bagzi je iz Kule doneo koverat sa porukom za premijera: "Ako misliš da se ovo mirno završi, dođi u Kulu", u potpisu "Bereta F92".
U međuvremenu, održava se sednica vlade i Đinđić se pravi da je smiren. Sutradan JSO blokira traku autoputa kod Sava centra. Za to vreme Legija je u Palati pravde, zbog zločina na Ibarskoj magistrali.

Dan kasnije, i Mihajlović i Čedomir Jovanović odlaze u Kulu. Kasno uveče Čeda cepa Dušanovu ostavku, Legija glumi suze, dok Zvezdan maše nožem. U ovoj drami, Mihajlović je, kaže, otkrio "neslućene sposobnosti svestrano nadarenog Ulemeka".

ORDEN ZA KOSOVO
LEGIJU je posle završetka NATO agresije na SRJ odlikovao Slobodan Milošević. Hrabrost i požrtvovanje iskazano u borbi sa teroristima doneli su mu orden. Poslednje borbene akcije Ulemek je sa saborcima izveo novembra 2000. godine na jugu Srbije, protiv terorista iz Preševa, Bujanovca i Medveđe.

DUŠAN MIHAJLOVIĆ: PORAZ DRŽAVE
- Veza Legije i "zemunaca" vidljivo je manifestovana u pobuni. Pobuna je bila osveta meni i šefovima RDB za hapšenje Šiptara i Legije. Znao sam da je Legija strateg, a Šiptar finansijer. Oni su izašli iz pobune kao pobednici. To je bio još jedan poraz države u sukobu sa kriminalnim nasleđem.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Supermoderator
Legenda foruma


Always outnumbered, never outgunned.

Zodijak
Pol
Poruke 47481
Zastava
OS
Windows Vista
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Zločini u ime vlasti

KRIV je!

Tako je glasila prva maksimalna presuda za organizovanje ubistva Ivana Stambolića i pokušaj atentata na Vuka Draškovića u Budvi.
Bila je to samo prva, od četiri. Dosad, ukupno: 160 godina robije.

Milorad Ulemek je tu presudu primio mirno. Salutirao je vojnički, poklonio se sudiji i do kraja saslušao obrazloženje, uz čudne, povremene, grimase.
Milorad Ulemek je tako ušao u sudske anale. Bio je to tek početak. Ali, on je i pri svakoj narednoj maksimalnoj kazni ostajao pri svojoj, kako kaže, istini.
- Svakoga u ovoj državi mogu da pogledam u oči - oštro je rekao bivši komandant Jedinice za specijalne operacije. - Život sam izgubio još davno u nekom rovu, a slobodu i bez zatvora. Ostaju mi samo obraz i čast. Obraz je kao šibica, može se upotrebiti samo jednom. I ne bih ga prodao ni za 40 godina, ni za smrtnu kaznu.

Ipak, sud sudi na osnovu dokaza, i dosudio je optuženima ukupno 209 godina robije. A potvrde umešanosti je bilo: svedoci i saradnik tužilaštva - Legijin saborac iz "crvenih beretki" Nenad Šare, zvani Škene.

Odred smrti

SUDIJA je, uz male stanke, objasnio ono što su svi dugo godinama čekali. Sa Ulemekom i "odredom smrti" iz JSO osuđen je i Slobodan Milošević. Predsednik u ulozi nalogodavca ubistva svojih političkih protivnika: nekadašnjeg prijatelja Ivana Stambolića i lidera nekada najjače opozicione stranke SPO Vuka Draškovića. Ovim je i zvanično dokazano ono u šta se verovalo, a to je da su "beretke" ubijale za račun režima i njegovo opstajanje na vlasti.

- Miloševića sam dva puta video - naveo je Ulemek. - Prvi put u Kuli, što se vidi na čuvenom haškom filmu, a drugi put prilikom hapšenja u vili "Mir". Kako smo mogli da se dogovorimo.
Sud(ovi) su, međutim, utvrdili da je Ulemek, postupajući po nalogu Miloševića, izdao naređenje pripadnicima svoje kriminalne grupe da ubiju Draškovića i Stambolića, nekadašnjeg predsednika Predsedništva Srbije.

Sudija Dragoljub Albijanić je u obrazloženju presude naveo: "Milošević je izdao nalog da iz niskih pobuda ubiju njegove političke protivnike."
U sva tri stepena potvrđene su krivice. Sudijska veća su akterima zločina menjala visinu kazni, ali je samo Ulemeku sva tri puta bila "zacementirana" na 40 godina.
Konačnu presudu u trećem stepenu obeležili su i ostavka i zahtev za razrešenje sudije Vrhovnog suda Milene Inić-Drecun, koja je predsedavala sedmočlanom veću. Bez detaljnih objašnjenja, nije želela da potpiše treću presudu u slučaju Stambolić i Budva.

Alibi supruge

- MI SMO se upinjali iz sve snage da dokažemo tezu da nismo krivi, da pokojni gospodin Ivan Stambolić nije ubijen na Fruškoj gori, kao i da svedok Nenad Šare nije osoba koja ih je odvela do mesta gde je nađeno telo - branio se Ulemek. - Radio sam za državu 10 godina, učestvovao u svemu i video svašta, i zbog toga ne mogu da prihvatim optužnicu da sam organizovao grupu i prihvatio nalog Miloševića da se ubiju Stambolić i Drašković. Nisam specijalizovan za atentate, ali znam, iz skromnog iskustva i onoga što sam video u filmovima, da se atentati ne rade na ovakav način. Ne tražim pomilovanje i gledanje kroz prste, već fer i pošteno suđenje.

Legiju je pokušala da odbrani i supruga Aleksandra Ivanović. Ona je tvrdila da su u vreme otmice Stambolića bili na letovanju u Turskoj. Kao dokaz, ponudila je Ulemekov pasoš, imena vodiča...
- Sa sinom i ćerkom, koja se rodila 4. jula 2000, mojim roditeljima, sestrom i kumovima, otišli smo u letovalište Marmaris i vratili smo se 28. avgusta - navela je supruga.
Marković je povukao svoj iskaz u kojem je govorio o otmici nekadašnjeg predsednika Srbije. Taj iskaz je uvršten u spise i bio je jedan od ključnih dokaza, kao i priznanje Duška Maričića, komandanta JSO, koji je nasledio Legiju.

Svako od okrivljenih imao je svoj razlog zbog čega nije umešan u zločin. Ali, sud je utvrdio da su, po nalogu Legije, Stambolića oteli Branko Berček i Nenad Šare. Uz pretnju oružjem, uterali su ga u beli kombi, u kome su mu stavili kesu na glavu. Odvezli su se do Fruške gore, do unapred pripremljene jame sa živim krečom. Berček mu je u potiljak ispalio dva hica.

Pucnji u Budvi

U POKUŠAJ atentata na Draškovića, 15. juna 2000. godine, u budvanskom naselju Pod Dubovicom, Legija je uključio i svoje "zemunce", za koje je tvrdio da je sa njima samo na "operativnoj vezi", ali ne i u drugarskoj. Iz kancelarije u Institutu za bezbednost komandovao je akcijom.
Hice je ispalio, ponovo, Berček, a "pokrivali" su ga Leonid Milivojević i Nenad Ilić. Logistiku su pružili "zemunci", Mile Luković Kum, Vlada Jovanović Japanac i Miloš Simović. U svemu je učestvovao i Dušan Spasojević, koji je prihvatio begunce na vojnom aerodromu Lađevci, gde su doleteli vojnim helikopterom iz Budve.

Legija je posle zločina - ubistva Stambolića i pokušaja atentata u Budvi, nagradio "beretke". Berčeku je dao 30.000 nemačkih maraka u dinarskoj protivvrednosti, Maričiću 20.000, Leonidu Milivojeviću 30.000, Nenadu Bujoševiću 20.000 i Nenadu Iliću 10.000. Sud je naložio da moraju da vrate novac.
Pre ovog procesa, istraga se protiv "zemunaca" vodila u Višem sudu u Podgorici, koja je bila obustavljena, a javnost je tada prvi put upoznala - Dušana Spasojevića. "Srčani bolesnik" zavitlavao je podgorički sud, a sve u režija RDB MUP Srbije.

Krivicu su pokušali da prebace na druge, minorne ličnosti beogradskog kriminalnog miljea. Nisu uspeli. Kasnije je Mile Luković bio u pritvoru i oslobođen krivice.
Legija je bio zadovoljan obustavljanjem procesa. Sve do otkrivanja pravih krivaca - njega i "beretki".

DIPLOMATSKI I EKSPERTSKI PASOŠI
O povlašćenom položaju u hijerarhiji Slobodana Miloševića i svojih zaštitnika iz SDB govori i diplomatski pasoš. Zvanje "ekspert" stajalo je u Lukovićevom diplomatskom pasošu, izdatom 1996. godine. Sa tim pasošem i vizama Luković je putovao širom sveta. Cilj putovanja? Nepoznat.
Zahvaljujući svojim starim prijateljima iz Legije stranaca, Ulemek je imao i hrvatski pasoš. Putovnicu je dobio u Zagrebu 10. oktobra 2000. godine, pod imenom Vlada Vukomanović, rođen 1. oktobra 1970. godine u Beogradu. Na isto ime imao je pasoš SRJ, izdat 1998. godine.

KNJIGE
U ĆELIJI dela Centralnog zatvora, nazvanog "hajat", Legija je napisao šest knjiga - "Gvozdeni rov", "Legionar", "Momci iz Brazila", "Juda", "Kraj" i najnoviji "Čopor". Na koricama, u šturoj biografiji o autoru navodi se da je "posle 2000. godine postao žrtva političkih istraga". Knjige su u početku mogle da se kupe i u knjižarama, ali su kasnije povučene. Izdavač je firma njegove supruge.

PREDAJA, BELEŠKA, PRIJATELJI
IZNENADA, u noćnim časovima, 2. maja 2005, državni neprijatelj broj jedan - predao se. Išetao je iz svoje kuće i krenuo ka žandarmima koji su čuvali njegov dom i porodicu već mesecima.
- Znaš li ko sam? - upitao je Legija zbunjenog žandarma.
- Ne znam - odgovorio je Goran Borisavljević.

Kako mu se nepoznati čovek približavao, žandarm je po tetovažama shvatio: ka njemu je išao lično pukovnik u penziji.
- Da, sada znam - dodao je Borisavljević.
Legija nije ličio na sebe. Imao je dugu bradu i kosu. Na sebi trenerku, majicu i patike. Ni izdaleka nije ličio na vođu odreda smrti, prekaljenog ratnika.
- Bio je zapušten - svedočio je žandarm. - Želeo je da se preda. Odmah sam obavestio pretpostavljenog.

- Dežurni mi je javio da se Legija predao i tražio je mene - objašnjavao je general Goran Radosavljević Guri, tada komandant Žandarmerije i Ulemekov dugogodišnji saborac.
Radosavljević je stigao u "Filmski grad". Sa Legijom u kolima krenuo je ka zgradi MUP Srbije u Ulici kneza Miloša, na razgovor sa ministrom Draganom Jočićem i direktorom BIA Radetom Bulatovićem. Stigao je i načelnik Javne bezbednosti general Miroslav Milošević.

- Jočić nam je rekao da izađemo iz prostorije i odemo na redovne zadatke. Ostao je sa Legijom i Bulatovićem. Šta su pričali, ne znam - naveo je Radosavljević.
Zatvorski čuvari nisu pošteno ni izvukli ključ iz katanca kojim je zatvorena Legijina ćelija a već su počele razne konstrukcije događaja. "Upućeni" su objašnjavali razloge njegove iznenadne predaje, a veliki broj njih je reagovao kako bi zaštitio - sebe. Dežurne patriote i demokrate odmah su "znale":
- Legija se dogovorio sa Jočićem.

Iskru sumnje unela je čuvena službena beleška o tom noćnom razgovoru sa Legijom, kao i ko je sve, mimo dozvole suda koji je već vodio procese protiv Ulemeka, bio prisutan te večeri. Stekao se utisak da su večito obavešteni imali informaciju da je veliki broj zvanica bio na ovom čuvenom "prijemu".
Priču je dodatno podgrejao i general Milošević, koji je posle penzionisanja (po nalogu Jočića) progovorio o toj noći. Ipak, beleška se pojavila u javnosti. U njoj nije bilo ništa značajno. Osim...
Ulemek je naveo razloge predaje: Želi da se utvrdi istina i da zaštiti pripadnike jedinice kojom je komandovao. Cilj mu je i da zaštiti decu i suprugu, jer je sumnjao da mogu biti predmet osvete.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Supermoderator
Legenda foruma


Always outnumbered, never outgunned.

Zodijak
Pol
Poruke 47481
Zastava
OS
Windows Vista
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
Banda jača od države

MISLILI su da su nepobedivi, nedodirivi vladari iz senke sa dva izvedena puča. Veza je uspostavljena iz ljubavi prema Službi, a kasnije su postali nerazdvojni. Iz velikog prijateljstva oboren je i još jedan sudski rekord - za 24 zlodela tokom drugovanja, njihov klan je dobio 465 godina robije.
Drugovi: Milorad Ulemek Legija i Dušan Spasojević. Ova presuda od 40 godina za zločine najteže je pala nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije. Nije mogao da odsluša obrazloženje presude. Izašao je iz sudnice.

Podzemlje

SVE je počelo 1996. Češći susreti kreću kasnije, i to ne samo u kancelariji Resora državne bezbednosti.
- Kako da se ne viđam sa izvorima iz podzemlja - pravdao se Legija.
U godini kada je na SRJ izvršena agresija, klan se okuplja, organizuje i pukovnik "crvenih beretki" ulazi u kriminalne vode. Vremenom postaju strah i trepet, dvojac sa dugom listom zločina. Presuđeno: 18 ubistava, tri otmice i dva teroristička napada.
- Bandu su 1999. godine organizovali Ulemek, Spasojević i Mile Luković - rekao je sudija Lukić po izricanju presude za zločine. - Eliminisali su suparnike, svakoga ko može da im se suprotstavi ili da predstavlja smetnju.
Ipak, prvu zajedničku akciju za račun Slobodana Miloševića, pod organizacijom Legije, izvode u Budvi, juna 2000. godine. Tada deo "zemunaca" pomaže "beretkama" u neuspelom atentatu na Draškovića, a kasnije (31. marta 2001.) zajedno hapse i svog šefa u vili "Mir".
Kasnije, "istraživali" su ubistvo generala policije Boška Buhe, koji je 5. oktobra 2000, kao komandant Policijske brigade uz JSO prešao na stranu naroda. Legija i "zemunci", pronašli su i krivce i "pouzdanog" svedoka. Batine nisu pomogle da "osumnjičena" grupa Željka Maksimovića Make prizna ubistvo. Ko zna koliko će još vode proteći Dunavom, na čijoj desnoj obali je i ubijen Buha, dok se ne utvrdi ko stvarno stoji iza ove smrti.

Narkobiznis

A, ZAJEDNIČKA prodaje droge? Tone heroina za srpske i evropske narkomane. Legija, kažu, nije voleo ovaj porok, a čak kruže priče i da je Spasojević zabranjivao da se o narkoticima priča pred njim. Možda da ne bi znali da i tu pukovnik JSO uzima polovinu?
O ovom prijateljstvu najviše je pričao sada pokojni svedok saradnika Zoran Vukojević Vuk, šef obezbeđenja Spasojevića.
- Postali su jedan tim, u kome su se uzajamno koristili - naveo je Vukojević.
Razmenjivali su informacije. Šiptar se pokrivao Legijom, koji je naplaćivao zaštitu.
- Sa Legijom i JSO nepobediv sam - imao je običaj da kaže Šiptar, u čijem obezbeđenju su, po svedocima, radile "crvene beretke".
Kažu, po naređenju nekoga iz Vlade. Koga? Imena postoje, ali da li su to baš ti funkcioneri.
S vremena na vreme ubijali su redom. Uglavnom iz "audija" u pokretu. Žrtve su bile Branislav Lainović Dugi, Zoran Uskoković Skole, Miloš Stevanović... Oteli su Vuka Bajruševića i Suvada Musića, kao i Miliju Babovića, za čiju slobodu je lično Legija (navode da je plakao za ovim biznismenom) nosio otkup "kidnaperima". Zato sada moraju da vrata 10,5 milina evra oštećenima u ova tri kidnapovanja. Najveća naknada štete, ikada dosuđena u Srbiji.

Politički cilj

SUDIJA Lukić je objasnio da je grupa imala i političke ciljeve. Zato si u bacili bombe na prostorije DSS, čime su želeli da izazovu tenzije među strankama. Tada je debelo tinjao razdor vladajućeg DOS i cepao se na dve frakcije.
Tokom godina, i Legijino raspoloženje se menjalo. Iskazivao ga je u raznim klubovima, diskotekama i kafićima. Menjao je stil oblačenja, boje kose, ali se stalno kupao u bazenu u Šilerovoj ulici - centrali "zemunskog klana". U bazenu, na čijem dnu je bio delfin u mozaiku, kupali su se i neki funkcioneri vlade. Navodno, postoje kasete. Video-snimke niko nije video, ali su se "kupači" silno uplašili da će posle Legijine predaje ugledati svetlo dana. Još nisu, a da li onda i postoje?
Od poznanstva pukovnika i Šiptara dobro su prošle i "beretke". Spasojević im je kupovao stanove, automobile...
Sa "zemuncima" je pre i posle atentata kontaktirao "specijalom". Kasnije se prebacio na kurire, a zatim je i ta veza zanemela. Nedugo zatim, u Meljaku, prilikom bekstva i pucanja na policiju (zvanična verzija) 27. marta 2003. ubijeni su Spasojević i Luković. Iz obruča specijalaca izvukao
se Dejan Milenković Bagzi, koji je 16. juna 2004. godine uhapšen u Solunu, a posle raznih igara dobio status zaštićenog svedoka.
Sve vreme drugovanja, Legiju je razdirao Hag. Žalio se da vlada Zorana Đinđića hoće da ga izruči Tribunalu, a ne da mu sude za "Ibarsku". Haška priča nikada mu nije izašla iz glave. Ni, po njemu, glavni krivac - Zoran Đinđić.

Ibarski haos

Komandanta JSO, ipak, mučilo je nešto drugo. Novi dokaz za četiri smrti i povređivanje Vuka Draškovića pod "kamionom ubicom", 3. oktobra 1999. godine, na Ibarskoj magistrali.
Proces oko zločina na "Ibarskoj" trajao je skoro deceniju. Nekoliko puta počinjao iznova, dok pravosuđe konačno nije preseklo - Legiji pravosnažna od 40 godina.
Suđenje je krenulo u jednom pravcu, a završio se u drugom. Legija je prvo bio svedok.
- Ovo mi je smestio DOS - tvrdio je Ulemek. - Vlast je trebalo hitno da reši nešto čime bi se pohvalili, pa su smislili da, zbog dnevnopolitičkih dešavanja, slučaj mora biti rešen. Pristao sam da učestvujem u tome, jer sam čovek službe.
Predajom i priznanjem svojih saboraca iz JSO, Nenada Bujoševića i Nenada Ilića, Legija je i pomislio da se stvarno rešio suda. Ipak, nešto kasnije sešće za optuženičku klupu, tik uz svog načelnika Radomira Markovića. Kao organitator četvorostrukog ubistva.
- Tada sam video da država sažvaće, pa ispljune one koji im više ne trebaju, i zato sam se kasnije povukao - pravdao se Legija.
Začarani proces pretili su incidenti, menjanja sudskih veća i stalna ponavljanja po nalogu Vrhovnog suda Srbije. Padale su teške uvrede između svedoka i optuženih. Kažu, bilo je i žestokih pritisaka na sud. Sa raznih strana.
- Sve je to nameštaljka, i službe, i vlasti, i tužilaštva. "Ibarska" je puna rupa i raznih nebuloza. To je klasično silovanje - izjavio je Ulemek.
Ali, svedoci su prepoznali čoveka sa istetoviranom ružom.
Prva presuda pala je januara 2003, bez Legije. Konačnu, pet godina kasnije, Legija je slušao stojeći. Obrazloženje o 40 godina robije nije želeo da čuje. Napustio je sudnicu.

ĆURUVIJA

ZAŠTIĆENI svedok Dejan Milenković Bagzi pričao je o ubistvu Slavka Ćuruvije. Univerzalni svedok, kako bi rekli neki "zemunci", ispričao je da mu je Dušan Spasojević rekao da je Ulemek planirao da ubije radnike DB Ratka Romića i Miroslava Mikija Kurka, koji su dovođeni u vezu sa ubistvom vlasnika "Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina".
- Na zahtev Ulemeka motrili smo na Kurka i Romića, koji je primetio da je praćen - dodao je Milenković.

POTERA ZA ČUMETOM

LEGIJU i Šiptara, kao grom iz vedrog neba, pogodila je informacija: Čume je progovorio!
Saznali su da njihov odmetnuti drug Ljubiša Buha naširoko priča, jer je policija odlučila da zada konačni udarac kriminalu.
Krenula je potera za "odmetnutim" Buhom, koji je sa svojom firmom "Difens roud" počeo da asfaltira po Srbiji i regionu. Trebalo ga je eliministi. Ali, Surčinac je sve što je znao o "zemuncima" i Legiji diktirao u pero tužioca.
- Klan je znao da Buha nudi državi svedočenje. Najpre su pokušali da ga otruju, a zatim ubiju u zasedi. Nemoćni da spreče njegovo svedočenje minirali su mu "Difens roud". Time su Vladi demonstrali svoju moć, a Buhu su finansijski uništili. Cilj je bio da odvrate Vladu od borbe protiv organizovanog kriminala - rekao je sudija Lukić.
Jurili su dojučerašnjeg prijatelja prvo po Srbiji. Revoltiran Buhom odlukom da promeni stranu, Legija lično uzima stvar u svoje ruke i kreće u obračun.
Iz kukuruza, 3. avgusta 2002. godine, izvodi napad. Pod "fantomkom" uperio je cev "kalašnjikova" u Buhu, koji se nalazio na parkingu svoje firme. Onda, iskusnom legionaru zaglavio se metak u "kalašnjikovu". Ubijen je, ipak, telehranitelj Ivica Nikolić.
Vrag je za "zemunce" odneo šalu. Otimaju mu i suprugu Ljilju. Ona ga u njihovoj režiji, i pod ucenama, optužuje za sve i svašta. U javnosti se pojavljuje i Buha. Sada i novinarima diktira ono što je govorio tužiocu.
- Jadna je zemlja u kojoj Čume rešava slučajeva - odgovorio je, takođe, javno Legija nepuna dva meseca pred ubistvo premijera.
U međuvrmenu, Buhu jure i plaćenici klana iz Šilerove. Najbliži su mu u Turskoj, gde je za dlaku izbegao smrt.
Kraj potrage je svima poznat. Buha je posle ubistva perimijera postao prvi aštićeni svedok.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 06:30:06
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.098 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.