MOJE BOEMSTVO

fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
- Bijah Palčić-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa - sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela - stopu pored srca!

PREDOSJEĆAJ

U plav ljetnji suton, krenuću na staze,
Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu,
U njenoj svježini, moje noge gaze
I da vjetar kupa moju golu glavu.
Bez misli, bez riječi, pozvan od daljina,
S dušom, od ljubavi silne opijenom,
Na put ću poći, poput ciganina,
Kroz Prirodu - sretan kao s nekom ženom.

PRVO VEČE

Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sjela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tijela
Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi
- Iz krošnje leptirasti let -
U njezin smješak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvijet.

Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj grijeh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lijep i surov smijeh.

Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: "Dosta s tim!"
- Tu prvu smjelost dopuštenu
Kaznila smijehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nježno mi glavu tad okrene:
"Oh! sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato..."
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smijeh što znači: da...

Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

SAMOGLASNICI

A crno, I rujno, O modro, E bijelo
U zeleno- evo postanja vam tajnih:
A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih
U mnoštvu što nad smrad zujeći je sjelo,

Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,
Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:
I grimiz, krv iz usta, smješak usne lijepe,
Od kajanja kivne ili zanesene;

U, kruzi, božanski srh zelenih mora,
Mir pašnjaka punih stoke i mir bora
Alkemijom utrt u čela široka;

O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,
Šutnja gdje se zviježđa i anđeli gube:
-O, Omega, modri trak Njegova oka!

                                     (Z.Mrkonjić)

SAN ZA ZIMU

Njoj
U ružicasti vagon sa plavim jastucima
Sješćemo, zimi, pa na put!
Biće nam dobro. Gnijezdo sa ludim poljupcima
Skrivaće svaki dremljiv kut.
Sklopićeš tada oči, da ne vidiš kroz prozor
Sav čudovišni onaj puk
U kom se mrzovoljno, da ispuni te grozom,
Crn demon ceri, crni vuk.
Tad će ti iznenada pecnuti obraz nešto.
I sićušni poljubac vratom će tvojim vješto
Potrčati, ko pauk lud...
Rekavši: "Traži", ti ćeš prignuti glavu k meni;
I tražićemo dugo tu bubu, zaneseni,
- A ona će skitati svud...

SANJARENJE ZA ZIMU

  Posvećeno............Njoj

Zima, malen vagon ružičaste boje,
Mi na modroj klupi.
Bit će fino. Kut, gdje poljupci se roje,
Sumrakom nas upi.

Ti ćeš sklopit oči, da na noćne sjene
Pogled ti ne svrne,
Na demone iza stakla, na hijene
I vukove crne. . .

Zatim ćeš oćutit da ti obraz rudi,
I malešan cjelov, kao pauk ludi,
Niz vrat će ti sići. . .

-Prignuv glavu "Traži!" reći ćeš zacijelo,
Svu noć tražit će mo bubu, što će cijelo
Tijelo ti obići.

SPAVAČ U DOLINI

Kroz kotlinu ludo rječina šumori
Vješajuć na zelen srebrnaste trake.
Užareno sunce već zori na gori,
A u malom dolu ljeskaju se zrake.

Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave glazba vlati šušti.
Otvorenih usta, blijed ispružen spava.
Po njegovu logu svjetlost neba pljušti.

Spava. Obris nogu perunika skriva.
Ko bolesno čedo tu nasmješen sniva.
O, zagrli ga, zemljo, tako mu je zima!

Ćuh nosnice zalud draška mirisima,
On ukočen leži s rukom na grudima,
Gdje dvije rujne rane s desne strane ima.

                                         (V.Kušan)