Stidne uši (vaši) dobili smo od – gorila :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Stidne uši (vaši) dobili smo od – gorila

Stidna uš, picajzla, Pediculosis pubis

Među primatima jedino ljudi imaju dvije, a ne jednu vrstu ušiju. Jedna se gnijezdi na našim glavama, a druga se kod kuće osjeća na stidnim dlakama. Odakle nam te različite krvopije?

Dok uši na glavi dijelimo s čimpanzama od vremena otkad još nismo bili odvojene vrste, nova studija govori da smo stidne uši dobili od gorila – i to ne tako davno.

Svake godine oko 3 milijuna Amerikanaca dobije stidne uši, poznate i kao picajzle.

"To je važan problem javnog zdravstva", kaže evolucijski biolog David Reed iz floridskog Prirodoslovnog muzeja, koji na taj 'problem' gleda kao na evolucijsku zagonetku.

Uobičajeno uši dijele istu evolucijsku povijest kao i njihovi domaćini. Ako se, primjerice, populacija domaćina razdijeli u dvije vrste i svaka od izoliranih populacija počinje samostalno evoluirati, tada će evoluirati i njihovi paraziti.

Uši s ljudske glave, na primjer, imaju zajedničkog pretka s ušima čimpanza i te su dvije vrste ušiju rođaci, baš kao što su to ljudi i čimpanze.

No, najbliži rođak ljudskih stidnih ušiju nije pronađen kod čimpanza nego kod gorila, koje su nam na evolucijskom stablu dalje od čimpanza. Reed je želio otkriti zašto je to tako.

On je s kolegama usporedio DNK sekvence iz dva gena različitih ušiju te su proračunali vrijeme pojave različitih vrsta. Kao što su i očekivali, Pedicululus (uš s glave) ljudi i čimpanza počeo se razdvajati približno u isto vrijeme kad su ljudi i čimpanze krenuli zasebnim evolucijskim stazama, prije otprilike 6 milijuna godina.

Uši gorila i stidne uši ljudi (obje iz roda Pthirus) razdvojile su se prije 'samo' 3,5 milijuna godina, što je 4 milijuna godina nakon razdvajanja linija gorila i one na kojoj su se kasnije razdvojili ljudi i čimpanze.

"Umjesto koevoluiranja s našim precima od samog početka, ove smo uši dobili nešto kasnije", objavili su Reed i kolege u magazinu BMC Biology.

Zbog toga što uši rijetko kad prežive duže od nekoliko sati bez domaćina, za njihove skokove nužno treba bliski kontakt između dviju vrsta. "Morali su biti na istom mjestu u isto vrijeme", objašnjava Reed.

Vincent Smith, iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, kaže da Reedova studija "postavlja neka zanimljiva pitanja o tome što su gorile i naši hominidni preci radili na takvoj udaljenosti da su mogli podijeliti uši".

Izvor: NetPortal