Todor Živkov

Todor Hristov Živkov (7. rujna 1911. -5. kolovoza 1998.), pokojni komunistički vođa Bugarske od 4. ožujka 1954. do 10. studenog 1989. godine. Rodio se u malom selu Pravets, kao sin siromašnih seljaka. U mladosti se preselio u Sofiju gdje traži zaposlenje. Priključio se omladinskom krilu tada ilegalne Komunističke partije Bugarske. Tijekom Drugog svjetskog rata, bori se protiv nacističkih okupatora. Nakon rata postaje zapovjednik Narodne paravojske te u Sofiji uhićuje tisuće ljudi koji postaju politički zatvorenici. Uz pomoć SSSR-a, 1951. popeo se u Politbiro, a kasnije i na mjesto sekretara KPB-a. Time je de facto postao šef države jer komunističke tvorevine ne poznaju položaje predsjednika i premijera. Svoju djecu je gurao na važne političke funkcije, te mu je kćer postala ministrica kulture uvevši nove ideje koje stara garda nije prihvatila. Zet mu je postao predsjednik Bugarskog olimpijskog odbora. Razvijao je industriju, provodio politiku kolektivnih farmi, a proizvodila su se i računala. Tijekom '70-ih sagrađena je i jedina bugarska nuklearka, a lansirali su i prvog astronauta. Nije provodio čistke na Staljinov način, ali njegov režim nije bio milosrdan, već korumpiran i zločinački. Georgi Markov, bugarski disident, ubijen 11. rujna 1978. u Londonu bugarskim kišobranom, rekao je :"Živkov je predaniji Sovjetskom savezu nego sami sovjetski vođe". Pokušao je provesti neku vrstu glasnosti i perestrojke, ali mu nije uspjelo. 1989. nastao je veliki egzodus Turaka iz Bugarske u Tursku, jer je Živkov došao na ideju na imena etničkih Turaka u Bugarskoj bugarizira. U studenom 1989. sišao je s vlasti, kao komunistički vođa s najdužim stažom među narodima Sovjetskog bloka. Protiv njega je bio pokrenut neuspjeli puč 1965. godine, kojeg su osmislili disidentski vojni časnici i članovi Partije. Vodio je i bugarske snage u invaziju na Čehoslovačku. Uhićen je u siječnju 1990. godine i osuđen na zatvorsku kaznu koju je služio u kućnom pritvoru. Vrhovni sud oslobodio ga je 1996. godine. Umro je od upale pluća u Sofiji. Iako mu nije dan državni pogreb, ipak je na njemu bilo mnogo ljudi.

Izvor: Wikipedia