Tema za muslimane~Islam :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Posto je nasa forumasica zakljucala nasu sopstvenu temu,ja cu otvoriti jednu u kojoj cemo da diskutujemo,razgovaramo,postavljamo pitanja i dajemo odgovore,zamolio bih modove da ako neko sa strane uleti na nasu temu da ga opomene,a kamoli i da jos vredja...
Znaci ovde je dozvoljen pristup samo onima koji ce da postavljaju pitanja bez ikakvog vredjanja,pre svega svi muslimani na forumu i jos neko ko ce lepo da postuje ova pravila...(bar bih tako zamolio,znam da ne mogu da vam zabranim Smile

)
E pa da pocnemo sa tekstovima,odma posle njih mogu da dodju pristojna pitanja ako nesto nije jasno(opet kazem bez izmotavanja):

NEKE OSOBINE VJERNIKA U SURI EL-ENFAL

Hvala pripada smo Allahu, neka je salavat i selam na njegova poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Uzvišeni Allah u svojoj Mudroj Knjizi kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuje vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.” /El – Enfal 2 – 3/

Ovaj ajet ćemo pokušati pojasniti kroz nekoliko tačaka:

1. Pravi vjernici

2. Ispunjenje srca strahom pri spomenu Allaha

3. Povećanje imana

4. Oslanjanje na Allaha

5. Obavljanje namaza

6. Dijeljenje od onoga što nam je Allah dao

Pravi vjernici

Ovo nije jedini ajet koji govori o tome ko su pravi vjernici. Brojna su druga mjesta u Kur’anu koja govora na isti ili sličan način o tome. B. Kesir u svom Tefsiru pojašnjavajući ovaj ajet kaže da se pod pojmom pravi vjernici podrazumijeva da su navedene karakteristike mu’mina u ova dva ajeta karakteristične samo za iskrene Allahove robove, a da munafik ništa u srcu ne osjeća pri vršenju Allahovih naredbi, niti se oslanja na Allaha, kada se osami ne klanja namaz niti dijeli od Allahovih blagodati koje su mu date. To znači da su ovih pet stvari, stvari po kojima se razlikuje mu’min od munafika.

Ispunjenje srca strahom pri spomenu Allaha

Ovo je prva navedena karakteristika pravog vjernika. Ako posmatramo čovjeka vjernika uvidjet ćemo da samo onaj ko je sa jakim imanom ima ovu osobinu. Uporedimo malo čovjeka i brdo. Uzvišeni kaže:

“Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo ti bi vidio kako je starhopoštavanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.” /El – Hašr 21/

Vidimo, dakle, da je brdo, koje je mrtva materija, strahom od Allaha ispunjeno do te mjere da bi se raspalo. Ostaju li naša srca potpuno ravnodušna pri spominjanju Allaha dž.š.? Cilj svakog mu’mina mora biti da njegovo srce postane mehko i da se smiruje ali i puni strahom kada se Allahovo ime spomene, jer “Allah objavljuje najljepši govor, knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara boje, a kad spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.” /Ez – Zumer 23/

Sva naša nastojanja moraju biti usmjerena u tom pravcu. Bez otvorenog srca prema istini i ne možemo biti na pravom putu. Allah dž.š. prijeti onima čija su srca tvrda pri spominjanju Allaha i kaže:

“Teško onima čija su srca neosjetljiva kada se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!” /Ez – Zumer 22/

Povećanje imana

“A kad im se riječi Njegove kazuju vjerovanje im se povećava.” Pred nama se postavlja pitanje: šta znači to povećanje imana? Povećavanje imana biva na taj način što čovjek koji sluša Allahov govor u kojem mu se nešto naređuje ili zabranjuje, automatski u svom srcu, koje se prethodno strahom ispunilo, odlučuje da će dotičnu naredbu odmah početi sprovoditi, a zabranu ostaviti. Islamski učenjaci koji su se bavili proučavanjem ove teme smatraju da za povećanje imana postoje tri razloga i to:

a) Znanje- ovo je prvi razlog povećanja imana. Ako malo bolje razmislimo uvidjet ćemo da se iman može povećavati samo sa povećavanjem znanja. Jače i potpunije ćemo vjerovati u Allaha što više znamo o Njegovim svojstvima i osobinama. Isto tako ćemo čvršće vjerovati u džennet ili džehennem ako više znamo o tome. Uzvišeni kaže:
“Reci: zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” /Ez – Zumer 9/

“A Allaha se boje od Njegovih robova učeni” /Fatir 28/

b) Djelo – je drugi razlog povećanja imana. Povećanjem broja dobrih djela povećava se uvjerenje i jača iman i obrnuto, smanjenjem broja dobrih djela iman slabi. Dobra djela predstavljaju pokornost Allahu dž.š. pa koliko se povećava naša pokornost toliko se povećava i naš iman.

c) Zikr i razmišljanje – su plodovi prva dva razloga. Zikr je spominjanje Allaha dž. š. i sjećanje na sve Njegove blagodati koje nam je podario. Kur’an spominje iskrene Allahove robove kao one koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći. To znači da se Allaha sjećaju u svakoj prilici i na svakom mjestu.

Što se razmišljanja tiče, pod njim se podrazumijeva da čovjek razmišlja o Allahovim stvorenjima. Sam Kur’ana nas na to poziva na mnogo mjesta, da posmatramo prirodu koja nas okružuje, da je proučavamo i da iz toga izvlačimo dokaze Allahovog postojanja i moći. Prave vjernike Allah opisuje riječima:

“I o stvaranju nebesa i zemlje razmišljaju.” /Alu Imran 191/

Oslanjanje na Allaha

Tevekkul – oslanjanje na Allaha je osobina koja krasi mu’mine. Ona podrazumijeva da čovjek u svakoj situaciji, kao zaštitnika i pomagača uzima samo Allaha. Tevekkul podrazumijemo u svemu, ali tek nakon što smo mi uradili ono što je do nas i po ljudskim i prirodnim, a i po vjerskim aršinima. “Sveži pa se uzdaj”, glasila je poruka Poslanika a.s. beduinu koji je ostavio devu pred kućom nesvezanu, a rekao da se on oslanja na Allaha. Svaki vjernik mora uraditi ono što je njegova obaveza i ono što je u njegovom domenu u skladu sa Šeriatom. Tek nakon toga dolazi tevekkul. Čovjek ne smije reći da neće klanjati jer se uzda da će mu Allah oprostiti. Takav je u zabludi i ne poznaje značenje riječi “... i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.”

Sve tri osobine koje su spomenute u ovim ajetima, a koje smo objasnili, su stvar srca. Nakon njih Uzvišeni spominje i osobinu koja je stvar djela, odnosno tjelesni ibadet.

Obavljanje namaza

To je pravo Allaha dž.š. kod njegovih robova koje je okupilo svako dobro. O važnosti namaza se može puno toga govoriti. Dovoljna je činjenica što je namaz jedan od islamskih šarta i jedan od stubova islama, nešto za što ćemo prvo biti pitani na Sudnjem danu, pa ako nam on bude primljen neće biti problema ni sa ostalim djelima, i obratno. O ovome se može puno toga reći ali mislim da bi nas detaljnije analiziranje ovoga odvelo u preopširnost.

Dijeljenje od onoga što nam je Allah dao

Ovo predstavlja vrstu ibadeta imetkom kojim čovjek izdvaja dio svog imetka kroz obavezna i dobrovoljna davanja. Ova osobina je pravo ljudi kod mu’mina.

Znaj brate da je sve ono što posjeduješ dato tebi na amanet. Istinski i stavrni vlasnik svega jeste Allah dž.š. kojem ćemo se nakraju svi vratiti i pred njim račun polagati, a koji nam naređuje da dajemo i drugima ono što je On podario nama.

Ove navedene osobine su razlog za postizanje nečeg važnog i najvažnijeg, da nas Allah opisuje istinskim mu’minima:

“Ovo su, zbilja, pravi vjernici.” /El – Enfal 4/

Upravo takvi ubiru plodove svog vjerovanja, a to im i jeste bio cilj:

“... njih počasti i oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” /El-Enfal 4/

GOSPODARU NAŠ, UČINI I NAS TAKVIMA, PODARI NAM POČASTI, OPROST I OBILJE PLEMENITO KADA NAM TO BUDE NAJOPOTREBNIJE...

ŠUKR – ZAHVALNOST

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Allahu se utječemo od zla nas samih i zla naših djela. Koga On na pravi put uputi, niko ga na stranputicu odvesti ne može, a koga u zabludi ostavi niko mu na pravi put ukazati ne može. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga ni u čemu, i svjedočimo da je Muhammed Allahov rob i poslanik.

Prva riječ koju smo spomenuli u ovom tekstu je zahvala i to ne bilo kome već Stvoritelju i Gospodaru svega postojećeg. Kada smo govorili o saburu, onda smo rekli da se on najčešće izražava u nedaćama koje nas zadese. Ono što je sabur u nedaćama koje nas zadese, to je šukr u momentima rahatluka. Njime čovjek izražava zhvalnost svome Gospodaru na blagodatima koje mu je podario, a ujedno i priznaje da to nije plod njegovog rada i truda već blagodat Gospodara. Na kraju krajeva, blagodati su nam i date kao iskušenje, da li ćemo biti zahvalni i li ne. B. Kajjim el-Dževzije, kada govori o šukru, između ostalog govori i o dvije vrste šukra i to: opći – zahvalnost na jelu, piću, odjeći i snazi tijela, a druga vrsta je posebni – zahvalnost na vjerovanju u Jednog Boga i snazi srca.[1]

VAŽNOST I ZNAČAJ ŠUKRA

Koliko je šukr važan govori činjenica da je u Kur’anu spomenut na sedamdeset i pet mjesta u različitim oblicima. Nekada se šukr spominje u smislu stroge naredbe, a nekada nas Uzvišeni podstiče da činimo neka djela kako bismo bili zahvalni. Uzvišeni veli: “Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! »[2] “O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! »[3] Važnost i značaj šukra vidljivi su i u činjenici da je naš Gospodar za sebe rekao da je Šakir-blagodaran, a kako li je divno da budemo opisani i nazvani od strane našeg Gospodara imenom kojim i On Uzvišeni Sebe naziva. [4]

O važnosti šukra govore i sljedeći hadisi Allahova Poslanika s.a.v.s.:

“Od Sevbana se prenosi da je, kada je objavljeno:”Oni koji zlato i srebro gomilaju”[5], rekao: “Bili smo sa Vjerovjesnikom s.a.v.s. u jednom palmoviku, pa su neki ashabi rekli: “O zlatu i srebru je objavljeno šta je objavljeno. Da smo znali koji je imetak vrijedniji i bolji uzeli bismo ga.” Pa je (Vjerovjesnik s.a.v.s.) rekao: “Vrijedniji je jezik koji zikr čini, srce koje je zahvalno i supruga mu’minka koju podržiš u njenom vjerovanju.”[6]

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:”Onaj ko jede, a zahvalan je (Allahu), na stepenu je strpljivog postača.”[7]

Koliko je zlato i srebro vrijednosti imalo i ima suvišno je govoriti, a za mu’mina je bitno da je srce koje je zahvalno Allahu na blagodatima koje nam je podario vrijednije i bolje i od zlata i od srebra. Isto tako vrijednost postača je veoma velika. Ali i onaj koji ne posti neki dobrovoljni post je na stepenu postača pod jednim uvjetom, a to je da je zhvalan Allahu na blagodati, tj, na hrani koju mu je podario. Koliko god nam se činilo da je to veoma lahko sprovesti u praksu, to i ne izgleda tako. O tome koji su uvjeti ispravnosti šukra bit će riječi malo kasnije.

Šukr je staza kojom su hodili svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Zijad prenosi da je čuo Mugireta kako kaže:”Allahov Vjerovjesnik s.a.v.s. bi toliko stajao na noćnom namazu, da bi mu noge otekle, pa mu je rečeno:”Allah ti je oprostio i ranije i kasnije grijehe.” A on tada reče: “Zar da ne budem Allahu zahvalni rob.”[8]

ŠUKR KAO VOLJA ČOVJEKA

Već smo napomenuli da nam Allah na jedan način savjetuje i naređuje da mu budemo zahvalni, a On zasigurno zna šta je najkorisnije za nas. Međutim, na osnovu kur’anskih i hadiskih dokaza uviđamo da je šukr ostavljen kao slobodan izbor čovjeka, pa ako bude zahvalan bit će nagrađen, a ako bude nezahvalan onda to čini na svoju štetu.

“Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni. A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svačije misli.”[9]

"Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. »[10]

Znači, zadovoljstvo našeg Gospodara ćemo postići samo zahvalnošću Njemu, Onome koji je rekao : « Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan? Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti;“[11]

Ni u kom slučaju se ne možemo pozivati na to da nam je Allah dž.š. odredio da li ćemo biti od zahvalnih ili nezahvalnih. Allah nas je stvorio i podario nam slobodnu volju i sami snosimo posljedice za ono što odaberemo. O tome govori i Allahov Poslanik s.a.v.s. koji kaže: “Svako se dijete rodi prirodno naklonjeno pravoj vjeri sve dok ne počne govoriti, a kada počne govoriti njegovo je da li će biti zahvalan ili nezahvalan.”[12] Dakle, svi ljudi su podijeljeni u dvije kategorije, zahvalni i nezahvalni i ništa treće ne postoji.

ZAHVALNOST LJUDIMA ILI ZAHVALNOST ALLAHU

Kada govorimo o zahvalnosti pred nama se postavlja jedno pitanje: da li je čovjek dužan biti zahvalan Allahu ili ljudima, ili možda i Allahu i ljudima? Odgovor ćemo pronaći u hadisima Allahova poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji nas uči kako da budemo zahvalni Allahu.

Zahvalnost Allahu i zahvalnost ljudima su dosta isprepletene tako da se ne mogu odvojiti jedna od druge. Naime, jedan od najvažnijih segmanata našeg života jeste i lijep odnos prema ljudima. Stoga nas Allahov Poslanik s.a.v.s. savjetuje da bude zahvalni ljudima kako bismo bili zahvalni Allahu.

“Od Nu’man b. Bešira se prenosi da je rekao:”Vjerovjesnik s.a.v.s. je jedne prilike na minberu rekao:”Ko nije zahvalan na malo, nije ni na mnogo. Ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu. Pričanje o Allahovim blagodatima je šukr (zahvalnost), a ostavljanje toga kufr. Zajednica je milost, a podijeljenost kazna (patnja).”[13]

Pod ostavljanjem zahvalnosti se podrazumijeva nepriznavanje Allahovih blagodati prema nama, a to se kosi sa osnovnim postulatima našeg vjerovanja u milost i svemoć našeg Gospodara. A uviđamo i činjenicu da onaj ko nije zahvalan ljudima na njihovoj pomoći i svemu što mu oni pružaju nije zahvalan ni Allahu, a o tome govore i sljedeći hadisi:

Od Eš’ab b. Kajsa se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

“Allahu nije zahvalan onaj ko nije zahvalan ljudima.”[14]

“Najzahvalniji ljudi Uzvišenom Allahu su oni koji su najzahvalniji ljudima.”[15]

Kada govorimo o zahvalnosti ljudima potrebno je naglasiti da se ona ogleda u tome da ljudima dobro uzvraćamo dobrim. Ali šta je to zahvalnost Allahu, i šta je potrebno učiniti da bismo bili zahvalni Allahovi robovi?

UVJETI ZA ISPRAVNOST ŠUKRA

“Zahvalnost je vezana za srce, jezik i tijelo, pri čemu srce služi za spoznaju i pokazivanje naklonosti, jezik za slavljenje i hvaljenje, a tijelo za dokazivanje pokornosti prema onome kome se zahvaljuje i suzdržavanje od nepokornosti prema njemu.”[16] Kao i sve drugo, i šukr ima svoje uvjete bez kojih nije ispravan i potpun. b. Kajjim kaže:”Šukr se temelji na pet pravila: poslušnost zahvalnog onome kome se zahvaljuje, ljubav prema njemu, priznavanje njegovih blagodati, zahvaljivati mu na tim blagodatima i ne upotrebljavati ih u ono što on ne voli. Ovih pet pravila su temelj šukra, pa kada se prekrši jedno od njih, naša zahvalnost je ostala bez jednog od pravila šukra.”[17] Blagodati našeg Gospodara ćemo priznati kroz pokornost Njemu, zahvalit ćemo Mu na njima tako što ćemo govoriti drugima o njima, kao što je naređeno Allahovom Poslaniku s.a.v.s.:”i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”[18]

“ALI VEĆINA LJUDI NE ZAHVALJUJE”

Još od prvih dana Islama, muslimani, sa Allahovim Poslanikom na čelu, imali su za cilj da istina Islama dopre do što većeg broja ljudi. Ta nastojanja su se ogledala i ogledaju u naporima dai’ja na razne načine. Međutim, koliko je ljudi uistinu zahvalno na blagodatima svoga Gospodara? Već smo rekli da kod Allaha postoje dva puta, put zahvalnih i put nezahvalnih, što bi u prenesenom značenju bilo put mu’mina i put kafira. Treći ne postoje. O omjeru između ove dvije skupine ljudi koje postoje na zemlji govori se na više mjesta u Kur’anu. Evo nekih od njih:

“Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje.”[19]

“Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.”[20]

Na gotovo isti način se spominje na još nekoliko mjesta u Kur’anu, kao što je u suri Jusuf, 38, En-Neml, 73, El-Mu’min, 61.

Zanimljivo je da ćemo u razgovoru sa ljudima vrlo često čuti kako niko ne voli nezahvalnika. Čak je i u narodu poznata izreka, koja se jako puno upotrebljava:”Ko ne zna na orahu-ne zna ni na tovaru.” Više nego očito je da ljudi ne vole one koji su nezahvalni, ali šta ih tjera da i sami budu takvi? Kada malo dublje razmislimo uvidjet ćemo da je oholost ta koja nas spriječava da budemo zahvalni. Ona nam ne da da prvo priznamo sebi, a onda i drugima da nam je neko učinio neki hajrat, ili da nam je nešto blagodat našeg Stvoritelja. Šejtan, Allahovo proklestvo neka je na njega, nas vrlo često uspije nagovoriti da o sebi imamo visoko mišljenje, kako je uspjeh u nečemu rezultat našeg truda i slično. Stoga je neophodno da u svakoj situaciji imamo na umu da nas je Allah stvorio, podario nam brojne blagodati pomoću kojih mi ostvarujemo uspjehe u našim nastojanjima.

ALLAHOVA NAGRADA ŠAKIRIMA

U našim dunjalučkim poslovima, kao što je npr. preduzeće u kojem radimo, znamo svoje obaveze. Ono što nam ulazi u našu normu ne plaća nam se naknadno već ulazi u sastav plaće koja nam po pravilniku o poslovanju tog preduzeća i pripada. Međutim, sa šukrom nije tako. Iako je on propisan i kao obaveza za njega ćemo imati posebne nagrade (povišicu). Uzvišeni kaže:”A Allah će zahvalne zasigurno nagraditi.”[21] Postoji li veća i veličanstvenija nagrada od zadovoljstva našeg Gospodara, koji nam je naredio samo ono što nam je korisno, a, naravno, zadovoljan je da činimo ono što nam je naredio. Nadalje, kur’anski ajet u kojem se kaže: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.”[22], jeste podsticaj više da svoja nastojanja usmjerimo na povećanju našeg šukra prema Allahu dž.š. U tom smjeru treba da ide svako onaj ko želi da ga njegov Gospodar lijepo primi i podari mu mjesto u džennetu. Ibn Ebi ed-Dunja od Ali b. Ebi Taliba r.a., navodi da je jednom čovjeku iz Hemedana rekao:”Blagodat se produžava zahvalnošću, što se više zahvaljuje blagodat je veća. Blagodat i zahvalnost idu jedna sa drugom. Allah neće prestati da povećava blagodat sve dok rob ne prestane zahvaljivati.”[23]

Na kraju nam ne preostaje ništa do da budemo zahvalni Allahu na blagodatima koje nam je podario, “a Allah će zahvalne zasigurno nagraditi.”

BOŽE, POMOZI MI DA TE SE SJEĆAM, DA TI ZAHVALJUJEM I DA TI, KAKO NAJLJEPŠE MOŽE BITI, ROBUJEM.

ISTIKAMET – USTRAJNOST

UVOD

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Njega molimo, i od njega pomoć i oprost tražimo. Neka je salavat i selam na posljeddnjeg Božijeg poslanika i miljenika Muhammeda s. a. v. s. Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov rob i poslanik.

Naš stvoritelj i Gospodar nam je podario razum, kojeg smo dužni iskoristiti na Njegovom putu, razmišljajući o hajru i afirmirajući istinu. Danas je Istina dostupna gotovo svakom pojedincu na zemaljskoj kugli. Ljudi su stvoreni takvima da biraju između puta zahvalnih Allahovih robova i puta nepokornih. Oni koji su odabrali put Istine, jedini pravi put, izloženi su raznim iskušenjima, a o čemu je bilo više riječi u našem prošlom broju. Osim sabura koji je neophodan u savladavanju tih iskušenja, obaveza svakog mu’mina je da ustraje na pravom putu, tj, da posjeduje ISTIKAMET.

DEFINICIJA ISTIKAMETA

Jezički, istikamet označava pravost, pravocrtnost, linearnost, pravilnost, ispravnost, korektnost, čestitost, poštenje, iskrenost, normalno stanje, …

Terminološku definiciju istikameta dat ćemo kroz nekoliko citata:

“Upitan je Ebu Bekr r.a., o istikametu pa je odgovorio : »Da Allahu ne pripisuješ druga ni u čemu. »”

Ebu Bekr, istikamet veže za vjerovanje u Jednog Boga, a Omer b. El-Hattab r.a., za naredbe i zabrane pa kaže:”Da se pridržavaš naredbi i zabrana, i da ne postupaš lukavo (da ne obmanjuješ) poput lukavstva lisice.”

Osman b. Affan r.a., za naredbu istikameta je reko:”Iskreno, radi Allaha izvršavaj djela.”

Ali b. Ebi Talib i b. Abbas r.a., su o toj naredbi rekli:”Izvršavaj fardove.”

A Hassan je rekao sljedeće:”Ustraj u Allahovim naredbama, radi ono što je u pokornosti Allahu, a kloni se nepokornosti Njemu.” [1]

Na osnovu navedenog, istikamet možemo definisati kao ustrajnost u svim sferama vjerskog života: vjerovanju u Allaha, izvršavanju Njegovih naredbi i ostavljanju zabrana, iskrenosti u činjenju djela, a na kraju krajeva, biti u pokornosti Allahu, a kloniti se nepokornosti.

b. Kajjim kaže sljedeće:”Istikamet je vezan za: govor, djela, stanja i namjere.”[2]

Vidimo, dakle, da je svaki detalj našeg život vezan za istikamet, te ga, stoga, i moramo imati u svakom detalju našeg života.

VAŽNOST I ZNAČAJ ISTIKAMETA

Uzvišeni Allah nam je naredio da izvršavamo sve ono što je korisno za nas, a zabranio nam ono što je loše po nas. Svaki musliman mora imati takvo uvjerenje. Istikamet je dio ahlaka svakog muslimana koji je naređen Kur’anom i sunnetom Allahova Poslanika s. a. v. s.

Uzvišeni kaže:

“Ti idi pravim putem (budi ustrajan), kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro zna ono što radite.” [3]

U poznatom hadisu kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu se kaže da je Sufjan b. Abdullah r.a., rekao:

”O Allahov poslaniče, reci mi nešto o Islamu, o čemu neću više nikoga poslije tebe pitati.” Allahov Poslanik s.a.v.s. tada reče:”Reci:”Vjerujem u Allaha i ustraj na tome.”

Vidimo jedan vrlo jednostavan savjet Allahova Poslanika, ali kada malo dublje proanaliziramo njegove riječi uvidjet ćemo da se krije jedna velika i mudra stvar, a to je ustrajnost u vjeri u Jednog Boga.

Allah dž.š. je za one koji su ustrajni na pravom putu pripremio obilatu nagradu, o čemu On kaže:

“Onima koji govore: »Gospodar naš je Allah !» - i ustraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” [4]

“Onima koji govore: »Gospodar naš je Allah !» - i ostanu pri tome (ustraju), - dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.” [5]

UVJETI ZA ISPRAVNOST ISTIKAMETA

Naši ispravni prethodnici, kada govore o uvjetima za ispravnost nekog djela, onda neizostavno navode dva: iskrenu namjeru i slijeđenje prakse Allahova Poslanika s.a.v.s. (sunneta)

Iskrena namjera

Uvjet za ispravnost svih naših djela je iskrena namjera. “Iskrenost je čišćenje srca od svih vrsta, krupnih i sitnih, mrlja, sve dok u njemu ne ostane samo čista namjera postizanja Allahova zadovoljstva i ne otklone se svi drugi motivi. Šejtan opsjeda čovjeka i kvari mu djela do te mjere da je čovjeku teško sačuvati makar ijedno ispravno. Zato je makar ijedno ispravno djelo nada da će čovjek biti spašen.” [6]

Stoga, iskrenost u istrajnosti na Allahovom putu jeste i jedan od uslova da zaslužimo nagradu koju je Uzvišeni obećao ustrajnima. O ovome bi se moglo pisati još dosta toga ali radi skoncentrisanja na temu koju obrađujemo zadržat ćemo se na istikametu.

Slijeđenje sunneta

Allahov Poslanik s.a.v.s. je pokazao put kojim treba da kroči svaki mu’min. zastranjivanje u nešto što je mimo toga je zabluda koja nas može odvesti u džehennem. Logika kojom mu’min prosuđuje trebala bi biti da je od naših djela ispravno samo ono što je u saglasnosti sa praksom Allahova Poslanika, a da je sve drugo plod naših strasti koje u nama divljaju. Dakle, iskrena namjera je mjerilo valjanosti naših djela po unutarnjim svojstvima dok je sljeđenje sunneta mjerilo ispravnosti naših djela po vanjskim svojstvima. Istikamet spada u red visoko važnih djela, pa time i ovi uvjeti dobijaju na težini.

Pogrešna bi ustrajnost bila ona u kojoj bismo bili ustrajni na onome sa čime Allah nije zadovoljan. Zato Ga iskreno molimo da nas sačuva od ustrajnosti u činjenju loših djela, i da nam pomogne da budemo od onih koji će biti ustrajni u hajru, za koje je On rekao: “...neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.”

Molim Smile

Necu da vas vise gnjavim sa ovim jer ce da postane dosadno i da ce ovo rijetko ko da cita... Smile