Ovo je tema za sve one koji ne mogu da lete, ali tripuju da mogu. To je jedan od vrlo rasprostranjenih problema koji je kostao mnoge naucnike. Jednostavno formulisana vestina letenja izgleda ovako: "Potrebno je skociti i pri padu promasiti zemlju". Definicija je jedna od najprimamljivijih stvari. Ali kada se ona pokusa prakticno primeniti nailazimo na poteskoce, jer stvarno ima sta da se promasi. Ja naravno bolujem od sindroma FliS i privlace me cak visine kao sto su osrednji trotoari (ivicnjaci). Zeleo bih da zajedno sa onima koji boluju od FliS-a razmotrimo ovu disciplinu i da pronadjemo sta je najveca prepreka nasoj neobuzdanoj zelji. Jednog dana ce FliS mozda biti i disciplina na maratonu (ko zna).
Ja sam mislila da je fazon, ne da promasis zemlju, nego da zaboravis da padas, znaci da ti u toku pada nesto drugo odvuce paznju (npr. dvoglava ljubicasta glista), i kada pocnes razmisljati o njoj a ne o svom padu onda poletis. Tako su mi rekli oni sto zaista mogu da lete.
Jednog dana ce FliS mozda biti i disciplina na maratonu (ko zna).
Kako na maratoni, ajd da si rekao na olimpijadi...
Storemaj da ti objasnim ja nesto:[/size]OVO JE LOBOTOMIJA[size=12px] I nadam se da to vise necu morati da ponavljam. Arianna tvoj savet je vec zanimljiv. To je poznata tehnika, srecni su oni koji se u njoj nadju. Da li imas ti neka licna iskustva u toj tehnici? Ja mislim da je uspesnije ako gravitacija zaboravi na tebe nego ti da zaboravis nju.
Problem je u tome kako gravitaciji odvuci paznju. Moramo definisati gravitaciju kao licnost. Stim sto ne znam da li da uracunamo u tu licnost svu postojecu gravitaciju ili samo gravitaciju nase planete. Ako je to sveobuhvatna gravitacija vrlo je tesko naci nesto zanimljivo za nju. (Cisto se cini da je dosada jedan od razlog zbog kojih je uzela da nas gnjavi). Ako uzmemo samo gravitaciju nase planete onda moramo da proucavamo medjusobne odnose gravitacija. Vidi se da ce ovde biti rec o egzaktnoj nauci.