U sustini dobrim meditacijama moze da se ozive secanja iz proslog zivota, mozda se cak jave i kroz snove. No za to treba jako poznavanje sebe, dugo bavljenje ili istochnom tradicijom meditacija ili occultnim vestinama. Nacini su razni, deluju prosto ali treba krv da se propisa dok se postigne.

Regresija u prošle živote - sjećanja naše duše

Kažu da male bebe znaju sve, njihove duše su se tek smjestile u ovozemaljska tijela, izabravši taj svoj život kako bi riješile neke karmičke dugove. Znaju što će im se događati, kakav će život imati, sjećaju se svojih prošlih života i točno znaju što trebaju postići i napraviti u sadašnjem životu. Kako rastu, ta slika blijedi, sjećanja se brišu, a svjesne spoznaje, učenje, zapažanje materije i nametnuta pravila sve više preuzimaju to biće. Sve što je podsvjesno sve više se potiskuje, dok iz nekih razloga opet te podsvjesne reakcije i unutarnji osjećaj ne izbiju na površinu, no tada je to drugačije oblikovano. U životu nam se može dogoditi da se nađemo negdje i odjednom nam se sve učini poznato i blisko. Često puta je to sjećanje iz nekog prijašnjeg života, no uglavnom taj osjećaj ne ide dalje od prepoznavanja. Ako doživimo nešto takvo trebamo imati u vidu da se to nije slučajno dogodilo. To što smo se našli na takvom mjestu sigurno ima svoju poruku, nešto iz prošlosti nas želi podsjetiti na događaje koji su zasigurno značajni za sadašnjost. One suptilnije duše mogu imati druge načine podsjećanja iz prošlih života pa im tako poruke dolaze kroz snove ili vizije, no tu se najčešće radi o određenih isječcima iz prošlosti. Jedini sigurni način koji nam omogućava uvid u sve prošle živote je individualna nehipnotička regresija. Upravo taj oblik regresije je najbolji zato što za vrijeme cijele seanse imamo potpunu kontrolu na svim razinama, svega smo svjesni, možemo odbiti vidjeti ono što ne želimo ako procijenimo da nam to može štetiti ili djelovati traumatično i u svakom slučaju iz tog iskustva donosimo ono što je najbolje za nas, a omogućava nam kvalitetan uvid u ono što je bilo i što se isprepliće sa sadašnjosti. Sve to je velika prednost u odnosu na hipnotičku regresiju koja zna izmaknuti kontroli i postati opasna ugrožavajući psihičko stanje osobe koja se tome podvrgla, a isto tako i u odnosu na grupnu regresiju koja ne dozvoljava da se terapeut pozabavi svakim pojedinačno pa neki ljudi mogu imati određene posljedice.

Ono što nam nehipnotička regresija može pružiti je pregled prošlih života do detalja koje sami želimo vidjeti, no te životne priče koje gledamo nisu toliko bitne u smislu što smo bili, koliko je značajno to iskustvo same duše, modeli ponašanja, reakcije, razmišljanja, postupci, događaji koji su uvjetovani tuđim odlukama, a tiču se nas, naši potezi prema drugima i na kraju kakav nam je osjećaj ispunjenosti tog života, jesmo li izvršili zadatak potpuno, djelomično ili ga prenijeli dalje, u neki kasniji život.
Način na koji doživljavamo viđenje prošlog života izgleda kao da maštamo. S obzirom da smo svega svjesni, nije neobično da se tako osjećamo, no često puta se nađemo u takvim životnim pričama koje baš i ne bi željeli maštati da to stvarno svjesno biramo. Nehipnotička regresija je čisto sjećanje duše nečega već doživljenog, a sve se pojavljuje u tom obliku zato što su svijest i podsvijest izjednačeni, neki to nazivaju prošireno stanje svijesti, no to je ipak nešto dublje.

U regresiju se treba upustiti kada imamo probleme koje ne možemo ni na koji način riješiti, kada su u nas usađeni strahovi koje si ne možemo na normalan način objasniti, kada nas muče pitanja poslovnog ili ljubavnog neuspjeha, intenzivnih zdravstvenih problema i kada želimo raditi na sebi u smislu duhovnog izgrađivanja. Zapravo je regresija preporučljiva svakome tko traži odgovor više, jer ćemo putem nje saznati puno više o stazama kojima je kročila naša duša, o njenim iskustvima i svemu što smo donijeli sa sobom u ovaj život. Uvid u prošle živote nam može skratiti put u rješavanju karmičkih repova koje vučemo za sobom. Ako vidimo što je bio osnovni problem u prošlom životu, pa još ako nađemo neke paralele sa sadašnjim životom i shvatimo da možda ponavljamo neke greške, to možemo puno brže početi mijenjati kada vidimo gdje su korijeni svega toga.

Najzanimljiviji dio regresije je iskustvo smrti. Iako mnogima zvuči zastrašujuće, zapravo je to najmanje zastrašujuće od svega. Svatko tko je prošao kroz vlastitu smrt u nekom životu izjavio je da je to nešto prekrasno, najljepši mogući osjećaj koji se ni sa čim ne može usporediti. Energija, mir, zadovoljstvo i osjećaj kako je to nešto sasvim prirodno nam govori da smrt uopće nije nešto strašno. Zapravo, baš dok to proživljavamo postajemo svjesni svoje besmrtnosti, saznajemo da ne postoji kraj nego da je sve to pretapanje iz jednog života u drugi, dokle god je potrebno. Naša duša se razvija korak po korak, a takvih koraka može biti jako puno u obliku raznih života. Ona ima zadatak savladati određene lekcije i sve dok u potpunosti ne savladamo jednu, nema prelaska na drugu.

Neki životi su važniji za sadašnji život, neki su manje važni, no svi skupa tvore cjelinu koja pokazuje gdje smo i za čim tragamo. Najvažnije je ono što smo odabrali rješavati u ovom životu, iz tog područja bi trebali izvući sve što je već doživljeno i na taj način odrediti kako najbolje kreirati svoje buduće poteze.
Još jedna zanimljivost je da neke naše frustracije, nemire, nezadovoljstva i blokade možemo riješiti samo sjećanjem iz ranog djetinjstva u ovom životu. Nekada je i to dovoljno da shvatimo što je uzrok nekih problema, a čim to osvijestimo, otvara nam se i prilika za rješavanje svega toga.

© Sva prava pridržana; Sanja Matoš
izvor
 

Veoma prosta stvar, radi se nehipnotičkom metodom. Osnov je disanje, unošenjem veće količine kiseonika aktiviraju se centri u mozgu koji inače nisu dostupni. Indianci iz amazonije to rade uz pomoć posebne vrste pečuraka. Botno je da onaj ko uvodi u regresiju zna sta radi i ne brza jer se moze doci do stanja kada se mesaju razne slike i vizije ne govoreci o jednoj posebnoj regresiji. Inace vrlo je naporno, posle hoce da se jave jake glavobolje.

ja sam se tri puta podvrgao nehipnotičkoj regresiji kod profesionalnog terapeuta,doživljaji su bili neverovatni,lift,vodič,prošli životi,pitanja i odgovori i sada se stvari ubrzano odvijaju,čisti se negativna energija povučena iz prošlih života,brže se rešavaju problemi. . .

regresiju sam koristio par puta,extra način čišćenja i rešavanja problema

heh... kao mala sam pricala roditeljima o proslom zivotu i rekla da sam poginula tako sto me je udario neki motor i pokazala sam na levu nogu (od kolena na dole) ... pojma nemam sta je to trebalo da znaci, ali vec 8 godina imam veliki problem sa tom nogom, a nikad je nisam povredila. Stalno me po malo boli, ali na par meseci me hvataju ludacki bolovi koji traju po mesec dana. Bolje znam kad ce vreme da se menja od meteorologa. Evo i sada dok ovo pisem uzasno boli, ali navikla sam. Valjda ce uskoro da prestane...

A kako si znala da ti se to desilo u prošlom životu?

pojma nemam, imala sam 3 godine kad sam to pricala. svasta sam jos pricala. sta da kazem kad mojoj rodjenoj majci posle toga neko vreme nije bilo prijatno da ostane sama sa mnom. dok sam to pricala imala je utisak da sam neko drugi, neka odrasla osoba iskusnija od nje. moj otac je hteo da dovede nekog hipnotizera iz hrvatske, ali majka nije dala.

Jedan od mogućih načina regresije....

Mogu je spontano potaknuti i dobro poznata mjesta i osoba iz prošlog života. Treba imati sklonost lucidnim snovima i ponavljati stare pogreške ili proživljavati iste emocije. Naravno javlja se u snovima, prvo se isprepliće usporedno sa svakidašnjim nepoznato u obliku simbola koji se ponavljaju dok ne počnu pričati svoju priču.
Osoba mora osvijestiti sto joj se tad događa i bit oprezna.
No promjenom okolnosti to nestaje. Svakodnevnim meditacijama i praćenjem snova može se opet uspostaviti veza sa simbolikom, ali to zbilja traži veliku upornost i žrtvovanje koje nije uvijek ostvarivo. Mislim da se ne može opet ponovit samostalno prijašnje stanje u kojem su sijećanja sama dolazila.
Treba potražiti stručnu pomoć ako je osoba spremna za to.
Iz pouzdanih izvora znam da je grupna terapija nepouzdana jer voditelj sam sugestivno predočuje 'mogući' prošli život. Uvijek treba paziti da ne prihvaćamo tuđe sugestije nego sami povezujemo.