U životu i u ljubavi dešavaju se i lepe i ružne stvari. Divno je kada ste s voljenom osobom, a strahovito je teško ako tu osobu izgubite (ovde govorimo o smrtnom slučaju), ali nakon izvesnog vremena, život ide dalje. I desi se da počnete da gajite dublja osećanja prema osobi koja je takođe izgubila bračnog partnera.

Na primer, izgubili ste suprugu i ostali ste sami s decom. Duže vreme vam je bilo jako teško. A onda se desilo da je žena koju poznajete izgubila supruga (možda vam je taj suprug bio čak i dobar prijatelj). I ona je ostala sama s decom. Vi ste joj se našli kad joj je bila potrebna podrška onako kako biste se našli i rođenoj sestri, i nastavili ste da se viđate s njom na prijateljskoj osnovi. Vaša i njena deca se dobro slažu i često igraju zajedno. Ona je često kuvala i za vas i vašu decu, isto kao i za svoju. Nađete joj se kad joj je potrebna pomoć. Vremenom, počeli ste da prema njoj gajite osećanja koja nisu samo prijateljska; jako želite da saznate da li i ona ima slična osećanja prema vama, ali ste primetili da ona i dalje nosi burmu i da i dalje žali za pokojnim suprugom. I vama je nekad jako teško kada se prisetite svoje žene, nedostaje vam na mnogo načina, ali ipak želite da nastavite sa svojim životom. Niste sigurni kako da postupite - da li je prerano da kažete kako se osećate? Treba li još čekati?

U ovakvim slučajevima najčešće nije u toj meri pitanje kada je prerano (u razumnim granicama, svakako da bar nekoliko meseci nakon sahrane nećete ništa pokušavati), više je pitanje kako da potrefite pravi trenutak. Neophodno je i dosta obazrivosti - treba ići sasvim polako. To što ste već u prijateljskim i relativno bliskim odnosima s tom ženom može vam dosta pomoći, izuzev ako vas navede da prenaglite.

Prvi korak bi mogao biti da joj kažete da cenite sve što čini za vas (kuvanje i slično) i da vam je drago što se vaša deca tako lepo slažu i igraju zajedno. Sasvim je moguće da ste to već učinili. Sledeći korak bio bi da dami kažete, pažljivo, da vam znači njeno društvo, nezavisno od druženja vaše dece, i da joj predložite šetnju ili nešto slično u vreme kad nije potrebno paziti na decu. Iz načina na koji ona reaguje na predlog možete mnogo toga da zaključite. Ako dobijete duži, "dublji" pogled, i odgovor kao: "I ja uživam u tvom društvu" (ili već neku varijaciju na tu temu i s tim značenjem), dobro vam ide. Ukoliko dobijete učtiv osmeh i neobavezan odgovor i dama promeni temu, ona ne želi da se vaš odnos dublje razvija (što ne znači da je nemoguće da će to poželeti u budućnosti, tako da pokušaj, nakon što ste čekali neko vreme, možete ponoviti još jednom ili dvaput pre nego što odustanete, odnosno pre nego što postane očigledno da ona nije zainteresovana).

Ako ste dobili ohrabrenje za prethodni korak, sledeći korak bio bi da razgovarate s njom o tome kako ste se osećali nakon što ste izgubili suprugu, kako vam se činilo nemogućim da ćete ikad više naći sreću u životu, ali... I tu mi stajemo s predlogom i diskretno se sklanjamo. Dalje je na vama.


Ivana Milaković 26.11.2007.

Izvor: Krstarica

na izvoru Krstarica tece bistra i pitka voda, redovno je pijem, svakoga jutra

 Kako utješiti bližnje suočene gubitkom?

 

Trenutak smrti bliske osobe, zasigurno je najtužniji osjećaj koji čovjeka tijekom života obuzme. Osjećaj kao da se cijeli svijet srušio, da je nestao smisao života i nastala je težina u srcu i duši jer nema više onih s kojima smo iz dana u dan gradili život i koji su obilježavali i ispunjavali naše najsretnije trenutke u životu. Bolno je saznanje da ih nema više, da nema tog glasa, smijeha, očiju, duše.... U tim je trenucima teško zamisliti da će tuga ikada proći, no i u ovom slučaju teške boli vrijedi stara dobra poslovica da vrijeme liječi sve rane. Da, istina je i gubitak voljenih. No, prije vremena koje treba proteći kako bi uspomene na njih bile bezbolne, ljudi koji okružuju ožalošćenog su oni koji sigurno mogu pomoći na putu od boli zbog gubitka do sretnih uspomena. Oni koji su kroz slične situacije prošli vjerojatno će lakše znati pružiti utjehu, ali to nije uvjet, jer ljubav prema osobi koja pati je osnovni preduvjet.
 
U situaciji u kojoj ćete trebati utješiti partnera ili druge bliske osobe za početak je važno znati da generalizirano, žalost počinje šokom i nevjericom, zatim slijedi period čežnje i tjeskobe, koji prerasta u vrijeme kada je ožalošćeni pun ljutnje i protesta prije nego što nastupi tuga, nakon koje tek slijedi put oporavka i vračanja u realnost. Naravno da intenzitet i duljina svake od navedenih faza varira od osobe do osobe, ali isto tako nema pravog načina tugovanja, jer to je jedinstveno kao i svi mi.
 
Kada se radi o parovima te razlike mogu izazvati dodatne opasnosti, jer kada očajnički želimo podijeliti s nekim svoju tugu i bol i osjećati se sigurno, moguće je da neshvaćanje bliske osobe donese još veću težinu u srcu. Ili ako partner ne reagira na isti način zbog zajedničkog gubitka, može se pojaviti pitanje je li nešto krivo u vašoj reakciji ili možda njemu nije uopće žao. No to su ipak samo razlike u osobnosti i neke se osobe u tim teškim trenucima jednostavno povuku i usredotoče na sebe, dok druge to pokazuju i traže podršku. Ujedno razlike mogu biti rezultat iskustava gubitka u djetinjstvu i načina na koji se u vašoj obitelji iskazivala tuga zbog smrti.
 
Nekoliko je različitih tipova žalosti. Najteži je svakako gubitak djeteta, jer izaziva najveći šok, a i parovima je najteži za oporavak. Gubitak roditelja poseban je sam po sebi, zbog odnosa koji cijeli život gradimo s njima. Ipak, za razliku od prethodnog slučaja, tu se radi o prirodnom procesu, pa je barem malo lakše shvatiti takav gubitak. U ovom je slučaju potpora partnera izuzetno važna, jer se nalazi u lakšoj poziciji, manje opterećen tugom. Ista je situacija i kod gubitka brata ili sestre, također je riječ o posebnom i bliskom odnosu, pa je i pomoć partnera vrlo važna u prevladavanju tuge.
 
Evo i nekoliko smjernica koje mogu biti olakšavajuće u pomoći partneru kada se dogodi težak gubitak:
-          Svatko od nas je drugačiji, tako da nema pravog, ni krivog načina nošenja s tugom
-          Provedite dovoljno vremena zajedno kako bi mogli podijeliti svoje osjećaje i razgovarati o budućnosti
-          Pomažite i ohrabrujte jedno drugo i pokušajte održati što više dotadašnjih stalnih aktivnosti
-          Stvorite si vrijeme za uživanje zajedno, otiđite u štetniju, pogledajte film
-          Dopustite si i da dio vremena provedete odvojeno
-          Ne radite nikakve velike promijene u životu najmanje 12 mjeseci!
-          Dopustite si ponekad nervozu i ljutnju, bez misli da morate pomoći partneru
-          Ne zaboravite pružiti jedno drugome puno fizičke ljubavi i nježnosti
 
Bez obzira na vrstu gubitka, parovi se, htjeli to ili ne, nađu u novoj situaciji kojoj se treba prilagoditi. Ipak, unatoč oprečnim osjećajima, ponekad i želji za samoćom, parovi obično, nakon što prođu teške faze i stanu na svoje noge, postanu bliži jedno drugom nego što su ikada prije bili. Ukoliko se pak ne možete nositi s gubitkom kao par ili jednostavno ne znate kako se nositi, preporučljivo je, a ponekad i prijeko potrebno potražiti pomoć stručnjaka kako biste gubitak preboljeli što lakše.
        
Covermagazine