Što je to 'burnout' sindrom i jeste li mu skloni?   
   
Konstantno ste depresivni, iritirani, umorni? Izgubili ste entuzijazam i ljubav prema poslu koji radite? Lako je moguće da ono što vas muči nije više samo običan stres, nego stanje koje su stručnjaci nazvali sindrom burnout...    
   
   
Izmiču li stvari kontroli?   
   
   
U posljednje vrijeme o tom se psihičkom poremećaju govori jako puno, a podjednako ga spominju najnoviji priručnici o samopomoći i korporativni krugovi, zabrinuti za zdravlje i produktivnost svojih timova. Burnout ili 'sindrom izgaranja' označava rastuće nezadovoljstvo vlastitim radnim mjestom i okruženjem, poslovnom ili obiteljskom ulogom ili ozračjem u neposrednoj okolini. Uzrokuje ga dugotrajna izloženost jakim stresovima, najčešće u situaciji velikih očekivanja koja nam nameće posao, drugi ljudi ili mi sami; kada nam nešto iz dana u dan cijedi vrijeme i energiju, kada osjećamo da posao ili drugi ovise o nama, kada sve to dovodi do osjećaja da gubimo kontrolu nad vlastitim životom...

Prema nedavnom istraživanju provedenom u Sjedinjenim Državama, čak 90 posto zaposlenih ljudi pati od ovog sindroma u različitim oblicima i stadijima. Istovremeno, podaci iz Velike Britanije pokazuju drastičan porast uzimanja bolovanja i 'bolesnih dana' koje uzrokuje depresija, stres povezan s poslom i burnout.


   
Nitko ne bi trebao birati između posla i života – ne živimo da bismo radili, nego baš obrnuto      
   
   
   
Burnout nije samo stanje pretjeranog stresa, nego i kompleksna ljudska reakcija na dugotrajnu izloženost stresu.

Znaci su slični kao kod stresa, ali burnout uključuje i emocionalnu iscrpljenost i rastući negativan stav prema radu, pa čak i životu.

Zanimljivo, najskloniji su mu upravo ljudi velikog potencijala, koji se često nađu u procjepu između ambicija i nesigurnosti na poslu.

Također, u najrizičnijoj skupini su profesije povezane s pomaganjem drugima – zdravstveni i socijalni radnici, učitelji, svećenici... Još prije nekoliko desetljeća provođena su istraživanja među njima i tada se prvi put uspostavio termin burnout kao psihički poremećaj koji pogađa profesionalce koji se moraju nositi ne samo sa svojim, nego i tuđim stresom i emocionalnim potrebama.

Međutim, sada znamo da je problem mnogo širi. Teoretičari upozoravaju na velike promjene koje su se proteklih godina dogodile u samoj organizaciji bilo kojeg posla – potpuna kompjutorizacija, 'mobitelizacija' i 'internetizacija' značajno je ubrzala komunikaciju, što znači da se ubrzao i posao: sada je više zadataka moguće obaviti u kraćem vremenskom periodu i na jednostavniji način. Ali tehnološki napredak nije prošao bez žrtve – povećavanjem poslovnih mogućnosti povećavaju se i očekivanja, pa stalna utrka za većom produktivnosti i profitom postaje sve napetija.


   
Burnoutu su najskloniji ambiciozni ljudi s velikim potencijalom, koji si sami postavljaju nerealne ciljeve   

Kada smo okruženi svim tim ekranima, mailovima i aplikacijama, rokovima i odgovornostima, postaje sve teže opustiti se i sve lakše smetnuti s uma da ljudi nisu strojevi, nego emotivna i ponekad iracionalna bića s mnoštvom osobnih i socijalnih potreba. Rijetki od nas mogu trajno funkcionirati u tom žrvnju – razlika je samo u vremenu koje je pojedincu potrebno da 'pukne' i obimu tog 'puknuća'.

Svi se slažu da stres uzrokovan poslom dolazi iz interakcije radnika i uvjeta rada, ali gledišta su podijeljena oko toga jesu li važnije karakteristike pojedinca ili uvjeti rada. Prema jednima, neki se ljudi jednostavno teže od drugih nose s potencijalno stresnim situacijama na poslu. Međutim, dosta novijih istraživanja govori u prilog tome da bi se veća pažnja trebala posvetiti upravo uvjetima rada koji su stresni za većinu ljudi. Među njima su:

- organizacija zadataka – zatrpanost poslom, premalo vremena za odmor, predugo radno vrijeme i rad u smjenama, rutinski, mehanički zadaci koji iziskuju vrlo malo kreativnosti i daju malo mogućnosti za kontrolu vlastitog rada
- stil menadžmenta – nedostatak sudjelovanja u donošenju odluka, slaba komunikacija unutar tvrtke
- međuljudski odnosi – nedostatak bliskosti među radnicima, uzajamne pomoći i podrške
- nesigurnost radnog mjesta – stalan strah od otpuštanja, nemogućnost napredovanja u osobnom, stručnom ili karijernom smislu, česte promjene u organizaciji posla
- radna okolina – uredi u kojima se ljudi ne osjećaju ugodno, bilo zbog njihovog izgleda, veličine, pretrpanosti, buke, zagađenja ili ergonomskih problema


   
U modernom radnom okruženju postaje sve teže opustiti se   

Kako je burnout psihički, ali i fizički poremećaj, važno je na vrijeme prepoznati njegovo nastajanje prije nego zaprijeti zdravlju i svakodnevnim društvenim ulogama koje se ne tiču posla. Nitko ne bi trebao birati između posla i života – naposljetku, ne živimo da bismo radili, nego baš obrnuto. Razmislite o tome koliko posao koji radite utječe na vaš cjelokupan život, ne dopustite da vam najbolje godine života prolaze u konstantnoj utrci za nečime...

Više o sindromu burnout, njegovim simptomima i prevenciji možete saznati [ovdje.
   
    
    
Aleksandar Holiga
ponedjeljak, 02.05.2005.