Akcelerator za nadsvjetlosne brzine :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Citat: base001 13. Apr 2007, 00:24:53

ne bih se slozio da je einsteinova teorija relativiteta totalna zabluda (barem ne u fizikalnom smislu, filozofsko tumacenje prepustam tebi Smile

). to je jos uvijek samo teorija, dakle daleko od toga da je prihvacena kao zakon u znanstvenom svijetu, i vecina znanstvenika je svjesna i prednosti i nedostataka te iste teorije. podvrgnuta je enormnom broju eksperimenata i zapazanja, moze se zakljuciti da je jako prikladan i uspjesan model za objasnjavnje gravitacionih sila i mnogih pojava u svemiru, medjutim istovremeno pokazuje odstupanja u odredjenim stvarima(npr. kvantna mehanika). dakle postoje odstupanja, ali i dosta korektnih stvari. dakle ne treba se zaustaviti i prihvatiti da je teorija relativiteta granica ljudske spoznaje. onda bi to definitivno bio propast covjecanstva(a mozda i ne bi, nekada je i neznanje blagoslov Smile

) . sigurno je da postoji nesto bolje i kompletnije od einsteinove teorije relativiteta. isti je slucaj bio i sa klasicnom fizikom, koja je dosla do te granice da neke stvari jednostavno nije mogla objasniti.dolazilo se do apsurda. znanstvenici postavljaju hipoteze o kvantiziranoj promjeni fizikalnih velicina i talasnim svojstvima mikrocestica, i uspjesno objasnjavaju kriticne pojave. to ne znaci da je klasicna fizika pogresna. naprotiv, ocito je samo da postoji granica do koje se moze primjenjivati. dakle bitno je da se razvija misao, a barem po mojem misljenju einsteinova teorija relativiteta nije degradirajuca.

Ovakvom se razmišljanju treba priznati da je zasnovano na dobronamjernosti, produktivnoj intenciji i osnovanom, zdravom optimizmu koji je potreban za opstanak čovječanstva, a i samih individua, jer i zdravlje i život individua ovisi o takvom, "pozitivnom" mišljenju, i to više nego što nam se obično čini.

No, na čisto stručnom području htio bih učiniti neke napomene, koje bi mogle biti korisne.

Ono što je dobro kod Teorije Relativnosti i što omogućuje točna predviđanja eksperimentalnih rezultata, to nije dao Einstein, nego H. A. Lorentz. Einstein se poslužio Lorentzovim transformacijama (nimalo kriomice) da bi proračunao točne rezultate. Javnost je kasnije taj poduhvat krivo pripisala Einsteinu.

Ali ovdje ima još nešto što nije dobro.

Einstein je rezultate dobivene tim matematičkim instrumentom (Lorentzovim faktorom) i potvrđene eksperimentima protumačio sasvim krivo - nelogično, apsurdno, u suprotnosti sa temeljnim fizikalnim zakonima i u suprotnosti sa četiri temeljna principa mišljenja: Principa identiteta, proturječnosti itd.

Međutim, ta su njegova "tumačenja" spomenutih rezultata, vrlo lukavo i spretno, prikazana kao da su plod umovanja nekog božanskog uma, kojemu ljudski um, ni u kom pogledu, i ni na koji način nije dorastao.

Zbog toga se oni koji čitaju Einsteinove tekstove, pred njima osjećaju kao budale ili glupani, jer ne mogu vjerovati da je taj i toliki um, koji je ikona, simbol ljudske produktivne pameti, napravio takve strašne greške.

Ovakve greške ne rade se samo u fizici. U ekonomiji su po njima poznati Piero Sraffa i J. M. Keynes, u sociologiji R. Merton, i da ne nabrajan dalje. Osnovni trik je u tome da se namjerno napravi takva greška da nitko ne može vjerovati da bi čovjek uopće mogao napraviti takvu grešku, pa se onda nerazumijevanje pripisuje vlastitoj slabosti. No u ovom, ne baš časnom, poslu ipak ne može uspjeti svatko. I za to treba imati talenta.

Kad se pošteni i nadareni studenti fizike susretnu s ovim stvarima, onda odustaju, a oni ambiciozni varalice, koji su obično vrlo spretni, ali netalentirani, glume duboko razumijevanje i tako dolaze na mjesta znanstvenika koji kroje budućnost znanosti.

Vraćam se stručnim stvarima i onom primjeru s bijelom kuglom, koji je jako dobar, a do kojeg sam došao zahvaljujući vašem ućešću u diskusiji. Taj je primjer važan jer on na jednostavan nači otkriva razliku između privida i istine, te znanstvenog i neznanstvenog pristupa stvarnosti. Oprostite ako ću biti malo dosadan.

Ni jedno ljudsko, a niti životinjsko oko nikada nije, niti će moći vidjeti bijelu kuglu. Oko može vidjeti najviše u dvije dimenzije. Dakle, krug, elipsu ili pak tanku bijelu liniju (ako doista, sa svih strana, gleda nekakav bijeli krug).
A ako netko pokazuje bijelu kuglu nitko neće moži vidjeti ništa drugo do bijeli krug, pa ma koje strane ju gledao.
No bića koja imaju moć logičkog mišljenja, zaključit će i shvatiti da im demonstrator u tom pokusu ne pokazuje krug , a nego kuglu, iako nitko nikada nije vidio ništa osim bijelog kruga. A da se radi o kugli svatko se napose može uvjeriti još i tako da ju uzme u ruku. Ruka, naime, odnosno osjetilo opipa može registrirati i treću dimenziju, odnosno volumen.

Rekli smo da su svi vidjeli samo bijeli krug, i to je točno. No ono što su svi učesnici pokusa vidjeli je jedno, a onaj, predmet koji im je pokazan, je nešto sasvim drugo.

A sada nešto što je od presudne važnosti

Ono što se pojavljuje pri osjetilu vida, pri vidu, jest privid, pričin ili iluzija.

Ono, međutim što se, nakon ispravnog misaonog postupka pojavljuje u svijesti učesnika pokusa jest istina, a sama istina se nikako ne može pojaviti pri osjetilima, nego isključivo u svijesti, ili točnije, znanju.

Svi učesnici pokusa, nakon zaključivanja i sumiranja rezultata, znali su da su vidjeli bijeli krug, jer i nisu mogli vidjeti nešto drugo, ali su također znali da sam predmet koji im je pokazan nije bio krug, nego kugla.

Ako ne bi htjeli razmišljati, onda bi svi stali na stanovište da im je pokazan bijeli krug, a to bi potvrđivali potpunim slaganjem viđenja ili zora svih učesnika pokusa, (i eventualnim fotorgrafijama koje su napravili) i smatrali bi to apsolutno neoborivim eksperimentalnim dokazom svojih tvrdnji.

Upravo u ovu, zadnju vrstu znanstvenika spada Einstein - simbol ljudske misaonosti, a i njegovi sljedbenici.

Ja sam to ustanovio čitanjem i analizom isključivo njegovih tekstova.

Koga god to zanima, može analizirati onaj njegov poznati pokus sa jurećim vlakom i dvije munje koje udaraju u tračnice ispred i iza vlaka. To je izloženo u njegovoj knjizi "Moja teorija".

Ko pokloni malko pažnje tom tekstu,( nešto više od pola stranice) vidjet će da Einstein postupa upravo kao oni učesnici pokusa koji odbijaju razmišljati i zaključivati, pa tvrde da im je demonstrator pokazao bijeli krug. On viđenje munje, zor ili sliku munje, u svom oku, smatra za stvarnu, pravu munju, a vrijeme stvaranje slike udara munje u svom oku za vrijeme stvarnog udara stvarne munje, i, naravno, izvodi, apsurdan zakuljčak - da događaji koji su istovremeni za mirujućeg promatrača nisu istovremeni za onog koji se kreće. Ta je tvrdnja jedan od temeljnih momenata teorije relativiteta.

Općenito uzevši, Einstein je znanstvenik koji privid proglašava za stvarnost, a stvarnost za privid.

Čovjek koji se dosta, pošteno i kritički, bavio ovim problemima ne može se načuditi stanovitom barbarstvu i stvarima koje tu susreće, a ni ti tome da je cijelo čovječanstvo povjerovalo u takve stvari.

Odnos tih "spoznaja" prema civilizaciji.

Evo jednog dosta davnog primjera djelovanja takvih "spoznaja" na razvoj civilizacije.

Claudije. Ptolomej, kozmograf, koji je, Nasuprot Aristarhovoj, heliocentričkoj, popularizirao i favorizirao Hiparhovu geocentričku teoriju izborio se za etabliranje vjerovanja da se planeti kreću po vrlo zamršenim putanjama, epiciklima. Nikome nije bilo jasno zašto bi se planeti kretali tim putanjama, ali su osmatranja i računi pokazivali sa gotovo savršenom točnošću da je to doista tako. U dvadesetom stoljeću ti su epicikli snimljeni astrostatskim teleskopima i spadaju među najljepše fotografije u astronomiji.

Međutim, negdje oko 1500te Kopernik je ustvrdio da ti epicikli uopće ne postoje, te da su oni samo paralaktički privid koji se , u našem zoru pojavljuje zbog kretanja Zemlje oko Sunca.

To je istina.

No ja se pitam kako bi se proveo Kopernik da onu svoju, istinitu tvrdnju nije izrekao već 1500te, nego tek sada, nakon što su napravljene fotografije epicikla i nakon što je Einstein vrlo snažno etablirao ne-misaoni, senzualistički pristup ovim pojavama.

Kakav utjecaj na razvoj civilizacije može imati Einsteinova teorija, može se donekle vidjeti iz utjecaja što ga je Ptolomejeva teorija, blizanka Teorije relativnosti, ostavila na razvoj civilizacije tokom punih 17 i više stoljeća. Mene to plaši.

A sada nešto drugo.

Base001 kaže da i neznanje katkada može biti blagotvorno.

Slažem se.

U radovima koji se tiču baš razvoja civilizacije, iznosio sam tvrdnju da ljudska vrsta katkada favorizira i glorificira pogrešne teorije, kao što su Ptolomejeva i Einsteinova, upravo radi toga da bi usporila razvoj civilizacije, jer prebrz razvoj, kako pokazuju analize, može svijet dovesti u opasan kaos i obesmisliti ljudski život. No to je tema koja se najviše tiče dijalektike i antropologije pa dalje ne možemo o tome. A ako nekog zanima moje viđenje tih stvari neka pogleda na internetu moju knjigu Tajna povijest svijeta. Ona govori upravo o tome.

Keywords: petar bosnic petrus.

Dakle, kako naslućuje i Base001, možda ipak nismo tako naivni, lakovjerni ili glupi, nego se povinujemo potrebi ili nuždi da već aktualizirane fundamentalne spoznaje,(a zanjih su se izborili mislioci od Kopernika do Plancka), s dovoljnom potpunošću, realiziramo u praksi.

Možda, dakle, imamo pravo na nekakvo takvo neznanje, ali, ipak, mislim da, pri tome, barem neki od nas moraju znati da neznamo.

Ako nema toga, fizika se pretvara u specifičnu mitologiju; nastaju takve tvorevine kao što su Teorija Kaosa ili Relacije neodređenosti, a samim tim smo već jednom nogom u kaosu kojeg smo htjeli izbjeći.

Petrus B

[/b][b][/b][b][/b][b][/b][b][b][/b]