Iritantno ponašanje koje se može prepoznati kao skretanje pažnje ili neodgojeno zahtijevanje iste jedan je od uočljivijih simptoma nedostatka samopouzdanja. Načini na koji se ovo ponašanje manifestira su brojni.

Da bismo stvar razjasnili, dat ćemo nekoliko tipičnih primjera: čovjek koji u restoranu toliko glasno prigovara da skreće pažnju svih prisutnih; djevojka koja se u hladnoj zimskoj večeri pojavljuje u laganoj odjeći; majka koja glasno zijeva i slupa tanjur tako da svi znaju tko je žrtva i sluškinja; dijete koje se prenemaže i radi scenu čim majka pokaže interes za nekoga ili nešto drugo; tinejdžer koji glumi da je bolestan i tako iznuđuje simpatije. Lista je beskonačna.

Glavna karakteristika ovoga ponašanja je nedostatak iskrenosti. Pažljivi promatrač uočit će znakove koji odaju hinjenost cijele predstave, poput kratkog pogleda koji traži publiku, pretjeranog govora tijela ili neprirodnog tona.

Sve je to vidljivo izvana, no što se istovremeno zbiva u glavi koja je pokrenula ovakvo pretjerivanje?

Ako se i kada se počnemo ovako ponašati, to je najčešće posljedica naglog pada samopouzdanja.

Čovjek u restoranu možda misli da je vrlo važna osoba u društvu, no konobar ga nije poslužio kako dolikuje njegovom statusu. Glas je podigao jer odjednom vjeruje da je postao manje važna osoba. Vidio se kroz oči drugih i sad se doživljava kao propali glavešina koji je propustio priliku za pravim uspjehom. Kako bi uspostavio ravnotežu, svoju važnost naglašava na pretjeran način i viče zahtijevajući pažnju.

Pozitivni koraci za promjenu ovakvog ponašanja

Biti svjestan negativnih misli prvi je korak. Javit će se negativne misli poput: Bojim se da nisam dovoljno dobar, svi su bolji od mene. Nisam privlačan, nitko me ne voli. Cijeli proces možete zaustaviti ako pomislite: Naravno da sam dobar, jednako dobar kao i svatko drugi. Ja sam privlačan, može me se voljeti, no trebam biti hrabriji i započeti razgovor.

No život je život i u danoj situaciji teško je nadvladati negativne misli. Ipak, nije još sve izgubljeno. Možete prepoznati osjećaje koji prate vaše misli i zatim krenuti u akciju. Osjećate li se potcijenjeno, nesigurno, nenagrađeno ili mislite da vas ignoriraju, budite svjesni da su to osjećaji koji potiču ponašanje koje zahtijeva pažnju. Pratite liniju misli koje su dovele do ovakvog ponašanja i jednostavno se opustite i razmotrite racialno što vam se upravo dešava.

Na koncu, ono što stvarno pomaže je razgovor s osobom koja je uzrokovala ovakve osjećaje.

Majka koja se preopteretila služeći ukućanima trebala bi pregovarati o tome da i oni imaju više kućanskih obaveza. Ako ona kuha, netko drugi treba prati suđe. Ako to ne žele, možda bi trebali razmisliti o izlasku u restoran.

Direktan pristup je daleko zdraviji nego izigravanje žrtve i vikanje. No i za pregovaranje treba imati takta, umjesto optuživanja koncentrirajte se na vlastite osjećaje koji su posljedica velikih obaveza i govorite o njima. Ne tražite krivca nego rješenje.

Otkrijete li alternative neprimjerenom ponašanju, osjećat ćete se daleko bolje. Naime, prenemaganje jednostavno ne djeluje onako kako ste očekivali.

Zapamtite - osobi koja neprestano traži pažnju, najčešće se posvećuje najmanje pažnje.

IskonInternet