Pripadnici EUFOR-a su samoinicijativno i bez ikakvog naloga nadležnih institucija BiH napali i postreljali porodicu Abazović, pri čemu su ubili Radu Abazović i teško ranili njenog sina Draguljuba i muža Dragomira . Po svemu sudeći, pripadnici EUFOR-a pokušali su, nakon učinjenog zločina, inscenirati napad na sebe, podmećući već mrtvoj Radi Abazović automatsku pušku, a može se verovati i da su oni pucali u glavu njenog muža Dragomira i nakon toga optužili ga da je to sam učinio. Najužasnije od svega jeste da vojnici EUFOR-a ni na koji način nisu hteli pomoći teško ranjenima, a Dragomira Abazovića su svezali, iako je tog trenutka imao metak u glavi, i tako svezanog držali do dolaska pripadnika MUP-a RS.



Na ovakve zaključke navodi niz dokumenata nadležnih institucija BiH, koji se nalaze u posedu našeg lista i koji svedoče o zločinačkom i neljudskom ponašanju pripadnika EUFOR-a koji su učestvovali u napadu kod Rogatice, na Tucindan, 05.01. ove godine. Krenimo redom.

Pribavljanje naloga nakon učinjenog zločina

Nakon što su bezdušno postreljali Abazoviće, pripadnici EUFOR-a pokušali su da prikriju ovo nedelo i da pribave sve potrebne naloge koji bi opravdali njihov zločin. Svedoči to i dopis koji je Sredoje Nović , direktor Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), uputio Bariši Čolaku , ministru bezbednosti, 08.02. 2006. godine.

"Dana 05.01.2006. godine u 09,30 sati oficir za vezu EUPM-a sa Regionalnom kancelarijom u Sarajevu gosp. Demetrijo Condelo je zatražio hitan sastanak sa načelnikom i zamjenikom načelnika Regionalne kancelarije u Sarajevu gosp. Gogić Jasminom i gosp Bašić Ristom. Na ovom sastanku gosp. Demetrio je putem prevodioca saopštio rukovodećim policijskim službenicima Regionalne kancelarije u Sarajevu da je prethodnu noć 04./05.01.2006. godine EUFOR zaprimio prijavu da se na području Rogatice u svojoj porodičnoj kući nalazi Dragomir Abazović, lice za kojim je raspisana potraga, zbog izvršenja krivičnih djela ratnog zločina. Tom prilikom gosp. Demetrio je prezentirao i kopiju izvoda iz kataloga lica osumnjičenih za ratne zločine za kojima je raspisana potraga sa osnovnim podacima za Dragomira Abazovića. Isto tako, saopštio je da policijske službenike ove Agencije očekuje posao na pribavljanju potrebnih dokumenata od nadležnih pravosudnih organa (nalog za raspisivanje potrage, nalog za lišenje slobode lica, rješenje o pritvoru lica).

Iako je tom prilikom pitan za hitnost postupanja u vezi sa pribavljanjem navedene dokumentacije, gosp. Demetrio je saopštio da nema nikakvih informacija o hitnosti postupanja, te je postavio pitanje načina informisanja nadležnih u Agenciji. Povodom navedenog, načelnik Regionalne kancelarije u Sarajevu je odmah dogovorio sastanak sa načelnikom Centra za istraživanje ratnih zločina u sjedištu Agencije u 11,00 sati. Kada je radni sastanak u Regionalnom uredu u Sarajevu završen, gosp. Demetrio je otišao u svoju kancelariju i ubrzo se vratio, te upoznao načelnika Regionalne kancelarije u Sarajevu da je slučaj vrlo hitan i da se od njega traži iz vrha EUPM da se što prije pribavi već spomenuta dokumentacija od nadležnih pravosudnih organa.

Tom prilikom gosp. Demetrio je upoznao načelnika i zamjenika načelnika u Regionalnoj kancelariji u Sarajevu da je u akciji koju je izveo EUFOR u Rogatici povodom hapšenja Dragomira Abazovića došlo do pucnjave, te da ima povrijeđenih lica", kaže se u izveštaju direktora SIPA i naglašava da ova agencija nije učestvovala u planiranju "i preduzimanju mjera i aktivnosti lišenja slobode Abazović Dragomira".

Dokumenti potvrđuju da ni MUP RS, ali ni MUP Federacije BiH i Kantona Sarajevo, takođe, ni na koji način nisu učestvovali u pokušaju hapšenja Dragomira Abazovića.

Napad na Abazoviće

MUP RS, odnosno Policijska stanica u Rogatici, obaveštena je od građana da se oko 10 časova ujutro, 05.01. o. g., "u rejonu sela Pašić Kula čuju pucnji iz vatrenog oružja". Nakon prijave, policajci su krenuli na teren gde su, na oko 200 metara od kuće Abazovića, "zatekli dva vozila EUFOR-a, pored kojih se nalazilo nekoliko lica odjevenih u civilnu odjeću sa crnim prslucima sa natpisom IPU-u. Isti su u rukama držali vatreno oružje – pištolje".

"Nakon dolaska policije, istim je prišlo lice koje se predstavilo kao komandant jedinice IPU, poručnik Frančesko Kapone i tom prilikom je saopštio, da je njegova jedinica došla u navedeno mjesto da uhapsi ratnog zločinca, te da je po dolasku do kuće Abazović Dragomira došlo do oružanog otpora od strane supruge i maloljetnog muškog lica, a da je osumnjičeni pobjegao od kuće livadom u pravcu obližnje šume, noseći pištolj u ruci. Za Abazovićem je u potragu krenuo dio pripadnika njegove jedinice, te kada je osumnjičeni nakon kraćeg bježanja primijetio da je opkoljen od strane pripadnika IPU-a, iz pištolja koji je nosio sa sobom pucao sebi u predjelu glave. Potom je isti dalje saopštio da se u kući osumnjičenog još uvijek nalazi njegova supruga i postoji mogućnost da će pucati na pripadnike IPU-a i radnike policije.

Dvadeset minuta nakon razgovora sa komandantom IPU-a i njegovog odobrenja radnici PS Rogatica uputili su se prema kući Abazović Dragomira, zajedno sa Abazović Goranom, sinom Dragomira, koji je u međuvremenu došao. Na makadamskom putu neposredno pored kuće Abazović Dragomira, zatečeno je pet terenskih vozila, pored kojih se nalazilo oko 10 lica odjevenih u civilnu odjeću i prsluke sa natpisom IPU, koji su u rukama držali vatreno oružje, puške i pištolje usmjerene prema kući Abazovića. Nakon toga, radnici PS Rogatica ušli su u dvorište kuće Abazovića i na 10 metara od kuće u dvorištu primijetili su žensku osobu, koja je ležala na zemlji, pored koje se nalazila automatska puška. Radnici policije su prišli ženskoj osobi i tada je istu identifikovao Abazović Goran i saopštio policiji da se radi o njegovoj majci, Abazović Radi. Abazović Rada je davala znake života, te je policija istu podigla sa zemlje i ponijela prema vozilu. Tada je stiglo sanitetsko vozilo Doma zdravlja Rogatica i medicinsko osoblje, koje je preuzelo povrijeđenu Abazović Radu, te je prevezlo do DZ Rogatica. Nakon toga, jedan od pripadnika IPU prišao je komandiru PS Rogatica, Kušić Igoru i dao mu pištolj kalibra 6,35 mm i rekao mu da je to pištolj Abazović Dragomira, kojim je pucao u glavu. U međuvremenu pripadnici IPU doveli su Abazović Dragomira, kojem su ruke bile vezane plastičnom trakom na leđima i isti je imao vidne povrede i krvarenje na glavi. Tada su pripadnici IPU saopštili komandiru PS Rogatica, Kušić Igoru i pomoćniku Mikrović Milosavu, da im predaju ratnog zločinca na dalju nadležnost. Radnici policije vidjevši Abazovića i ozbiljnost njegovih povreda, odmah su istog preuzeli od pripadnika IPU i patrolnim vozilom prevezli do DZ u Rogatici, uz prisustvo njegovog sina Gorana, odakle je uz policijsku pratnju vozilom hitne pomoći prebačen u Klinički centar Foča", navodi se u Informaciji-dopisu koju je Dragomir Andan, direktor policije MUP-a RS, uputio Čolaku 24.02.2006. godine.

Iz ove informacije je jasno da vojnici EUFOR-a ni na koji način nisu hteli da pomognu ranjenim i da su, praktično, stajali na metar-dva od njih, gledajući ih kako krvare.

Forenzički nalazi

Nalazi veštaka u potpunosti demantuju tvrdnje poručnika Kaponea da su Rada i Dragoljub pucali na njih i izazivaju otvorenu sumnju da su vojnici EUFOR-a nakon učinjenog zločina podmetnuli oružje onima u koje su pucali bez ikakvog razloga.

"Postupajući po zahtjevima, Kriminalističko-tehnički centar MUP-a RS je izvršio potrebna vještačenja dostavljenog materijala i tom prilikom utvrđeno je slledeće:

1. Na samoljepljivim folijama uzetim sa ruku Abazović Rade utvrđeno je prisustvo čestica koje mogu da potiču od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka i to: tri (3) čestice na desnom dlanu i jedna (1) čestica na desnoj nadlanici.

2. Na samoljepljivim folijama uzetim sa ruku Abazović Dragoljuba nije utvrđeno prisustvo čestica koje bi mogle da potiču od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka.

3. Na odjeći Abazović Rade, Abazović Dragoljuba i Abazović Dragomira nije utvrđeno prisustvo čestica koje bi mogle da potiču od od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka. Na osnovu toga, konstatovano je da je udaljenost pucanja u odjevne predmete Abazović Rade i Abazović Dragoljuba preko 150 cm, ako je pucanje izvršeno iz dugog oružja, preko 100 cm ako je pucanje izvršeno iz revolvera ili preko 80 cm ako je pucanje izvršeno iz pištolja", nalazi su veštaka koji nedvosmisleno ukazuju da Rada i Dragoljub ni na koji način nisu pružali otpor, ali i govore da se na njih pucalo iz neposredne blizine.

Posebna priča je tvrdnja poručnika Kaponea da je Dragomir "sam sebi pucao u glavu". Iako su veštaci utvrdili da "sporno zrno izvađeno iz glave Abazović Dragomira, prilikom operacije, potiče od metka kalibra 6,35 x 16 mm, ispaljenog iz pištolja marke 'Browning-patent', model 1906, kalibra 6,35 mm, fabričkog broja 1050412", za koji se tvrdi da je njegov pištolj, pitanje je zbog čega je italijanski oficir uzimao to oružje u svoje ruke i lično ga predao policajcima?! Nije valjda da ti "dobro obučeni" oficiri ne znaju da je takav čin svesno uništavanje dokaza?!

Nakon svega jasno je da su vojnici EUFOR-a počinili neviđen zločin pucajući u Abazoviće, a nakon toga počinili i drugi pokušavajući da prikriju učinjeno zlodelo. Treći zločin je činjenica da niko od onih koji su direktno umešani u nedelo do sada nije odgovarao. Svi ovi dokazi još jednom potvrđuju da general Đan Marko Kjarini , koji je slavodobitno nakon počinjenog zločina uzviknuo "Niko neće pucati u moje vojnike", mora da snosi sve posledice ovog zločinačkog akta i da ga italijanske vlasti moraju procesuirati i primereno kazniti. Svako drugo razrešenje ovog tragičnog čina je zločin samo po sebi.

Patriot

..................................

(EUFOR; BBC)

Italian Major General Gian Marco Chiarini took over command of the EUFOR forces in Bosnia and Herzegovina (BiH) on 6 December 2005, from British Major General David Leakey at a ceremony that also marked the first year that the 6,5000-strong EUFOR has been in the country.

He is the second EUFOR commander since NATO handed over its peacekeeping duties in BiH to the EU in December 2004. The handover ceremony -- held at Camp Butmir in Sarajevo -- was attended by EU security chief Javier Solana, the chairman of BiH's tripartite presidency Ivo Miro Jovic, presidency member Borislav Paravac, and other officials.

Chiarini was born in 1952, in Ferrara. He attended the 153rd Military Academy Course from 1971-1973, where he was commissioned as a 2nd Lieutenant. He attended the Military School of Application and Specialization in Turin. In 1975, he was assigned to the Tank Corps.

From 1975-1982, he served as Armoured Platoon and Company commander and Service Support Company commander of the 1st Tank Battalion "CRACCO" in Bellinzago Novarese.

In 1991, Chiarini assumed command of the 1st Tank Battalion CRACCO. He was commanding officer of the 32nd Tank Regiment in Tauriano, from 1998 to 1999. From 1985 to 1986, he attended the 110th General Staff Course and from 1988 to 1989 the 110th Advanced General Staff Course, both at the Italian Army War College.

In 1999, he was appointed as Joint Operations Branch Chief in NATO HQ AFSOUTH, Naples. Chiarini served as the KFOR executive assistant, in Pristina, Kosovo, from 2000 to 2001.

On 1 January 2001, he was promoted to the rank of brigadier general. In May, he was appointed as Rapid Reaction Corps Chief of Staff in Solbiate Olona (VA). He maintained this appointment until the FOC of the Corps was declared by NATO. From 1 March to 1 September 2003, he was the commander of Multinational Brigade SE (Salamander) in BiH.

On 1 January 2005, he was promoted to the rank of major general and served in the Italian Army General Staff in Rome, as the department deputy chief for operations and training.

Chiarini is married and has one son.

italijani=gurbeti.

Зликовци!

Ј..о им пас матер! 

Evo samo da podsjetim da je godišnjica napada na nesrećnu porodicu Abazović, a istraga i dalje tapka u mjestu! Sramota!!!!

sve se vraca sve se placa.....

Ko laže – ubija

Umjesto da preduzmu sve što je u njihovoj moći i da ispitaju okolnosti pod kojima se tragedija desila i vinovnike zasluženo kazne, ovdje prisutne međunarodne organizacije oštro su osudile reakcije zvaničnika RS koji su osudili ovakvo ponašanje Eufora i zatražili opsežnu istragu! Sila je sila!

Tako se iz reakcije OHR-a na izjavu ministra unutrašnjih poslova RS Darka Matijaševića , koji je zatražio rasvjetljavanje tragičnog događaja, prije može zaključiti da je za tragediju kriva Policija RS iako u akciji nije učestvovala niti je o njoj bila obaviještena

piše: Miljan Kovač

I dvije nedjelje nakon što su u akciji vojnika Eufora u okolini Rogatice teško ranjeni Dragomir Abazović , njegov maloljetni sin Dragoljub i supruga Rada, koja je ubrzo podlegla ranama, veo čudnih i često bestidnih konstrukcija još sakriva pravu istinu o ovoj tragediji.

Ni nakon još jednog nepotrebnog prolijevanja krvi u njihovoj režiji, ovdje deset godina prisutne međunarodne vojne snage ne prestaju se ponašati sa pozicija sile "kojoj je sve dozvoljeno", potpuno ignorišući pravni poredak, kršeći ljudska prava i gazeći sve moralne norme.

Ako je neko i pomislio da je nakon krvavog dana na Palama prije par godina kada su Sforovci brutalno napali i na smrt pretukli svešteničku porodicu Starovlah prošlo vrijeme ovakvog pljuvanja u lice demokratiji i pravu čovjeka, grdno se razočarao nakon još jedne tragedije u Rogatici i smrti koju su posijali vojnici Eufora, navodno zaduženi da ovdje čuvaju mir i be zbjed nost. Na Tucindan uoči Badnjaka, italijanski karabinijeri (bar takve su oznake nosili) iz sastava Eufora izvršili su oružani napad na porodicu Abazović u jednom rogatičkom selu u vrijeme dok su se Dragomir, njegova sada pokojna supruga Rada i maloljetni sin Dragoljub pripremali za proslavu Božića. Činjenica da je u ovoj akciji, i to od strane snaga koje ovdje navodno čuvaju mir, ubijena jedna žena, a teško ranjeni njen muž i dijete, nije očito spriječila predstavnike Eufora, ali ni neke druge odgovorne, da se besramno bace na ispredanje fantastičnih priča kojima se pokušavaju opravdati vinovnici ovog krvavog događaja. Oni koji sramnim opravdanjima pokušavaju oprati krvave ruke sada pokušavaju skrenuti tok priče na pitanje da li je Abazovića Eufor trebalo da hapsi ili ne, baš kao da je bilo kakav odgovor na ovo pitanje opravdanje za brutalno ubistvo.

Sila

Italijanski karabinijeri iz sastava Eufora na Tucindan, 5. januara navodno su krenuli da uhapse (ili, kako su poslije tvrdili, lociraju) Dragomira Abazovića zbog sumnje da je odgovoran za ratne zločine.

Krvavi ishod ove akcije javnosti je već poznat, a okolnosti pod kojima se sve odigralo nevješto je najprije pokušao objasniti portparol Eufora Džem Tomas .

"Kada je primijetio vojnike Eufora, Abazović je pokušao pobjeći preko polja. U isto vrijeme iz kuće je izašla žena i otvorila vatru na komandanta akcije i njegovog prevodioca. Pucala je u kratkim rafalima iz kalašnjikova. Uskoro joj se pridružio i dječak, koji je pucao kada bi žena otišla po još municije. U međuvremenu su drugi vojnici otišli za Abazovićem, a žena je naizmjenično pucala na te vojnike i komandira akcije, koji se sakrio iza zaklona", rekao je Tomas, očito inspirisan američkim filmskim promašajima. Prijatelj porodice Abazović Milkan Cvijetić, koji se zatekao na licu mjesta i sve svojim očima vidio, ovakvu priču euforičnog portparola okarakterisao je kao notornu laž. Cvijetić je ispred njihove kuće Abazovićima pomagao u pripremi pečenice za Božić. Kada su do kuće stigli karabinijeri u “džipovima”, Dragomir se, kako priča Cvijetić, zaista dao u bjekstvo. Istina, dječak je iz kuće istrčao sa puškom, ali je nije upotrijebio jer mu je upravo Cvijetić oduzeo. "Hrabri" karabinijeri su, međutim, bili ti koji su otvorili vatru.

Njihove tvrdnje da je Dragomir sam sebe ranio Cvijetić takođe odbacuje kao nevjerovatne. Istina je da je on kod sebe imao pištolj, koji mu je i pronađen u džepu. Ali da čovjek sam sebi trčeći puca u glavu, a zatim pištolj vrati u džep, nije viđeno ni u filmovima koje "vješti" Euforov portparol preferira. Uostalom, bilo kako bilo, nije teško utvrditi iz kojeg oružja je Dragomir Abazović ranjen. Osim ako „ sila” ne odluči drugačije.

Sreća u nesreći je to što je Cvijetić uspio ranjenog dječaka prevesti do bolnice i tako mu spasiti život. Njegova majka nije bila te sreće. Iskrvarila je pred očima "hrabrih" vojnika Eufora. Očito – sila Boga ne moli, pa može i da laže!

Zakon ili topuz

Umjesto da preduzmu sve što je u njihovoj moći i da ispitaju okolnosti pod kojima se tragedija desila i vinovnike zasluženo kazne, ovdje prisutne međunarodne organizacije su oštro osudile reakcije zvaničnika RS koji su osudili ovakvo ponašanje Eufora i zatražili opsežnu istragu! Sila je sila!

Tako se iz reakcije OHR-a na izjavu ministra unutrašnjih poslova RS Darka Matijaševića , koji je zatražio rasvjetljavanje tragičnog događaja, prije može zaključiti da je za tragediju kriva Policija RS iako u akciji nije učestvovala niti je o njoj bila obaviještena.

"Pravo pitanje koje gospodin Matijašević treba postaviti jeste kako je bilo moguće da se Abazović slobodno kreće po Rogatici, uprkos činjenici da je Sud BiH odobrio njegovo hapšenje još 2002. godine, po optužbi za ratne zločine", kažu u OHR-u.

Po ovoj logici Eufor ima pravo da ubije nekoga ne štedeći ni njegovu porodicu zato što smatra da ga je policija imala uhapsiti a to nije učinila. Pa trebalo je o ovom "pravilu" javnost ranije obavijestiti, kao i o nekim drugim "pravilima" koja možda postoje a za njih se ne zna!

Iz OHR-a su saopštili i da se Abazovićevo ime nalazi na spisku 114 lica za koja se vjeruje da su nastanjena u RS i za koja postoje sudski nalozi izdati od strane Kantonalnog suda u Sarajevu, po optužbama za ratne zločine!

Portparol Eufora je takođe rekao da je akcija izvedena po nalogu "Suda u Sarajevu"! Portparol Kantonalnog tužilaštva Oleg Čavka ovakve tvrdnje je demantovao. Prema njegovim riječima, istina je da je Kantonalni sud u Sarajevu prije pet godina osumnjičenom Dragomiru Abazoviću odredio jednomjesečni pritvor. Za Abazovićem je, kako je novinarima rekao Čavka, 1999. godine bila raspisana i potjernica. Međutim, predmet je proslijeđen Tužilaštvu BiH. U Sudu BiH u Sarajevu ovaj predmet je zaveden u avgustu prošle godine. "Predmet ‘Abazović' nije više u ingerenciji ovog Tužilaštva", izričit je Čavka.

Logično – onaj u čijoj nadležnosti nije predmet nije mogao izdati ni nalog za hapšenje niti je to učinio.

Nalog za hapšenje Abazovića, Eufor nije dobio ni od Suda BiH, što je i u ovom sudu potvrđeno.

Očito je da akciju u Rogatici Eufor nije izveo bez naloga bilo kojeg pravosudnog organa, već na osnovu pomenutog spiska, koji, eto, više nije ni validan s obzirom na to da su neki predmeti sa Kantonalnog suda prebačeni na Sud BiH!

Uostalom, zašto bi bilo koji pravosudni organ u BiH nalog za hapšenje izdao međunarodnim snagama, a da uz to o tome čak i ne obavijesti nijednu policijsku agenciju u BiH.

Nova pravila

Nadležni da izvrše neko eventualno hapšenje na teritoriji na kojoj je unesrećena porodica Dragomira Abazovića jesu Policija RS ili SIPA. Iz ovih agencija su odlučno demantovali da su imali bilo kakve veze sa pomenutom akcijom.

Postojeće policijske strukture BiH uspostavljene su (i još se reformišu) pod budnim patronatom međunarodne zajednice (bar onog ovdje prisutnog dijela). Policija RS je do sada izvršila više hapšenja osumnjičenih za ratne zločine i po nalogu državnih pa i kantonalnih tužilaštava iz drugog entiteta. Takav rad policije kao i uopšte njen odnos prema ratnim zločinima poodavno nailazi na pohvale i odobravanje od strane relevantnih međunarodnih institucija prisutnih direktno i indirektno u BiH.

Ako su međunarodne snage (Ifor, Sfor, Eufor) u ranijim naročito poslijeratnim, vremenima i imale razloga da hapse lica osumnjičena za ratne zločine zbog pogrešnog odnosa domaćih institucija prema ovom pitanju, takav razlog već odavno ne postoji i valjda to više nikome ne treba dokazivati.

Uostalom, kakvu to uopšte opasnost predstavlja jedan čovjek – u ovom slučaju Dragomir Abazović - pa da na njega i njegovu nedužnu porodicu jedna vojna sila, karabinijeri, izvede čitavu ratnu operaciju. Prije neki dan Policija RS je u sklopu akcije otkrivanja i hapšenja lica sa haških optužnica sprovela opsežnu akciju u rejonu Velikog Žepa. Portparoli Eufora su kao papagaji tada uporno ponavljali kako njihove snage u ovoj akciji učestvuju samo kao posmatrački tim. Tako je stvarno i bilo. Iz toga ispada da je Dragomir Abazović opasniji od najtraženijih bjegunaca kakvi su Ratko Mladić , Radovan Karadžić ili Stojan Župljanin !

Ovakvim ponašanjem Eufora i drugih ekspozitura međunarodne zajednice u BiH, pred javnost je opet postavljeno teško pitanje – kakva je uopšte njihova uloga u ovoj zemlji. Ispada da oni koji neumorno pričaju o potrebama reformi u društvu i posebno jačanja domaćih institucija radi "uspostave pravne države" i demokratskog poretka sami gaze po svojim dogmama derogirajući upravo te institucije i sijući smrt. U kom pravcu u stvari pod njihovim patronatom ova zemlja ide – prema modernoj i stabilnoj evropskoj državi ili prema uspostavljnju vojne diktature latinoameričkog tipa u kojoj vojnici (i to strani) mogu jednostavno doći i ubiti nekoga i njegovu porodicu zato što je osumnjičen za krivično djelo. Bez obzira na to o kakvom je djelu riječ, onaj ko je za njega osumnjičen (pa čak i optužen) nevin je dok se drugačije ne dokaže. Pa čak i da se nečija krivica dokaže, nisu vojne snage koje pucaju po ženama i djeci ni tužioci ni sudije pa ni egzekutori, izvršioci sudskih presuda!

Podjela vlasti na sudsku, zakonodavnu i izvršnu jeste civilizacijska tekovina koja i na ovim našim napaćenim prostorima kao i bilo gdje u savremenom svijetu postoji vijekovima. Po ponašanju ovdje sveprisutne "mirotvoračke" sile izgleda da se pravila mijenjaju!
PATRIOT

Neki kazu da su to bili Slovenci ali u svakom slucaju govna i smradovi sila i samo puka sila i nista vise

Пу гадови!!!