Dobro je dje i zenu poslusati

Otide jednom nekakav cipcija kod svog age, pa mu nije imao sta drugo da ponese ne peskes nego samo jedan par piladi. Kad dodje do age, pokloni mu se po obicaju i u ruku poljubi, a aga, tek sto ga vidi dje nosi par piladi, rece:
- Ej valaj, rajo, kako si?
- Dobro u tvoje zdravlje, moj lijepi aga! - odgovori mu.
- A jesi li, bolan, vec sto donio nego to dvoje zgureni piladi?
- Bogme, aga, nijesam, nego da ti pravo kazem, hocah ponijeti i malo masla, pa mi, da oprostis, zena ne dade,govoreci mi da nemamo u kuci no nesto malo.
Aga se pogladi po bradi, pa rece:
- Valaj, ko zenu slusa, on je gori od zene, i zato ne valja zenu nikada slusati.
Nakon nekoliko doba opet dodje nesto poslom do age i ponese mu malo masla, a on ga upita:
- Bolan, jesi li mi vic sto donio nego ovi fildzan masla?
- Ne, aga moj, nego da ti pravo kazem, davase mi jutros, da oprostis, moja zena jedan dobar par kokosi i deset puta mi rece: "Na, ponesi ovo nasemu dobrome agi", a ja, kako mi ti ono rece skoro, ne htjede zenu poslusati.
Na koje mu aga rece:
- Dobro je kadikad i zenu poslusati.


 

E lijo, sad si dolijala

U nekoj zemlji oglasi se lazljiv vrac. Car od one zemlje dozove ga preda se i iznesavsi u zavezanoj vreci lisicu, rece mu:
- Ako pogodis sta je u toj vreci, pravi si vrac, i necu ti nista; ali ako ne pogodis, pogubicu te.
Onda on, zamislivsi se malo, rece sam sebi:
- E lijo, sad si dolijala|
Cuvsi to car, odmah povice:
- Pogodi, lisica i jest|
I tako ga otpustise kao pravog vraca.

Ere poje vrbu

Islo dvanaest Era putem, pa dodju na neku vodu, i tu ugledaju krivu vrbu nagnutu nad vodom. Onda ce jedan reci:
- Ene, drugovi, ozednela ona vrba pa ne moze da dohvati vodu. Hajde da je napojimo - sevap je.
- Pa kako cemo, - upitaju ostali - kad je debela i visoka?
- Pa eto kako, ja cu se uhvatiti za vrh od vrbe, a jedan od vas meni za noge, a treci ovome drugome, a cetvrti trecem, i tako redom, dok se svi pohvatate jedan za drugoga, i tako cemo je saviti i napojiti.
Tako i ucine. Kad su se svi pohvatali, povika prvi:
- Jeste li se svi pohvatali?
- Jesmo, - odgovore oni.
- E, onda drzite se vi cvrsto, dok ja pljunem u ruke da priuzimem za grane, gotov sam ih ispustiti, - pa usti vrbu da bi pljunuo u ruke, a oni se otisnu svi u vodu da se podave, osim prvoga koji je znao plivati.
On ispliva, pa kad stane na obalu, okrene se da vidi sta je sa ostalima, pa videvsi da nema nijednoga, rece:
- Ih, pobogu! Umalo sto ne bi zlo!

Ero i kadija

Cuvao Ero kadijina goveda, pa imao i svoju jednu kravu, te isla s kadijinim govedima. Jadan put se dogodi, te se pobode kadijina krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijinu na mjesto. Onda Erobrze bolje otrci kadiji:
- "Cestiti efendija! tvoja krava ubola moju kravu."
- Pa ko je kriv, more! je li je ko nacerao?"
- Nije niko, nego se pobole same."
- "Ej, vala, more! marvi nema suda."
Onda Ero:
- "Ama cujes li ti, efendija! sto ja kazem: moja krava ubola, tvoju
kravu."
- "A a! more! stani dok pogledam u citap!" pa se segne rukom, da dovati citap, a Ero te za ruku:
- "Ne ces, Bog i Bozja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u citap, neces ni tvojoj."

Ero i Turcin

Orao Turcin ralicom po strani iznad nekake cuprije, a Ero putem cerao nekoliko konja natovareni. Kad se Ero prikuci blizu, onda Turcin stane vikati: "Ca saronja, ca! i ti imas pamet, Ero je nema." U tom Erododje na cupriju, pa nacera konja preko cuprije, a njega stane pomaganja: " jaog mene do Boga miloga! Sto cu sad?" A Turcin, kad to cuje, brze bolje ustavi volove, pa strci k njemu: "Sta je more Ero? Sta je?" - "Od mene do Boga miloga! eto odose meni konji, a ja ostado za vodom." -"Ajde more i ti za konjma." -"Ne smijem, gospodaru! Bog i Bozja vera, ja tuda za zivot preci." Be ajde more ne luduj! kako ne smijes preci preko cuprije, kuda ide svijet i konji natovareni prelaze." - Ajja! Ero nece niposto, nego jednako jauce i lelece. Onda Turcin: "Ajde more sta ces dati, da te prenesem ja na ledjima?" - A sto istes, gospodaru?" "Daces mi dvanaest perpera." - Ajde de!" - Uprti Turcin Eru, te prenese preko cuprije, a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: "Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Bozja vera!" A Turcin: "Kako nemas, bre, ana seni sitim! Zasto lazes kurvo? Odi opet na ledja." Ero uzjase opet Turcina, te ga jos jednom prejase preko cuprije; pa ga onda zbaci Turcin na zemlju: "Eto, kurvo! crkni tu, kad nemas cim da platis," pa onda otide svojim volivima i pocne opet orati; a Ero onda skoci, pa preko cuprije: "Ej Turcine!gledaj kako i tvoj saronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaha dvaput preko cuprije."

Gradi ko ima, a krade ko nema

Nekakav zendjio covek gradio kucu, pak je htio da ucini jednu stvar sto drugi nikada nije ucinio i da tim dokaze svijetu svoje bogatstvo, te izmisli i nacini alku na avlinskim vratima srebrnu pa pozlacenu, i zapise na vratima velikim slovima:
"Ovako cini ko ima".
Podje putem nekakav covek siromah pa kad vidi sto nikad prije nije cuo ni vidio, donese po noci jedno gvozdje te razvrati alku na vratima i ponese, a zapise:
"Ovako cini ko nema".

Hero i car

Hero je svake godine nosio caru peskes iz svoje basce od najboljeg voca, a jedne godine kaze zeni:
- Evo sjutra nosim caru dunja, kad su dobro rodile i dosta goleme.
Zena mu rece:
- Nemoj dunja, jazuk je, valjace nasoj djeci dojduce zime, nego mu ponesi smokava jedan kosic: milije ce caru biti no dunje.
On je poslusa i ubere jedan kosic od najboljih smokava. Evo ga k caru, a car je bio vec rucao, a od dobre volje, pa rece Heru:
- Aferim, Hero, sjedi sprama mene.
Kad Hero sjede pokleknuvsi na koljena, a savi ruke na prsi i cara smjerio u oci, car prifati oni kocis smokava, pa s jednom po jednom Hera u glavu sto vise i bolje mogase. Hero, svaki put kojom ga je car smokvom u glavu zvestio, rekao je da car cuje:
- Jarebi sucur!
Zacudi se car, pa prestane udarati smokvama, i upita Hera:
- Ma, bolan, jesi li lud? Ja te smokvama bijem, a ti svakom: "Jarebi sucur!" Kazi mi zasto?
- He, he, cestiti care, da sam ja tebi donio na peskes dunja, kao sto sam bio naumio, ti bi mene jutros ubio; ali mi zena ne dade, bog joj svakog dobra dao, kao sto joj je i pamet mimo ikakva isana!

I to ce proci

Sve ce proci, i najvece zlo kao i najvece dobro.
Nekakav putnik dodje u jedno selo u  kome je gospodar imao prekrasan dvor, pa kod dvora jednoga svog roba uhvatio u jaram te orao po njemu. Kad putnik to cuje, bi mu vrlo zao, i, otisavsi gospodaru na oranje, stane mu govoriti da to nije pravo, i zaiste da bi mu prodao onog roba da se onako ne muci; ali prije nego mu gospodar odgovori, okosi se na nj rob govoreci:
- Sta je tebi stalo za to? I to ce proci.
Putnik se nadje u cudu, pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugog vremena vrati natrag, i dosavsi opet u ono selo, dozna od seljaka da je car, cuvsi kako je gospodar svoga roba mucio, gospodara pogubio, a njegov dvor i ostalo sve imanje dao robu. Putniku bude vrlo milo, i digne se k robu i stane mu cestitati zahvaljujuci bogu sto se tako dogodilo. Ali rob, ne mareci nista za to, odgovori mu:
- I to ce proci.

Junacko srce

Izruzila zena muza, a on pribjegao u komsiluk i okupio plakati. Slegose se komsije oko njega:
- Sto jecis, bolan? Koja ti je gadna rana?
A on jecajuc:
- Izruzila me zena, pa mi ne moze junacko srce odoliti.

 

Kako je postala krtica

Nekakav seljak hteo da prisvoji tudju njivu, pa svoga sincica zakopao u zemlju, posto ga je najpre naucio sto ce odgovoriti kad se zapita.
Sudije i parnicari dodju na njivu, i tu onaj sto je hteo nepravdom tudje da prigrabi rekne:
- O crna zemljo, ti sama kazi cija si!
- Tvoja sam, tvoja! - zacuje se detinji glas iz zemlje.
Pravi gazda, cuvsi to, trgne se. I sudija presudi da njiva pripada onom koji je nepravedno trazi.
Sud se razidje.
Onda otac s motikom u rukama navali kopati zemlju da izvadi dete, ali deteta nema! Zove ga. Dete se odziva, ali sve dalje bezi. I tako se pretvori u krticu.
Tako je, vele, postala prva krtica.