Koliko ljudi vjeruje u Boga?   

Više od 70 posto Evropljana vjeruje u Boga od visokih 97 posto u Poljskoj do 37 u Ceškoj, pokazali su rezultati ispitivanja javnog mišljenja objavljeni u listu "Reader"s Digest".

U ispitivanju kojeg su sproveli instituti u 14 zemalja, 71 posto anketiranih je izjavilo da vjeruje u Boga. Rusija (87 posto), Austrija (84 posto) i Španjolska (80 posto) odmah su na ljestvici iza najreligioznije Poljske.

Medjutim, malo više od polovine ili 53 posto Evropljana je izjavilo da vjeruje u zivot poslije smrti. A još manje, 43 posto, da je vjera potrebna da bi se razlikovalo dobro od zla.

Francuski institut CSA koji je vodio istrazivanje u Francuskoj objavio je da 60 posto ispitanih Francuza vjeruje u Boga. No, samo 23 posto ih je izjavilo da se cesto mole, a jedva 12 posto da "cesto" idu u Crkvu.

Ja bih te upitala:sta podrazumevas pod pojmom"verovati u Boga" i sta pod pojmom biti vernik?
Vidi, ja u potpunosti verujem u Boga, a to znaci da zivim ljubav( najvise sto znam u ovom momentu razvoja) i da uzivam u stvaranju sopstvenog zivota..volim sebe, negujem to bozansko u sebi i trazim isto u drugima..Takva osecanja je za mene nemoguce opisati, i sto god rekla-to nije to-vec samo slicno..Moj hram je u meni,molim se na svakom mestu a ne samo u crkvi..moja molitva je molitva zahvalnosti :D  i naucila sam da prihvatam dogadjanja kao deo Velikog Bozanskog plana..A zivim veoma jednostavnim zivotom u jednom lepom okruzenju

Nije narocito bitno sta ja podrazumevam pod kojim pojmom, bitno je kako se neko oseca i gde sam sebe svrstava. Za mene je vernik u sustini covek koji veruje u bajke.

Bog, Deda Mraz ili Uskrsni Zeka ... to je za mene sve isti k.... no dobro, ljudi moraju u nesto da veruju ...

Trbao si mozda da  da postavis pitanja da li verujte u :

-Boga
-Neverujete
-Verujete u nesto trece


Ja nisam religiozan tako da neverujem u ovog klasicnog dogmatskog boga, a nije ni da mislim da ja sva ziva i ne ziva materija nastala slucjano. Opredelio sam se za nesto trece, jos coveku nepoznato, mozda neka inteligentija rasa, ali koja nema karakteristike klasicnog boga. Mislim da za sve ovo sto nas okruzuje postoji racionalno, fizicko i naucno obajsnjenje i da ce u nekoj buducnosti biti otkriveno.

Ko zna mozda su zemlja i sav zivot, samo model koga neki vanzemaljac ima za diplomski rad, pri temi *kreacija suncevog sistema i pracenje zivota unutar njega*      

Nisam.
Ne zanima me u sta veruju ljudi, jos manje kom se bogu mole, samo mi je bitno jesu li vernici ili nisu. Veruju li na taj nacin u nesto ili nekog.. ko god i sta god to bilo

SF, ne znam je li ovo bio samo "brzi" odgovor, ali mislim da si pogriješio. Dopusti da pojasnim. Prije svega, svaki čovjek je vjernik, jer oznaka vjernika je da prihvaća nešto na povjerenje, jer ako prihvaća na povjerenje ne živi u vječitoj sumnji. Istina je da postoji stupnjevitost vjerovanja, no svi vjerujemo u nešto. Evo samo nekoliko primjera: svi vjerujemo da nas partner voli. To ne možemo provjeriti. Možemo staviti pred njega/nju zahtjeve koji će nam "pokazati" da nas ta osoba voli, no ipak se na kraju sve svodi na prihvaćanje, vjerovanje osobi da, konačno, govori istinu, a ne zato jer joj odgovara podilaziti nam. Slijedeći primjer: svi vjerujemo da je Zemlja okrugla. To ne znamo. Znati nešto možemo samo ako smo to provjerili, a većina nas to prihvaća kao istinu, jer smo vidjeli slike, znanstvenici su nam pokazali itd., ali opet vjerujemo tim ljudima na njihovu svjedočanstvu. Da ne vjerujemo i prihvaćamo to sumnjali bi. Jedan primjer je i taj što je velika večina znanstvenika inzistirala na mijenjanju izgleda globusa i karata koje prikazuju Zemlju, jer vjerodostojno ne prikazuju raspored kopna i mora, no nije prihvaćen njihov prijedlog, upravo zbog vjerovanja ljudi da je Zemlja takva na kakvu su naučeni. Možda je i istina što ti znanstvenici govore, a možda i nije, ali razlog odbijanja je jasan. Vjerovanje ljudi. Isto je i sa mnogim drugim biološkim stvarnostima: atom, razna zračenja, svemir..... da ne govorimo o osjećajima, dakle o svemu onome što nismo, ne možemo i nećemo provjeriti a prihvaćamo. Vjera je prihvaćanje. Vjernik je onaj koji prihvaća, uzima nešto na povjerenje, zato jer je to netko drugi iskusio i doživio. Primjer toga je malo dijete. Ona su dražesna i zanimljiva, no nadasve znatiželjna. Možete djetetu govoriti da vatra peče, da struja trese, da taj pas grize, i držati ga dalje no njega "nešto" tjera da baš hoće k vatri, k struji i psu. I kad se opeće ili ga struja malo strese, poslije plača, naravno, mami i tati vjeruje više, no ne potpuno, ipak je dijete!, da nešto nije dobro, da je nešto "pec". Dijete je upravo tu napravilo korak iz (ne)vjerovanja u znanje, tj. provjerilo je nešto, doživjelo na svojoj koži, iskusilo. Do tada je ono (ne)vjerovalo mami i tati. Isto se događa i s nama. Nešto provjeravamo i velimo "Pa fakat je tak!" a nešto jednostavno, zbog raznih razloga prihvatimo. Tu postajemo vjernici. Zato mislim da nije tvoja usporedba dobra, jer živimo život vjerujući u sve oko sebe. Vjerujemo da nam neće na ulici pasti klavir na glavu, to ne znamo!, vjerujemo da ćemo doživjeti sutra, to ne znamo!, itd., itd...
Kad se isto to primjeni na vjernike u Boga, dobije se formula da smo prihvatili nečije svjedočenje, njegovo iskustvo i ono što je doživio na svojoj koži. Uzeli smo nešto za što nemamo dokaza, barem materijalnih, koje bi mogli provjeriti!, na povjerenje. Shvatili smo i prihvatili Pismo i ljude prije nas i tu prepoznali nečije iskustvo. Prihvatili smo Zapovijedi i Isusa za Krista, jer su drugi to doživjeli i posvjedočili. Prihvatili smo Isusovu zapovijed "Ljubi Boga svoga...i bližnjega svoga...", jer inače "pec".

Definitivno ne vjerujem u boga niti sam religiozna osoba.

Kao sto costa rece

Mislim da za sve ovo sto nas okruzuje postoji racionalno, fizicko i naucno obajsnjenje i da ce u nekoj buducnosti biti otkriveno

i ja smatram isto to a razvoj ljudskog drustva to svakodnevno potvrdjuje.

Sjetite se samo onoga sto znamo o prvobitnim ljudima i kako su se oni plasili nepoznatih stvari kao sto su npr. vatra, munje i gromovi. Za svaku nepoznatu stvar oni su izmisljali neko bozanstvo i molili su mu se jer je na njihovom stepenu razvoja to bilo najvise sto su mogli uraditi da bi se "zastitili" od nepoznatog. A danas nam je to smijesno jer su nama te stvari savrseno jasne i samim tim sasvim obicne.
Naravno da ima jos dosta nepoznatih i neistrazenih oblasti koje ljude cak i danas plase i raspaljuju im mastu do neslucenih granica ali sam siguran da ce sve ono sto je danas misticno i nejasno za odredjeno vrijeme u buducnosti biti razjasnjeno i dobro poznato (sve u svoje vrijeme).
Ko je prije samo 100-tinjak godina mogao i da pomisli da ce se covjek vinuti u nebo a kad se to konacno desilo ko je uopste mogao i da sanja da ce se covjek otisnuti i u svemir itd. A koliko bi covjecanstvo danas bilo tehnoloski naprednije i razvijenije da crkva i religija nisu imali tako jak i dominantan uticaj kroz istoriju? I sve ovo pobrojano (izum aviona, let u svemir, razvoj nauke i medicine itd) bi se sigurno desilo mnogo ranije a mi bi danas zivjeli bar u 25 vijeku (u tehnoloskom smislu) da nije bilo crkvenih i religijskih stega i okova. Istorija je pokazala da je religija bila kocnicar razvoja ljudskog drustva umjesto da bude pokretac pozitivnih promjena i pomaka (sjetite se samo inkvizicije ili serijatskog prava koje je cak i danas, nazalost, vazece u mnogim zemljama).
I za kraj, strasno sam tolerantan za sve vrste religija ali sam u svom dosadasnjem zivotu primijetio da su vjernici (ma kojoj religiji pripadali mada muslimani i katolici ipak prednjace) daleko napadniji i agresivniji u zelji da ateiste privedu svojoj vjeri nego sto su recimo ateisti "agresivni" i uporni prema vjernicima u zelji da im objasne da bog ne postoji (ili da vjeruju u bajke kao sto rece SF).
Valjda bi to trebalo nesto da znaci.

@koni

U kom stolecu ti zivis? Ti jos mislis da je zemlja okrugla, bolje reci verujes? Da su ljudi pocetkom industrijske revolucije verovali, a ne poznavali neke stvari prirode gde bi danas covecanstvo bilo. Uostalom, jer ti verujes ili znas kako se automobil krece, verujes li ili znas kako funkcionise telefon, sta je struja, verujes li u gravitaciju ili znas sta je gravitacija. Kada obavljas neki posao, bilo nesto van posla ili si zaposlen, verujes li u boga da ce ti pomoc ili  verujes u sebe i svoje umece??

Vernik u religijskom smislu za mene je covek koji veruje u bajke jer ga nesto na to tera, obicno nevolja.
Covek koji veruje u ljude je nesto sasvim drugo.. on nije "vernik" .. on je samo normalan.