Europa priprema nove mjere u borbi protiv ksenofobije i rasizma

Poricanje genocida u Srebrenici kazneno djelo

Porast ksenofobije i rasizma u državama Europske Unije zabrinjavajuća je pojava, a EU želi poduzeti nove mjere za borbu protiv toga. Sve veći broj rasističkih ispada i u dosad tolerantnim državama poput Danske, Belgije i Nizozemske alarmantan je.

Sve je više takvih ispada i u Velikoj Britaniji, pa i u novim članicama EU. U novoj borbi protiv svih oblika diskriminacije te protiv ksenofobije i rasizma trebala bi pomoći i novoosnovana agencija EU za osnovna ljudska prava, koja će imati sjedište u Beču, a jučer su je otvorili predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso i povjerenik za pravdu, slobode i sigurnost Francesco Fratini. Agencija će nastaviti posao koji je do sada radio Europski centar za promatranje rasizma i ksenofobije.

Iako su već prvog dana nove agencije kritičari požurili upozoriti da će biti preskupa i da je nepotrebna, argumentirajući da već postoje odgovarajući mehanizmi Vijeća Europe i drugi, predstavnici Europske komisije proglasili su otvaranje te agencije velikim događajem.

- Europska komisija potpuno je privržena promicanju poštovanja ljudskih prava na svim razinama kako bi se uspjelo suzbiti diskriminaciju - rekao je predsjednik Europske komisije Barroso i dodao da ovu agenciju vidi kao upotpunjavanje posla koji rade i drugi, a ne kao konkurenciju onima koji su se time bavili do sada.

I povjerenik EU Fratini smatra da je agencija potrebna, a to pokazuju i ankete prema kojima čak 73 posto građana EU smatra da Unija mora imati veću ulogu u zaštiti temeljnih ljudskih prava.

Blage kazne u Britaniji

S druge strane, EU priprema zakonski okvir sporazuma za borbu protiv rasizma i ksenofobije, koji bi sankcionirao rasističke ispade, kao i poricanje teških zločina poput holukausta i genocida u Srebrenici. U tom smislu mnogo se očekuje od njemačkog predsjedanja Unijom jer Njemačka ima rigorozne zakonske sankcije za rasističke ispade.

U Njemačkoj, gdje je počeo nacistički teror, pokušaji buđenja takve ideologije imaju rigorozne zakonske posljedice. U Njemačkoj svatko tko nosi nacističku zastavu ili koristi nacistički pozdrav može biti kažnjen, a isto vrijedi i za javno poricanje holokausta ili prodaju kukastog križa, svastike. Zanimljivo je, međutim, da se u mnogim državama koje su se borile protiv nacizma te ga na kraju i porazile propaganda te vrste sankcionira znatno blaže. U Velikoj Britaniji, primjerice, poricanje holokausta svedeno je u okvir slobode izražavanja misli i ustava.

U ovim okolnostima jasno je da neće biti lako postaviti minimun zajedničkih standarda za suzbijanje, zabranu i kažnjavanje rasističke propagande ili govora mržnje u cijeloj Uniji. Njemačko predsjedništvo na čelu EU ipak je optimistično u tom pogledu i nada se uspjehu do kraja svog mandata.

Nijemci su pripremili dorađenu verziju prijedloga Europske komisije iz 2002. godine koji je bio blizu jednoglasnog usvajanja, ali je odbijen dvaput, jednom 2003., a drugi put 2005., kad ga je Silvio Berlusconi, tadašnji talijanski premijer, odbio prihvatiti.

Berlusconijev nasljednik Romano Prodi podržava predloženi okvir sporazuma za borbu protiv rasizma i ksenofobije. Okvir tog sporazuma, ako se usvoji, obvezat će članice Europske Unije da u vlastito zakonodavstvo ugrade sankcioniranje javnog poticanja mržnje prema drugima na osnovi rase, boje kože, podrijetla, nacionalnosti ili vjere.

Svaka država morat će u svojim zakonima odrediti maksimalnu zatvorsku kaznu od najmanje dvije godine za rasističko izazivanje mržnje ili nasilja. Dakle, zakonom se neće moći postaviti maksimalna kazna od jedne godine, nego najmanje od dvije godine, što je gornja granica.

Međutim, problem je u anglosaksonskom pravu i sjevernoeuropskoj tradiciji utemeljenoj na drukčijem poimanju slobode izražavanja. Zemlje tog područja, naime, mogućnost izbjegavanja te granice smatraju osnovnim pravom država članica.

Jedna od namjera EU je na neki način proširiti sankcioniranje poricanja teških zločina. Primjerice, usvoji li se spomenuti prijedlog, poricanje međunarodno priznatih slučajeva genocida, što bi se odnosilo na holokaust i masakre u Srebrenici i Ruandi, moglo bi postati protuzakonito iako se specifični povijesni događaji ne spominju pojedinačno. Ipak, i tu postoji kvaka - kažnjavat će se, naime, samo slučajevi u kojima takvo poricanje sadrži prijetnju nasiljem ili poticanje drugih na nasilje. Reći da je “holokaust laž” u nekim bi državama moglo ostati legalno, ali reći da je “holokaust zločinačka izmišljotina Židova kako bi dobili novac od nevinih ljudi” morala bi se sankcionirati.

Kad je o religiji riječ, optiranje je ostavljeno kao mogućnost država članica jer još je teže odrediti gdje su granice slobode propagiranja vjere. Države članice, ako to žele, ni ubuduće neće morati kažnjavati propagadnu protiv određene vjere. Njemačka je prihvatila taj kompromis imajući u vidu britansko shvaćanje prava na slobodu govora iako njezina ministrica pravosuđa Brigitte Zypries kako to teško može opravdati.

Ideja da će Njemačka pokušati zabraniti svastiku u cijeloj Uniji bila je pogrešno shvaćena i pogrešna interpretacija, kažu dužnosnici.

- Uvijek smo znali da je nemoguće postići konsenzus o tome - rekao je jedan dužnosnik.

Slučaj danske karikature

Zanimljivo je da, prema shvaćanju njemačke ministrice pravosuđa Zypries, objavljivanje Muhamedovih karikatura u danskim novinama prošle godine, koje je izazvalo žestoke i dobro orkestrirane prosvjede u islamskom svijetu, ne bi bilo pokriveno ovim okvirnim sporazumom. U slučaju objavljivanja tih karikatura, smatra ona, nije se mogla utvrditi namjera izazivanja mržnje i nasilja prema muslimanima.

Incidenti i napadi kojima su u podlozi ksenofobija i netolerancnija sve su češća pojava. U Njemačkoj sve više ljudi misli da im stranci otimaju radna mjesta, a netolerancija prema strancima povećala se i u Nizozemskoj i Danskoj. Za razliku od Velike Britanije, gdje je 2000. godine zabilježeno 47.829 rasističkih ispada, a u 2005. godini čak 57.902, u Danskoj, u kojoj je prije bilo malo takvih ispada, porast od nekoliko slučajeva u postocima izgleda jako velik.

To je zabrinjavajuća pojava i u Njemačkoj iako je tamo manje takvih slučajeva nego u Velikoj Britaniji. U Njemačkoj je rasistički motiviranih napada u 2005. bilo 15.914, a rasli su stopom od 3,1 posto godišnje. U Francuskoj su u 2005. zabilježena 974 takva slučaja, u Poljskoj 156, a u Švedskoj više od 2400. Međutim, pravi komparativni prikaz situacije u cijelom EU je nemoguć jer sve članice nemaju podatke o tome.

Porast rasističkih ispada

Stoga će novoosnovana agencija EU ubuduće pomoći u prikupljanju takvih podataka, što će rezultirati poduzimanjem konkretnih mjera.

U Nizozemskoj su takvi događaji, nakon ubojstva redatelja Thea Van Goga i političara Pima Fortuna, eskalirali i izazvali nagli porast netolerancije prema strancima. Tako je povećana i potpora radikalnim strankama koje se bore protiv imigranata, posebno onih muslimanske vjere.

Ni u Belgiji stanje nije mnogo bolje. To je u razgovoru za WAZ potvrdio i Jozef de Witte, direktor Nacionalnog centra za borbu protiv rasizma. Prema njegovim riječima, najveće su žrtve diskriminacije Afrikanci i Turci, te napominje da sve više Belgijaca i javno govori da njihova zemlja nije više ono što je bila misleći pritom na sve veći broj stranaca. U vezi s incidentima koji se događaju u Belgiji, de Witte je spomenuo da je u sveučilišnom gradu Lowenu u Flandriji, koji ima 80.000 stanovnika, 2003. godine prijavljeno 15 rasističkih ispada, a 2003. čak 60, što je veliko povećanje. Upozorava, međutim, da je i mnogo napada drugih motiva.

- Od 1609 incidenata, koliko je zabilježeno u 2005., rasizam je bio razlog u njih 777 - kaže Jozef de Witte.

Nova europska Agencija za osnovna ljudska prava pokrivat će sve države članice, a mogu joj se priključiti i države sa statusom kandidata poput Hrvatske, Turske i Makedonije.

Ne podržavaju svi zabranu svastike

Postojala je grčka svastika, i hinduska, zatim keltska, litvanska, tibetska, vikinška te budistička. Općenito je svastika, uz križ, jedan od najstarijih simbola čovječanstva koji se može pronaći u grčkim starim knjigama, u Kavkazu u Gruziji, u armenskoj odjeći i kao ukras u oružjima ili vazama u raznim kulturama.

Etimologija riječi svastika (koja otprilike znači blagostanje) dolazi od su (dobro) i asti (biti). Zato su hindusi iz Velike Britanije, Nizozemske, Belgije, Francuske i Italije prosvjedovali kada su Nijemci pokrenuli inicijativu zabrane i kriminaliziranja upotrebe tog simbola na cijelom području Europske Unije. Članovi hinduskih organizacija najavili su da će vršiti pritisak u Europskom parlamentu kako bi spriječili zabranu kukastog križa u EU. Oni planiraju posjetiti čelnike Europske komisije i zastupnike u Europskom parlamentu preko kojih žele vršiti pritisak na njemačko predsjedništvo kako bi pridobili što više ljudi protiv ideje Njemačke.

Njihovi argumenti su da su nacisti uzurpirali antički hinduski simbol. Doista, Hitler je koristio izokrenutu svastiku (Hakenkreuz) potican od okultnog učenja svoga duhovnog učitelja Guida van Lista. On je bio opsjednut Indijom i, kao mnogi okultisti tog vremena, pokušao je dokazati da postoji kontinuitet između stare indijske mudrosti i zapadne okultističke spiritualnosti.

U 1980-im godinama, tijekom Gorbačevljeve perestrojtke u tadašnjem Sovjetskom Savezu, skupina latvijskih i litvanskih intelektualaca počela je dopuštati upotrebu svastike u kulturne svrhe. Prije konvertiranja na kršćanstvo svastika je bila amblem litvanskog boga Perkunasa.

Svastika se danas službeno koristi u Tadžikistanu. Tadžici i dalje smatraju da su arijevskog podrijetla te inzistiraju na tome da se arijevska ili indoeuropska civilizacija moraju učiti i promovirati. Prošla 2006. godina zato je u Tadžikistanu slavljena kao godina arijevske civilizacije. (Dan Alexe/WAZ)

Izvor: Jutarnji.hr