Komarci.. :: Burek Blablaonica ~ Offtopic carstvo

Na Zemlji obitava oko 1 000 000 vrsta kukaca. Posebno mjesto pripada kukcima iz porodice Culicidae (komarci). Opisano je 3 300 vrsta komaraca, dok je u Hrvatskoj do sada pronađeno 50 vrsta.

Komarci su nama dobro poznati napasnici, prisutni od ranog proljeća do kasne jeseni, a osim toga potencijalni su prenositelji mnogih bolesti. Brojnost komaraca na području Panonske nizine zbog pogodne klime, vodnog režima rijeka Dunava, Drave i Save, reljefa, biljnog pokrova i ostalih abiotičkih faktora može doseći enormne vrijednosti. Iz tog razloga dobro poznavanje biologije komaraca i njihovog životnog ciklusa neophodan je preduvjet za uspješnu kontrolu njihove brojnosti.

Životni ciklus komaraca odvija se u četiri razvojne faze, a to su: jaje, ličinka (4 razvojna stadija), kukuljica i odrasli.

Pojedina faza životnog ciklusa komarca je specifična:

jaje: Ovalne je dužine oko 1 mm, nalazi se pojedinačno ili u skupinama, na površini vode, baricama, površini zemlje, sa donje strane lišća itd. Ženka snese oko 150 do 400 jaja, ovisno o vrsti, uz promjenjive uvjete sredine. Jaja vrlo brzo potamne i postanu teško uočljiva što je vrlo bitna zaštita od grabežljivaca. Dok se komarci nalaze u stadiju jaja ne obavlja se nikakva ishrana. Posljednja sezonska generacija komaraca polaže jaja na zemlju ili donju stranu otpalog lišća, u neposrednoj blizini vode, čak i podalje nje, ali u svakom slučaju na mjesto gdje će se voda u budućnosti pojaviti. Jaja su vrlo otporna na hladnoću i mogu preživjeti i -30 °C.

- kontrola (suzbijanje) nije moguća

ličinka: Kada se jaje nađe u vodi, iz njega izađe oko 1 mm duga ličinka i započne svoj život u vodi. Voda u proljeće raste , te se povećava životni prostor komaraca. Prva generacija ličinki komaraca "uživa" - imaju izobilje hrane, dosta prostora, nemaju mnogo neprijatelja, a niska temperatura vode im ne dozvoljava brzi rast. U proljeće mogu se pojaviti jedna do dvije generacije koje u pravilu nisu brojne. Ljetnih generacija može biti od jedne do tri, što zavisi od mnogo faktora, ali prije svega od vode. Ljetne generacije su brojne, a u vodi žive užurbano. Legu se u malim baricama u kojima je temperatura vode prilično visoka (do 30 °C), što im omogućuje brz razvoj koji je neophodan, jer je mogućnost isušivanja bare vrlo velika. Ličinka komarca ima sitnu glavu, široka prsa i dugačak zadak, a kreće se u vodi uvijajući tijelo. Najveći dio vremena ličinka provodi na površini vode, jer kroz cjevčicu, sifon, udiše zrak iz atmosfere. Hrana su joj mikroorganizmi, raspadnute organske tvari i bakterije. Hraneći se, ličinka brzo raste i tri puta presvlači svoju malu hitinsku kožicu. Čista voda pruža mnogo životnog prostora, ali dovoljno životnog prostora imaju i životinje koje se hrane ličinkama komaraca. Neprijatelji ličinki komaraca u vodi su u prvom redu grabežljive ličinke vretenaca (Odonata), sitne ribice gambuzija, neki vodeni kukci (Natonecta glauca) i još neke vodene životinje. Mnogobrojne ličinke postanu žrtve svojih neprijatelja, ali ipak veliki broj ličinki prilikom četvrtog presvlačenja metamorfozira u kukuljice.

- kontrola moguća biološkim sredstvima

kukuljica: Kukuljice takoder žive u vodi, a isto kao ličinke, najčešće su na površini vode zbog disanja. One dišu kroz dvije tanke cjevčice koje se nalaze na prednjem dijelu tijela. Kukuljice ne uzimaju nikakvu hranu, ali pokretljive su i u slučaju opasnosti vrlo brzo se sklone na sigurno mjesto. Već nakon nekoliko dana, na leđima kukuljice puca hitinska kožica i na tom mjestu počne se izvlačiti duguljasti, odrasli kukac, koji može stajati na vodi zbog površinske napetosti. Nakon male stanke (u to vrijeme mu zrak ulazi u krila) odrasli kukac poleti.

- kontrola moguća samo mehanički (ulje na površini vode).

odrasli: Mužjaci i ženke žive različit život. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što imaju veće i razvijenije antene i kao rilo dugačkodonjočeljusna pipala. Zbog toga što im ta pipala fizički smetaju, mužjaci ne sišu krv već se zadovoljavaju nektarom kao jedinom hranom. Mužjaci kraće žive, drukčije se hrane, slabije lete. Životna funkcija im je svedena na razmnožavanje. U tu svrhu mužjaci stvaraju rojeve i vrtložno se u njima kreću. U takav roj ulijeće ženka, izabere partnera i zajedno slijeću na neki list ili zemlju i tamo se pare. Nakon oplodnje kao da je završio život mužjaka, izlazi iz roja, slabije se hrani, jako oslabi i ubrzo ugine.
Život ženke nije tako kratak i jednoličan. Ženke mnogih vrsta moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca.
Ženke komaraca imaju slabije razvijene antene i kratka donjočeljusna ticala pipala te im je rilo (proboscis) najmarkantniji dio glave. Komarice uglavnom ne mogu probiti kožu, nego traže pore na koži u koje guraju svoje rilo.
Slina koja u ženka komarca oslobađa u ranu, da bi sprječila zgrušavanje krvi, medicinski je značajna jer se u njoj mogu nalaziti uzročnici raznih bolesti.
Kad se napije krvi, ženki se udvostruči težina, ali to joj ni najmanje ne ometa let. Desetak dana nakon uzimanja krvnog obroka, ženka traži neku baru (ili neko drugo mjesto, ovisno o vrsti) gdje će položiti jaja. Ukoliko je to zadnja godišnja generacija, ženka će tražiti takvo mjesto za polaganje jaja gdje će voda slijedeće godine sigurno doći.
Osim krvi, energiju potrebnu za rad mišića, ženke mogu dobiti iz nektara. Prema tome, komarci sudjeluju u oprašivanju biljaka, no s mnogo manjim učešćem nego pčele ili bumbari.
Iako su prilično slabi i krhki, neke vrste komaraca (Aedes vexans) mogu migrirati od mjesta legla i do 30 km. Pojava migracije, bolje je reći emigracije, bit će opisana u narednim poglavljima.

- kontrola moguća samo kemijskim preparatima (otrovi)

PREZIMLJAVANJE

Komarci provode zimu u svim stadijima. U kojem će stadiju razvoja prezimiti, ovisi o vrsti. Najveći broj vrsta roda Aedes provode zimu u stadiju jaja. Oplođena ženka posljednje sezonske generacije potražit će nešto drukčije mjesto gdje će položiti jaja, negoli ženke prethodnih generacija. Budući da ta jaja trebaju prezimiti, potrebna su ima ta, drukčija mjesta. Dvostruka funkcija zimskih jaja smanjuje mogućnost pronalaska pogodnih mjesta, jer osim prezimljavanja jaja moraju osigurati kontinuitet života komaraca. Blizina vode i mogućnost plavljenja ili natapanja vodom iz drugih izvora (topljenje snijega i sl.) osnovni su kriterij za polaganje jaja (ovipozicija). Pored navedenog, jaja moraju biti i dobro skrivena od mogućih predatora. Stoga najbolja mjesta za prezimljavanje jaja jesu: donja strana otpalog lišća u poplavnim šumama, niska suha trava poplavnih područja, obale jezera, šumske i druge depresije i slično. Kod vrsta umjerenih klimatskih područja prisutno je prezimljavanje komaraca u stadiju ličinki. Ličinke hladna razdoblja provode mirujući u vodi.

Od 27 zabilježenih vrsta komaraca u Slavoniji i Baranji, četiri vrste prezimljuju u odraslom stadiju (imago). Mjesta prezimljavanja jesu: štale sa stokom, prazne štale, napuštene zgrade, podrumi, duplje drveća, kora drveta, pećine, kanalizacije i sva skloništa koja brane komarce od direktnog utjecaja niskih temperatura.

Općenito, kukce možemo podijeliti u dvije skupine s obzirom na prezimljavanje. Prvu skupinu čine homodinamni, a to su oni kod kojih se kontinuirana smjena generacija odvija toliko dugo dok traju povoljni ekološki uvjeti. Razvoj im je spriječen direktnim utjecajem nepovoljnih ekoloških faktora. Prekid koji se događa naziva se mirovanje ili fakultativna dijapauza. Drugu skupinu su heterodinamni kukci koji su podvrgnuti obligatnom zimovanju. Za to vrijeme mijenja se metabolizam ženki, obustavlja se funkcija jajnika i dolazi do pauze u produkciji jaja. Taj prekid naziva se prava dijapauza.

Iako su se vodile žučne rasprave znanstvenika koja vrsta komaraca pripada jednoj od navedenih skupina, prevladava mišljenje da su homodinamne vrste Culiseta annulata, Anopheles maculipennis i Culex molestus, odnosno da su Anopheles messeae i Culex pipiens heterodinamne vrste.

Odlazak na prezimljavanje heterodinamnih vrsta uvjetovan je promjenom duljine dana (fotoperiod) i temperature, a kod homodinamnih djelovanjem ekoloških faktora koji nepovoljno utječu na razvoj komaraca. Fiziološki gledano dijapauzu izaziva nedostatak hormona rasta u postembrionalnim stadijima razvoja. Da bi ženke mogle prezimiti, potrebno je da su oplođene (mužjaci i neoplođene ženke ne mogu prezimiti), jer samo takvo stanje ženki izaziva niz fizioloških procesa koji omogućuju prezimljavanje. Samo oplođena ženka ulazi u ovarijalnu dijapauzu koju izaziva: a) nedostatak hormona žlijezde corpora allata (parna neuroendokrina žlijezda kod kukaca), b) prisustvo masnog tkiva (koje inhibira folikule) i c) nedostatak bjelančevina (koje izazivaju zastoj razvoja oocita). Komarci prezimljuju na račun masti koja se gomila tijekom ličinačkog stadija. Približavanjem proljeća rezerve masnog tkiva postaju sve manje, a ženke postaju sve aktivnije i kreću se prema izlazu iz skloništa. Ukoliko se pojave ne sezonski topli dani (kasna zima i rano proljeće), homodinamne vrste napuštaju skloništa, a u njih se vraćaju s prvim zahlađenjem.

ISHRANA

Tijekom života komarac prođe kroz četiri stadija razvoja. Od ta četiri, za vrijeme dva stadija, komarci se ne hrane. To su stadiji jaja i kukuljice. U ličinačkom stadiju, sva energija i tvari dobivene ishranom, upotrijebit će se za rast i razvoj čitavog organizma. Energija dobivena ishranom u odraslom stadiju, koristi se za let i za produkciju jaja. Zbog ovog posljednjeg, hrana mora biti vrlo visoke energetske vrijednosti te brzo i lako probavljiva. Kad su komarci prvi put u evoluciji, kušali krv kao hranu "zaključili" su da je to najbolje i visoko su se specijalizirali za ovu vrstu hrane. Mužjaci ne konzumiraju krv, jer njima biološki nije potrebna tako kvalitetna hrana, pa energiju za let mogu dobiti iz drugih, lakše dostupnih izvora.

Ličinke provode svoj život u vodi, što znači da tamo moraju naći hranu. Usna organizacija ličinki komarca, a i cijeli probavni sustav, prilagođeni su za uzimanje hrane filtriranjem. Hrana koju uzima mala ličinka je sitna. Najčešće su to dijelovi organskih molekula, sitni organizmi, a kako ličinka raste, sposobna je profiltrirati i veće dijelove raspadnutih organskih tvari pa čak i najsitnije životinjice. Usna organizacija načinjena je tako da svojim lepezastim čekinjama pravi vrtlog i struju vode usmjerava na usta, s njom i hranjive tvari. Jedna ličinka četvrtog stadija tijekom 24 sata profiltrira jednu litru vode, što je velika korist za vodu, jer se na taj način pročiščava.

Ishrana ličinki komaraca direktno je povezana s vodom u kojoj se nalaze. Prostrana poplavna područja osiguravaju hranu za sve ličinke koje se razvijaju, u jednoj ili više generacija. Za one vrste koje mogu živjeti u otpadnim vodama (kanalima zagađenim organskim tvarima, septičkim jamama i sl.) također nema problema za hranu. Čak i male šumske barice i depresije osiguravaju dovoljno hrane za sve ličinke. Medutim hrane nema dovoljno za one vrste čije ličinke žive u malim vodama, kao npr. kante, burad, konzerve, a naročito duplje drveća, gdje je za neke vrste zabilježen kanibalizam. Vrlo snažne ličinke vrste Aedes geniculatus i sve vrste roda Toxorhynchites najpoznatiji su žderači svoje mlađe braće.

Mužjaci se hrane nektarom kao i većina letećih kukaca. Energija dobivena ovim putem, sasvim je dovoljna da zadovolji sve potrebe mužjaka. Njemu je energija potrebna da leti u roju dok ne pronađe ženku. Iako imaju potpuno razvijeno rilo (proboscis) mužjaci ne sišu krv. To im onemogućuje nazočnost dugačkih donjočeljusnih pipala (palpus maxillaris), koja im mehanički smetaju da koriste svoje rilo kao usnu organizaciju za bušenje i sisanje, pa im rilo služi samo za sisanje nektara.

Ženke komaraca sišu krv. Kad rilo prodre kroz poru na koži i nađe mjesto ispod epiderme gdje ima krvi, ubrzo se kroz hypopharinx izlučuje sadržaj pljuvačnih žlijezda (antikoagulanti) da se krv koja će ući drugim kanalom ne bi zgrušala i začepila ga. Labrum (gornja usna) zatvoren hypopharinx-om čini taj drugi kanal kroz koji usisana krv ulazi u probavni trakt. Ubodi komaraca nisu toliko bolni koliko su neugodni. Oko ubodenog mjesta javlja se crvenilo i otok kao posljedica uštrcavanja toksičnih proizvoda pljuvačnih žlijezda, poslije čega se javlja manji ili veći svrab oko ubodenog mjesta. No dobro je poznato da komarci mogu biti vrlo opasni, jer u tom sadržaju, što ga ispuštaju u tijelo čovjeka ili životinje, mogu biti uzročnici mnogih bolesti.

Komarci se hrane gotovo na svim višim kopnenim životinjama (vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci) koje su njima dostupne. Dugotrajnim istraživanjima utvrdilo se da postoje četiri skupine komaraca s obzirom na njihovu aktivnost za uzimanje hrane. Antropofilni su oni koji su najviše skloni ljudskoj krvi, te su oni najagresivniji napadači čovjeka. Semiantropofilni preferiraju ljudsku krv, ali u njenom nedostatku napadaju i ostale životinje. Semizoofilne vrste komaraca najviše vole životinjsku krv, ali ako je čovjek u blizini rado će i njega napasti. Zoofilne vrste su najčešći napadači svih životinja. Ovu podjelu moramo prihvatiti s rezervom jer postoje podaci da različite populacije iste vrste (npr. Aedes vexans) pokazuju različit interes prema domaćinima. Za prve dvije skupine (antropofilne i semiantropofilne) karakteristično je da su najaktivniji u razdoblju sumraka i zore, krepuskularne vrste. Druge dvije, semizoofilne i zoofilne, su najaktivnije noću, te ih nazivamo nokturalne vrste.

Među komarcima ima visokospecijaliziranih vrsta, pa se neke vrste hrane samo na gmazovima i vodozemcima, a neke samo na pticama. Budući da su ograničeni na rijetku hranu, jasno je da su i oni rijetki. Tako je npr. Culex territans, koji se hrani krvlju gmazova i vodozemaca, prisutan na području Slavonije i Baranje, ali je vrlo rijedak. S druge strane, vrsta Culex pipiens se uglavnom hrani na pticama, te je nazivamo ornitofilna vrsta. Brojnost ove vrste je značajna na područjima gdje ima dosta ptica, a to je, s našeg aspekta gledano, Kopački rit.

SPOLNI ŽIVOT

Spolni život komaraca odvija se samo u stadiju imaga. Čim se izlegu, odrasli mužjaci će nakon kratke stanke načiniti roj. Roj je skupina mužjaka koji se vrtložno kreću gore - dolje. Cijeli roj također se polako kreće malo od zemlje, malo prema zemlji. U takav roj ulijeće ženka i bira partnera za kopulaciju. Prije negoli je došlo do oplodnje, genitalni aparat mužjaka prolazi kroz pripremu. Ovo uvjetno možemo nazvati spolna zrelost. Naime, od izlijeganja do otprilike 24 sata nakon toga, kod mužjaka dolazi do okretanja genitalnog aparata koji se nalazi na posljednjem genitalnom kolutiću. Tek nakon potpunog zaokretanja od 180° mužjak je spreman za kopulaciju. Počinje svadbeni let. Kod nekih vrsta oplodnja se odvija u zraku, ali ipak većina vrsta za oplodnju izabere neko mirno mjesto. Ženka stane na zemlju, granu ili slično, mužjak priđe odzada, prisloni svoj genitalni aparat na ženkin i dolazi do predavanja spermateka.

Rojenje je vrlo specifično ponašanje kukaca. Faktori koji utječu na stvaranje ove formacije kod komaraca su: stanje aktivnosti komarca, prostorni odnosi, svjetlost, vjetar, zvuk, zajednica različitih vrsta komaraca te temperatura i vlažnost. Stanje aktivnosti komaraca da formiraju roj najznačajniji je faktor. U pokusima s vrstom Anopheles superpictus, dokazano je da se ta aktivnost periodično ponavlja svakih 24 sata i poklapa se s generalnim ritmom aktivnosti cijele kolonije. Ako komarci nisu u tom aktivnom stanju, neće formirati roj čak ni pod idealnim uvjetima okoline. Prostorni odnosi koji se odnose na roj vrlo su značajni, ali je to jako teško istražiti. U vezi s ovim, poznato je da rojevi mogu nastati u otvorenim i zatvorenim prostorima, da se mogu kretati gore - dolje i u svim smjerovima po horizontali. Postoji niz zapažanja glede usmjerenja, čak i to da roj mužjaka prati čovjeka iznad glave ako sporo šeta, ali ne postoji niti jedno tumačenje uzroka ove pojave. Što se tiče vanjskih faktora, sigurno je da svjetlost igra najznačajniju ulogu. Roj komaraca se ne pojavljuje u totalnom mraku. Prvo okupljanje u roj pojavljuje se pri vrlo malom svjetlu, a ako se svjetlo pojačava, roj postaje sve sigurniji i veći. Kad količina svjetlosti prijeđe određeni intenzitet, roj se rasprši i ne okuplja se dok intenzitet svjetlosti ponovo ne bude odgovarajući. Različite vrste komaraca roje se kod različitog intenziteta svjetlosti. Vjetar raspršuje formacije roja te negativno djeluje na njega. Formiranjem roja nastaje vrlo karakteristično zujanje, ali čini se da taj zvuk najvjerojatnije privlači ženke, što nije eksperimentalno dokazano. I ulazak drugog mužjaka u roj je uvjetovan zvukom. Obično se u roju nalazi samo jedna vrsta komaraca, iako ima zabilježenih slučajeva da su u roju pronalazili dvije vrste komaraca, što je vrlo rijetka pojava. Promjene u temperaturi i vlažnosti zraka utječu na generalnu aktivnost komaraca, ali efekt ovih faktora na rojenje je zasjenjen konkurentnim faktorom svjetlosti.

Odrasli komarci izloženi su ekstremnijem utjecaju okoline nego ličinke. Kompenzacija za to je mobilnost koja odraslim jedinkama omogućuje izbjegavanje nezadovoljavajućih uvjeta i prevaljivanje velikih udaljenosti u traženju najpovoljnijih uvjeta.

LET

Proučavajući let komaraca stručnjaci su utvrdili da postoje tri različita leta komaraca. To su migratorni, apetitivni i konzumatorni let.

Na migratorni let odlučuju se samo novo izležene ženke. Mnogo bolji naziv je emigratorni let, jer povratni let ne postoji. Te mlade odrasle jedinke, ako im meteorološki uvjeti to dozvole, odlaze s mjesta legla u sumrak, i to u starosnoj dobi od 6 do 10 sati. Nekad migratorni let mogu izvesti i starije jedinke, ali prije toga moraju konzumirati nektar. Ovaj let se odvija uz vjetar, ako je brzina vjetra manja od 1 metra u sekundi, a niz vjetar, ako je brzina veća od 1 metra u sekundi. Smjer migratornog leta ovisi o vjetru u trenutku kretanja, a trajanje je ograničeno energetskom rezervom komarca; prema tome, odredište na koje će komarac doći, je prije svega slučajnost. Migratorni let nije zabilježen za mnoge vrste komaraca. Primjer najveće "selice" Aedes taeniorhynchus, ukazuje da te male životinjice nisu nimalo nejake. Mlade ženke ove vrste lako prelijeću udaljenosti veće od 96 km. U našem području vrlo prisutan Aedes vexans, preleti udaljenosti i do 30 km, a domaći komarac Culex pipiens kompleks ne može odletjeti od svog legla niti 100 m.

Apetitivni let se pojavljuje kod komaraca koji su stariji od 24 sata. Ukoliko uvjeti okoline u kojima se ženka komarca nalazi nisu zadovoljavajući (potrebe ženke za krvnim obrokom, mjesto polaganja jaja, mjesto za odmor ili bilo koji drugi razlog), ona kreće u apetitivni ili istraživački let. Za vrijeme leta odgovarajući senzitivni organi, kao npr. mirisni, vidni, termički, slušni ili organi za relativnu vlažnost bit će pripravni za otkrivanje željenog cilja. Apetitivni let je vjerojatno prekinut povremenim odmorima, a završava pronalaskom cilja.
Konzumatorni let je direktan i kratak, jer biokemijski znakovi ne djeluju na veće udaljenosti. Ako je mirisni znak u pitanju, let je ravan prema cilju. Ukoliko je vizualni, neka kretnja ili termički znak, ženka nije u mogućnosti odrediti mjesto cilja precizno. Konzumatorni let se može pojaviti bez apetitivnog leta, npr. ako na mjesto dnevnog odmora ženke uđe domaćin.