Bitka na Sutjesci

Dio Drugi svjetski rat

Datum   15. maja - 16. juna 1943.
Lokacija   kod rijeke Sutjeske
(jugoistočna Bosna i Hercegovina)
Rezultat   Ofanziva odbijena

Sukobljene strane
 Njemačka
 Italija
 Nezavisna Država Hrvatska
 Bugarska    Partizani
Zapovjednici
 Alexander Löhr
 Rudolf Lüters    Josip Broz Tito
Omjer snaga
127.000 vojnika
300+ aviona   18.000 vojnika
Gubici
nepoznati   6.391 poginulih


Bitka na Sutjesci, od 15. januara do 16. junua 1943. godine bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Odbijanje te ofenzive je bila prekretnica za Jugoslviju u Drugom svjetskom ratu.

Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz ("Crno"). Ova ofanziva je uslijedila nakon Operacije Fall Weiss (Bitka na Neretvi) koja nije uspjela ostvariti isti cilj: slomiti Partizane i zarobiti njihovog vođu Josipa Broza Tita, nijemcima poznatog kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivla i Peta neprijateljska ofenziva.

Sile osovine su okupile oko 127,000 kopnenih vojnika ii oklopnih vozila, uključujući Njemačke, Talijanske, Endehazijske, i Bugarske jedinice, te preko 300 aviona, pod Njemačkim zapovjedništvom, protiv 18,000 vojnika operacione grupe od 16 brigada Jugoslavenske Narodnooslobdilaček vojske. Nakon što su okupili trupe, Njemci su započeli sa ofenzivom. Sile osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj pozicij da okruže i izoliraju Partizane na području Durmitora, koji se nalazi izmađu rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na kršovitom terenu.

9. juna su nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne grupe i ranila ga u ruku. Titov pas Njemački ovčar Luks se po opisima događaja žrtvovao da spasi Titov život.

Suočena sa skoro isključivo njemačkim trupama u završnom okruženju NOA (Narodno oslobodilačka armija)se konačno uspjela probiti preko Sutjeske kroz linije 118. Njemačke, 104. Jägerske i 369. Hrvatske Pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, Njemački vrhovni zapovjednik general Alexander Löhr je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni Njemci su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to jedinice NOA trpile su i od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosio tifus.

Ukupno je stradao 6,391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju general Rudolf Lüters je u svom završnom izvješću opisao takozvane "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".

Odmah po proboju NOA se regrupirala i započela kontraofanzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom sljedećih 20 dana.

Ova bitka je bila prekretnica rata u Jugoslaviji. Od te tačke pa nadalje, partizanski pokret biva sve jači i kreće se ka potpunom oslobođenju Jugoslavije od fašista i domaćih izdajnika. Ova bitka je pokazala odlučnost i vrhunski moral jugoslovenskih partizana. Kasnije je postala važan dio kulture u SFRJ.

Izvor: Wikipedia