Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 16:17:15
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Stanislaw Lem  (Pročitano 2113 puta)
06. Maj 2005, 14:33:03
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Bajka o kompjuteru koji se borio sa zmajem
Bajka o maszynie cyfrowej, co ze smokiem walczyla

Kralj Poleander Partobon, vladar Kibere, bijaše velik ratnik, a kao pobornik metoda suvremene strategije više od svih ratnih znanosti cijenio je kibernetiku. U njegovom kraljevstvu sve je vrvilo od elektroničkih računala, manjih ili većih "elektronskih mozgova". Poleander ih je postavio gdje god je mogao - nipošto ne samo u astronomskim opservatorijima ili u školama nego doslovce posvuda: čak je u rubne kamene na ulicama dao ugraditi "elektronske mozgove" koji su glasno upozoravali pješake neka pripaze da se ne spotaknu, a bilo ih je i na stupovima, na zidovima i drveću, tako da ih je svatko u bilo koje vrijeme mogao zamoliti da mu pokažu put. Objesio ih je i ispod oblaka da odozgo jave kad počne padati kiša, razmjestio ih je po planinama i dolinama. Ukratko, na Kiberi se nije mogao načiniti nijedan korak a da se ne naiđe na "elektronske mozgove".
Lijepo bijaše na planetu Kibera, jer je kralj propisao ne samo da se sve što je do tada postojalo kibernetički usavrši, nego je zahvaljujući posebnim zakonima uveo i potpuno nove odnose. U njegovom su se kraljevstvu proizvodile kiber-pčele (mehaničke pčele), kiber-ose, pa čak i kiber-muhe koje su, kad bi se odviše namnožile, u svoje mreže hvatali kiber-pauci. Postojali su i mehanički pjevači, kiber-gusle, i tko zna što sve ne, ali je osim civilnih mehaničkih naprava bilo dvostruko više vojnih, jer kralj bijaše neobično ratoboran vojskovođa.
U podzemnim odajama svog dvorca imao je izuzetno hrabro strategijsko elektroničko računalo, raspolagao je jedinicama kiber-mitraljeza, kiber-topova i najraznovrsnijega drugog oružja, a da se i ne govori o prepunim podzemnim skladištima baruta.
Samo jedno ga je zabrinjavalo - bio je zbog toga vrlo nesretan: nije, naime, imao nikakvih protivnika ili neprijatelja; a nikome nije bilo ni na kraj pameti da napadne Poleanderovu državu, čime bi mu, dakako, pružio priliku da pokaže svoj odvažnost, da istakne svoju strategijsku oštroumnost i da osvjetla svoje ubojito kiber-oružje.
Budući da je nužno trebao neprijatelje i uljeze, kralj je svojim inženjerima zapovijedio da načine umjetne. Borio dakle, s umjetnim protivnicima i redovito pobjeđivao. A bi su to uistinu strašni pohodi i bitke, kojima se stanovništvu stvarala golema šteta. Podanici su gunđali kad su im kiber-neprijatelji razarali naselja i uništavali ljetine, kad su ih umjetni uljezi tjerali iz njihovih domova. Usudili su se, dapače, izražavati nezadovoljstvo čak i kad se kralj pojavljivao kao osloboditelj koji je, uništavajući umjetne neprijatelje, u prah i pepeo pretvarao sve što bi mu se ispriječilo na putu. Žali su se - nezahvalnici - unatoč tome što je on sve to čini samo zato da ih oslobodi.
Jednog se dana kralj Poleander zasitio ratnih igara na svom planetu te odlučio posegnuti za zvijezdama. Sanjario je već o svemirskim ratovima, o svemirskim pohodima i osvajanjima. Njegova je planeta imala veliki Mjesec, koji bijaše potputno pust i nenastanjen. Svojim podanicima kralj odredi visok danak kako bi namaknuo sredstva da na Mjesecu stvori cijele vojske i uredi nova bojna polja.
Podanici su rado plaćali danak nadajući se da ih kralj Poleander tada više neće neprestano oslobađati pomoću kiber-topova i da više neće snagu svog oružja iskušavati na njihovim kućama i glavama. A kraljevi su inženjeri uspjeli na Mjesecu 42 stvoriti odličan stroj, koji je proizvodio najrazličnije vojne jedinice i oružja.
Dakako, kralj je osobno imao provjeriti djelotvornost stroja. Nakon nekoliko lakših zadataka - koje je stroj obavio divljujuće brzo - kralj mu telegrafskim putem naredi neka načini "elefctrosalto" (posebno oružje koje bi ispaljivalo munje) želeći se uvjeriti da li je istina da stroj može baš sve, kao što su tvrdili njegovi konstruktori. Pri prijenosu naredbe došlo je, međutim, do male pogreške tako da je stroj primio zapovijed: "Načini elektrodrakon (elektro-zmaj)!" Razumije se, stroj je i taj zadatak obavio što je bolje mogao te je umjesto "elektro-salta" izradio "elektro-zmaj".
Videći kako je stroj vješto obavio prethodne zadatke, kralj nije ni čekao da završi ovaj posljednji nego je krenuo na jedan od svojih uobičajenih ratnih pohoda. Upravo je, u jednoj od pokrajina svoga kraljevstva ugušio ustanak kiber-kmetova kad su mu javili da na njegovu planetu s mjeseca dolijeću goleme stijene. Nemalo se iznenadio videći da je velika kamena gromada pala na jedno krilo njegova dvorca i uništila cijelu zbirku kiber-vilenjaka - patuljaka s pojačivačima. Zbog toga je vrlo ljut odmah telegrafirao super-stroju na Mjesecu tražeći vrlo strogim tonom da mu smjesta objasni kako se usuđuje činiti tako nešto. Super-stroj mu, međutim, ne odgovori jer više nije ni postojao; zmaj ga je u međuvremenu progutao do posljednjeg kotačića i pretvorio u svoj vlastiti rep.
Još istog dana kralj je na Mjesec poslao naoružanu ekspediciju. Vodio ju je također vrlo hrabar i sposoban stroj, koji je morao uništiti zmaja. Na Mjesecu je, što nitko nije očekivao, samo jednom bljesnulo i zagrmilo, a istog je trena nestalo cijele ekspedicije; "elektro-zmaj" se, naime, nimalo nije šalio, nego je ratovao punom ozbiljnošću jasno pokazujući kakve namjere ima prema kralju i kraljevstvu. Na to je kralj poslao na mjesec svoga najsposobnijeg kiberala (generala) zajedno s nekoliko kibernika (pukovnika), za njima čak i kiberisimusa (feldmaršala), ali nitko od njih ništa nije mogao "elektro-zmaju"; kralj je pomoću teleskopa zdvojan promatrao kako oni jedan po jedan nestaju u raljama strašnog zmaja.
Svakim danom zmaj je sve više rastao, a Mjesec je bivao manji. Jer, neman je od njega odgrizala komad po komad, probavljala i pretvarala u dijelove svoga tijela. Kralj i njegovi podanici ubrzo su shvatili da će po sve njih biti još lošije kad neman pojede cijeli Mjesec - tada će bez sumnje doći na planetu i početi ga jesti zajedno sa stanovnicima.
Kralj se vrlo zabrinuo, ali nije znao izlaz iz nastale situacije. Što da uradi? Nije pomagalo da pošalje nove strojeve, a ne bi bilo dobro ni da osobno ode na Mjesec, jer - plašio se "elektro-zmaja". Jedne od mnogih probdjevenih noći kralj iznenada začuje kucanje teleprintera postavljenog u njegovoj ložnici. Bio je to kraljev aparat - sav od zlata i s briljantnog tastaturom - kojim se održavala neprekidna veza s Mjesecom. Kralj priskoči k teleprinteru i pročita poruku: "Poleanderu Partobonu, gubi se bestraga jer ću ja - 'elektro-zmaj' uzeti tvoje prijestolje čim dođem na planetu!" Kralj problijedi, strese se od straha i - premda je bio hermelinskoj spavaćici i papučama - potrči u podzemne odaje dvorca u kojima je bilo strategijsko računalo, stari ali vrlo mudri automat. Dosad kralj nije od njega tražio savjet jer se s njim prepirao zbog nekih vojnih operacija još prije nastanka "elektro-zmaja". No, sada mu nije bilo do svađe - valjalo je spasiti život i prijestolje.
Poleander uključi računalo i tek što se malo zagrijalo poviče:
- Moj mozgiću! Moje najbolje računalo! "Elektro-zmaj" prijeti da će me istjerati iz moga kraljevstva i ođuzeti mi moje prijestolje. Pomozi mi i reci što da radim, kako da ga pobijedim?
- A ne - odgovori računalo. - Najprije priznaj da imam pravo u svemu oko čega smo se prepirali. Osim toga, želim da me ne zoveš drukčije nego feldmaršal svih računala, a smiješ me oslovljavati još i sa "Vaše Feromagnetičnosti".
- Dobro, dobro, imenujem te feldmaršalom i obećavam ti sve što želiš. Ali, pomozi mi!
Računski stroj počne zujati, škripati, zatim se nakašlja i reče: - Stvar je jednostavna. Mora se načiniti "elektro-zmaj" "snažniji od onoga na Mjesecu. On će svladati zmaja na Mjesecu, slomiti mu električni kostur i tako postići željeni cilj.
- Sjajno! - klikne kralj. - Možeš li razraditi planove tog zmaja?
- Bit će to superzmaj - odgovori računski stroj. Mogu ne samo razraditi planove nego načiniti i samog zmaja. Ako se strpiš trenutak, kralju moj, učinit ću to odmah. - Na računalu se uistinu počne naizmjence paliti mnoge žaruljice, u njemu je sada škripalo i zujalo jače nego prije. Nekoliko minuta poslije toga iz otvora na boku računala pojavi se svojevrsna golema električna užarena pandža.
Opazivši je, kralj krikne:
- Stani, staro računalo!
- Kako me to oslovljavaš?! Ja sam feldmaršal svih računala!
Ah, da - potvrdi kralj. - Vaša Feromagnetičnosti, "elektro-zmaj" kojeg upravo stvaraš svladat će, doduše, onoga na Mjesecu, ali će sam ostati na njegovome mjestu. Kako da potom uklonim njega?
- Trebat će načiniti još snažnijega - objasni računalo,
- O ne! Ne poduzimaj onda radije ništa, molim te. Što imam od toga da se na Mjesecu pojavljuje sve veći i sve opasniji zmaj?! Želim da tamo ne bude nikakvog zmaja!
- Stvar onda postaje znatno drukčija - mirno se raču nalo. - Zašto mi nisi to odmah rekao? Vidiš i sam kako se nelogično izražavaš. Pričekaj dok razmislim... Opet se začu zujanje, pištanje, škripanje, dok nakon nekoliko minuta računalo ne progovori: -Treba načiniti anti-Mjesec, na njemu postaviti anti-zmaja i lansirati ga u putanju oko Mjeseca... - Odjednom se začuje neko pucketanje a kad ono prestane, računalo nastavi: - ... sažvače i zapjeva: 'Robot sam mali, ne bojim se vode, kad dođem do jarka, zaletim se i - hop - preskočim, tra-la- -la, tra- la- la!'
- Što to govoriš? - začudi se kralj. - Kakve veze ima anti-Mjesec s tom pjesmicom o mladom robotu?
- Kakvog to robota spominješ? - zapita računalo. - Ah, shvaćam; to je zabuna. Čini mi se da u mojoj unutrašnjosti nešto nije u redu; zacijelo je negdje nešto pregorjelo.
Kralj počne tražiti kvar. Nakon dvadesetak minuta otkrije da je jedna elektronska cijev pregorjela; zamijeni je i zapita računalo što da učini s anti-Mjesecom.
- Kakvim anti-Mjesecom? - začudi se računalo koje je u međuvremenu zaboravilo što je maloprije govorilo. - Ništa ne znam o anti-Mjesecu .. čekaj, da razmislim.
Ono zaškripi, zazuja i nastavi:
- Mora se načiniti opća teorija o borbi protiv "elektro- -zmajeva"; njena primjena protiv zmaja na Mjesecu bit će tada dječja igra.
- Postavi mi takvu teoriju, molim te! - zavapi kralj.
- U tu svrhu moram najprije stvoriti više eksperimentalnih "elektro-zmajeva".
- O ne! Hvala lijepa! - poviče kralj. - Onaj jedan zmaj želi mi oteti prijestolje, a što bi tek bilo kad bi ti stvorio mnoštvo nemani?
- Tako misliš? Dobro, onda moramo primijeniti drugu metodu: strategijsku varijantu postupnog približavanja. Pođi do teleprintera i javi zmaju da ćeš mu ustupiti svoje prijestolje ako obavi tri potpuno jednostavne matematičke operacije..
Kralj pošalje brzojav, a zmaj ubrzo odgovori da prihvaća prijedlog. Na to se kralj žurno vrati k mudrom računalu.
- Sada mu - reče on - postavi prvi zadatak: neka se podijeli sam sa sobom!
Kralj ga posluša. "Elektro-zmaj" se podijeli sam sa sobom ali budući da je u jednom "elektro-zmaju" samo jedan "elektro-zmaj", to je on i dalje ostao na Mjesecu - ništa se, dakle, nije promijenilo.
- Ah, što si učinilo! - jadikovao je kralj dok je trčao podzemne odaje tako brzo da su mu papuče ispadale s nogu
- Zmaj se podijelio sam sa sobom, ali to nimalo nije pomoglo - on je i dalje na Mjesecu.
- Ne smeta - odgovori računalo. - Dobro znam što radim; bio je to potez da se on zavara. Javi mu sada nek iz sebe izvadi korijen.
Kralj prenese poruku, a zmaj počne vaditi korijen. Vadio ga je i vadio, izvijao se, cicao, šištao, pištao i tutnjao kad li se najednom smiri - izvadio je korijen!
Kralj se vrati k računalu.
- Zmaj je mumljao, cičao, pištao, ali je izvadio korijen te mi i dalje prijeti! - poviče još s vrata. - Što sada da uradim, staro ra..., hoću reći: Vaša Feromagnetičnosti?
-Sve će biti u redu - umiri ga računalo. - Javi mu sada neka oduzima od samog sebe.
Kralj pojuri u ložnicu, pošalje brzojav, a zmaj počne oduzimati od samog sebe. Najprije si je oduzeo rep, zatim nogu pa trup, a kad je napokon opazio da nešto nije u redu, na trenutak je zastao, ali je oduzimanje bilo uzelo već toliko maha da se nastavilo samo od sebe. Zmaj si je oduzeo još i glavu te je na kraju ostala nula, to jest ništa - "elektro-zmaj" više nije postojao!
- Nema više "elektro-zmaja"! Nema više "elektro-zmaja"! - radosno je kliktao kralj žureći u podzemne odaje.
- Mnogo ti hvala, staro računalo, mnogo ti hvala. Dovoljno s radilo, odmaraj se sada. Isključit ću te, slažeš li se.
- O ne, dragi moj - odgovori računski stroj. - Rob je obavio svoj posao i sada neka ode? Htio bi me isključiti, a ne oslovljavaš me više ni sa "Vaša Feromagnetičnosti"! Oh, to je grozno!... Sada ću se ja pretvoriti u "elektro-zmaja", dragi moj, istjerat ću te iz tvoga kraljevstva i sam vladati bez sumnje bolje nego što vladaš ti; uostalom ti si me i onako molio, za savjet u svakoj važnoj prilici, tako da sam zapravo vladao ia a ne ti...
Istog trena računalo se zujeći i škripajući počne pretvarati u "elektro-zmaja"; iz njegovih bokova već su izvirivale plamene elektro-pandže kadli kralj bez daha priskoči k njemu i počne nasumce udarati po njegovim cijevima. Stroj zastenje, u njemu nešto zapucketa, programi se pobrkaju - zadana riječ "elektro-zmaj" promijeni se u "elektro-smola". Pred kraljevim očima računalo se drhćući stade pretvarati u golemu hrpu smole. Praskalo je i škripalo sve dok se sav elektricitet iz njega nije ispraznio u plavičastim iskricama. Do nogu kralja Poleandera ležala je tada samo još velika lokva smole ...
Kralj odahne, navuče svoje papuče koje je iz gubio kad je udarao po računalu i vrati se u svoju ložnicu. Otada se, međutim, vrlo promijenio; nakon zgode koju je doživio nestalo je njegove ratničke sklonosti kao da ju je otpuhnuo vjetar - do svoje smrti kralj Poleander bavio se samo još civilnom kiber-netikom, a vojne se potpuno okanio.

Kraj
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Invazija s Aldebarana

Dogodilo se to nedavno - čini mi se zapravo kao da je bilo jučer. Dvojica stanovnika Aldebarana, pripadnika rase obdarene razumom, koja će biti otkrivena 2685. godine i koju će Neirarch (Linne 30. stoljeća) klasificirati kao "grupu coeles-tiaca" u rodu "megalopterygia" - ukratko: dvojica predstavnika roda "megalopteryx ambigua flirx", koje je Vrhovna skupština Aldebarana poslala da prouče mogućnosti za koloniziranje planete u području VI parcijalne periferijske tekućine (PFT) - najprije su se spustili na Jupiter, gdje su uzeli uzorke njegova tla. Uvjerivši se da su ti uzorci pogodni za opskrbljivanje "telepathikusa" ("sustava za sporazumijevanje"), odlučili su istražiti odmah i treću planetu sustava - omanje 31 nebesko tijelo, koje je oko središnje zvijezde kružilo u pravilnoj putanji.
Oba Aldebaranca podese svoje "astromate" na iznadprostornu brzinu i ubrzo se približe atmosferi planeta. Smanjivši zatim brzinu, nekoliko puta oblete oko planete i počnu ga spuštati prema njoj. Oceani i kontinenti sve su sporije primicali ispod njih. Možda bi trebalo spomenuti da Aldebaran" - za razliku od ljudi - nisu letjeli u raketama nego obrnute rakete su bile u njima - osim sićušnog vrha.
Budući da im je obojici planet bio potpuno nepoznat, sto za spuštanje izabrali su slučajno. Kao bića što vode račun o strategiji i pravi sinovi visokorazvijene parastatičke civilizacije, obično su se spuštali na liniju planetarnog terminatora, tj. na granicu između dana i noći na planeti. Meko se spustivši na planetu, oni napuste svoje svemirsko vozilo - točnije rečeno: odlijepe se od njega i poprime koncentričan oblik karakterističan za sve "metapterygije", monozoe i polizoe na nižem stupnju razvoja.
Na ovome mjestu valjalo bi opisati došljake, ali njihova je vanjština i predobro poznata. Po mišljenju svih autora, Aldebaranci- poput svih razvijenijih bića iz područja Mliječne staze - imaju mnogobrojne vrlo dugačke hvataljke nalik na ruke sa šakom sa šest prstiju, neobično velike, odbojne krakate glave i noge također sa po šest prstiju. Stariji od ove dvojice, a ujedno i vođa, zvao se NGTEX, a mlađi - u zavičaju poznat kao stručnjak za planetarna pitanja - PWGDRK.
Odmah nakon spuštanja došljaci su otkinuli nekoliko granja u grmlju oko svoga svemirskog vozila i njime ga pokrili da bi ga sakrili od pogleda slučajnih namjerenika. Zatim su istovarili svoje uređanje - "teremtak" (analizator), napunjen i za djelovanje spreman "aldolicho" (obrambeni sustav) i peripatetički "telepathikus", o kojem je već bilo riječi.
Peripatetički "telepathikus", zvan Pe-Te, jest uređaj što služi za sporazumijevanje s razumnim bićima drugih planeta i koji, zahvaljujući iznad prostornim priključcima na "super mozak", može prevoditi na aldebaranski jezik sve što je napisano na stotinu devedeset šest tisuća galaktičkih jezika, narječja i žargona. Taj se uređaj razlikuje, a ostali također, od zemaljskih, jer Aldebaranci - to će se otkriti 2685, godine - ne proizvode svoje uređaje i strojeve nego oni niču iz sjemenki i jaja koji se prethodno genetički usmjeravaju prema potrebi.
Svojom vanjštinom, ali ne samo njome, peripatetički "telepathikus" podsjeća na tvora, jer je iznutra ispunjen mesnatim stanicama semantičke memorije; ima i mehanizam "alveolarnog translatora" ("sustav za prevođenje glasova") te "mnemonsko-mnestičku" žlijezdu. Uz to sprijeda i straga ima "ekranske otvore" (I3O) svog "interglokokoma", tj. "interplanetarnoga glosarsko-koherentno-kontemplativnoga komunikatora" ("sustav za međuplanetarna sporazumijevanja").
Opremljeni, dakle, najnužnijim oni pođoše. "Telepathikusa" su držali za upravljač, "teremtak" se kretao ispred njih - na njemu je bio pričvršćen i "aldolicho".
Mjesto prvog izviđanja nije moglo biti bolje. Bio je to predio obrašten gustim grmiljem, iznad kojeg su se navlačili večernji oblaci. Neposredno prije spuštanja uspjeli su u daljini zapaziti nešto nalik na crtu; mislili su da bi to mogao biti dio prometnog sustava.
Dok su oko nepoznatog planeta oblijetali na velikoj visini, zapazili su već i druge znakove civilizacije - na primjer: jedva primjetan odsjaj na tamnoj polukugii, vjerojatno osvijetljene gradove. To im je pojačavalo nadu da će pronaći visokorazvijena živa bića, što su zapravo i željeli. Jer u to doba - prije propasti nedostojnog Syncitija, pred čijom se agresivnošću nisu mogle obraniti ni stotine planeta vrlo udaljenih od Aldebarana - Aldebaranci su najradije osvajali naseljene planete, smatrajući da je to njihova povijesna dužnost. Osim toga, nerado su kolonizirali nenastanjene planete, jer su takvi pothvati iziskivali opsežne građevinske, industrijske i druge investicije.
Oba izviđača teško su se probijala kroz gusto grmlje, a nepoznate sićušne leteće nemani neprestano su ih bockale po rukama i glavi. Iznad sebe nisu vidjeli gotovo ništa, a što su dulje hodali to su ih jače šibale grane po njihovim krakatim glavama, jer rukama nisu dospijevali tako brzo razmicati žbunje ispred sebe. Dakako, oni nipošto nisu namjeravali sami osvojiti i pokoriti planetu - to nije bilo u njihovoj moći. Oni su bili samo prethodnica; nakon njihova povratka na Aldebaran imala bi se - ovisno o podacima u njihovom izvještaju - pripremiti velika invazija.
"Aldolicho" je na svakih nekoliko koraka zapinjao u gustišu pa su ga morali izvlačiti uz velike napore. Pri tome su pazili da ne dotaknu obarač, jer su se kroz njegovo mekano krzno i odviše jasno mogle opipati strelice kojima je bio napunjen. Stanovnici planete bez sumnje će ubrzo postati njegove žrtve.
-Ne mogu se razaznati nikakvi tragovi ovdašnje civilizacije - zaciči PWGDRK poslije približno sat hoda.
-Ali, vidio sam gradove - odgovori NGTRX.
-Uostalom ... Stani, tamo prijeko je svjetlije... To je zacijelo cesta. Da, pogledaj, cesta!
Izbili su na čistinu, ali ih je ona razočarala. Relativno široka, ravna čistina, nalik na cestu, bila je prekrivena kašastom, ljepljivom supstancijom, koju su na rubovima omeđivali složeni oblici valjkastih izbočina i udubina. Mnogi od tih oblika bili su načinjeni od kamena.
PWGDRK, specijalist za planetarna pitanja, pomisli da su naišli na izmetine gigantosaurusa.
- To nikako nije cesta - reče. - Ni jedno aldebaransko vozilo na kotače ne bi se moglo tuda kretati.
Odmah su analizirali uzorke tla koje je uzeo "teremtak"; na njegovom čelu pročitali su rezultat ispisan fosforescentnim slovima: kašasto-ljepljiva tvar je mješavina vodikova oksida, aluminija i silicijeva oksida sa znatnim primjesama blt (blata).
Nisu, dakle, naišli na trag gigantosaurusa. Pođoše dalje gazeći travu koja im je dopirala do najviše hvataljke. Iznenada iza sebe začuju neobično stenjanje. Zbog sve gušćeg mraka u prvi tren nisu uspjeli razaznati ništa.
- Pazi! - zaciči NGTRX.
Nešto je stenjući i njišući se jurilo prema njima - golemo stvorenje ravna čela, glomazna trupa i glatke kože.
- Nije li to Syncitij? - - uzbuđeno zapita NGTRX.
Crni div odgmiže pored njih - obojica su bila uvjerena da su vidjela kotače što su divlje tutnjali kao na pravom stroju. Upravo su se htjeli primaći da bolje vide kad ih zalije prava bujica blata. Napola onesviješćeni, a uprljani odozgo do dolje, stadoše kao ukopani. Tek kad su sa sebe stresli najveće komade prljavštine, potrče k "telepathikusu" da saznaju nije li se iz krkljanja, škripanja i tutnjave onog stroja što je projurio moglo razaznati nešto smisleno.
"Nepravilni zvuci primitivnog potrošača ugljikovodika i kisika, koji radi pod uvjetima za koje nije namijenjen", pročitaju na ekranu "telepathikusa" i začuđeno se pogledaju.
- Neobično - reče PWGDRK. Poslije kraćeg razmišljanja - bio je sklon prebrzom zaključivanju - doda: - Sadistoidalna civilizacija. Iživljava se na strojevima koje je sama stvorila.
"Telepathikus" je u međuvremenu na ultraskopu uspio načiniti savršenu sliku dvonožnog bića koje je sjedilo u staklenom kućištu iznad glave stroja. Uz pomoć "teremtaka", koji ie imao i posebnu žlijezdu za imitirajuću pretvorbu svega i svačega, oni iz određene količine brzo pomiješane gline načine točan model dvonošca u prirodnoj veličini, umotaju ga u plastičnu foliju tako da lutka poprimi prirodnu blijedo-ružičastu boju, pa prema uputama "teremtaka" i "telepathikusa" oblikuju njen donji dio. Sve je to bilo gotovo za rnanje od deset minuta. Iz tkanine stvorene na sličan način načine i odjeću poput one koju je imao dvonožac u stroju. Lutku obuku, a potom se NGTRX spretno zavuče u njenu šuplju unutrašnjost. Pod ruku uzme i "telepathikusa", a njegov prednji EO postavi pred usta lutke. Tako maskiran NGTRX je pomicao sad lijevu, sad desnu nogu lutke hodajući kašastom stazom. PWGDRK ga je, noseći "aldolicho", slijedio na određenom razmaku. Ispred obojice se, dakako, kretao "teremtak".
Ta je operacija bila tipična. Aldebaranei su takve "mas-kerade" iskušali već na desetak planeta - uvijek s potpunim uspjehom. Lutka je uvijek bila navlas slična nekom od običnih stanovnika planeta te među prolaznicima s kojima bi se srela nije pobuđivala ni najmanju sumnju. NGTRX je nesmetano pokreta udove i glavu lutke a pomoću "telepathikusa" mogao se točno sporazumjeti s pravim dvonošcima.
Spustila se mrkla noć. Na obzorju su se tek ponegdje vidjela daleka svjetla kuća. NGTRX je u svojoj "odjeći" udario u nešto što mu je u mraku izgledalo poput mosta, čuo je žubor vode što je tekla ispod mosta. "Teremtak" se i dalje kretao prvi. Iznenada se začu njegov poziv u pomoć - karakteristično zviždanje, cicanje i škripanje - koji prekine glasan: pljus!
Budući da je NGTRX bio u lutki i bi se mogao zavući ispod mosta, PWGDRK se prilično namučio dok "teremtaka" nije sam izvukao iz vode. On je, naime, unatoč oprezu, pao u rijeku kroz rupu u mostu. Nije ni slutio da na mostu može biti rupa jer je preko njega tek nešto prije nesmetano prošao dvonoščev stroj.
- Klopka! - zaključi PWGDRK. - Oni su otkrili naš dolazak!
NGTRX odgovori da ne vjeruje u to, ali ne htjede se prepirati i šuteći pođoše polako dalje. Prešavši most, ubrzo otkri da se blatan put kojim su išli razdvaja. Na sredini između dva kraka puta stajao je neki kosi stup, a na njemu daska. Stup je bio klimav, a zašiljeni kraj daske bio je okrenut prema zapadnom dijelu noćnog neba.
"Teremtak" na zapovijed uperi svjetlo svojih šest očiju na stup; Aldebaranci razaznaju natpis
DOLNIE WIES
5 km
Daska je bila već napola trula a slova na njoj jedva vidljiva.
-Ostatak prošle civilizacije - pretpostavi PWGDRK. Iz dubine lutke NGTRX upravi EO "telepathikusa" prema dasci. "Putokaz", pročita na EO. On pogleda PWGDRK-a. Neobično...
-Stup je od celulozoidalnog drva nagrizenog od plijesmi vrste "arbaketulio papvraceata garg" - reče PWGDRK poslije kratke analize.
- To ukazuje na civilizaciju iz pretkamenog doba! Osvijetle donji dio stupa. Dolje, u blatu, opaze komadić" tankog celulozoidalnog materijala na kojem su bila otisnuta neka slova. Vidjelo se samo nekoliko redova:
Iznad našega gra ...
u jutro sat...
u sedam i...
"Telepathi'kus" prevede, a oni se začuđeno pogledaju.
-Ploča pokazuje u pravcu neba - reče NGTRX - Hm, to bi moglo odgovarati.
-Da, taj DOLNIE WIES zacijelo je naziv njihovog trajnog satelita.
-Besmislica. Kako bi oni mogli imati satelit kad ni komad daske ne mogu izrezati ravno? - zapita NGTRX iz unutrašnjosti umjetnog dvonošca.
Neko vrijeme prepirali su se oko toga. Zatim osvijetle stup s druge strane i otkriju nejasan, ukoso urezan natpis:
Marija je divna i...
- Ovo je bez sumnje šifrom iskazan podatak o eliptičnoj putanji njihovog satelita - reče PWGDRK.
Upravo je nastavak natpisa premazao posebnom pastom u želji da ga učini vidljivim kadli "teremtak" iz mraka ispusti slabi opominjući ultra-cijuk.
- Pažnja! U zaklon! - javi NGTBX. Oni isključe "teremtak". S njim i "aldolichom" PWGDRK se skloni uz rub blatnog puta; NGTRX također stane u stranu da ne bude odviše uočljiv.
Trenuci napetog iščekivanja.
Netko se približava. U prvi tren činilo se da je to razuman dvonožac jer se kretao uspravno. Neobično dvonožno biće razaznavalo se sve jasnije, ali nije hodalo ravno nego po nekoj složenoj iskrivljenoj putanji od jednog ruba ljepljivog puta do drugog. PWGDRK odmah počne bilježiti krivulju, ali shvati da je odviše komplicirana. Iznenada stvorenje posrnu. Začu se mukli udarac a onda frktanje. Neko vrijeme prilika je puzala - bez sumnje: puzala je! - na sve četiri, a potom se pokazala u svojoj veličini. Mrmljajući i dalje se kretala po sinusoidalnoj putanji i prilazila sve bliže. Povremeno je, dapače, snažno dahtala ili zavijala.
- Bilježi! Bilježi i prevodi! Što čekaš? - ljutito NGTKK zaciči na "telepathikusa". Napeto je osluškivao zvukove bića što im je prilazilo.
- U ha ha! U ha ha!'amo štap! U ha ha! - čulo se iz mraka. Stražnji EO "telepathikusa" nervozno je podrhtavao, ali i dalje nije pokazivao ništa.
- Zašto toliko krivuda? Da li je daljinski upravljen? - zapita PWGDRK nagnuvši se iznad "aldolicha" na rubu puta.
Biće je sada bilo tik pred njima. Prošlo je već pored natkrivljenog stupa kad sa strane iznenada iskoči NGTRX, priđe"telepathikusu" i uključi ga.
-Dobar večer! - umiljato reče "telepathikus" jezikom dvonošca pri čemu je sjajno modulirao glas, a NGTRX je oprugama uobličio masku i ljubazan osmijeh. To se također ubrajalo u đavolski plan Aldebaranaca; bili su vrlo iskusni u porobljavanju planeta.
-Štooo? E - hik! - odgovori stvorenje njišući se na mjestu. Njegove oči polako su se približavale licu umjetnog dvonošca. NGTRX ni ne trepne.
"Visoki stupanj inteligencije, sad ćemo uspostaviti vezu!", Pomisli PWGDRK koji se skrivao na rubu puta i uz bok stiskao m "aldolicho". NGTRX prekopča "telepathikus" na odjel za prevođenje i u svom skrovištu počne razabirati upute za uspostavljanje prvoga taktičkog dodira.
Klimava prilika posve se primakla umjetnom dvonošcu, a iz njenoga komunikativnog otvora začu se:
- Frrranek! Da ti...!
NGTRX se prestraši: zar je u stadiju agresije? Zešto: Zdvojno pritisne na žlijezdu "interglokokoma" na "telepathikusu" i zapita što je rekao došljak.
"Ništa", oklijevajući signalizira "telepathikus".
- Kako ništa?! Ta čuo sam ga! - zaciči NGTRX pomoći ultrazvuka.
Istog trenutka stanovnik planete s obje ruke dohvati nakrivljen putokaz, iščupa ga iz tla i udari njime umjetnog dvonošca po glavi. Plastična folija pukne pod snažnim udarcem, a lutka se sruši u crno blato zajedno s NGTRX-om koji izbezumljen i ne začuje prodorni urlik kojim je neprijatelj objavio svoju pobjedu. "Telepathikus", kojeg je udarac samo okrznuo, odleti daleko uvis, ali se na sreću pri padu dočeka na svoja četiri nogara; padne tik pred PWGDRK-a koji se ukočio od iznenađenja.
- On napada! - zastenja PWGDRK i posljednjom snagom pokuša naciljati iz "aldolicha".
Hvataljke su mu drhtale dok je pritiskao okidač - bezbroj zujećih strelica poleti u noć da posiju smrt i pustoš. Iznenada začuje kako se žešće zujeći vraćaju i nastoje ući u otvor na "aldolichu".
Svojim osjetilima za miris ispitujući uvuče zrak i strese se od straha. Shvatio je: stvorenje se okružilo neprobojnii oklopom etilnoga vodikovog oksida! Bio je bespomoćan.
Ticalima koja su gotovo otkazivala poslušnost ponovno pokuša zapucati iz "aldolicha". No, strelice su zujale u svom spremištu, ali nijedna se nije usudila ni samo vrh pomoliti napolje. Osjećao je, čuo je da se biće uputilo prema njenu. Strašan fijuk ponovno propara zrak, tlo zadrhti a "teremtak" se zabije u blato. PWGDRK svojim hvataljkama zgrabi "telepathikusa" i skoči u gustiš.
- Pasji sinovi! - zagrmi za njim. Zrak prezasićen nagrizajućim otrovom, koji je strašno biće neprestano ispuštalo iz svoga komunikativnog otvora, PWGDRK-u oduzme dah.
Krajnjim naporom on preskoči jarak, stisne se iza grma i oslušne. Nije bio osobito hrabar, ali nikada nije zaboravljao svoje dužnosti. Neizmjerna radoznalost znanstvenika bila je njegova propast. Upravo je na ekranskom otvoru "telepathikusa" pročitao prvu prevedenu rečenicu strašnog bića i objašnjenje: "Dvonožni sisavac muškog spola zahvaćen vjerskim obredom..." kad li ga pogodi strašan udarac u glavu i svemu bijaše kraj.
Oko podneva orači iz Dolnie Wiesi našli su u jarku na rubu šume Franeka Jolasa - mrtvog pijanog. Kad je došao sebi, objasnio je da se prethodnog dana posvadio s Franekom Pajdrakom, rukovodiocem strojarnice u kojoj je radio, da je osim toga "vodio bitku" i s nekim "ljigavim momcima", taj tren iz šume je dojurio Jozek Guskowiak vičući da na križanju leže neke čudne premlaćene prilike.
Uistinu, na križanju nađoše dvije nemani - jednu iza jarka a drugu ispred rupe u koju je bio utaknut stup putokaza; pored njih ležala je i velika lutka razbijene glave. Nekoliko metara dalje, u žbunju su ubrzo našli i raketu.
Bez mnogo rasprava seljaci se dadoše na posao. Ubrzo se astronauta nije mogao naći ni najmanji trag. Oplatom rakete Jolas je pokrio krov svog svinjca koji je odavno vapio popravkom; od kože "aldolicha" načinjeno je osamnaest pari cipela; "telepathikus", univerzalni "interplanetarni komunikator", poslužio je kao hrana za perad, jednako kao i ostaci "teremtaka". Jedino se ostatke dvojice Aldebaranaca nisu usudili baciti nijednoj životinji - plašeći se da se ne razboli. Oni su zbog toga privezani za kamenje i bačeni u močvaru.
Najdulje su stanovnici Doline Wiesi razmišljali o tome što da urade s "ultrapenetronskim" motorom astromata. Napokon se Jedrek Barciok, koji je upravo pošao u kosidbu, dosjetio da bi se ta posebna iznadprostorna oprema mogla iskoristiti za pečenje osobito dobre rakije. Anka, Jozekova sestra, spretno je zalijepila razbijenu glavu lutke i odnijela je u staretinarnicu u obližnjem gradiću. Tražila je za nju 3000 zlota, ali je poslovođi to bila previsoka cijena pogotovo zato što se pukotina na glavi nije mogla sakriti.
Tako je jedino što je uspjelo otkriti budno oko reportera lista "Echo" - kad je još istog poslijepodneva redakcijskim kolima dojurio da načini reportažu - bilo novo, više nego solidno odijelo umjetnog dvonošca koje sada nosi Jolas. Novinar je, dapače, opipao tkaninu diveći se njenoj izuzeti kvaliteti.
- Poslao mi ga je brat iz Amerike - odgovorio je Jolas kad ga je novinar zapitao odakle mu odijelo.
Zbog svega je reporter u svom članku iste večeri opširnije opisao samo uspješno odvijanje otkupa u selu Dolnie Wies. Dakako - nijednom riječju nije spomenuo neuspjelu invaziju Aldebaranaca na Zemlju.

Kraj
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 16:17:15
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.075 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.