Trebalo bi verovatno najpre definisati sta podrazumevam pod pojmom "dobar". Hajde, recimo, neka to bude suprotnost nanosenju patnje drugome i destruktivnosti uopste (mozda ce neko to bolje definisati)
Prica je sledeca:
Rode se dva potpuno razlicita coveka.
Jedan sa genetskom predispozicijom da bude dobar, i isti biva odgajan, recimo, u manastiru, i hajde da kazemo vaspitavan u duhu nenasilja.
Drugi sa genetskom predispozicijom da bude serijski ubica; recimo da odrasta u porodici gde je majka depresivna, a otac alkoholicar, itd. its. Zamislite najgore moguce uslove za jedno dete.
Desi se, medjutim, nesto (bilo sta; ako neko zeli mozemo razglabati o tome sta bi to moglo da se desi) i ovaj drugi kao odrastao covek shvati da je nacin zivota jednog ubice (lopova, sadiste, itd) nesto sto se nekako ne uklapa bas najbolje u njegovu predstavu o svetu kakav bi trebalo da bude.
Te tako odluci da bude dobar.
Koji je od njih dvojice zaista dobar:
Onaj koji je po prirodi nesposoban da ucini bilo sta lose
Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati! Preporuke za clanove:Procitajte najcesce postavljana pitanja!
U prvom slucaju covek je dobar sam po sebi jer ga je priroda takvim ucinila zar ne? Znaci on ni da hoce ne moze, ne ne moze vec ne zeli da bude takav jel... a sa druge strane mislim da imamo tipican primer socioloske imaginacije kada covek sam uvidi stari na greskama drugih da se tu radi o necemu losem i da shvati da takav ne treba da bude. Znaci oba slucaja, po meni bar, su dobri ljudi. Prvi kao nekom kome je to priroda samom po sebi nametnula a drugi koji ima svest o poimanju stvari da svet ne treba da bude onakav kakav je njemu priroda sama po sebi nametnula...Mada kada bih mogao da biram nakon duzeg razmisljanja izabrao bi drugi slucaj za primer DOBROG coveka koji je skupiio hrabrosti da se suprostavi svojoj prirodi i iskusenjima koja su mu nametnuta i shvati da svet oko sebe ne mora da se zasniva na ubistvima i zlodelima vec da se moze ziveti u blagostanju... Mozda gresim ali to je moj izbor.
Slazem se sa Killerom, osim u njegovoj odluci da drugi covjek ipak bude vise dobar. To sto se on uspio obraniti od svoje prirode je stvar njegovog karaktera, ali ga ne stavlja iznad ovog prvog. Prvi covjek nije kriv sto nije iz teske situacije izasao cist vec je imao predispozicije da bude dobar. Jednako su dobri, ali se moze samo govoriti o jacini karaktera. A ona je opet kod obojice jaka, jer se i ovaj prvi mogao na svom putu pokolebati!
"Ljubav je mnogo vise od običnih osjećanja, ljubav je pozitivan elektroimpuls. Ne postoji razdaljina koju ljubav ne moze premostiti, ne postoji bolest, koju snažno projektovana ljubav ne moze izlečiti, Ljubav može izvojevati sve pobede. Ona je koncentrisana kinetička energija, najjača sila u Prirodi. I samo kad biste mogli održati ljubav celog života, ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost."
Hmmmm, a sta kazete na ono kad se nesto desi pa kad pomislite ko je to uradio i ladno dolazi komentar "pa ja bih za nju/njega ruku u vatru stavio" znaci da i kod onog "dobrog" iako nije tako odgajan postoje predispozicije za zlocin, takav je covek i dobar i los zavisi koji deo ovlada odprilike kao u crtacima kada se pojave na primer Shilja andjeo i Shilja djavo (naravno u crtacu Shilja andjeo uvek pobedi) i onda se te Shilje kolju dok jedan ne ovlada podpuno. Pa evo vidite i sami zar niste nikada nikome pozeleli lose jeste ali ste se ipak posle toga recimo "osvestili" pokajali ili slicno ali ipak je postojala ona losa strana makar i na kratko, mada na ne srecu mnogi ta losa strana bude i na duze. Znaci ne moze se meriti ko je dobar nego koliko dobra ima u sebi i koliko ono njime vlada. :lilangel: kao ova dvojica na primer
Evo definicija moje mame (jos malo cu i nju uclaniti na forum)
Kaze ad je onaj drugi bolji,a zasto? zato sto kaze da je on svestan svoje prirodne greske i pokusava da se bori protiv toga,onaj prvi je ipak tako odrastao inezna nizasta drugo,pogotovu ako je u manastiru Ovaj drugi ipak zna svoju gresku i bori se protiv toga da bi bio na dobrom putu...
Pnovo kazem: Onaj prvi niije u komi! I on ima svoju svjest! Mozda je imao lakse preduslove da bude dobar, ali je ipak to i njegova svijest! Mogao je i on da se na svom putu promjeni i postane ubica, ali nije! Po meni, jednako su dobri dok god se ponasaju po svojim ubjedjenjima! Drugi je bolji samo ako prvi postupa po navici, a ne po savjesti! Ali to nicim nije receno!
dobar covek: onaj ko nikada nikome nikakvo zlo nije naneo, niti pomislio takvi ljudi ne postoje sto se tice one dvojice, lepo rece vojvoda: pitanje je karaktera a ne dobrote, ni jedan nije ni bolji ni gori