Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Napomena: Govor mržnje, uvrede i svako drugo ponašanje za koje moderatori budu smatrali da narušava ugled i red na forumu - biće sankcionisano.
Idi dole
Stranice:
2 3 ... 8
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Nastanjivanje Srba na podrucju danasnje Hrvatske i prihvatanje katolicanstva  (Pročitano 28456 puta)
18. Maj 2007, 13:40:08
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
„DNEVNIK”, 7. NOVEMBAR
O srpstvu Bunjevaca

Šta kažu izvori

”Dnevnik” je u četvrtak, 7. novembra 2002. godine, objavio tekst o Hrvatima kao nacionalnoj manjini u Vojvodini. U njemu su Bunjevci dovedeni u vezu s Hrvatima i poistovećeni s ovim narodom, no ima mnoštvo izvora koji govore u prilog tome da su Bunjevci - Srbi katoličke vere. Navešću samo neke: Vuk St. Karayić u „Srpskom rječniku” piše da je „Bunjevac u Bačkoj Srbin zakona rimskog”. U Brokhaus enciklopediji, Visbaden, 1973. godine, za Bunjevce se veli da su srpsko pleme u Bačkoj.
Uvaženi srpski istoričar Lazo M. Kostić navodi da je engleski geograf i političar ser Artur Evans držao predavanje o Slovenima Jadrana u Kraljevskom geografskom društvu i, prema francuskom prevodu, tada je rekao da „u Subotici i njenoj okolini ima 70.000 Srba katolika (Bunjevaca), koji su došli tamo iz Hercegovine”. Ser Artur Evans ovo predavanje držao je januara 1916. godine. Kostić navodi i „bačkog Švabu” dr Paula Fleša, koji je napisao i izdao 1953. godine knjigu pod naslovom „Zlatna Bačka” u kojoj kaže da je iz 88 latinskih, nemačkih i austrougarskih monografija i istorijskih dokumenata utvrdio da su se Bunjevci doselili u Bačku 1687. godine kao „katolički Srbi”.
List „Srpski glas”, koji je ugledao svetlost dana 13. (1. septembra) 1894. godine u Zadru, piše o narodnostima u Lici i Krbavi sledeće: „Ima, gospodo, kod nas tri imena narodna, a to Srbi pravoslavne vjere (kako ovi drugi kažu „Rišćani”. Srbi katolički, biva „Bunjevci” i „Kraljci”. A tome kako su ova tri imena narodna „porazmještena” po pojedinim mestima pod brojem 2) napisano je: „U općini Srb. Samo je jedno malo seoce Broćna bunjevačko (Srbi katolici), a ostalo su sve Srbi pravoslavni”.
Petar Skok u svom „Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika”, JAZU, Zagreb, 1971. godine, navodi da „u mayarskom, Bunjevac je 1. katolički Hrvat ili Srbin u županijama Bač - Bodrog; 2. srpski trgovac u Tisamarošsegu”.
Postoje uverenja da bi, da nije došlo do ujedinjenja i stvaranja Jugoslavije posle Prvog svetskog rata, ti Srbi katolici postojali i danas, ovako, nema ih sada ni u Srbiji - Vojvodini i Kosmetu, Mađarskoj, Slavoniji, Gornjoj Krajini, Dalmaciji, Zadru, Bosni, Hercegovini, Dubrovniku, Boki Kotorskoj... Upoređujući napred navedene izvore s pomenutim člankom u „Dnevniku” sasvim je jasno u šta su se pretopili oni koji nisu zadržali dostojanstvo svoje „male grane, ali fine” i odrekli se imena Bunjevac.



Artur Evans
« Poslednja izmena: 18. Maj 2007, 13:59:06 od vlado85 »
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
Engleski istoricar Artur Dz. Evans je pisao malo prel Okupaciju (143, s.19); "Srbi nastanjeni nekad u delu sadašnje Galicije pohitali su za primerom Hrvata i zauzeli su deo zemlje istocno i južno od one koju je okupirao njihov bratski narod. Oni su zaposedi svu, ili skoro svu zemlju koja sada obuhvata Oslobodenu Srbiju, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Staru Srbiju i severnu polovinu Arbanije, raširivši se dalje duž obala Jadrana, od okoline Splita, gde se reka Cetnna uliva u more, pa do Draca, ondašnjeg Dirahijuma. Tako, iskljucujuci ogoleli ugao poznat pod imenom Krajina ili turska Hrvatska, sve što je danas poznato kao Bosna, koja nas narocito interesuje, sve to pripada srpskoj grani Slovena." Isti istoricar i naucnik Artur Dz. Evans pisao je još u svom opisu puta kroz BiH 1875 (143) vkše puta da su to srpske zemlje. Tako na strani 19 prevoda:
"Bosna pripada srpskoj grani Slovena", str. 22: "I ovi su (saksonski rudari),
kao i Dubrovcani, uradili mnogo i otvorili veliko mineralno bogatstvo ove
i drugih srpskih zemalja"; str. 24: "Skori dogadaji su morali znatno povecati broj
maniheja u ovim i drugim srpskim zemljama"; str. 202: "Koliko je mnogo ovde
nabacano svetla na širenje zapadnih ideja širom srpskog prostora."
Itd.
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
"Sloveni u Starini. Kulturno-istorijska rasprava"  N. S. Djeržavin

Tako je Srpski narod zauzeo u starini jednu obimnu teritoriju, koja se prostirala istocno od dalmatinske Hrvatske i južno od Hrvatske koja je na
Savi ležala ... Srpskom narodu su, stoga, pripadala sledeca susedna i srodna plemena:
1. Neretvani, ciji se predeo prostirao od severozapadnog ugla Poluostrva do reke Neretve; delili su se u tri župe; posle su prodrli na ostrva jadranske obale, zauzeše more i behu poznati kao moreplovci i gusari.
2. Zahumci; u 10. veku, prema izvorima, pojavljuje se duy Chulnorum; zemlja im
je bila poznata pod imenom Zahulmija, Hlem, Hlmska. Predeo im se prostirao prema jugu, uzduž obale, od Neretve do Dubrovnika, i prema kontinentu. Deo koji
se širio prema kontinentu identican je sa današnjom Hercegovinom.
3. Travunci, Travunjani (grcki Trebunia Dioklea, latinski Travunia, Tribunia); njihov predeo se prostirao od zaleda Dubrovnika do Kotora.
4. Konavljani su zauzniali uzak obalski pojas izmedu Dubrovnika i Kotorskog zaliva ..."
Djeržavin navodi tada kao srpske zemlje Duklju, Rašku itd. i onda kaže kako su srpske zemlje sakupljene bile od Vlastimira, Vojislava i Bodina. Pisac zakljucuje: 'Tako nastadoše u drugoj polovini XII veka namesto Srbije dva politicka i kulturna centra Srpskog naroda: Bosna i Raška. Bosna otada potpada pod sferu zapadnog kulturnog uticaja i katolicizma, dok Raška spada u sferu uticaja Vizantije i Pravoslavlja ..." Na 1faju knjige je masa crteža geografskih. U IX Hrvatska je oznacena samo do Une, Srbija svuda dalje na istoku (str. 263 pomenutog nemackog prevoda).
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
Papa Lav DžIII, javno i pismeno priznao Dubrovčanima da su Srbi

"U Dubrovniku, od pamtiveka, govorilo se srpski, govorilo - kako od pučana, tako od vlastele, kako kod kuće tako i u općini", pisao je hrvatski istoričar Natko Nodilo

Natko Nodilo je, uz Franju Račkog, utemeljivač hrvatske istorije. Krasila ga je privr-ženost istini. Zaključke je donosio samo na osnovu pouzdanih izvora i nije podlegao pritiscima hrvatskih državotvoraca 19. veka, koji su od naučnika tražili da svoje radove prilagođavaju "istorijskim dokazima" o prisustvu hrvatskog naroda i hrvatskog jezika "diljem" Dalma-cije, Slavonije, Srema, Like, Korduna, Banije, Hercegovine, Bosne, Baranje i Dubrovnika.

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

Nodilo je bio potpuno u pravu, mada se, danas, ne bi našao niko u Hrvatskoj, ko bi se usudio da podrži ovaj njegov naučni sud. Priznavanjem Dubrovčana katolika za Srbe, bilo bi srušeno sve u temelju zvanične hrvatske istorije, pa i tvrdnja o "povjesnom pravu" hrvatske države na ovaj grad sa srpskim stanovništvom i srpskom civilizacijskom baštinom.

Dubrovački dokumenti otkrivaju da je zvanični jezik Republike bio latinski, ali se, pored njega, pominje i domaći jezik; nekad kao srpski, nekad kao ilirski, nekad kao slavinski, nekad kao vlaški, ali nikad kao hrvatski.

To što su Dubrovčani ispovedali katoličku veru, kao i Hrvati, ne govo-ri ništa o srodnosti Dubrovčana i Hrvata. U pitanju je priroda širenja katolicizma u srpskim zemljama; na jadranskoj obali i zaleđu. To je činjeno zahvaljujući dominaciji Vatikana, Venecije, Mađarske i Austrije u ovom delu Balkanskog poluostrva. Ne znamo da li se iko, temeljno, bavio istorijskim fenomenom da je jedino Srbima zabranjeno da ispovedaju katoličku veru!?

Da bi ovo bilo primamljivo i značajno istraživanje, opominje nas i činjenica da su katolici Dalmacije, Slavonije, Hercegovine, Bosne, Dubrovnika i drugih srpskih krajeva, sve do prvih decenija 20. veka, sebe smatrali Srbima. Vremenom su svi oni postali "Hrvati" i među njima nema više onih koji se osećaju Srbima.

Institucije Katoličke crkve ne bi same uspele da prevedu Srbe, sa velikog područja, na katoličanstvo, pa onda da ih pohrvate, da im nisu pomagale navedene katoličke države: pritiscima i privilegijama, a i kroz prosvetnu, kulturnu i informativnu delatnost. Ove države su, radi preobraćanja Srba katolika i Srba pravoslavaca u Hrvate, posezale i za golom vojnom i policijskom silom, što je dostiglo vrhunac u oba svetska rata, kad je ovo pomagala i Nemačka. Dubrovčani su se dugo opirali uknjiženju u hrvatsku rubriku, jer nisu pristajali na tako nešto, samo zbog toga što ispovedaju kato-ličanstvo. Na kraju, tu veru ispovedaju Nemci, Italijani, Španci, Francuzi i drugi narodi i nikom ne pada na pamet da ih zbog toga, smatra Hrvatima!

Dubrovčani nisu dozvoljavali da ih religija sputava u narodnom osećanju. Za srpstvo su se borili javno, književnošću, prosvetom, štampom, kao i delatnošću u različitim društvenim organizacijama. Činili su to iako su protiv sebe imali i Vatikan, i mletačku, i mađarsku, i austrijsku, i nemačku, i hrvatsku vlast; u svakom periodu neku od njih, ili više njih - odjednom.

Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na "Zavod Svetog Jeronima" u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u "Hrvatski zavod Svetog Jeronima".

Dubrovčani katolici su žestoko protestvovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč "hrvatski". No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.

Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu "Dubrovnik", ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi a tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.

Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao "hrvatske narodne pjesme". Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu "Dubrovnik" (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:

"Srbe preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki katakli-zam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će - Hrvati biti zadovoljni!

Herostrata (potpaljivač Artemidinog hrama u Efesu) će pomenuti Kliomuza zaštitnica istorije."
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
isjecak Braća Lujo i Ivo Vojnović: dubrovačka vlastela, sa zvukom gusala u duši


Lujo Vojnović

... Pojava Hrvata u 19. veku



Priča o porodici potomaka užičkih knezova, pobedioca mnogih bitaka, Ivi i Luju Vojnoviću, sinovima Konstantina Vojnovića - na čijoj bakarnoj ploči na Mihajlu ("Umiru čempresi i čijope tamo ćute") piše: "rogjen 2. marta 1832 vmr'o 20. maja 1903 ovdje ćeka vrskrsnvćelo" inače pravnika i istoričara, člana Dalmatinskog sabora, Hrvatskog sabora i člana JAZU - i majke Marije plemenite Serolji, Dubrovkinje, u stvari je priča o diplomatskoj spretnosti, i istetoviranom zvuku gusala ili već nekog sličnog srpskog instrumenta u srcu.

Krici, čijopa, mir čempresa na Mihajlu, tamni kiparisti i osvetljeni dubrovački saloni bili su previše slabi da, u već isklesanim psihološkim likovima potomaka Vojnovića, skrajnu svojom otmenošću, riku nekog zanesenog srpskog pevača.

Prećutni sporazum o poštovanju nacionalnog biva prekinut pedantnom akcijom državne politike Austrougarske, uz pomoć rimokatoličke crkve i kasnijim ubacivanjem u igru rezervnog igrača (sporazum Cvetković-Maček) koji počinju žestoko i trajno u Dubrovnik, Konavle, Pelješac... da tetoviraju hrvatstvo. U tu utakmicu bez razmišljanja, sa krvlju preživelih sa Kosova polja koja se uzburkala, i retorikom i obrazovanjem stečenim u zapadnim zemljama, uvređenih nacionalnih osećanja uleće - Lujo Vojnović.

Da bi stvar bila jasnija katoličko Konavle i ostala dubrovačka okolina nije znala za hrvatstvo, do druge polovine XIX veka.

Austrijski statističar, Karl fon Cernig, je u popisu stanovništva Dubrovnika i njegove okoline tj, Konavla i Pelješca 1851. i 1857. napisao - Srbi.

Čak i koloritni austrijski diplomata, Benjamin Kalaj, koji svoj intimni razvojni put ima od srbofila do srbofoba, (krsti se u Beogradu kao konzul u pravoslavnu veru i naziva Srboljub, pa naglavce uskače u drugu etapu svoga života pre nego što smišlja i ustanovljava kod Hrvata srbomrzačke floskule koje se i danas koriste, u vreme dok se još nije ošamutio interesima austrougarske vlade, Dubrovnik naziva srpskim gradom.

Srbi katoličke vere

I tako dalje i tako dalje. Dubrovnik je očigledno služio za raznorazna potkusurivanja. Dok se za finim stolovima vodila politika u dubrovačkim salonima je postojala raspetost između slobode i zavisnosti, između trampe i stapanja.

Srbi katolici nisu se odricali svoga srpskog imena i pokušavali su u mnogo navrata, ne da ga sačuvaju, već da ga potpuno zaštite i spreče nagli ulaz hrvatskog u Dubrovnik. Čuvajući srpsko ime, čuvali su i ovaj grad koji je bio u večnom dosluhu mora i zidina, kao i trgovine i politike.

Najtačnije je problem artikulisao Lujo Vojnović, mlađi brat Iva, rođen u Splitu 15. aprila 1864. godine, u pismu Nikši Gradiju koji je izda-vao časopis "Glas Dubrovački", i koji se nedvosmi-sleno opredeljivao za južnoslovensku koncepciju.
Nikša Gradi piše:
"Mi Dubrovčani Srbi po poreklu iako se nećemo nigda pa nigda pretapati u Hrvate, a to nije ni nužno ni moguće, mi ipak ne sanjamo o kakvoj velikoj Srbiji, a ebi to bio očevidni i bezumni anahronizam, a s druge strane ljubimo Hrvate ko našu rođenu braću, pa hoćemo s njima, ko sa ostalim našijem saplemenicima, stupiti istom nam se pojavi prilika u zajednicu Jugoslavensku."

Zbog jugoslovenske orijentacije list je često bio zabranjivan i dospeo je u finansijsku krizu.
Lujo Vojnović 4. maja 1886. piše Gradiju:
"Nastojte svim Vašim silama da vaš list ne propadne (...) Kogod može u Dubrovniku neka žrtvuje štogod (...) Promislite molim vas, koja bi blamaža bila da ovaj list koji je napisao vašom rukom cijeli jedan ozbiljan program na svoje čelo, da taj list koji se plemenito bori u našem Dubrovniku proti poplavi kukavnosti i nacionalističke intolerancije, da taj list najednom prestane izlaziti."...

Dalamacija postaje "rvacko primorje"

Na pohrvaćivanje Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića i normalno Dubrovnika, Lujo Vojnović piše listu "Vreme", 30. januara 1938. godine:

"A da otvoreno rečemo dosadila je našemu svetu zloupotreba imena Hrvat, hrvatski, ta zloupotreba ne dolazi iz jedne narodne potrebe, ona izvire iz logora izvesnih elemenata koji sa nevjerovatno vještom propagandom iskoristiće beskonačnu bezazlenost hrvatskih masa, sa hipnotičkom moći odvratili narod od njegovih životnih potreba i ucrtali mu u žile otrov ludila, gonjenja. Do reke koja deli Srbiju od svega što je strogo centralistički Hrvatsko, i na tom prostoru rovarnica neprestano radi, malj na nakovnju ponavlja neprestano jedan jedini plemenski ton. Ogradio se najpre plot, pa se ogradila ograda, najzad zid nalik na onaj kojim Kinezi branijahu od nasrtaja Mongola i eto tu, Dalmacija više nije Dalmacija nego rvacko primorje. Može li se zamisliti veće centralizacije, sva su istorijska imena isključivo hrvatska, sve je zasebno, čak i književnost i jezik bez i najmanjeg uticaja Srba, ali velika i velikog reformatora Vuka. Bošković je Hrvat i samo to, jer su pokatoličeni Hercegovci (Hrvati), Gundulić je Hrvat, svi su dubrovački pisci samo Hrvati. Hrvatski kralj Tomislav je bio gospodar Dubrovnika itd, itd, mi ne znamo koja naročita znamenitija, ekskluzivnija svojstva na taj fragment slovinstva više od velikog skupnog slovinskog imena koje su se isključivo priznavali i Bošković i Gundulić a koji su dalmatinski Vikingi zadavali teške udarce i samom krilatom lavu. Sve radnje su ofanzivne, agresivne, izazivačkog karaktera, iz čega se vidi da nisu spontano nikle iz proste hrvatske duše. Oni se ponašaju kao neodgovorna deca, a zaboravlja se kada se deca igraju žigicama ne zapale tako lako i svoju kuću nego i susedovu. Za Ruđera Boškovića je jedini zavičaj Dubrovnik a jedina otadž-bina je južno slovenstvo i sloven-stvo, jedino ose-ćanje. Zar je to tako neznatna stvar da se preko nje tako prezrivo prelazi."

Verski obračun je prešao na nacionalni, a pokatoličene Srbe izgledalo je veoma lako prevesti u Hrvate.

Prvi svetski rat Luja Vojnovića zatiče na Cetinju, a vlada Srbije ga upućuje u Rim gde od 1914. do 1917. brani naše interese. U Versaju, na mirovnoj konferenciji, učestvuje kao član jugoslovenske teritorijalne delegacije. Pred II svetski rat bio je kraljevski senator. Odlikovan mnogim domaćim i stranim odlikovanjima. Drugi svetski rat ga zatiče u Zagrebu, a ratne godine provodi povučen iz javnog života, radeći na svojim delima. Umire u Zagrebu 18. aprila 1951. Sahranjen na Mihajlu gde počivaju roditelji i brat Ivo.
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
Dubrovačka književnost je srpska

"Srpska vila nadahnjivala je dubrovačkepesnike", rekaoje Medo Pucić

Svi dubrovački pisci osećali su se Srbima, a najveći među njima Ivo Gundulić je u "Osmanu" od 11 000 stihova većinu posvetio Srbima u Srbiji, Makedoniji, Hercegovini i Bosni.

Danas, većina Srba zazire i od same pretpostavke da bi pripadnici slavne dubrovačke vlastele mogli biti Srbi i od toga da je Dubrovačka Republika bila jedna od srpskih srednjovekovnih država. Zbog toga je lako hrvatskoj državi da svojata celokupnu baštinu i Dubrovnika i Dubrovačke Republike. Time je, iz srpske književne krune, ukraden najvredniji dragulj. Da bi bio vraćen, srpske prosvetne i kulturne ustanove morale bi da otvore međunarodnu raspravu o tome. Dokaza za krađu srpskih intelektualnih dobara Dubrovnika ima na pretek.

Da ne govorimo o srpstvu u srednjem veku, jer ono, tada, nije bilo načeto hrvatskom indoktrinacijom. Osvrnućemo se samo na srpstvo Dubrovnika u 19. i u prvim decenijama 20. veka. Bilo je i te kako negovano. Tad su, pod srpskim imenom, cvetale privredne, društvene, prosvetne i kulturne organizacije u Dubrovniku i okolini.

1874. se u Dubrovniku osnivaju: Pevačko društvo "Sloga", Dubrovačko radničko društvo, Dubrovački glazbeni zbor, a 1887. i Zadruga Srpkinja Dubrovkinja. Zatim, slede: Srpska dubrovačka akademska omla-dina - 1900, "Srpska zora" - 1901, Gimnastičko - sokolsko društvo "Dušan Silni" - 1907. i Matica srpska - 1909. Ćirilična izdanja knjiga i novina, izdavana su u štamparijama Pretnera i Mate Gracića.

Jedan od najuglednijih novčanih zavoda u Dalmaciji, bila je Srpska štedionica u Dubrovniku, a važan doprinos privrednom razvoju Dubrovnika dolazio je iz Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga. Najpoznatije srpske novine u Dubrovniku bile su "Dubrovnik". Ovaj srpski list pratio je, redovno, aktivnosti svih srpskih društava i ustanova. Posebno je, svake godine, prikazivao svetosavske proslave.



 Dživo Gundulić (portret nepoznatog autora, iz Gradskog muzeja u Dubrovniku) napisao je najlepše srpske stihove o slobodi "daru kom sva blaga višnji Bog nam dao"


Gradić Cavtat, nedaleko od Dubrovnika, nije zaostajao u negovanju srpskih kulturnih i prosvetnih ustanova. Cavtaćani su osnovali srpsko muzičko društvo "Zahumlje". Srbi Cavtata su 1904. pokrenuli borbu protiv hrvatskih pravaša, predlažući da se ovoj stranci suprotstave, zajedno, Srbi i Hrvati. Cavtat je srpskoj, kasnije, i jugoslovenskoj kulturi dao: Valtazara Bogišića, Luku Zorea, LJudevita Vuličevića, Vlaha Bukovca, Franu Supila i druge. Bez obzira na to što je većina Dubrovčana bila katoličke veroispovesti, niko od njih nije dovodio u sumnju svoju pripadnost srpskom narodu. Najslavniji Dubrovčani su ostavljali pismene tragove o svojoj narodnosti, posebno u književnim delima. Tako je član jedne od najuglednijih dubrovačkih porodica Luka P. Primojević, 1514. moleći Senat da mu doz-voli otvaranje štamparije, obaveštavao da će u njoj štampati srpskom azbukom, onakvom kakvu upotrebljavaju srpski kaluđeri i onakvom kakvom se štampaju knjige u štampariji Crnojevića.

Hrvatska, "vrlo daleka zemlja"

Mavro Orbin piše o Vojvodstvu Svetog Save u Bosni, a za Hrvatsku kaže da je "vrlo daleka zemlja", posvećujući joj samo desetak redova. Ivo (Dživo) Gundulić, pored nekoliko stihova posvećenih Hrvatskoj, u "Osmanu" sve ostale, a ima ih 11 000, posvećuje Srbima u Srbiji, Makedoniji, Hercegovini i Bosni.

Dubrovački poslanik u Parizu Antun Sorgo-Sorkočević (1775 - 1841) štampao je u Parizu brošuru: "Postanak i propast Republike Dubrovačke", u kojoj je predložio da se ujedine, u jednu državu, Dubrovnik, Boka Kotorska, Crna Gora i Srbija. Brošura je bila zabranjena u Austriji.

Pesnik Dubrovnika Medo Pucić rekao je da je "Srpska vila nadahnjivala dubrovačke pjesnike", a sam je napisao pesmu "Srpskoj zemlji staroj" - 1848. U to vreme je i Georgije Nikolajević javno rekao da Dubrovčani govore "srpskim, hercegovačkim narečjem".

Pesnik slobode i lepote

Velikom pesniku Dubrovnika Dživu Gunduliću, spomenik je podignut 1892, na predlog Srpske dubrovačke omladine od 1880. Općinsko vijeće grada je predlog usvojilo i odlučilo da organizuje odbor za proslavu 300. godišnjice pesnikovog rođenja. U Odbor su ušli Srbi katolici i izrazite pristalice Jugoslavije: Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kazančić, Mato Vodopić i Luko Zore. Odbor je, 15. avgusta 1892, uputio pismo sledeće sadržine Jovanu Ristiću, namesniku kralja Aleksandra Obrenovića:

"Nama Srbima ponos ispunjava grudi, kad god pomenemo naš stari i tolikom slavom ovenčani Dubrovnik. Nekada beše ovaj naš grad prvi među našim gradovima: i prosvetom i trgovinom i politikom i bogatstvom, ali najviše svojim pesništvom. I mnogo veći narodi nisu, u ono vreme, imali grada koji bi se merio s Dubrovnikom. On ne samo sebi, svom narodu, nego svetu - dade nekoliko veličina naučničkih. Ali sve to nije pronelo toliko slavu njegovu, kao što ga uzdignuše sinovi njegovi, poznati u našoj književnosti po imenu: dubrovački pesnici.

Čitavo kolo pesnika dade nam taj naš proslavljeni grad; njihova imena svetle svetlošću jarkom, koja se ne tuli i koja se neće ugasiti, dok je u životu i jednoga Srbina. Prva zvezda na ovom svetlom nebu jeste Gundulić, koji ugleda sveta pre trista godina, i čiju tristogodišnjicu svečano proslavismo i mi u Beogradu, pri kraju 1887.

Rođen od Srbina vlastelina, odnegovan u slobodi i bogatstvu, Gundulić se posveti nauci. Iz mladačke duše njegove počeše se odlegati pesma u stihovima, najsavršenijim onog vremena. Njegov pesnički rad beše obilat, ali se izdvajahu najznatnija i najslavnija dva dela: "Dubravka" i "Osman". U prvom slavi slobodu svog milog Dubrovnika; u "Osmanu" peva pobednu pesmu krsta nad polumesecom i proriče bolju budućnost svom srpskom narodu."

Kako je to uvek bivalo, na ovu srpsku proslavu stigao je austrij-ski cenzor, koji je, iz svečanih govora, izbacivao sve ono što je govorilo o srpstvu Dubrovčana i srpskim dinastijama. Austrijskom cenzoru pomagali su članovi hrvatske Partije prava, prethodnici ideologije ustaša iz Drugog svetskog rata. Oni su ometali proslavu.

Paljenje srpskih zastava

Obračun sa srpstvom u Dubrovniku, uz progone Srba Dubrovčana, počeo je posle atentata pripadnika pokreta "Mlade Bosne" na prestolonaslednika Austrougarske Franca Ferdinanda, u Sarajevu 1914. godine. Desila se "Kristalna noć" u Dubrovniku, pre one u Nemačkoj i posle zagrebačkog juriša na Srbe i njihovu imovinu 1902. godine. Srbi u Dubrovniku bili su u životnoj opasnosti. Hrvatski jurišnici, na čelu sa Nikšom Svilokosim, uništavali su sve što je bilo srpsko u Dubrovniku: škole, novine, društva, stanove, privredne objekte i drugo. Palili su srpske zastave i lomili srpske simbole. U prostorijama "Dušana Silnog", polomili su celokupni nameštaj.

Dva dana kasnije, 16. jula 1914, uhapšen je pesnik Ivo Vojnović, pisac drame "Smrt majke Jugovića". Oteran je u Šibenik i tamo zatvoren sa Srbinom Onisimom Popovićem. Popović je u Šibeniku obešen. Za nesreću, dve decenije kasnije, 1941, hrvatski vojnici će raščerečiti Onisimovog sina Miju. Ivo Vojnović je umro u Beogradu 1929. godine i ispraćen je u Dubrovnik, kao cenjeni srpski knez.

Jedan od poslednjih dubrovačkih gospara Luko Bonić Bono umro je 14. februara 1940. u Dubrovniku. Sah-ranjen je na Lapadu, pored braće Pucića. Srpska građan-ska muzika Dubrovnika odsvirala je: "Hej, trubaču s bojne Drine". Venac Srpskog kulturnog kluba iz Beograda, nosio je Srbin Dubrovčanin Rafo Marić.

I tako, sem srpskog naroda, nema nijednog drugog koji bi se odricao kulturnog blaga svojih predaka. No, ni Srbi to više neće činiti; njihove buduće generacije. Bilo bi suludo da se odriču takvog kulturnog blaga, kakvog su Dubrovčani podarili svome rodu.
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
(kada je 29. jula 1893. otvaran spomenik Gunduliću u Dubrovniku - venac cveća iz svih slovenskih krajeva poslao je kralj Aleksandar Obrenović - hrvatski pravaši, predvođeni Frankom, želeli su da iskoriste tu proslavu, pa je Franko čak i održao govor u kome je rekao kako je došao da zauzme Dubrovnik.
Zapaljena rulja pravaši, prethodnica ustaša, paradirala je dubrovačkim ulicama, derući se: "Srbe na štrik!", ali, kako je Srba došlo u ogromnom broju, frankovci nisu uspeli da zauzmu Dubrovnik, a ulični rat izbegnut je zahvaljujući tome što srpske delegacije nisu odgovorile na proustaške provokacije. Tom prilikom spevan je ovaj sonet, objavljen u srpskom listu "Dubrovnik")

DUBROVNIK

putniku koji mu dohodi u posjete

Slavnog grada iz ulice stare
Iz daleka, putniče, kad dođe,
Nemoj pazit na današnje kvare,
Misli samo na sjaj koji prođe.

Puk mu jadan, sve dušmanske dare,
Poput hljeba spasonosnog glođe,
A ne vidi da dušmani šare
Da ga svaka sreća mimoiđe.

Groblje pusto, on ti kaže sada
Veljih ljudi, i poštene suze
Malog broja pri općemu sramu.

Al se sjeti da se mačeš hramu
Gde mah, za čas, ludilo preuze
A kroz suze da prodire nada

IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Zvezda u usponu


Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 2395
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
vlado daj se saberi, pa ukucaj u google ime arthur j. evans i vidjet ćeš da on piše i o hrvatima i uopće ih ne stavlja u isti koš sa srbima

Autor:   Evans, Arthur J.
Naslov:   Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875 sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom na Hrvate, Slavonce i staru Dubrovačku Republiku / Artur Dž. Evans ; prev. s engl. Milutin Drecun ; tekstove s lat. prev. Petar Pejčinović ; napomene napisao Vlajko Palavestra ; predgovor Milorad Ekmečić
Izdanje:   2. ispravljeno i popunjeno izd.
Impresum:   Sarajevo : Veselin Masleša, 1973
Materijalni opis:   305 str : ilustr., zemljop. karta ; 25 cm
Jezik:   bos
Nakladnička cjelina:   Biblioteka Kulturno nasljeđe
Napomena:   Prijevod djela: Through Bosnia and Herzegovina on foot during the insurrection, August and September 1875 with an historical review of Bosnia and a glimpse at the Croats, Slavonians and the ancient Republic of Ragusa / Arthur J. Evans.
Tema:   povijest
UDK:   94(497.6)"1875/1878"(093)
Signatura:   949 EVA p
Inventarni broj:   R-1112
Vrsta građe:   Knjiga
Knjižnica:   Knjižnica Hrvatskog restauratorskog zavoda
MFN:   823

ali hvala ti za ogroman trud što si mi dokazao da sam ja zapravo srbin i svaka ti čast na tome ali ja eto ipak ne prihvaćam te tvoje dokaze i ne želim imati ništa sa svojom braćom srbima osim čvrste granice i dobrosusjedskih odnosa a i ovako pokrštenome mi je baš super  Smile
IP sačuvana
social share
...snaga udarca mi varira...
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Nemam ništa, al' za Srpsku dajem sve!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 10242
Zastava Pale - Republika Srpska
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
mob
Samsung S7220
ali hvala ti za ogroman trud što si mi dokazao da sam ja zapravo srbin i svaka ti čast na tome ali ja eto ipak ne prihvaćam te tvoje dokaze i ne želim imati ništa sa svojom braćom srbima osim čvrste granice i dobrosusjedskih odnosa a i ovako pokrštenome mi je baš super  Smile
tvoj problem... ja nikog ovdje ne prisiljavam da bude Srbin. Od sada cu sve provokacije brisati bez razmisljanja, jer ste vi na ovom forumu zaduzeni za unistavanje tema. Ne vidim razlog zasto uopste zalazite na ovaj dio foruma.
IP sačuvana
social share


Svi kalendari drevnog naroda Maja završavaju se za dvije i po godine, kao da svijeta posle toga neće ni biti...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Zvezda u usponu


Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 2395
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
pa čemu onda služe svi ti silni "dokazi" nego da "mi" vidimo da zapravo nismo "mi" nego "vi"?
IP sačuvana
social share
...snaga udarca mi varira...
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2 3 ... 8
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.085 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.