Ne znam koji listovi  odgovaraju, po tvom misljenju, da ih citiram.
No ne uzimam za slepo sve sto procitam ,ali sta god da uzmem kao reper u novinarstvu i informisanju ne bi zadovoljilo mnoge.
" Ako si teo da ti odgovorim sto si znao i zeleo, nisi me morao pitati; ako si me pitao da me cujes, otrpi da ti odgovorim.kakvu slobodu obecavas ako ubijas za ono sto ti se ne svidja, ima li u toj tvojoj slobodi ikakve slobode za mene ? (Knjiga o Milutinu"-Danko Popovic)
  Ja se ponosim sto sam neki "Milutin" iz Knjige o Milutinu-Danka Popovica. Ako shvatas - svako ima pravo na svoje misljenje, svidelo se to nekome ili ne ali zasto potcenjivati bilo koga- mozda ni ti nisi objektivan.

INTERVJU: OLIVER DULIĆ

Dulić: Ja sam Jugoslaven i Hrvat
Novi predsjednik Srpske skupštine Oliver Dulić založit će se za ujedinjenje bunjevaca i šokaca u Srbiji pod jedan, hrvatski identitet.

Novi predsjednik Srpske skupštine, porijeklom Hrvat iz Vojvodine, Oliver Dulić u intervjuu za Javno prvi put za hrvatsku javnost govori o pravima Hrvata u Srbiji, početku pregovora Srbije za ulaz u EU i rušenju Miloševićevog sistema.

Taj 32-godišnjak najmlađi je predsjednik Srpskog parlamenta te prvi Hrvat na toj funkciji iza kojeg stoji bogata medicinska i politička karijera.

Možete li nam otkriti napokon koje ste vi nacionalnosti?

S obzirom na to da ovih dana vidim da sam raznih nacionalnosti i s obzirom na to da ljudi u Srbiji to pitanje tumače na različite načine, moram reći da sam ja iz jednog miješanog braka, iz jednog divnog braka. I zato kažem da sam po nacionalnosti Jugoslaven i da sam veliki jugonostalgičar i kao takav želim unaprijediti u svome radu parlament Srbije da bi ljudi u Srbiji živjeli dobro bez obzira koje nacionalnosti bili. Ja sam prije svega predsjednik jedne građanske stranke i jedne građanske opcije i ne gledam na stvari kako se, nažalost, ovdje gleda nakon desetljeća i pol.

Biste li sebe nazvali Hrvatom?

Sebe bih nazvao i jednim i drugim, i Jugoslavenom i Hrvatom. Moj otac je bio Hrvat.

Aktivno ste sudjelovali u rušenju Miloševićevog režima 2002 godine. U to vrijeme, dakle, dvostruko ste bili obilježeni – kao netko tko sudjeluje u otporu prema tada aktualnoj vlasti, a uz to još i Hrvat. Jeste li se bojali za svoj život tada?

Strah je naravno postojao, ali ugroženost je postojala u tom trenutku za sve građane naše zemlje bez razlike. Mi smo bili ugroženi i ratovima u prošlim vremenima, i bombardiranjem od strane NATO pakta, bili smo ekonomski ugroženi, svi zajedno bez razlike. Nitko nije bolje ili lošije prošao. Mi smo se kao studenti borili protiv Miloševića jer smo vjerovali da život u Srbiji može biti bolji i da možemo promijeniti našu zemlju. I uspjeli smo u tome, uspjeli smo promijeniti taj sistem. Uspjeli smo krenuti svi zajedno i kroz stranke i kroz studentske organizacije ovdje u Srbiji u jednom dobrom pravcu ka Europskoj uniji. Ali naše društvo, naravno, ima još teških problema – to nasljeđe prošlosti i drugačije tumačenje prošlosti koje nas uvijek vraća pomalo u taj život. Međutim, naravno, situacija je sada ovdje puno bolja i ja mislim da se mi ipak krećemo u dobrom pravcu.

Kako bi ste opisali situaciju sada u Srbiji?

Situacija je sada u Srbiji moram reći napeta, još uvijek Vlada nije stabilizirala prilike. Mi smo sada vrlo blizu rješenja statusa Kosova i Metohije, još uvijek imamo neriješenu suradnju sa Haškim tribunalom, i prekid pregovora sa EU. To su očito stvari koje opterećuju naše društvo. Mješavina nacionalnosti, problem sa rješavanjem ekonomskog pitanja i teške ekonomske situacije dovodi do toga da mi na političkoj sceni imamo različite političke opcije koje zemlju vraćaju u prošlost.

Kako bi se po vašem mišljenju trebalo riješiti pitanje Kosova?

 Ja, naravno, nisam za odvajanje Kosova. Ja sam za to da se postigne dogovor koji bi zadovolji i potrebe Albanaca na Kosovu, ali i potrebe države Srbije i Srba koji tamo žive. Tu imamo nekoliko problema, imamo problem demokracije na Kosovu, problem sigurnosti Srba na Kosovu kao i problem međunarodnog prava. Ja sam zastupnik rješenja u kojem nitko ne bi bio gubitnik.

Koje bi to bilo rješenje?

To je rješenje koje bi definiralo jednu široku, duboku i ozbiljnu autonomiju za kosovske Albance, ali ipak u pravnom okviru Srbije, sa ozbiljnim međunarodnim garancijama i sa određenim prerogativima srpske države na Kosovu koje ne bi dodatno iritirale kosovske Albance. Naravno da bi to rješenje trebalo potrajati do učlanjenja svih nas u Europsku uniju koja bi onda dalje rješavala sve njihove probleme kao što se to događalo i u prošlosti primjerice u Irskoj i u Belgiji i vjerujem da bi se to riješilo i ovdje kod nas.

Vaša suradnja sa Haagom, koju je uostalom i jedan od uvjete koji postavlja EU, temelji se i na nastavku potrage za optuženicima za ratni zločin Karadžićem i Mladićem.

Srbija mora završiti suradnju sa Haškim tribunalom, ti ljudi moraju biti uhićeni i isporučeni Haškom tribunalu, ne samo zato što je to naša međunarodna obaveza nego i da pokažemo da smo mi kao društvo zreli suočiti se sa prošlošću i da ljudi koji su optuženi za kršenja ne samo međunarodnog prava nego i za vrlo ozbiljne zločine moraju izaći pred sud da dokažu svoju nevinost ili da sud dokaže njihovu krivicu. Mi se ne bi time smjeli dalje opterećivati kako ne bi i kao društvo i kao država i dalje bili u kašnjenju sa europskim integracijama zbog nekolicine ljudi.

Kako komentirate potpuni obrat koji se dogodi u Srbiji kroz nekoliko dana, od radikala Nikolića do proeuropski orijentiranog Dulića, povrh svega Hrvata?

Kažem da je to pokazalo da je ovo društvo dovoljno vitalno i da ne otvara pitanje koje je nacionalnosti predsjednik Srpskog parlamenta. Veliko mi je zadovoljstvo reći da u skupštinskoj raspravi kada je trajao moj izbor nitko nije otvarao pitanje mog nacionalnog porijekla bez obzira što su svi znali da ja nisam pripadnik većinskog naroda. To ipak pokazuje da možda u Srbiji, bez obzira na probleme koje imamo, postoji način da se prihvate neke vrijednosti koje danas vladaju svuda u Europi, kao ta da nije važno kojeg je porijekla čovjek, što on planira tu raditi, ima li dobar plan, ima li dobru biografiju i snažnu političku opciju koja ga podržava.

Imali smo mnogo teškoća tijekom formiranja ove prodemokratske reformske Vlade. Ali smo ipak uspjeli u tome. Vidjeli smo tijekom tih nekoliko dana kako Srbija izgleda kada na čelo jedne ozbiljne institucije dođe radikal. Moram izraziti zadovoljstvo što je došlo do dogovora oko formiranja Vlade i što su stvari ipak krenule nekim svojim tokom.

Bojite li se sada za svoj život?

Naravno da ne, ja se osjećam potpuno sigurno, kao i moja obitelj. I nadam se da su ta vremena, kada smo se bojali za svoj život, iza nas.

Milošević je svojevremeno ustrajao na podjeli Hrvata formiranjem dvaju novih nacionalnosti – šokaca i bunjevaca. Podjela je bila usmjerena prema tome da se razbije hrvatska nacionalan manjina. Danas u vašoj Skupštini sjedi i Hrvat i bunjevac koji negira svoju hrvatsku nacionalnost.

Mislim da je to potpuni apsurd. Moj je stav da su bunjevci i šokci dio hrvatskog naroda i jedan identitet u okviru hrvatskog naroda. Ja sam jedan od ljudi koji kritizira takvu vrstu podjele jednoga naroda. S druge strane, moram prihvatiti činjenicu da se tisuće ljudi izjašnjavaju kao bunjevci bez obzira na to što su imali i mogućnost da se izjasne kao Hrvati. Vjerujem da će vrijeme riješiti taj problem koji je doslovno podijelio porodice. I u mojoj obitelji imamo problem vezanih za podjele takve vrste i to je loše, jer doslovno se dijele braća istih roditelja, dijele se supružnici. To je problem koji je podgrijavala prije svega medijska mašinerija koja je postojala u vrijeme Miloševića. Ta nastojanja da se podijeli jedan narod su nastavljena i kasnije, ali mislim da će s vremenom, kako se bude demokratiziralo društvo, ta nastojanja splašnjavati, i da će se jednom doći do toga da ti ljudi budu dio jednog istog naroda.

Koliko su Hrvati politički angažirani u Srbiji?

Postoje dva načina angažiranja, jedno je kroz nacionalne stranke. Mi imamo jednu snažnu, doduše, samo lokalnu nacionalnu stranku Hrvata, koja djeluje na teritoriju sjeverne Vojvodine, odakle ja i dolazim. Postoji i veliki angažman ljudi hrvatske nacionalnosti kroz građanske stranke te su oni potpuno implementirani u društveni život Srbije. Ja mislim da je onaj prvi način bolji. Puno je bolje da se ljudi bore za svoja prava kroz velike nacionalne stranke koje djeluju na teritoriju cijele zemlje, nego da se učlanjuju u male nacionalne stranke koje mogu djelovati na nivoima mjesnih zajednica ili općina.

Ali dobro, sve je to bilo posljedica straha koji je vladao u prošlosti i svih onih stvari koje želimo što prije zaboraviti. U ovome trenutku demokratska stranka, stranka kojoj ja pripadam, pružila je ruku suradnje Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini, a na našoj listi je Hrvat Petar Kuntić kao predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća, te je kao predstavnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i izabran u Srpski parlament.

Kako biste ocijenili status Hrvata trenutno u Srbiji? Jesu li njihova prava ugrožena?

Prava Hrvata su sada mnogo bolja nego nekada, naravno. Srbija ima jedan dobar i moderan zakon o manjinama i sada samo ostaje pitanje snage njegove implementacije, a taj se problem događa u svim zemljama u tranziciji. Mislim da postoje određeni problemi vezani za školovanje na jeziku manjina, ali mislim da boljom suradnjom nacionalnih vijeća i boljim odnosima unutar nacionalnih vijeća Hrvata kao i boljim odnosom sa hrvatskom državom, to se stanje može popraviti. To su problemi koje imaju i druga nacionalna vijeća.

Mi komuniciramo sa Hrvatima, obraćamo pažnju na svaki problem koji tu postoji i ne želimo da se itko ikada osjeti ugroženim ili da osjeća strah. Borim se za državu koja je demokratska i multietnička i koja poštuje prava svih svojih građana kao i prava nacionalnih manjina. Trenutno ne vidim neki veliki strah, ne vjerujem da i postoje razlozi za to. Razlozi bi možda postojali da je sve krenulo nekim pogrešnim tokom i da su se stvari vratile u period prije 2000. godine.

Koji su vaši daljnji planovi vezani za početak pregovora s Europskom unijjom?

Moramo sada nastaviti pregovore o stabilizaciji i pridruživanju EU, to nam je prioritetni zadatak. Naravno to je vezano i za pitanje suradnje sa Haškim tribunalom i ja se nadam da će taj problem biti riješen što prije. Nakon toga ulazimo u fazu u kojoj su danas sve zemlje naše regije, a to je potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, borba za status kandidata i sve ono što se mora učiniti kako bi se zemlja pripremila za punopravno članstvo u EU. Isto kao što danas Hrvatska pregovara i mijenja svoju krvnu sliku kako bi postala punopravna članica Unije. Taj put je dugačak i težak, ali dobro je to što smo ostvarili suradnju sa svim zemljama u regiji čija nam iskustva mogu jako puno pomoći. Imamo jako dobru suradnju i sa hrvatskim institucijama pa mnoga iskustva koje ste vi stekli u procesu pregovaranja dobro nam dođu kako ne bismo ponavljali greške koje su se možda dogodile vama ili nekim drugim zemljama.

Kako biste komentirali odnos sa Rusijom? U nekom trenutku krenuli ste putem integracije sa tom velesilom?

To je jedan višeslojan problem. Rusija je svjetska sila koja je pružila Srbiji mogućnost da Ahtisaarijev plan ne prođe tek tako i mi kao država moramo biti na tome zahvalni. Naravno, s druge strane, mi i dalje pokušavamo nastaviti pregovore za ulazak u EU i što će biti sa tim, još se uvijek ne zna. Mnoge su organizacije pokušale afirmirati taj ruski stav, pokušale su okrenuti brod prema nekoj vrsti integracije koja ustvari ne postoji. Integraciju mislim niti želi Rusija, a niti to želimo mi. Naš put ka Europskoj uniji. Većina građana prema istraživanjima javnog mnijenja i jest za tu integraciju. Država smo koja ima jako mnogo problema na tom putu, ali ti problemi nisu ni veći ni manji od problema koje su imale druge države, ako tu ne ubrajamo problem Kosova i Metohije koji je specifičan i težak, frustrirajući problem. Ali ja sam siguran da ako budemo dovoljno mudri, ako Vlada i sve druge državne institucije budu radile efikasnije i ukoliko uspijemo instalirati europske vrijednosti i norme, brzo ćemo se naći u toj zajednici europskih naroda zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom i svim drugim državama bivše Jugoslavije.

http://www.javno.com/

Jugoslaveni u Srbiji traže status nacionalne manjine
      

SUBOTICA - Srbijanskoj javnosti najpoznatiji "jugonostalgičar" Blaško Gabrić iz Subotice najavio je da će od novoga predsjednika Skupštine Srbije Olivera Dulića zatražiti da zajednici Jugoslavena osigura status nacionalne manjine, objavio je u petak "Građanski list" (GL).

Gabrić je optimist jer se i sam Dulić ovoga tjedna javno izjasnio kao Jugoslaven, prenosi GL, navodeći da se za tu "nacionalnu pripadnost" na posljednjem popisu opredijelilo oko 80.000 građana Srbije.

Citirajući riječi bivšeg predsjednika Ustavnog suda Srbije Slobodana Vučetića, GL navodi da se, strogo pravno gledajući, Jugoslavenima ne može dati status nacionalne manjine.

"Nacionalne manjine postoje samo u onim državama u kojima postoji jedan korpus pripadnika određenog naroda koji ima svoju matičnu državu izvan granica ove države", rekao je među ostalim Vučetić.

S druge strane, direktor službe srbijanske vlade za ljudska i manjinska prava Petar Lađević kaže da takav zahtjev Jugoslavena u Srbiji "zaslužuje pozornost i ne treba ga na brzini odbaciti".

Blaško Gabrić poduzetnik iz Subotice, nekadašnji predsjednik Stranke Jugoslavena, na svojemu imanju je otvorio tzv. Četvrtu mini Jugoslaviju. Čine je pozornica, nekoliko metara visok pješčani brežuljak - "Triglav" i poveća bara u zemlji - "Jadransko more".

Kao prošlih godina i ove je na tom mjestu u povodu 25. svibnja, Dana mladosti u bivšoj SFRJ, organiziran doček "štafete mladosti" i narodno veselje u povodu toga praznika bivše zajednice "jugoslavenskih naroda".

(Hina)

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/international/810303/index.do

Ovako su Srbi uzimali i Hrvatsku nacionalnu pripadnost. Tako da danas u HR imamo oko 30% Hrvata koji su bili Srbi ili ciji preci su bili Srbi...

naravno Vlado..i sta to sada ima veze...ima i Srba koji su preci bili turci po Srbiji,i tako ima i Srba iz Hrvatske kojima su preci bili Hrvati...

znaš koliko ima srba koji uopće ne znaju ko su im bili preci?

ovo dolazi vrijeme totalnog haosa .šta se dogadja ? 

Pogle komentara, Milosevic radio na razbijanju nacionalnih manjina. Ti Binjevci su toliko zadrti da njima niko ne moze diktirati propagandu. Odricu se svakog porijekla, kako hrvatskog, tako i srpskog, za koji postoje osnovani dokazi da pripadaju.

Pa sigurno da ima, ali je logicno da ih je u manjem broju, jer kod nas nije postojalo prisiljavanje kao recimo za vrijeme NDH da prihvataju drugu vjeru i naciju, takodje je postojalo i nastojanje Pape... u proslim vijekovima, ali to je vec za druge teme.

Istina, ima mnogo Srba koji ni ne znaju ko su im bili preci, ne znaju ni za pradeda a kamoli nesto vise...  tim se pitanjem nikada ozbiljno ne bavimo, jer to nas ne zanima.  Cak ni ne znamo ko je sa kim u srodstvu.

Naglasicu sa svoje strane jos samo to da ja zaista smatram da je bavljenje tudjim etnickim poreklom jedan oblik primitivizma.  Koliko sam ja primetio, svi ljudi imaju dve ruke, dve noge, dva oka, osecaju glad, zedj, zelju za dobrim zivotom...  nacionalno poreklo je jedna vrsta licnog bogatstva i kao takvog ga treba posmatrati, ali ono nema nikakve bitne veze sa realnim potrebama i teznjama ljudi. 

Vlado ja naprimjer da sam zivio u NDH i da sam bio preksrten u katolike,pa sta mislis sta bi uradio kada bi prosla ta NDH,pa naravno vratio bih se u svoju vjeru, nije valjda da ti vjerujes da ako te netko prekrsti ti i ostajes u tome do kraja zivota,kao eto sada su me prekrstili i gotova prica,pa covijek opet u svojih 4 zida ce moliti se onako kako je se oduvijek molio...po tome ja mislim da je veoma velik broj se vratio opet u svoju staru vjeru...jer NDH nije trajala 50 godina...ali dobro necemo vise!