Strobizam :: Priroda ~ Ljubimci ~ Lepota ~ Zdravlje

Strabizam - škiljavost

Što je strabizam?

Strabizam ili škiljavost je poremećaj položaja očiju i vidne funkcije kod kojeg nije moguće obje vidne linije istodobno usmjeriti prema točki koja se fiksira.
Normalno, kad se gleda neki predmet, slika oba oka simultano pada u točku centralnog vida u oku. Međutim, ako oba oka nisu uravnotežena u svojim pokretima, kao kod škiljavosti, nastaju fenomeni kao dvoslike i konfuzija. Bilo koje odstupanje od paralelnog položaja oba oka naziva se strabizam.

Binokularni vid
Glavna značajka vida u čovjeka je binokularnost, a to je sposobnost da se dvije slike jednog predmeta, koje se stvaraju svaka u svom oku, ujedine u jednu. Dva oka u binokularnom vidu djeluju, dakle, kao jedan organ. Čak i ako se te dvije slike malo razlikuju, njihovim spajanjem nastaje jedna slika. Sve ovo dobro djeluje ako su oči pravilno smještene, a cijeli proces se razvija prije 8. godine života.
Kod strabizma svako oko vidi drugačiju sliku, u isto vrijeme se vide različite stvari, što se naziva vizualna konfuzija. Odnosno - vidna zbrka! Nadalje, slika u zdravom oku pada u centar mrežnice (dijela oka zaduženog za stvaranje slike), a slika iz škiljavog oka pada na periferiju mrežnice pa nastaju dvoslike.

Uzroci strabizma
Za normalan vid potrebna je oštra slika koja pada na odgovarajuća mjesta u oku, uredna funkcija svih vanjskih očnih mišića i da mozak bude sposoban od primljenih podražaja stvoriti ispravnu sliku. Uzroci strabizma se mogu podijeliti u nekoliko skupina:
Senzorni uzroci dovode do škiljenja ako se na oba oka stvaraju slike suviše različite da bi se mogle ujediniti. Svaka očna bolest može uzrokovati strabizam, npr. zamućenje rožnice, prirođena siva mrena, bolesti mrežnice i propadanje vidnog živca. Ako bolest nastane u ranoj životnoj dobi uglavnom se razvija konvergentni, a u odraslih divergentni strabizam. Kod obostrane rane pojave strabizma razvija se treperenje očne jabučice (nistagmus), a većinom i slabovidnost. Važni su i optički činioci: dalekovidnost te kratkovidnost na jedno oko.
Anatomski uzroci su suženje kostiju oko oka (kraniostenoze), prevelik razmak između očiju (hipertelorizam), promjene u mišićima - njihovim hvatištima razvijenosti, dužini i jačini.
Inervacijski uzroci (poremećaji živčanog tkiva) mogu biti poremećaji akomodacije i divergencije, slabo spajanje dviju slika ili centralni poremećaji u mozgu. Dalekovidno oko prejako akomodira pa može nastati tzv. akomodativni strabizam. To se javlja kod dalekovidnosti srednje jačine (2-6 dioptrija); kod manjih dalekovidnosti nalaze se skriveni strabizmi, a kod većih se pogreška ne nastoji ispraviti akomodacijom.
Kod kratkovidnih osoba postoji sklonost divergentnom strabizmu u srednjih i malih kratkovidnosti jer oni ne moraju akomodirati na blizinu da bi oštro vidjeli. U visokih kratkovidnosti javlja se konvergentni strabizam jer te osobe moraju sve primicati jako blizu očima da bi vidjeli. Strabizam se može naći u djece koja su preboljela upalu mozga (encefalitis).
Psihosomatski strabizam može nastati nakon psihičkih trauma te kod preslabe ili prejake podražljivosti mozga. Uz škiljenje se tada često nalaze i mucanje, teškoće pri čitanju i pisanju.

Učestalost
Strabizam je vrlo čest, javlja se u 4-6% ljudi, od kojih 50% ima slabovidnost škiljavog oka.

Je li strabizam nasljedan?
Nasljeđe ima određenu ulogu u nastanku strabizma. Često se nalazi u roditelja i braće škiljavih osoba, a vjerojatno se nasljeđuju samo čimbenici rizika koji dovode do škiljenja, npr. dalekovidnost i astigmatizam.

Konkomitantni, paralitički i latentni strabizam
Konkomitantni strabizam je otklon oka koji je jednak u svim smjerovima pogleda, svi očni mišići normalno funkcioniraju, a postoji samo poremećaj položaja očiju. Dakle, oko je u otklonu, ali je pokretljivost normalna. Konkomitantni strabizam može biti prirođen ili nastaje rano u djetinjstvu, do treće godine, iznimno do pete.
Kod paralitičkog strabizma oko zaostaje u smjeru paraliziranog mišića. Veličina otklona oka se mijenja, a kut je veći u smjeru djelovanja paraliziranog mišića i pri fiksaciji bolesnim okom.
Prikriveni, latentni, strabizam je lagana neparalelnost vidnih osovina koja se ispravlja u procesu spajanja slike iz oba oka, a otkriva se samo određenim testovima.

Vrste strabizma prema položaju oka
Pri škiljenju, prema položaju oka, razlikujemo konvergentni strabizam (ezotropija) kod kojeg je jedno oko otklonjeno prema unutra te divergentni strabizam (egzotropija) kod kojeg je otklon oka prema van. Otklon oka može biti i okomit, što se naziva hipertropija, a može biti samostalno ili kombinirano s konvergentnim ili divergentnim strabizmom.

Strabizam može biti
- alternirajući - kada oba oka škilje naizmjenično, a oko koje češće preuzima funkciju naziva se vodeće ili dominantno
- monolateralan - kada jedno te isto oko stalno stoji u položaju škiljenja. Na škiljavom oku vid može biti dobar, ali češća je slabovidnost.

Kako se mozak štiti od strabizma
Pošto ni vidna zbrka niti dvoslike nisu osobito korisni, tijelo razvija zaštitne mehanizme. To su:
- potiskivanje ili supresija: najjednostavniji način borbe protiv dvije različite slike jest ignorirati jednu od njih. Potiskivanje (supresija) se očituje u vidu supresijskog skotoma (ispada vida) koji je uglavnom smješten u centralnom dijelu vidnog polja
- anomalna retinalna korespondencija (ARK) nastaje zbog toga što obje slike ne padaju na centralnu točku vida mrežnice (retine). Zbog toga počinju surađivati centralna točka zdravog oka i točka na periferiji mrežnice na koju pada slika bolesnog oka. Te dvije točke dobiju zajednički vidni pravac i ponašaju se kao korespondentne točke. Na taj način se dvije slike preklapaju i spajaju u jednu. ARK i potiskivanje često surađuju; jedna metoda se brine za ono što druga ne može - ARK je odgovorna za periferno vidno polje, a potiskivanje za centralni dio.
- slabovidnost (ambliopija) razvija se kod djece koja za gledanje koriste samo jedno oko, dok se slika iz škiljavog oka zanemaruje. Stoga na zanemarenom oku slabi vid. Ovaj je proces različit od potiskivanja. Potiskivanje se pojavljuje jedno kad se oba oka koriste u isto vrijeme, dok se slabovidnost razvija u zanemarenom oku, čak i kad se samo ono koristi. Zbog toga se pokriva preferirano oko kako bi se spriječila slabovidnost u djece.

Ako se strabizam razvije nakon 8. godine, npr. zbog paralize očnih mišića, nijedan od ovih mehanizama se ne razvija i čovjek ima vidnu zbrku i dvoslike.
Ponekad se kut strabizma mijenja kad se gleda u raznim smjerovima i tada nabrojeni kompenzacijski mehanizmi nisu učinkoviti. Otklon oka se može s vremenom promijeniti pa nastaju dvoslike kojih prije nije bilo. Zbog toga uspješno razvijeno potiskivanje i/ili ARK nisu doživotna garancija da neće biti vidne konfuzije i dvoslika.

Druga i treća dimenzija
Često se čuje kako osobe sa strabizmom ne mogu vidjeti dubinu, odnosno treću dimenziju. To je netočno jer percepcija dubine prostora složen proces koji zahtijeva mnogo više informacija i ne može ga poremetiti različita slika iz dva oka koja su usmjerena u istom pravcu.

Bogati i slavni
Svatko može postati bogat i slavan pa tako i osobe sa strabizmom. Neke slavne osobe se jako trude da se to na fotografijama ne vidi (kao npr. Barbra Streissand), a druge su od toga napravile svoj zaštitni znak (npr. Ben Turpin). Glumci mogu glumiti ukriženih očiju, a u crtanim filmovima je to vrlo često jer se smatra da je to smiješno.

Neke od slavnih osoba koje su imale ili imaju strabizam:
- Abraham Lincoln, američki predsjednik
- Barbra Streissand, glumica i pjevačica
- Ben Turpin, glumac
- Marty Feldman, komičar i glumac
- Scott Thompson, glumac
- Quiggly, student - lik iz crtanog filma The Simpsons

Je li škiljavost smiješna?
Ljudi se smiju mnogim fizičkim karakteristikama, npr. ćelavosti, šepanju, krivim nogama, mucanju, obliku nečijeg nosa ili uha pa tako nije neobično što je i strabizam među stvarima kojima se ljudi smiju.
Međutim, djeci koja pohađaju školu može biti vrlo teško zbog ismijavanja kolega. To se ne bi trebalo uzeti olako i na takvo ponašanje se samo nasmijati jer je to jedan od oblika zlostavljanja. Ismijavanje je vrlo štetno za razvoj dječje psihe jer narušava razvoj samopoštovanja i samopouzdanja, bez obzira koji je uzrok ismijavanju. I odrasli mogu doživjeti ismijavanje, npr. od kolega s posla.
Strabizam nije "smiješan" sam po sebi već su smiješni nepristojni ljudi koji se mogu zabavljati na račun nečijeg fizičkog izgleda.
Ovisno kako se gleda na to, uporaba smiješnih stereotipa u filmovima kao što je škiljavost može biti zabavna ili štetna, međutim najvažnija je kod filma njegova kvaliteta, bez obzira na to kakve fizičke karakteristike glumac ima ili se pretvara da ima.

Liječenje
Terapija strabizma i slabovidnosti može biti kirurška i konzervativna, što uključuje zatvaranje oka flasterom, naočale, prizme i vježbe. Tek ako konzervativna terapija ne uspije može se razmišljati o kirurškoj. Koliko će se čekati ovisi o pojedinom djetetu.
U liječenju strabizma i slabovidnosti najprije treba postići normalan vid na oba oka, zatim naočalama ili kirurškim zahvatom ispraviti strabizam, što je preduvjet za postizanje normalnog binokularnog vida.
Najprije se određuju naočale s optičkom korekcijom koja daje najbolju vidnu oštrinu. Naočale se određuju temeljem testiranja koja se provode svake godine jer se kod male djece ne može pri prvom pregledu vijek dobiti najtočniji nalaz.
Kad se dijete privikne na naočale počinje se provoditi atropinizacija i okluzija vodećeg oka te pleoptičke vježbe ako su moguće.

Atropinizacija je ukapavanje atropina u oko, sredstva za širenje zjenice.
Okluzija je pokrivanje oka. Direktna okluzija je pokrivanje vodećeg oka, a inverzna pokrivanje slabovidnog, škiljavog oka.
Vježbe se provode pomoću posebnih aparata: pleoptofor, centrofor i separator, eutiskop.
Kontaktne leće se upotrebljavaju kod visoke dalekovidnosti, kratkovidnosti i astigmatizma.
Prizme se koriste da bi se zrake svjetla skrenule u željenom smjeru i potaknuo razvoj binokularnog vida. Liječenje prizmama traje mjesecima pa i godinu dvije.

Operativni zahvat radi se kako bi se popravila funkcija, omogućio binokularan vid te popravila estetika očiju.
Kirurškom zahvatu se pristupa u slijedećim slučajevima:
- ako kombinirano konzervativno liječenje nije uspješno
- kod velikog kuta otklona
- neakomodativni strabizam
- djelomični akomodativni strabizam kod kojeg naočale i okluzija ne rješavaju problem
- rani strabizam
- veliki broj slučajeva paralitičkog strabizma
- prevencija slabovidnosti

Kirurški zahvat se ne provodi kod:
- akomodativnog strabizma
- strabizam s malim otklonom
- kod svježe paralize/pareze mišića
- svakog strabizma kod kojeg se konzervativnim liječenjem može postići uspjeh

Komplikacije nakon kirurškog zahvata
Poslije kirurškog zahvata može se javiti:
- krvarenje
- probijanje bjeloočnice
- probijanje mrežnice
- upala
- odizanje mrežnice
- priraslice i bujanje vezivnog tkiva u oku što ograničava pokrete mišića i često zahtijeva ponovnu operaciju
- zbog nepravilne procjene može doći do prevelike ili preslabe korekcije pa može biti potrebna ponovna operacija
- operacija na krivim mišićima zbog zamjene

Što ako ništa ne uspije?
Kod odraslih, kod kojih nije bilo učinkovitog liječenja, a postoje neprihvatljive dvoslike, mogućnost je okluzija ili zatamnjenje slabovidnog oka. Tu svrhu se može koristiti povez preko oka, kao što su to nosili stari mornari. Manje upadljive i estetski prihvatljivije su okluzivne kontaktne leće. Postoje mekane i tvrde leće s crnom zjenicom i leće s nacrtanom šarenicom i zjenicom. Leće s nacrtanom zjenicom i šarenicom su najbolji izbor, ali se trebaju pomno uskladiti sa suprotnim okom i prilično su skupe.
Leće koje imaju samo crnu zjenicu postoje s različitim veličinama zjenica, a potrebno je kupiti onu kojoj je promjer veći od promjera vaše zjenice u mraku. Inače svjetlost curi u oko. Zbog toga tijekom dana postoji razlika između zjenice normalnog oka i široke zjenice na leći.
Osim samog promjera zjenice, ako postoji ekscentrična fiksacija, leća nikada ne izgleda dobro postavljena i uvijek se malo vidi u kutu. Nadalje, ako osoba ima latentni nistagmus, prekrivanje oka ga čini vrlo upadljivim, a to može biti iritantnije od dvoslika.
''Zamagljivanje'' škiljavog oka može biti dobra alternativa, prednost joj je što ne izaziva nistagmus na drugom oku. Za zamagljivanje se može koristiti kontaktna leća visoke plus (pozitivne) dioptrije koja ovisi o dioptriji koja inače postoji na nekom oku te zamagljene naočale. Na naočale se može staviti mutna ljepljiva traka ili koristiti jake naočale za čitanje iz kojih se odstrani jedno staklo. Ovakve se naočale mogu nositi iznad drugih naočala, npr. kod kuće kad vam estetika nije baš bitna.

E sad bas me interesuje kako na poremecaj ociju moze neko da otkida Smile