Narcizam i mit o Narcisu

Ljubav ulazi na ona vrata na kojima samoljublje traži izlaz.

Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi. Tiresije, jedina osoba koja je živjela kao muškarac i kao žena, imala je moć proricanja, te je na to pitanje zagonetno odgovorila: "Narcis može dugo poživjeti ne spozna li sebe."

“Time se elegantno izražava strašna dilema Narcisa”, piše Jeremy Holmes u svojoj knjizi Narcizam, “On ili ostaje zauvijek zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja sebe (što povlači i nepoznavanje drugih), ali po cijenu smrti. Premda Narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe, jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe ´kakav doista jest´.”

Narcis je odrastao u prelijepog mladića u kojeg su se zaljubljivali mnogi (i muškarci i žene), ali on je uporno ostajao dalek. Jednog dana, ugledala ga je šumska nimfa Eho i istog trenutka ostala obuzeta njegovom ljepotom. Eho je bila djevojka kojoj je majka oduzela dar govora jer je njime privlačila i zavodila žene koje su kasnije postajale ljubavnice njenog oca Jupitera. Zato je mogla samo ponavljati tuđe riječi, ali ne i izgovarati svoje. Postavlja se pitanje: Kako bi ona mogla izjaviti ljubav?

Iz nastavaka Ovidijeve verzije mita o Narcisu doznajemo kako se Narcis jednog dana izgubio u šumi i osjetivši nečije prisustvo povikao: ´Jeli tko ovdje?´ Eho se na to pokazala i odazvala: ´Ovdje…´ Narcis se odmah potom okrenuo i pobjegao vičući kako bi radije umro nego primio njenu ljubav. Eho je time bila strašno povrijeđena i uskoro je umrla od tuge, a od nje je ostao samo glas.

“Narcisi slamaju srca”, piše Holmes, “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”

Jednog dana, žedan nakon lova, Narcis se nagne nad vodu želeći ugasiti žeđ. No, međutim, tek što je popio vodu, već je iznova bio žedan. U njemu se rodila žeđ koju kao da je bilo nemoguće utažiti. Stojeći tako nad vodom, Narcis ugleda svoj odraz i istog trena se zaljubi. “No što više pokušava zagrliti sebe, poljubiti usne koje mu se primiču, to se više razočarava i pati”, opisuje Jeremy Holmes, “Oplakuje svoju sudbinu. Vječno odvojen od objekta svoje ljubavi, on prvi put doživljava gubitak i tugu.”

Na kraju spozna sebe, shvati da je Drugi kojeg vidi u odrazu na površini vode on sam i poželi da se može odvojiti od samoga sebe, kako bi mogao pokloniti svoju ljubav. Shvativši da u toj odvojenosti više ne može živjeti, da mora umrijeti, krajnje suosjećanje prema Drugome i izriče riječima: Htio bih, onaj dulje da živi, kojega ljubim.
U trenutku smrti, Narcis doživljava metamorfozu i preobražava se u prelijepi cvijet - cvijet Narcisa.

© Tomica Šćavina 2006
Poticaj

Narcisi slamaju srca”, piše Holmes, “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”



ja sam negdje citao slicnu ali malcice drugaciju pricu o Narcisu,koji je volio da se ogleda u jezeru kako bi se divio svojoj ljepoti.
posto se narcis udavio,svi su tugovali za njim i zavidjeli su jezeru kako je ono moglo da uziva u njegovoj ljepoti.
ali kada su nimfe pitale jezero kakav je bio narcis,jezero je reklo da ne zna.jer jedino sto je ono voljelo je bilo da se ogleda u narcisovim ocima i uziva u svojoj ljepoti.(samim tim moze se reci da je i jezero bilo tkz.narcis)

citao si o ogledalo strukturu od Lacana u Filozofiju falosa? jer tamo je o tome je rec da ovaj struktura je prisutan kod motivaciju za govora. odnosno bez Narcisa nema sexa ni komunikacija odnosno govora

  gde je taj Bf? 
Da li je narcis... ili....?

jednostavno Dani bez sexa nema nista, i na nemackom das Nicht ist nichtet werden

Onody pravi si

magarac sam
al Dani potrebno bi bio da nadjem vise sa mojom drugom stranom na ogledalu, alias Maja Norah...itd

Narcisoidnost-samo zadovoljstvo ili bolest koja će zaustaviti svet?!


   Savremenu zapadnu kulturu danaskarakteriše opsednutost telom, zdravljem i mladošću. Strah od bolesti,starosti i usamljenosti dominira kulturom koju mnogi teoretičari društva označavaju kao narcističku. Individualizam karakterističan za visokorazvijena društva doveden je dosvoje krajnosti - ljudi su opsednuti sobom i sebe doživljavaju kao robu koja se mora na najbolji i najprivlačniji način upakovati i što bolje prodati.

Sigurnost koju je nekada crpio iz činjenice da je deo zajednice, čovek je danas u potpunosti izgubio. Savremeni narcis je sam na surovom tržištu i svako drugi mu je potencijalni suparnik: društveni život je pretvoren u poligon za borbu i u toj sveopštoj trci za što bolju poziciju, sve je teže ostvariti duboko i trajno prijateljstvo, ljubav ili brak...

TEROR LEPOTE I MLADOSTI

Leto polako izmiče; asfalt je sve manje vreo,noći svežije… Ipak, po garderobi prelepih prolaznica ne bi se moglo reči da je jesen blizu.

Provokativna i otkrivajuća, ona svedoči o trudu njenih vlasnica da svoj izgled doteraju do savršenstva i odgovore diktatu mode koja je neumoljiva – otkriva ravne stomake, čvrste grudi, dugačke, vitke noge i ne dopušta celulit i debljinu. Žene su podlegle tom surovom imperativu, te koriste poslednje dane leta da svoja tela, nemilosrdno oblikovana dijetama i mukotrpnim vežbama, istaknu u prvi plan. To, međutim, ne važi samo za pripadnice lepšeg pola, sve je više i muškaraca koji s ponosom pokazuju brižljivo negovanu atletsku građu, napuš tajući dugo prisutan trend, ležernog, ustomašenog apatrapa Balkanca.

Kult tela, lepote i mladosti sve više uzima maha i na ovdašnjim prostorima. Estetska hirurgija je u procvatu, estradne zvezde sve otvorenije govore o svojim silikonskim grudima, a najnoviji, vrlo često sumnjivi aparati za uklanjanje celulita, deo su ponude kozmetičkih salona... Tu su i botox injekcije i mnogi drugi načini da se ispeglaju bore, ukloni salo i ostane lep i mlad!

NARCISTIČKA KULTURA

Pod pojmom Narcizam Erih From je podrazumevao sve oblikesamodivljenja, Samozadovoljstva i samouveličavanja, koristeći ga kao sinonim za asocijalni individualizam koji uništava potrebu za saradnjom i za drugima. Analizirajući američku kulturu, ovaj teoretičar društva napisao je da su Amerikanci izgubili sposobnost spontanih osećanja, pa čak i ljutnje, stvarajući specifičnu komercijalizovanu ljubaznost iza koje se krije surovo takmi- čenje sa ciljem sticanja položaja, uspeha i bogatstva. Kristopher Lash, autor kulturolo- ške studije Narcistička kultura, kaže da se u zapadnoj kulturi smešak podrazumeva. On je stalno urezan na našem licu i već znamo iz kojeg ćemo ga ugla pokazati da nam donese najveću korist.

Ovaj sociolog smatra da savremena kultura u velikoj meri obezvređuje prošlost, što je jedan od najznačajnijih simptoma kulturne krize. Po njegovom mišljenju, odbacivanje prošlosti skriva očaj društva koje ne može da se suoči sa budućnošću:

- Danas, ljudi žive za trenutak, za samoga sebe, a ne za svoje pretke ili potomke. Postoji samo lična zaokupljenost sobom: kako dugo biti zdrav i mlad. Nema više ideala kojima treba težiti i živi se samo i jedino sada. Potreba za političkim angažovanjem, i verovanje da se svet može izmeniti, zamenila je svojevrsna politička apatija. Vreme bunta i burnih politič kih akcija sa kraja šezdesetih, podrazumevalo je kolektivnu akciju koja je nosila jak energetski naboj i skretala pažnju sa ličnog, pojedinačnog života. To je ljudima davalo određ eni smisao, koji su danas izgubili...

DRUGI KAO OGLEDALO

Narcističko društvo uslovljava sve veću učestalost narcistič kih poremećaja koji spadaju u granične poremećaje ličnosti. Nasuprot uverenju da su narcisi sami sebi dovoljni, treba reći da ovaj tip ličnosti, uprkos povremenim iluzijama o vlastitoj svemoći, ima potrebu za drugima, ali samo da bi doživeo samopoštovanje. Iako slobodan od porodičnih veza i institucionalnih stega, narcis se ne ponosi svojom individualnošć u. Njemu su neophodna stalna odobravanja i divljenje drugih. Iako mogu sasvim dobro da funkcionišu u svakodnevici, oni nikada nisu zaainteresovani za drugog. Nemogućnost uspostavljanja intersubjetivnih odnosa i nedostatak pravog zanimanja za druge, osiromašuje narcisov lični život i pojačava osećanje ispraznosti.

- Reč je o ličnostima koje karakteriše krhki osećaj identiteta, osećanje bezvrednosti, upadljivo odsustvo autentičnosti, osećanje da se uvek igra nekakva uloga - objašnjava strukturu narcističke ličnosti, neuropsihijatar i porodični terapeut Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, Milo Jokanović.

- Predstava o sebi kod ovakvog tipa ličnosti zavisi od povratnog dejstva, vrednovanja od strane drugog. One nisu sposobne za autentične odnose,za susret. Nemajući podršku u sebi, narcističke ličnosti podršku traže u drugome, koji opet služi samo da bi potvrdio njihovo postojanje. Drugi postaje samo objekat, kao ogledalo…

Kako narcističke ličnosti nemaju self, potvrdu samog sebe kroz sebe, već preko nekog drugog, ukoliko se ta veza sa drugim prekine, ako ogledalo pukne, takva ličnost se raspada.

Suočen sa strahovima i pritiskom da mora uspeti, savremeni narcis se oseća anksioznim i u pokušaju da se izbori sa osećanjem praznine, i pritisnut imperativom mladosti i dobrog izgleda, on se okreće intenzivnom bavljenju sobom. Samoobuzetost je karakteristika savremene kulture, ne u smislu samousavršavanja, već samoočuvanja. Prihvatajući etiku samoočuvanja ljudi, oni probaju sve: bioenergiju, jogging, savremeni ples, aerobik, pilates… Teror dobrog izgleda (naročito izražen kod žena), dovodi do besomučnog vežbanja, estetskih korekcija i paničnog brojanja kalorija. Zapadna kultura zaokupljena je idealnim telom i ta glamurizacija savršenih oblina odgovorna je za sve alarmantniji porast poremećaja, koji su u direktnoj vezi sa činjenicom da je izgled, vitka kontura tela, zapravo indikacija vrednosti, posebno kada su u pitanju žene.

- Anorexia nervosa je jedan od tih sve učestalijih poremećaja koji su direktna posledica ovakvog kulturološkog diktata – smatra Jokanović.- 95% populacije koja boluje od ovog poremećaja su žene, a ukupna učestalostobolenja kreće se oko 7 odsto, sa tendencijom stalnog porasta. Poremećaj se najčešće pojavljuje u periodu između 13 i 20 godina i karakteriše se prekomernim strahom od dobijanja na težini. On je izražen do te mere da se to pretvara u neku vrstu fobije prema hrani. Vrlo često bolesnici imaju problem sa izmenjenom telesnom slikom, što znači da mnogi smatraju da su debeli i onda kada su izra- ženo mršavi. Ova bolest vrlo često dovodi do potrebe za hospitalizacijom i to se najčešće odvija sa teškom mukom; po definiciji bolesnici odbijaju da održavaju telesnu težinu i otežavaju u velikoj meri saradnju kada je u pitanju lečenje. Njih je potrebno pratiti duže vreme jer su recidivi česti. Jedna studija rađena u Americi, koja je pratila bolesnike šest godina nakon izlečenja, pokazala je da je u dve trećine slučajeva došlo do stvarnog poboljšanja, dok je 20% pacijenata zadržalo simptome. Stope mortaliteta (smrtnosti) kreću se, nažalost, od 5 do 20%. Bulimia nervosa je, takođe veoma rasprostranjen poremećaj koji se često pojavljuje u kombinaciji sa anorexiom i karakterišu ga nekontrolisane epizode brzog unošenja velikih količina hrane u kratkom vremenu (obično ispod dva sata). U tom periodu mogu se uneti velike količine kalorija, često iznad 5000 kcal, a u nekim slučajevima čak i do 20.000! Svaka epizoda prekomernog uno- šenja hrane završava se sa izazivanjem povraćanja. Karakteristič no je, inače da ovi bolesnici pate od osećanja izuzetne krivice i samoprezira...

Suočen sa strahovima i pritiskom da mora uspeti, savremeni narcis se oseća anksioznim i u pokušaju da se izbori sa osećanjem praznine, i pritisnut imperativom mladosti i dobrog izgleda, on se okreće intenzivnom bavljenju sobom.

STRAH OD STAROSTI

Kult mladosti koji je dominantan u savremenoj kulturi, nema razumevanja prema starenju kao prirodnom životnom procesu. Strah od starosti je, kako naglašava Kristopher Lash, u uskoj vezi sa pojavom narcističke ličnosti u modernom društvu. U kulturi koja toliko favorizuje mladost, za one koji se boje zavisnosti i čije samopoš tovanje zavisi od divljenja drugih, a ono je namenjeno mladosti, lepoti i slavi, starost izaziva poseban strah.

- Kako narcis u drugima vidi potvrdu samoga sebe, njemu je potrebno da se večito dive njegovoj lepoti, šarmu… Svestan je da to s godinama prolazi i od toga ga podilazi jeza - objašnjava Lash i nastavlja: - Društvo je izgubilo predstavu o značaju mudrosti i znanja koje se stiče sa godinama, jer se znanje shvata instrumentalno, što znači da vremenom, usled tehnoloških promena ono zastareva. Odbijanje starosti, posebno u američkoj kulturi, dostiže vrhunac u pokretu za produžavanje životnog veka. Stari počinju očajnički da oponašaju mladalačke stilove.

Manija pokretljivosti i kult razvoja, sami po sebi predstavljaju strah od starenja koji je u američkom društvu toliko snažan. Pokretljivost i razvoj, ustvari uveravaju pojedinca da se još nije ukotvio u živućoj smrti koju donosi starost. Govoreći o ovom problemu Milo Jokanović, pak, smatra da su se u ranijim kulturama mladi brinuli o starima i nemoćnima.

Danas, iako to čine, ta briga nije neposredna, već je preneta na odgovarajuće institucije (socijalne službe, bolnice, gerijatrijske ustanove…). Starost i smrt su, usled nedostatka vere i religije, mistifikovani kao nešto što nije ljudsko. Smrt je predstavljena kao neka neuspela lekarska intervencija, kao nešto što se, eto, nije moglo sprečiti, a ne kao izvesnost, prirodan ishod života. Istočnjački odnos prema životu i smrti polazi od toga da je ceo život priprema za smrt, a zapadna kultura je to okrenula, pa je ceo život zapravo beg od pomisli na smrt.

BEG OD INTIMNOSTI

Okrenuti sebi i u želji da uspeju, ljudi se sve manje ulažu u prijateljstvo, ljubav...

- Kult intimnosti skriva sve veći očaj traženja intimnosti. Lični se odnosi raspadaju pod emocionalnim teretom. Razvodi su sve učestaliji, zajedno sa uvek lebdećom opasnošću da će se sklopljeni brak brzo završiti krahom - veli Kristopher Lash.

Prema pojedinim istraživanjima, u SAD ima oko milion razvoda godišnje, a 20 miliona dece ima psihičke probleme nastale zbog razdvajanja roditelja. Lični odnosi ne garantuju sigurnost i stabilnost, jer muškarci i žene, prema mišljenju ovog kulturologa, imaju ekstravagantne zahteve jedni prema drugima i obuzima ih iracionalni gnev i mržnja kad se ti zahtevi ne ostvare. Iz tih razloga, sve je više domaćinstava sa jednim članom, što odražava sklonost ka ličnoj nezavisnosti i ukazuje nespremnost na blisko emocionalno vezivanje bilo koje vrste.

- Brak bi u nekom mitološkom, alhemijskom smislutrebalo da bude spoj muškog i ženskog principa, dakle, spoj muškarca i žene koji stvaraju nešto novo, da kroz ti postaješ ja! Najveća težina braka je sazreti, odrasti uz nekoga ko često nije voljan ili strpljiv da to toleriše. Za savremenu narcističku kulturu najteže je u braku prihvatiti upravo to: biti zajedno, a rasti, odnosno, u ime zajedništva, negde odustati od sebe… - zaključuje Milo Jokanović.

SAVJETI ZA KLINCE – BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI

Piše:Dario Nikić

Mali vodič u borbi protiv narcisoidnosti Imaš li problema s egom - napuhan ti je poput lopte za plažu ili smežuran poput balona prije uporabe? Samo čitaj dalje, možda pronađ eš pokoji koristan savjet pa probleme riješiš, a bez da ih nasilno ne probušiš iglom...

Puno pričaš? Ne dopuštaš drugima da dođu do riječ i? U razredu uvijek moraš jasno dati do znanja da imaš mišljenje o svemu i katkad svoje kolege gledaš s visine? Misliš li da si prekrasan i dane provodiš pred ogledalom, mjereći ravnalom nove milimetre mišića koje si (kao) nakupio u posljednjih nekoliko dana vježbanja u improviziranoj teretani tatine garaže? Iako nema ništa loše u tolikom samopouzdanju, stvari se kompliciraju onog trena kada ga imaš MALO VIŠE nego što je potrebno ili što su ljudi iz tvoje okoline spremni podnijeti.

Drugim riječima, kada se samopouzdanje pretvori u golu narcisoidnost i sprečava te da djeluješ mozgom, onda je vrijeme za paljenje alarma i postavljanje pitanja: Kako biti siguran u sebe, a ne pretvoriti se u otok koji vjeruje da je sam sebi dovoljan.

Za početak, treba ti biti jasno da imati pouzdanja u sebe i svoje sposobnosti ne znači automatski degradiranje ostalih i gledanje na tuđe sposobnosti kao inferiorne.

Drugim riječima, ako se nađeš u poziciji razrednog frajera kojem kao od šale ide s djevojkama i koji razvaljuje tjelesni odgoj, ne šikaniraj one koji nisu dobri u tim, ali su dobri u nekim drugim stvarima – podijeli neke svoje tajne i pomozi slabijima da preskoče kozlić ili osvoje vodeću školsku plavušu.

Ako posjeduješ posljednje modele motora, sunčanih naočala ili mobitela, ne moraš to stalno i u svakoj prilici drugima nabijati na nos, kao što se razgovori ne bi trebali pretvarati u tvoje govore, već u dijalog u kojem, ako si već tako ohrabren znanjem i komunikativnim sposobnostima, ti možeš dominirati, ali ne i nametati se kao pompozni sveznalica na kojeg će sugovornici vrlo brzo početi gledati ispod oka.

U slučaju da pripadaš drugoj skupini, onoj s MALO MANJE samopouzdanja, uzmi savjete da/ne svojoj polarnoj suprotnosti, izokreni ih, ali pazi da se na kraju ne pretvoriš u nju, jer svaki odlazak u ekstrem, ma kojeg predznaka bio, nikada ne završi dobro.

Drugim riječima, ako jednog dana i odlučiš promijeniti imidž, tj. porazgovarati sa sobom i iz samozatajne bubice se transformirati u frajera punog samopouzdanja, trebaš imati stila u balansiranju glave u oblacima i potrebnog spuštanja na zemlju.

Hodaj uzdignute glave, ne dopusti da te drugi gaze, traži poštovanje, ali i pruži ga. Isto tako, ne zaboravi da sve počinje od toga da moraš poštovati samog sebe koliko i druge, te da ne treba uvijek vjerovati suprotnoj strani – nisu ni dečki koji vole glumiti da pucaju od samopouzdanja baš uvijek tako puni sebe i često se iza maske frajera krije lice nesreće i klimavosti karaktera.

Katkad se čini da dobiti samopouzdanje i promijeniti životni stil nije toliko teško, koliko je pritom teško sačuvati ljudskost i biti dobra osoba cijelim putem.

U svakom slučaju, ponos i poštovanje za svoja dobra djela nije teško steći, ali da bi se do toga došlo, moraju se prvo učiniti ta dobra djela i neka ti to pri treningu pumpanja ega, bude uvijek na pameti.

Aplauz

O KLJUČNIM PROBLEMIMA NARCISOIDNOSTI, SA SARAJEVSKIM PSIHOLOGOM – dr ALMEDINOM BAŽDAR

Svi ljudi su ponekad narcisoidni!

U želji da što više rasvjetlimo tajne narcisoidnosti, potražili smo pomoč i od dr Almedine Baždar, poznatog sarajevskog psihologa...

 Koje su karakteristike narcističkog tipa ličnosti?

Almedina: Sljedeće su osnovne karakteristike narcističkogtipa ličnosti:

- očigledna fokusiranost na samog sebe u komunikaciji s drugima, problem u održavanju relacija sa drugima, nesposobnost da se ova pretjerana koncentriranost na sebe vidi kao psihološki defekt, nesposobnost da se zauzme empatički stav prema drugima, nesposobnost da se drugi vide i prihvate kao drugačije individue s vlastitim karakteristikama (Svi misle i osjećaju kao i ja), preosjetljivost i na najmanju kritiku, veća osjetljivost na osjećaj sramote, nego na osjećaj krivice...

Kako bi se mogao definisati patološki narcizam?

Almedina: Uistinu, svi ljudi su ponekad narcisoidni. Umjerena narcisoidnost je i pozitivna i poželjna. Ne možemo voljeti druge ljude ako ne volimo sebe. Međutim, pretjerana egocentrič na ljubav vodi do patologije.

Kako objasniti fenomen straha od vezivanja i nemogućnost uspostavljanja intersubjektivnih odnosa karakteristič nih za narcistički tip licnosti i kako objasniti fenomen opsjednutosti tijelom (strah od bolesti, starosti...) karakterističan za savremenu kulturu!

Almedina: Osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti posjeduju ogroman osjećaj samovažnosti. Obično preuveličavaju svoje sposobnosti i talente, očekuju da budu primjećene kao posebne čak i bez realnog uspjeha. Često osjećaju da su zbog njihove osobitosti i njihovi problemi jedinstveni, te da ih mogu razumjeti samo oni koji su isto tako osobiti. Ovi ljudi su preokupirani fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, brilijantnosti, ljepoti, ili idealnoj ljubavi i hroničnim osjećajem zavisti prema onima koje oni doživljavaju uspješnijim. Samopouzdanje im je veoma krhko, opterećeni su nadgledanjem vlastitog učinka kao i slikom koju drugi ljudi imaju o njima što često poprima oblik očigledne potrebe za pažnjom i divljenjem.

Stalno žude za komplimentima, a na kritike mogu reagovati bijesom, stidom, poniženjem - pokrivajući ova osjećanja hladnokrvnošću i indiferentnošću. Kod narcističkog tipa ličnosti intrapersonalne relacije su poremećene. Nedostatak empatije (sposobnost prepoznavanja i doživljavanja tuđih osjećanja), jako je prisutan i takva osoba ne može razumjeti zašto npr. prijatelj kojem je skoro umro otac ne želi ići na zabavu. Stalan osjećaj veličine i nerazumnog očekivanja da moraju biti posebno tretirani daje im za pravo da smatraju da su u prednosti u odnosu na druge, te da npr. ne moraju čekati u redu za razliku od drugih. Interpersonalno eksploatisanje, u kojem su drugi iskorišteni za ostvarivanje vlastitih, egocentričnih ciljeva, jedna je od osnovnih karakteristika narcisoidnog poremećaja lič nosti. Ovakva osoba sklapa prijateljstva samo ako može imati koristi od toga, a u romantič nim relacijama vidi partnera kao objekt koji će potpomoći i sačuvati od uništenja njegovo samopouzdanje, jer u pozadini se krije nesigurna i inferiorna ličnost. Ne mogu voljeti jer žele imati sve pod kontrolom, a ljubav za njih znači gubitak kontrole.

Koji su uzroci poremećaja anorexianervosa i bulimia koji su danas veoma rasprostranjeni, a vezani su za problem sopstvenog doživljaja tijela?

Almedina: Iskrivljeno doživljavanje vlastitog tijela često vodi do poremećaja u ishrani, poznatih kao anorexia nervosa i bulimia nervosa.

Osobe sa ovim poremećajima su jako opterećene izgledom svoga tijela i težinom. Oni koji pate od anoreksije kažu da se osjećaju da su debeli ili da su im neki dijelovi tijela debeli dok im je ustvari težina ispod prosjeka. Gubitak težine postižu redukcijom unosa hrane i ekstenzivnim treningom. Preokupirani su debljinom svoga tijela i često nezadovoljni fizičkim izgledom. Za bulimiju su karakteristične česte epizode pretjeranog uzimanja hrane u kratkom periodu, osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane, provociranje povraćanja, striktne dijete u cilju sprečavanja povećanja tjelesne težine, perzistentna zabrinutost izgledom i težinom. Iako jelo predstavlja zadovoljstvo, često je taj čin praćen samokritikom i depresivnim raspoloženjem.

Razgovarala: Dubravka Bošnjak