Biblija u elektronskoj formi :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

I na kraju malo zanimljivosti u vezi Biblije.
.............................................................................................................................................................................................................

Biblijski kod

(Iz „Alternativne historije“ Semira Osmanagića)

Sir Isaac Newton sa smatra prvim modernim naucnikom. Njutn je prije tri i po stoljeca formulirao zakonitosti mehanike naseg suncevog sistema i otkrio silu gravitacije. To je ono po cemu ga mi danas pamtimo. Ipak. prema cuvenom ekonomistu John Maynard Keynes-u ("Essays and Sketches in Biography", 1956), Njutnova opsesija nije bila ni matematika ni astronomija. Iza Njutna je ostalo vise od milion rijeci ispisanih u rokopisu, a vecina njih pripada ezoterickoj teologiji. Ti tekstovi otkrivaju da je ovaj veliki fizicar vjerovao da u Bibliji postoje skrivena prorocanstva o ljudskoj historiji. Jos preciznije, prema Richard Westfall-u ("The Life of Isaac Newton", 1993) on je bio uvjeren da Biblija ima tajni kod koji, ako se desifruje, moze otkriti buducnost. "Biblija je", tvrdi Njutn, "u biti prorocanstvo ljudske historije".
Njutn je naucio hebrejski i proveo pola svog zivota pokusavajuci da desifrira tajanstveni kod. On je, prema Kejnsu, tvrdio da je i Biblija i citav Svemir "kriptogram, napravljen od strane Svevisnjeg" i pokusavao je da ga "odgonetne, rjesavajuci rebus proslih i buducih dogadjaja, bozanski predodredjenih". Njutn je jos uvijek radio na Biblijskom kodu i kad je umirao. Ali njegova zivotna potraga nije urodila plodom bez obzira koji matematicki metod primjenjivao.
Proletimo kroz vrijeme. Nekoliko godina prije doba kada Hitlerova vojna masinerija postaje brdo neuptrebljivog otpada u Evropi, pokusavajuci da zatomi jevrejsku naciju, u "zlatnom" Pragu, rabin H.M.D. Weissmandel provodi besane noci njutnovski tragajuci za Biblijskim kodom.
I, napokon, prvi znaci uspjeha. Primjetio je da, ako preskoci prvih pedeset slova u "Knjizi Stvaranja" i uzme jedno, onda preskoci novih pedeset slova i uzme slijedece, i tako pet puta, rijec "Torah" se formira. (Torah je, naravno, naziv kompleksa od svih pet knjiga "Starog zavjeta" i zakona koji omedjuju hebrejsko filozofsko i religijsko misljenje.)
Primjenio je identicnu formulu i na druge knjige "Starog zavjeta". Dobio je iste rezultate i u "Knjizi Egzodusa" i "Knjizi brojeva". Ponovilo se to i u petoj knjizi "Starog testamenta", knjizi zakona, "Deutoronomiji".
Ceski rabin nije nikad objavio svoja otkrica. Srecom, njegovi studenti su kasnije objavili pregled njegovog rada u limitiranoj nakladi, koja je ponovljena 1958 ("Torat Hemed"). Jedan od njih, rabin Azriel Tauber, pricao je da je Weissmandel u, pre-kompjuterskom dobu, ispisao citavu Toru na kartice, sa 100 slova na svakoj kartici. Imao je redove sa deset slova i onda trazio rijeci koje bi dale znacenje putem ekvidistantnog preskoka.

Robert Kass, profesor na Carnegie-Mellon University, proveo je pocetak devedesetih kao urednik najuglednijeg svjetskog matematickog casopisa "Statistical Science". Mnostvo potencijalnih priloga prolazi kroz rigorozne recenzije prije objave. S obzirom da su recenzenti casopisa najugledniji svjetski eksperti, ne desava se da se ne-naucni prilozi provuku do stampe.
U redakciju je, 1993. godine, dosao neobican prilog. Tri izraelska matematicara, na celu sa uglednim profesorom Eliyahu Rips-om, poslali su tekst sa slijedecim naslovom:"Ekvidistantne slovne sekvence u biblijskoj Knjizi Stvaranja".
(Citam abstrakt tog priloga, jezik je naucni, suhoparan.)
"Primjeceno je da kada je "Knjiga Stvaranja" pisana kao dvodimenzionalni red, ekvidstantne slovne sekvence daju rijeci sa razumljivim znacenjem. Kvantitativna orudja za mjerenje ovog fenomena su razvijena. Analiza slucajnog uzorka pokazuje da je efekt signifikantan na nivou 0.00002."
(Prevedimo: "Knjiga Geneze" koja je, usput, kljucna knjiga "Starog Zavjeta", sadrzi u sebi drugi nivo citanja. Izraelski tim je nasao nacin da taj nivo desifrira. Provjera njihove teorije pokazuje minimalnu mogucnost pogreske.")
Sama mogucnost da se matematicki dokaze da Biblija zapravo predstavlja ogroman rebus koji se moze desifrirati od pocetka prema kraju, uznemirila je profesora Kass-a. Efekti takvog clanka bili bi enormni na civilizaciju. Poslao je ovaj prilog recenzentu. Nakon nekog vremena dobija misljenje prvog eksperta. "Matematika je solidna, teze se ne mogu osporiti". Kass salje prilog drugom recenzentu. Isti odgovor. "Teorija je odrziva".
Kass se odlucuje da napravi izuzetak od uredjivacke politike. Prilog salje i trecem recenzentu. Ovaj put to je bio vodeci americki kriptograf: Harold Gans. Dugogodisnji obavjestajac i desifrant NSA (National Security Agency).
Gans je citav zivot proveo u pravljenju kodova te desifriranju tudjih, za americke obavjestajne sluzbe. Obrazovan je kao statisticar. Naucio je hebrejski. I, u momentu kada je dobio prilog od Kass-a, mislio je da je ridikulozan.

Gans je bio siguran da ce lako dokazati da nikakav "Biblijski kod" ne postoji. Napravio je vlastiti kompjuterski program i tragao je za istim informacijama koje su i Izraelci nasli. Iznenadjenje. Kod je zbilja postojao.
Ipak, Gans je jos uvijek bio skeptican. Odlucio je da traga za sasvim novim setom informacija u Biblijskom kodu. Primjenio je istu proceduru na drugom eksperimentu, pokusavajuci otkriti podvalu. Proveo je 440 sati eksperimentirajuci. Zakljucak ne samo da je podupro teoriju, vec je dosao do novih informacija koje su potvrdjivale vjerodostojnost teorije.
"Biblijski kod" je stvarnost.
"Potvrdjujemo da ovi rezultati dokazuju i potvrdjuju one do kojih su dosli Rips, Witztum i Rosenberg", pisao je Gans u zakljucku svoje recenzije.
"U procjeni Biblijskog koda", govorice Gans kasnije, "pristupio sam na isti nacin kao dok sam radio na projektima u Ministarstvu odbrane. Od pocetne skepse i zelje da razotkrijem podvalu, zavrsio sam svoj rad dokazujuci valjanost Koda."
Napokon, u avgustu 1994, "Statistical Science", volumen 9, broj 3, na stranicama 429-438, objavio je originalni eksperiment koji dokazuje postojanje Biblijskog koda. Naredne tri godine nije se pojavio nijedan naucni prilog koji bi osporio ovaj clanak.
Naprotiv. Niz uglednih imena potvrdio je da je "matematika perfektna, isto kao i kompjuterska nauka, u prilogu".

Na povrsinu izranja spektakularan zakljucak: najcitanija knjiga svih vremena, Biblija, samo je vrh sante leda.
Rips objasnjava da je Biblijski kod slucaj kod kojeg se:
- dodaje svako cetvrto, dvanaesto ili pedeseto slovo da se formira rijec,
- preskoci X mjesta, i novih X mjesta, i jos jedamput X mjesta, i tajnovita poruka ispliva.
Biblijski kod je mnogo vise od obicnog koda. Iduci uzduz i poprijeko znanog teksta Biblije, skrivena ispod originalne hibru verzije Starog testamenta, kompleksna je mreza rijeci i fraza, nova Knjiga stvaranja, tumacenja proslih i buducih dogadjanja.
Tri hiljade godina poslije nastanka Zavjeta, otkriva se da postoji Biblija unutar (ispod) Biblije.
Biblija nije samo knjiga. Ona je i kompjuterski program.
Nekad davno, prva verzija je nastala klesanjem u drvetu, zatim je prebacena na svitke, u modernijem dobu stampana u knjigama. Napokon, kompjuter je preuzeo stafetu. I pokazao put kako je citati.
Da bi pronasao kod, Rips je eliminirao sva mjesta izmedju slova i pretvorio citav originalni tekst Biblije u kontinuirani niz slova. Ukupno 304805 slova dugacak. Cineci to, on je zapravo restaurirao Toru na nacin na koji je ona prvotno i nastala. Prema legendi, Mojsije je primio Stari zavjet od "Boga" - "kontinuirano, bez razmaka izmedju rijeci".

Kompjuter trazi poruke sa imenima, rijecima i frazama skrivene u kodu. Zapocne sa prvim slovom i onda traga za svakom mogucom kombinacijom. Provjerava sve sekvence sa preskokom jednog, dva, tri,... hiljadu slova. I tako sve do poslednjeg slova Testamenta.
Nakon sto nadje kljucnu rijec (recimo ime i prezime politicara koje se zadalo u eksperimentu), kompjuter krece u potragu za relevantnom informacijom (imena, mjesta, datumi). Kada i to pronadje, onda ih dekodira skupa. Kompjuter svodi rezultat izmedju dviju nadjenih rijeci koristeci dva testa:
- prvo, koliko blizu se oni javljaju jedno do drugog, i
- drugo, da li su sekvence (preskoci) koje dovode do rijeci, najkrace (a time i najvaznije za odredjenje prve kljucne rijeci).
Primjer prvi:
(Rips): "Pitali smo kompjuter da traga za Sadam Husein-om. Onda smo provjeravali relevantne rijeci do kojih je dosao i uporedjivali da li matematicki korespondiraju. Uz njegovo ime dpbili smo ove rijeci: Zaljevski rat, Skud i Ruski projektili, te datum pocetka Zaljevskog rata."
Rijeci formiraju pazlu.
Na mnostvu drugih primjera pokazalo se da se ukrstanjem medjusobno vezanih rijeci otkrivaju nove (ili potvrdjuju znane) informacije. Uz ime Bil Klintona dosla je rijec Predsjednik. Uz "spustanje na Mjesec" bile su rijeci "svemirski brod" i "Apollo 11". Sa Hitlerom je nacizam. Uz Kenedija, Dallas.
Eksperiment za eksperimentom. Pazla je pronadjena samo u Bibliji. Ne u "Ratu i miru", niti u bilo kojoj drugoj knjizi. Ne ni u deset miliona kompjuterski-generiranih test slucajeva.
Prema Ripsu, postoji bezbrojna kolicina informacija kodirana u Bibliji. Svaki put kada se novo ime ili rijec otkrije u kodu, novi rebus se formira. A relevantne rijeci se javljaju vertikalno, dijagonalno i horizontalno.
***
Ideja da je Biblija (odnosno originalni zapis Tore) zapravo ogroman rebus koji se moze desifrirati, dao je inspiraciju istrazivacima da predvidjaju buduce dogadjaje.

............................................................................................................................................................................................................

A ako nekog interesuje,evo i jevrejske Biblije.

http://rapidshare.com/files/38837875/Tanakh.rar.html