O djeci i Internetu

Stvari koje roditelji i odrasli trebaju znati o djeci i Internetu…

Djeca koriste računalo za učenje, ali i za zabavu. U jednom ispitivanju provedenom u nas pokazalo se da svaki drugi ispitani učenik koristi računalo te da korištenje računala ovisi o spolu, dobi, mjestu stanovanja, obrazovanju i zaposlenosti roditelja. Tako računalo natprosječno koriste djeca iz velikih gradova te oni čija su oba roditelja zaposlena i fakultetski obrazovana. Kroz rad na kompjuteru djeca mogu razvijati pamćenje, metode učenja i vještine rješavanja problema te osjećaj vlastite sposobnosti i samopouzdanja. Kompjutorske igre također mogu biti poticaj na druženje s vršnjacima sličnih interesa za djecu koja imaju teškoće u komunikaciji. Također, dijete može vježbati koordinaciju oko-ruka, prostorne odnose i predočavanje. Bez obzira na roditeljske preferencije, dijete će doći u susret s računalnom tehnologijom. Poticanja informatičke pismenosti dio je školskog programa, pa je naprosto nemoguće ne koristiti se danas njome. Osim toga, pokazalo se da se radom na računalu potiče motivacija za učenjem, pa se u nekim slučajevima računalo bira kao podrška djetetu, npr. djeci s posebnim potrebama.

Internet je sve privlačniji medij komunikacije koji ima čitav niz prednosti, kao npr. brza dostupnost informacijama, od akademskih istraživanja i mogućnosti putovanja, do podataka o školama i fakultetima, različitim proizvodima i slično, lako i brzo pregledavanje aktualnih vijesti, povezivanje i komunikaciju s ljudima, čak i mogućnost brzog i jednostavnog dopisivanja s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta, uči djecu rješavanju problema i potiče razvoj strategija za selekciju informacija, razmjenu iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i ljudima sličnih interesa ili problema (npr. stranice za fanove poznatih pjevača i glumaca, ljubitelje automobila ili nekih video igara…).

U prividnom svijetu Interneta svi rizici i opasnosti nisu jednaki!
Odrasli nerijetko umanjuju opasnosti na koje dijete može naići i ako dijete o njima ne priča, skloni smo razmišljati da su djeca zaštićena. Kao i u svim važnim i teškim temama, na taj način odrasli (nastavnici i roditelji) zapravo ne štite dijete, nego sebe od za njih teških tema. Stoga je važno da roditelji budu upoznati i svjesni opasnosti s kojima se djeca mogu susresti koristeći Internet. Djeca mogu doći do neprimjerenih informacija, koje uključuju pornografiju, materijale i stranice koje potiču mržnju, nesnošljivost ili diskriminaciju, krvave i nasilne prizore, dezinformacije i preuveličavanje vijesti. Mogu ih maltretirati ili proganjati ljudi, a često i druga djeca, koji prostače, vrijeđaju ili prijete. Osim toga, netko im može poslati računalni virus ili provaliti u njihovo računalo. Postoji rizik da popunjavanjem obrazaca ili sudjelovanjem u raznim online natjecanjima djeca mogu dati važne ili osobne podatke te mogu postati mete različitih prevara. Mogu postati žrtve pedofila ili odraslih osoba s neiskrenim namjerama koji će ih pokušati nagovoriti na susret ili na neki drugi način izigrati povjerenje djece (npr. objavljivanjem slika djece).

Naime, važno je imati na umu da internet omogućuje anonimnost, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije. Ova anonimnost oslobađa i potiče ljude da komuniciraju intimnije nego što bi to činili u osobnim kontaktima. Omogućuje također i lažno predstavljanje te je stoga potreban nadzor roditelja u trenucima kad se dijete koristi internet-om. Stoga, ako vam dijete kaže da je upoznalo dobrog prijatelja preko interneta, svakako podsjetite dijete da je sve ono što zna o tom “prijatelju” samo ono što mu je ta osoba rekla, tj. napisala te da ništa od toga ne mora biti istina.

Kako roditelji i drugi odrasli mogu smanjiti rizike s kojima se njihova djeca mogu suočiti na internetu?

    * Prije svega važno je kompjuter s pristupom Internetu postaviti u dnevnu sobu ili prostoriju u kojoj češće borave roditelji. Na taj način nadgledanje sadržaja s kojima se dijete susreće postaje lakše te roditelji mogu upoznati djetetove on-line prijatelje. Dijete će teže ući u potencijalno rizičan razgovor s strancem u chat-roomu ili tražiti pristup eksplicitnim seksualnim sadržajima ako roditelj može usput pogledati što dijete radi na kompjuteru.
    * Važno je da roditelji nauče osnovne stvari i terminologiju u korištenju Interneta i u tome mogu potražiti dječju pomoć, što nudi mogućnost za uspostavu komunikacije, pokazivanje interesa za ono što dijete radi i odnosa povjerenja. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na Internetu, ipak mogu zaštititi djecu od rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu.
    * Bitno je postaviti određen skup pravila o korištenju Interneta, vremenu koje dijete provodi, stranicama koje posjećuje te dogovorene posljedice ponašanja. Djeca će uglavnom ta pravila prihvatiti i na to će odlično reagirati, jer im je jasno da su roditelji tu, da se brinu i da se imaju kome obratiti u slučaju potrebe. Važno je da roditelji uključe i dijete u proces dogovaranja pravila, čime povećavamo djetetovu odgovornost za poštivanje dogovorenih pravila.
    * Odrasli, i nastavnici i roditelji, mogu se educirati kako provjeriti koje stranice dijete posjećuje. Pri tome je važno otvoreno komunicirati s djetetom, kako ovaj način provjeravanja ne bi dugoročno narušio odnos roditelja ili nastavnika s djetetom.
    * Važni je objasniti zašto provjeravate sadržaje koje dijete posjećuje. Npr., recite: "Brine me to što na nekim web stranicama postoje sadržaji koji su neprikladni za djecu" ili "Moja je odgovornost i obaveza kao odraslog je da vodim računa na to koliko vremena i kako provodiš na Internet-u". Preuzimanje odgovornosti odraslog u ovom slučaju je isto kao i u situacijama kad je odrasla osoba odgovorna koliko mladi provode vremena u gledanju televizije, čitanju časopisa i stripova, igranju video-igara itd.
    * Dobro je s djetetom razgovarati o tajnama i o tome kakve tajne čuvamo. Također, važno je djeci reći da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati s roditeljima ili odraslom osobom kojoj vjeruju.
    * Moguće je da će dijete htjeti upoznati svog online prijatelja ili prijateljicu. Važno je da na prvi susret dijete odlazi u pratnji roditelja ili odrasle osobe kako bi i roditelji upoznali novog prijatelja svoga djeteta. Možemo djeci objasniti da prijatelj koji nam stvarno želi biti prijatelj i ima poštene namjere neće imati ništa protiv da upozna roditelje, kao što bi bilo dobro da online prijatelj dođe sa svojim roditeljima.

U slučaju bilo kakve naznake da su osobe s neprijateljskim namjerama stupile u kontakt s Vašim djetetom, sazali Vaše ili djetetove podatke, prijete Vašem djetetu ili Vama, POTRAŽITE POMOĆ!

Ergonet Internet Centar

Maltretiranje u bilo kom obliku je ozbiljna stvar, ali dobro je to što ne morate biti žrtva. Pisali smo već o tome kako se boriti protiv internet nasilnika, kao i kako otkriti o kome se radi - najčešće tako što ćete kontaktirati provajdera koji hostuje nasilnika. Jednom otkriven, nasilnik može biti i kažnjen.

Nekada je za otkrivanje identiteta nasilnika neophodno obratiti se policiji, jer provajderi ne sarađuju uvek. Policija neće reagovati ako se radi o začikavanju ili o jednoj ili dve neprijatne poruke, ali ako se neprijatne poruke ponavljaju ili su preteće (poruka kojom vas nagovaraju na samoubistvo tretira se kao pretnja smrću), to je očigledno zlostavljanje i/ili pretnja telesnom povredom ili smrću, i policija bi po službenoj dužnosti morala da reaguje. A ako im se obrati policija, svaki provajder će biti voljan da pomogne u otkrivanju identiteta nasilnika, jer niko ne želi da mu zabrane rad zato što je pomagao maltretiranje deteta. Neprijatne poruke možete dobijati i putem mobilnog. Te poruke ne mogu biti u potpunosti anonimne, jer se vidi broj s koga su poslate, čak i ako ne znate čiji je to broj - a onda vi ili vaši roditelji možete, nakon što ste vi sačuvali te poruke (obavezno ih sačuvajte!), videti po broju o kojoj se telefonskoj kompaniji radi i tražiti da ukinu taj broj ili bar da vlasniku broja onemoguće slanje poruka.

Jednom kada je nasilnik uhvaćen, mogu se preduzeti različite mere. Možete se obratiti direktoru vaše škole ako se radi o nekome iz iste škole, ili direktoru škole u koju ta osoba ide (ovakva vrsta internet maltretiranja često je samo nastavak maltretiranja u školi), i taj učenik ili učenici će biti kažnjeni. A ako je nasilje spadalo u krivična dela, možete se obratiti i policiji (naravno, ako ste sačuvali dokaze) i sudskim putem goniti nasilnika. Sud će onda odrediti kaznu.

Šta bi od internet nasilja moglo da spada u krivična dela? Ponavljano maltretiranje (maltretiranje, ne samo začikavanje) u bilo kom obliku (putem mejla, poruka na forumima ili u čet-sobama...) uz pretnje po život i telo ili bez njih. Ponavljane sugestije da se ubijete, ponavljane pretnje fizičkim nasiljem, uništavanjem imovine, nasiljem nad porodicom, prijateljima, kućnim mezimcima ili nad bilo kim. Pretnja da će biti počinjeno kriminalno delo. Postavljanje vaših ličnih podataka na javnom forumu. Postavljanje vaših ličnih podataka (mejl adresa, MSN ili ICQ broj, adresa, telefon, vaše ime) na javnom forumu, u čet-sobi ili na nekom sajtu, naročito ako bi iole inteligentnoj osobi bilo jasno da bi takvo objavljivanje vaših podataka moglo dovesti do toga da dospete u opasnost ili da dodatno budete uznemiravani. Čak i bez posebnog zakona o kompjuterskom kriminalu, ovo su sve krivična dela (može se, u nekim slučajevima, dodati i lažno predstavljanje, kleveta (neko u vaše ime izjavi da ste prostitutka, na primer), duševna patnja koju ste pretrpeli...).

Važno je da upamtite: internet nasilnika je moguće naći i protiv njega je moguće boriti se - najčešće će biti manji od makovog zrna čim ga poseti policija i čim njegovi/njeni/njihovi roditelji saznaju za celu stvar. Nemojte samo trpeti i biti žrtva - borite se i pobedite nasilnike!

Izvor: Krstarica