Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 09:05:38
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Napoleon Bonaparte  (Pročitano 21660 puta)
12. Feb 2005, 13:13:09
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s


Nesto sto mozda niste
znali o Napoleonu


-Njegov otac, advokat Karlo Bonaparte koji se borio za nezavisnost
 Korzike protiv Francuza kao adjutant Paolija, vodje ustanka,
 privrzen francuskoj vlasti uspio je da Napoleonu izdejstvuje
 stipendiju za Vojnu skolu u Brijen-le-Satou, Sampanja, u koju je
 stupio marta 1779.
-Mali Korzikanac iz Ajaca u skoli se nije nicim isticao. U tudjoj
 sredini, nostalgija za dalekom domovinom pretvara se u vatreni
 korzikanski patriotizam. Ali, uporedo, uz jezik, nesvjesno upija
 u sebe francusku kulturu. Bio je osrednji djak, sa velikim smislom
 za matematiku.
-Zahvaljujuci ocjeni iz matematike, nasao se u novembru 1784. godine
 u Vojnoj skoli u Parizu, a ostalo je istorija...

Napoleonovi uspesi:

Pocetak




Do 23. juna 1812. sve snage su zauzele svoje
pozicije.
Napoleonova glavna armija se nalazila izmedju
Kovna i Pilviszk-a. Eugen-ova armija je bila
oko Kalvarije. General Jerom (VII armija) se
nalazio blizu Novgoroda, dok je general Macdonald
(X armija) bio kod Tilzita. Swarzenberg-ovi
Austrijanci bili kod Siedlic-a. Sve prikupljene
snage su iznosile 499 000 ljudi sa 1146 topova.
U to vrijeme Rusi su imali armiju od 183 000
ljudi i 15 000 Kozaka, sa 938 topova.

Kovno




Napoleonova glavna armija stigla je u Kovno nakon
prelaska rijeke Njemena izmedju 24. i 25. juna
1812. U isto vrijeme Macdonald je presao Njemen
kod Tizilta, osamdeset milja nizvodno. Jerome nije
presao Njemen do 30. juna kod Grodna. Napoleon je
uspostavio glavni stab u Kovnu i ostao u tom gradu
tri dana.Do kovna je sve islo po planu, ali
naredni dani su otkrili mnogo veci izazov u vidu
klime i kvaliteta puta.
Porucnik Mertens iz Wuerttemberg-a, koji je
pripadao III armiji pise:
"Do Ianov-a vrucina je bila nepodnosljiva, a
 prasina vrlo zagusljiva. Popodne bi se cuo grom,
 a mi bismo prokisli do koze. Dana 28. juna, kisa
 se ustalila i prvo smo trebali sagraditi kolibe.
 Nasi napori tog i slijedecih dana su bili uzrok
 izbijanja dezinterije i gripe, koje su ubrzo
 prohujale kroz redove i prorijedile ih gore nego
 neprijateljski plotuni. Kisa se zadrzala i
 29-tog. 30-tog u cik zore napustili smo svoj
 logor-mocvaru i prvog jula, mnogo vise ljudi i
 konja je palo kao zrtve blata. Treceg nas je
 sunce ponovo pozdravilo, ali je dezinterija
 bjesnjela tako jako da se nekoliko stotina
 bolesnika moralo prebaciti u Malijatu, gdje je
 na brzinu bila podignuta poljska bolnica.

Vilna




Mars sa obala Njemena do Vilne je bio mnogo tezi
nego sto smo ocekivali. Vrijeme je ili bilo
prevruce, ili previse kisovito; kisa bi pretvorila
nekvalitetne puteve u blatnjave staze, da je bilo
nemoguce kretati se. Konji su poceli da umiru u
stotinama.
Nekoliko mostova na putu nisu mogli da izdrze
teret, pa su se srusili.
Svaki vojnik je nosio svoje sledovanje za cetiri
dana, ali su sve porcije potrosene tokom prvog
dana zbog nedostatka discipline. Uz put nije bilo
nikakvih izvora hrane za izgladnjele vojnike.
Bunari su bili zagadjeni mrtvim konjima ubacenim
od strane Rusa. Stoka je tesko drzala korak sa
armijom buduci da zivotinje nisu navikle na
prelazenje 15 milja za 6 do 7 sati. Beskrajna
vrucina koja je pratila oluje je osusila staze
ali je ubrzo pretvorila blatnjave puteve u oblake
prasine koji su takodje ometali vojsku. Vilna je
osvojena 28. juna 1812., ali nije pruzila nista
armiji. Ono sto nije unisteno od strane Rusa,
potroseno je u jednom danu. Napoleon je predugo
ostao u Vilni (od 28.juna do 16. jula).

Vitebsk




"Bilo bi suludo ici dalje.
 Ovdje moramo stati i povratiti snagu."

Od Vilne do Vitebska je izgubljeno jos 8000 konja.S druge strane, Rusi kao da nisu imali tih problema. Nisu nadjeni ni mrtvi konji ni napusteni tovari. Rusi nisu namjeravali da ostavenista neprijatelju, pa su pustosili sva sela i sve izvore resursa. Seljaci su se plasili Rusa koliko i francuske armije. Napoleon je svojim vojnicima obecavao odmor u Vitebsku. U njega je i usao 29. jula 1812. Jos nije bilo ni traga ruskoj vojsci, koja se sve dublje povlacila u unutrasnjost. U Vitebsku je bio ocigledan manjak doktora i lijekova.Napoleon je takodje pokazivao znakove dusevnograstrojstva.

Smolensk




"Manevrisao sam u zemlji koja mi je bila
 naklonjena kao sama Francuska; stanovnistvo i
 vlast su bili na mojoj strani; mogao sam da
 pribavljam ljude, konje, zalihe; a Smolensk je
 utvrdjeni grad."

Ruske divizije su se povukle u Smolensk. Napoleon je odlucio da ga, zbog rasporeda ruskih snaga, napadne sa juga.Bitka se odigrala 17-tog avgusta.Ruski vojnici su imali prednost zbog koristenjatopova iz utvrdjenog grada. U sumrak su Francuzizavladali predgradjem, a Rusi su se povukli premaistoku.Moskva je bila sokirana ovakvim olakim napustanjemvaznog grada, dok je Napoleon bio toliko odusevljen da je odmah poslao pismo u Pariz.Ovako je diktirao Muratu, ministru vanjskih poslova:"Citava neprijateljska armija je bila ovdje. Naredjeno im je da se bore, ali se nisu usudili. Osvojili smo Smolensk bez izgubljenog covjeka. To je veoma veliki grad, sa zidovima i lijepim fortifikacijama. Ubili smo tri do cetiri hiljade neprijateljskih vojnika, ranili tri puta vise, i nasli mnogo topova. Po svemu sudeci, znacajan broj njihovih generala je ubijen. Ruska armija marsira prema Moskvi u vrlo obeshra- brenom i nezadovoljnom stanju."Samo je posljednja recenica nesto preciznija, jerje Napoleon izgubio 8-9000 ljudi tokom ovog napadaa ukupno 100 000 ljudi od kad je presao Njemen.

Smolensk




"Niti jedan bolesni vojnik, niti jedan kurir ili
 konvoj, nije izgubljen u ovom pohodu od
 Mentz-a do Moskve."

Francuzi su nastavljali potjeru za Rusima, koji suse priblizavali Borodinu, gdje ce prestati sa povlacenjem. Prolazeci kroz Gzatsk Rusi su pokupili rezerve, i ukupno brojali 15 589 ljudi.Francuska armija je stigla u Gzatsk 1. septembra1812. godine. Grad je bio brzo okupiran.Rusi su zbrisali sve resurse u oblasti."Bilo je mesa ali ne i soli, bilo je brasna ali ne i hljeba, i nedostajalo je vode."Francuska armija, koje je kod Smolenska brojala149 075 ljudi smanjena je na 133 819 ljudi.Napoleon i francuska armija su ostali u Gzatsk-udo 4. septembra 1812. godine.

Borodino




"Nakon pobjede ne postoje neprijatelji,
 samo ljudi"



Napoleon Bonaparte 1812




"Nije bilo nimalo smisla u tome. Ishod za Ruse je
 bio, i morao je biti, da smo korak blize
 unistenju Moskve, a za Francuze, da su blize
 unistenju njihove citave armije."

Borodino se nalazi 70 milja zapadno od Moskve.Bojiste je bilo ravnica, koja nije odgovaralaRusima, ali Napoleon nije mogao iskoristiti tuprednost. Bitka se pretvorila u "obostrani pokoljkoji se mogao desiti bilo gdje".Vojske su zauzele svoje pozicije 6. septembra 1812.Napoleon je imao 100 000 pjesaka, 28 000 konjanika i 590 topova.Rusi pod Kutuzovom su brojali 72 000 redovnepjesadije, 10 000 polu-istrenirane milicije, 17 000 konjanika, 7 000 Kozaka i 640 topova.

Tolstoj, Rat i Mir



Borodino se nalazi 70 milja zapadno od Moskve.
Bojiste je bilo ravnica, koja nije odgovarala
Rusima, ali Napoleon nije mogao iskoristiti tu
prednost. Bitka se pretvorila u "obostrani pokolj
koji se mogao desiti bilo gdje".
Vojske su zauzele svoje pozicije
6. septembra 1812.
Napoleon je imao 100 000 pjesaka, 28 000
konjanika i 590 topova.
Rusi pod Kutuzovom su brojali 72 000 redovne
pjesadije, 10 000 polu-istrenirane milicije,
17 000 konjanika, 7 000 Kozaka i 640 topova.





Kutuzova izjava


"Vjerujuci u Boga, ili cemo pobijediti,
 ili cemo umrijeti. Napoleon je Njegov
 neprijatelj. On ce obesvetiti Njegove crkve.
 Mislite na svoje zene i djecu, koji se uzdaju
 u vasu zastitu. Mislite na svoga Cara, koji
 vas posmatra. Prije nego sto sutra zadje sunce,
 napisacete na ovim poljima zapis vase vjere i
 patriotizma u krvi vaseg neprijatelja."





Napoleonova izjava


"Ovo je bitka koju ste toliko dugo cekali! Sada
 pobjeda zavisi od vas. Potrebna nam je. Pobjeda
 bi nam dala obilje zaliha, dobro skloniste za
 zimu i brz povratak u otadzbinu. Ponasajte se
 kao sto ste se ponasali u Austerlicu, Fridlandu,
 Vitebsku i Smolensku. Neka daleka pokoljenja
 kazu za svakog od vas:
 "On je ucestvovao u velikoj bici pod moskovskim
  zidinama!"


Bitka je pocela 7-og septembra u 6:00 ujutro,
a zavrsila se sutradan u 3:00 po noci Kutuzovim
naredjenjem za povlacenje. Obe strane su imale
ogromne gubitke. Rusi su izgubili oko 44 000
ljudi, a Francuzi najmanje 35 000 ukljucujuci
tri generala. Rusi se nisu smatrali pobijedjeni,
u stvari, Kutuzov je prvi odlucio da nastavi
borbu slijedeci dan. Kutuzov je zapravo bio u
pozadini tokom borbi kod Borodina, i nije htio
da vjeruje kada su mu na kraju dana rekli da
su izgubili citav prvi borbeni red.

"Francuski napadi su svuda uspjesni odbijeni,
 i sutra cu se staviti na celo armije i otjerati
 neprijatelja sa svetog tla Rusije."

Kasnije je Kutuzov prihvatio neizbjeznu cinjenicu
da du njegovi ljudi preumorni da izdrze pa je dao
naredjenja za povlacenje.

Napoleon nije bio siguran da li je ovo bila
pobjeda ili ne, ali ga je prizor armije koja se
povlaci uvjerio u to.

Moskva




"Da Moskva nije izgorila, car Aleksandar bi
 bio prinudjen da sklopi mir"

Nesigurni sta da rade dalje, Rusi su se povukliu Moskvu. Kutuzov nije htio da preda Mosku bezikakvog otpora. Na sastanku koji je sazvao bili su prisutni svi komandanti osim komandanta zastitnice. Rusi su imali 70 000 ljudi naprema100 000. Ratni savjet se, zbog osjecaja sramotei casti, podijelio u misljenjima u vezi sa mogucim taktikama. Kutuzov je najzad odlucioda se povuce."Bojite se povlacenja kroz Moskvu, ali mislim da je to jedini nacin spasavanja armije. Napoleon je bujica koju ne mozemo zaustaviti. Moskva je spuzva koja ce da ga upije."

Napoleon Bonaparte 1812



Nesigurni sta da rade dalje, Rusi su se povukli
u Moskvu. Kutuzov nije htio da preda Mosku bez
ikakvog otpora. Na sastanku koji je sazvao bili
su prisutni svi komandanti osim komandanta
zastitnice. Rusi su imali 70 000 ljudi naprema
100 000. Ratni savjet se, zbog osjecaja sramote
i casti, podijelio u misljenjima u vezi sa
mogucim taktikama. Kutuzov je najzad odlucio
da se povuce.

"Bojite se povlacenja kroz Moskvu, ali mislim
 da je to jedini nacin spasavanja armije.
 Napoleon je bujica koju ne mozemo zaustaviti.
 Moskva je spuzva koja ce da ga upije."


Ruski komandant Kutuzov 1812



Samo 25 000 napoleonovih ljudi je uslo u Moskvu
14. septembra 1812.
Iako su vojnici imali jasna naredjenja da ne
pljackaju, nisu se mogli zaustaviti. Nakon nekog
vremena pozari su poceli da izbijaju. Prvo se
mislilo da su to nesrece, ali kada je pozar
poceo da guta veci dio grada, bilo je jasno da
ih je podmetnula ruska vojska da sprijeci
Francuze da se domognu plijena.
Pozar se toliko prosirio da je Napoleon jedva
pobjegao iz goruceg grada. Trajao je od 15-tog
do 18-tog septembra. Cetiri petine grada je
izgorjelo a ostatak je spasen iznenadnom
promjenom vjetra i pljuskom. Kremlj je spasen
jer je bio iznad grada a njegovi cuvari su
ugasili sve vatre u blizini.

Za Napoleona ovo je vjerovatno najfrustrirajuci
trenutak kampanje. Sa izgorjelim gradom, nije
bilo mnogo nade za mir sa Rusijom.
Najzad je odlucio da se vrati u Pariz. Prvo
je htio da odmarsira do Petrograda, skoro 350
milja udaljenog od Moskve, ali su mu generali
rekli da je to nemoguce zbog stanja u vojsci.
Postojala je mogucnost da se ostane u Moskvi do
proljeca, pa da se onda krene za Pariz. Problem
je bio u tome sto nece biti u vezi s Parizom
6 mjeseci, sto bi moglo imati drasticne rezultate.
Najzad je odlucio da odmarsira do Kaluge, grada
juzno od Moskve.

Napoleon je napustio Moskvu 19-tog oktobra 1812.
sa 87 500 pjesaka, 14 750 konjanika i 533 topa i
karavanom od 40 000 tovara i vagona.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Neuspesi:

Malojaroslavec




Cim je Kutuzov saznao sve o Napoleonovom
povlacenju iz Moskve i njegovom novom cilju,
Dokturov je bio poslan u tu oblast da sazna
napoleonove namjere i tada je trka izmedju Rusa
i Francuza pocela. Kljucna tacka na putu do
Kaluge je bio gradic Malojaroslavec.
Nakon nocnog marsa 23./24. oktobra, Dokturov
je zauzeo grad. U okrsaju kod Malojaroslaveca
Rusi su izgubili 7 000 ljudi, a Francuzi 4 000.
Sutradan, obe vojske su se povukle.
Napoleon i njegovi generali su odlucili da se
vrate na rutu Malojarislavec-Gzatsk-Viazma-Smolensk.
Ova se odluka pokazala fatalnom, jer je na toj ruti
sve bilo spaljeno.
Francuske armija je napustila Malojaroslavec
sa ukupno 96 000 ljudi.

Viazma




"Francuzi su kao zene, ne smije se dugo
biti daleko od njih."

Francuska armija je napustila Viazmusa 65 000 ljudi.

Smolensk





Napoleon je stigao u Smolensk 9-tog novembra
1812., i ostao cetiri dana. Za to vrijeme
temperatura je pala na -26^C. Armija je smanjena
na sumu od 41 000 vojnika.
Iako je Smolensk bio opskrbljen stokom i zalihama
iz Francuske, vecina je potrosena od strane prvih
grupa koje su usle u grad. Ostatak armije koji
je kasnije stigao nije dobio svoj dio hrane.

Orsa





U ovo doba francuska armija je na malom
odstojanju bila pracena od strane Kozaka
i ruske armije, pa je povlacenje bilo
bjezanje za goli zivot koje je ubilo mnogo
njih.
Kako je francuska armija napustala Rusiju,
uslovi su se poboljsali jer sela nisu bila
spaljena. U Orsi armija je nabavila dovoljno
hrane da dva dana hrani 40 000 ljudi.

Berezina





Posao oko mostova je poceo 25-tog novembra.
Nije bilo vremena za sjecu drveca i njihovo
oblikovanje, pa su posluzile kuce u obliznjim
selima (Studenka, Veselovo). Napravljen je most
za pjesadiju i most za konjicu, artiljeriju i
vozila. Bili su spremni do popodneva 26-tog
novembra, a 28-og su bili napadnuti od strane
Rusa. "Velikoj" francuskoj armiji je trebalo
tri dana da predju berezinu. Napoleon je izgubio
25 000 ljudi, a sa civilima oko 30 000.
Ostao je sa 20 000 ljudi koji su mogli
da se bore.

Smorgoni



Napoleon je napustio Smorgoni 5-og decembra
1812 i krenuo za Pariz.

Vilna




"Citava se Evropa boji Rusije."

Napoleon Bonaparte 1812


"Naprotiv, oni se plase Vaseg Velicanstva,
njegove jedinstvene monarhije, njegove
sirece dinastije, poreza koje je uspostavio,
sve ovo vas cini omrznutim u narodu."

Napoleon nije usao u Vilnu, plasio se da ce biti prepoznan. Sreo se sa Maretom izvan gradai otisli su put Kovna.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 3
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Cao svima..Mene interesuje da li je neko citao memoare ili dnevnike Napoleonovih savremenika,i kako bih mogla doci do njih.Nabavila sam Burijenove(Bourriene) memoare i Kolenkurove(Caulaincourt),kao i  Segirove i Madam Remisa,ali mi to nije od velike pomoci,pa ukoliko neko ima neke informacije...bila bih zahvalna..
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


OK...idemo dalje...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 11512
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
Napoleon I Bonaparta je bio general u Francuskoj Revoluciji i kao vođa bio je prvi konzul Francuske Republike od 11. novembra 1799. do 18. maja 1804. i car Francuske i kralj Italije od 18. maja 1804. do 6. aprila 1814 i onda ponovo na kratko od 20. marta do 22. juna 1815.

Već kao mlad, Napoleon je bio učesnik Francuske revolucije kao kapetan artiljerijske mornarice gde je vodio uspešne bitke protiv pobunjenog Tulona, te tom prilikom postao brigadni general, a sledeće godine čak i komadant artiljerije u Italiji. Već 1796. godine Napoleon je imenovan za glavnog zapovednika vojske koja se spremala za pohod na Italiju. Posle nekoliko sjajnih pobeda protiv Austrijanaca na području Italije, Napoleon Austrijance prisiljava na potpisivanje mira pomoću kojeg je Francuska dobila dio Belgije pod uslovom odricanja Lombardije. U nameri da svom najvećem konkurentu, Engleskoj zada težak udarac i presece privrednu komunikaciju sa Idijom, Napoleon je 1798. godine preduzeo pohod protiv Egipta, ali je francuzima tada nanešen težak poraz kod Abu Kuira. Nakon toga Napoleon nije imao vremena za "popravni ispit" već se morao vratiti u Francusku da bi smirio društvene nemire. U opasnosti od nastavka širenja pobune, gradanska klasa podržala je Napoleona i njegove planove. Uz njihovu podršku, Napoleon je 1799. godine izvršio drzavni udar i na osnovu novog Ustava on je kao prvi konzul postao gospodar Francuske u kojoj je buržoazija osigurala svoj vladajući polozaj. 1802. godine, Napoleon se proglašava doživotnim konzulom, a 1804. godine i za Cara Francuske.

Njegova vladavina obeležena je stalnim ratovima. U periodu između 1799. do 1805. godine, Napoleon je vodio uspešne ratove protiv Austrije. Nakon poraza u Italiji, koji se završio njegovim osvajanja Lombardije, Austrija je ponovo doživela poraz kod Austerlica 1805. godine. Zahvaljujući toj pobedi, Napoleon je Francuskoj pripoio Veneciju, Istru, Dalmaciju, te naredio Italijanima da ga priznaju za kralja Italije. Zatim se Austrija morala odreći i nemačkih provincija, od kojih je Napoleon formirao Rajnski savez. Pobedom nad Pruskom 1807. godine, Napoleon je stvorio Vestalsku kraljevinu, a od poljskih delova Pruske Varšavsko vojvodstvo. Sa svojim najvećim konkurentom, Engleskom, Napoleon je imao manje sreće. Posle poraza u Egiptu, Napoleonova flota bila je poražena i u bitci kod Trafalgara. Shvativši da sa Engleskom nije lako ratovati, Napoleon objavljuje Dekret o kontinentalnoj blokadi kojom je Engleskoj zatvorio evropsko tržište. U strahu od mogućeg tajnog trgovanja Engleske sa Spanijom ili Portugalom, Napoleon osvaja i te dve zemlje. Do 1812. godine, Napoleon je bio na vrhuncu svoje moći. Skoro čitava Evropa bila je pod njegovom vlašću. Među narodom se javljaju bune, dok je Engleska i dalje bila industrijska velesila. Kada je shvatio da je Rusija trgovala sa Engleskom, Napoleon odlučuje da protiv nje ppeduzme vojni pohod. Ogromna Napoleonova vojska, sa čak 100000 vojnika u junu 1812. godine kreće prema teritoriji Rusije. Presudna i kobna bitka za Napoleona odigrala se u selu Borodino, nedaleko od Moskve. Mećutim, hladna i surova Ruska klima na koju Evropljani nisu bili navikli dovela je do konačnog sloma velikog francuskog vojskovođe, Napoleona Bonaparte. Nakon te bitke, u Francusku od te silne vojske vratilo se nešto vise od 10000 vojnika. Njegov poraz u Rusiji naveo je Prusku, Austriju, Englesku, Rusiju i Švedsku da stvore koaliciju koje su dovele do konačnog sloma Napoleona u Bici naroda. Uz teške napore, Napoleon se još jednom uspio vratiti na vlast, ali je u bici kod Vaterloa definitivno potučen. Nakon toga proteran je na ostrvo Sv. Jelena gde je umro od raka stomaka 1821.
Zanimljivosti iz života Napoleona Bonaparte

Napoleon Bonaparta se ženio dva puta. Njegova prva žena zvala se Josefina i sa njom je imao i dete. Zbog stalnog ratovanja i obaveza on nikada nije imao prilike videti svog sina. Kasnije, Josefina i Napoleonov sin završavaju u kućnom pritvoru. Nakon smrti Napoleona, na vlast u Francuskoj dolazi njegov sin, Napoleon II Bonaparte koji je nedugo potom i ubijen jeko mlad. Druga Napoleonova žena, zvala se Maria- Louisa od Austrije.

Hronologija osvajanja Napoleona Bonaparte
 
Napoleon kao car
1769.
15. avgusta Napoleon Bonaparta rođen u Ajačiju na Korzici
1793. Postao general revolucionarne francuske vojske
1795. Učestvovao u gušenju pobune protiv Konventa
1796. Kao zapovednik vojske u Italiji u aprilu nekoliko puta porazio Austrijance i njihove saveznike Pijemonteze
15. maja u Parizu Pijemont ustupio Savoju i Nicu
7. maja Bonaparta prešao Po kod Pjaćence
14. maja ušao u Milano
27. juna papa potpisao primirje posle okupacije Lombardije

5. avgusta i 8. septembra pobede kod Kastiljonea i Basana, 14. novembra kod Arkole
1797. 14. januara pobeda kod Rivolija
2. februara predaja Mantove
18. aprila primirje u Leobenu, Austrija se odrekla Nizozemske, Lombardije i Modene, Bonaparta tajno obećao Veneciju
18. oktobra ugovorom u Kamporformiju Austrija priznala Cisalpinsku republiku (dotadašnju papsku oblast), Francuskoj pripala i Jonska ostrva
1798. Pohod na Egipat:
19. maja iz Tulona isplovila flota sa 335 brodova: s vojnicima krenulo i oko 200 naučnika i umetnika
1. jula iskrcao se blizu Aleksandrije i zauzeo grad
1. avgusta, u pomorskoj bici kod Abukirija, engleski admiral Nelson porazio francusku flotu
23. decembra ugovor Rusije i Turske koja Rusima otvara moreuze i luke
29. novembra druga kolonizacija protiv Francuske: Rusija, Engleska i Napulj
1799. Zauzeo Jafu i Gazu u Palestini
2. marta Rusi osvojili Krf i ostala jonska ostrva
Po povratku iz Sirije, za tri nedelje, porazio egipatsku vojsku i uspostavio francusku vlast
22. avgusta napustio Egipat i vratio se Francusku
Posle poraza od austrijsko-ruske koalicije (mart-avgust), Francuzi napustili Italiju 25. i 26. septembra Francuzi potisnuli saveznike iz Holandije
9/10. novembra (18/19. brimera godine VIII) izveo državni udar, smenio Direktorijum i uvezo konzulstvo.
Kao prvi francuski konzul, koncentrisao celokupnu vlast i postao neograničeni vladar Francuske
1800.
14-23. maja (u nameri da preko Italije dopre do Beča) prešao klanac Veliki Sv. Bernard, odsecajući Austrijncima odstupnicu
2. juna ušao u Milano i vaspostavio Cisalpinsku republiku (od 26. januara 1802. Italijanska republika)
15. juna primirje u Aleksandriji, Francuskoj vraćen Pijemont, Lombardija i Ligurije
1801.
9. februara u govor u Linevilu, Austrija Francuskoj priznala levu obalu Rajne, Belgiju i severnu Italiju, zadržavši venecijansku oblast
29. marta, ugovorom u Firenci napuljski kralj prepustio Toskanu sa ostrvom Elbom. Francuska vojska okupirala Napuljsko kraljevstvo

1802.
4. avusta izabran za doživotnog konzula s pravom da naimenuje naslednika
21. septembra zvanično pripojen Pijemont. Toskana proglašena za Etrursku kraljevinu.
1803.
27. septebra vojno kapitulirala Švajcarska, koja je postala Helvetska republika
1804.
2. decembra Napoleon I Bonaparta svečano krunisan za cara
1805. Obnovljena neprijateljstva sa Engleskom
22. marta centralistički ustav nametnut Holandiji
26. maja u Milanu krunisan za kralja Italije
6. juna Ligurska republika (Đenova) pripojena Francuskoj
Treća Koalicija protiv Francuske: Engleska, Rusija, Švedska, Austrija, Napulj; Pruska neutralna

20. oktobra austrijska vojska poražena kod Ulma
21. oktobra kod rta Trafalgar Nelson gotovo uništio francusko-špansku flotu i u bici poginuo
2. decembra pobeda nad rusko-austrijskom vojskom kod Austerlica
26. decembra mir u Požunu: Austrija gubi venecijansku oblast (pripojena Italiji), Istru i Dalmaciju
1806.
1. avgusta prestalo da postoji Sveto Rimsko Carstvo
12. jula Pariskim ugovorom stvorena Rajnska konfederacija, 16 nemačkih knezova kojima gospodari Napoleon
Četvrta koalicija protiv Francuske, Engeska s Rusijom, uvučena Pruska
14. oktobra porazio prusku vojsku kod jane Aueršteta (Tiringija)
27. oktobra ulazi u Berlin, proširio Rajnsku konfederaciju
27. novembra Francuzi u Varšavi, gde Napoleon zimuje
1807.
14. juna porazio rusku vojsku kod Fridlanda
7-9. jula u Tilzitu mir sa Rusijom i Pruskom. Pruska izgubila teritorije na levoj obali Elbe koja postaju Vestvalska kraljevina; Gdanjsk slobodan grad; od pruske Poljske nastalo Veliko Varšavsko Vojvodstvo
27. oktobra u Fontemblou Španija dopušta prolaz francuskim trupama kod Portugalije
30. novembra Francuzi uzeli Lisabon i okupirali severnu Španiju
1808.
2. maja ugušena pobuna u Madridu
4. decembra Napoleon ušao u Madrid
1809. Austrija na čelu pete koalicije protiv Francuske
12. maja Napoleon ušao u Beč
17. maja pripojena papska država, 6. juna uklonjen papa
6. jula pobeda kod Vagrama
14. oktobra Šenbrunski mir sa Austrijom: Salcburg Bavarskoj; Trst, Istra, Primorska, Dalmacija, Koruška i Kranjska ušle u Ilirske provincije; Veliko Varšavsko Vojvodstvo uvećano zapadnom Galicijom
1810.
9. jula pripojio Kraljevinu Holandiju
1810-1811. pripojio nemačke obale na Severnom moru, sa Bremenom i Hamburgom; zauzećem Libeka, dopro do Baltika
1812. U aprilu ultimatum ruskog cara Aleksandra I da Francuzi napuste Prusku i Pomeraniju;

U maju Napoleon u Drezdenu okuplja sve evropske vladare
24. juna armija (700.000) Francuza i saveznika prešla Njemen i krenula na Rusiju
7. septembra bitka kod Borodina otvorila put ka Moskvi
14. septembra Napoleon ušao u Moskvu
19. oktobra krenuo natrag. „Odstupanje iz Rusije“ pretvoreno u užasnu nesreću
5. decembra Napoleon krenuo za Pariz

Francuska vojska u Španiji (200.000) popustila pred Englezima
1813.
28. februara Pruska u savezu s Rusijom
2. maja u Saksoniji Napoleon potukao Ruse i Pruske kod Licena
21. maja nova pobeda kod Baucena, oslobodio Saksoniju i veći deo Šleske
4. juna primirije sa saveznicima u Plajsvicu
10. avgusta Austrija se povukla iz pregovora u Pragu
12. avgusta Austrija se pridružila šestoj koaliciji protiv Francuske
9. septembra objavljeno raspuštanje Rajnske konfederacije
16-19. oktobra Napoleon napadnut u Lajpcigu i povukao se do Rajne
2-4. novembra Francuska vojska prešla Rajnu
U novembru Francuzi napustili Holandiju
1. decembra objava saveznika „Mir Francuskoj, rat Napoleonu“
1814.
1. januara saveznici prešli Rajnu
30. marta kapitulirao Pariz, Napoleon u Fontenblou
2. aprila Senat svrguo Napoleona i 6. aprila proglasio za kralja Luja XVIII; Napoleon abdicirao
3. maja Luj XVIII ušao u Pariz
4. maja Napoleon se povukao na ostrvo Elbu
30. maja Luj XVIII prihvatio prvi pariski ugovor koji je Francuskoj priznao granice iz 1792.
1815. 1. marta Napoleon se iskrcao u Frežisu
20. marta uašo u Pariz i ponovo uzeo vlast (vladavina od 100 dana)
9. juna potpisan završni dokument Bečkog kongresa
18. juna, u pokušaju da se obračuna sa saveznicima, kod Vaterloa u Belgiji, Napoleon je teško pražen
22. juna u Parizu ponovo se povukao u korist svog sina Napoleona II. Engleska ga proterala na ostrvo Svetu Jelenu
1821.
5. maja Napoleon I Bonaparta umro na Svetoj Jeleni.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


OK...idemo dalje...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 11512
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
Napoleon I. Bonaparte (Ajaccio, 15. kolovoza 1769. – Sv. Helena, 5. svibnja 1821.), francuski vojskovođa, državnik, car i vladar.

Kao dijete siromašnog korzikanskog plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i francusku revoluciju dočekao s činom artiljerijskog kapetana. U francuskim revolucionarnim ratovima je brzo napredovao do čina generala i godine 1796. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od Austrijanaca iz Italije. Zahvaljujući svom britkom umu je u nizu bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske trupe, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira u Campo Formiu.

Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne anarhije i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u Egipat, Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. se proglasio francuskim carem.

Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s Velikom Britanijom, koji je trajao od godine 1793. do mira u Amiensu 1802. Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj bitci kod Trafalgara i kraha planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima. Godine 1805. u bitci kod Austerlitza je porazio i pokorio Austriju, godine 1806. je nakon bitke kod Jene isto učinio s Pruskom te formalno okončao Sveto rimsko carstvo, da bi nakon pobjede nad Rusima kod Friedlanda 1807. godine sklopio savez s ruskim carom Aleksandrom i ustanovio tzv. Kontinentalni sustav, čiji je cilj bio ekonomskim embargom poraziti Britaniju.

U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali samo godinu dana kasnije je sebi dozvolio da bude upetljan u dinastijski sukob u savezničkoj Španjolskoj. Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonovog brata za kralja dovela je do svenarodnog otpora, pojave španjolske gerile i prvih ozbiljnih francuskih poraza. Godine 1809. ohrabrena je Austrija Francuskoj objavila rat što je dovelo do kratkog ali vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u bitci kod Asperna Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju. Iako je Napoleon taj rat na kraju dobio, nastojao se od sličnih problema u budućnosti osigurati ženidbom s austrijskom princezom Marijom Lujzom koja mu je rodila sina.

U međuvremenu je Rusija sve teže trpjela ekonomske posljedice Kontinentalnog sistema, pa ju je godine 1812. Napoleon napao s najvećom vojnom silom dotada skupljenom. Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tijekom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike Armije. U proljeće 1813. Napoleon se suočio sa svenarodnim ustankom u Njemačkoj i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega. U odlučnoj bitci kod Leipziga Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je morao abdicirati i otići u izgnanstvo na otok Elbu gdje je postavljen za formalnog vladara.

Novi režim kralja Luja XVIII. pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao Sto dana. To je razdoblje završilo u lipnju 1815. godine nakon poraza u bitci kod Waterlooa. Napoleon je zarobljen od Britanaca i zatočen na otoku Sveta Helena gdje je umro šest godina kasnije.

Godine 1840. njegovi posmrtni ostaci su vraćeni u Francusku gdje je pokopan u pariškom Domu invalida. Njegov pogreb se smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u povijesti.

Zbog svoje kratke, ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvoproliće i pustošenje koje se u Europi nije ponovilo sve do doba Adolfa Hitlera. S druge strane se navode njegova manje spektakularna, ali za razvoj europske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro feudalno uređenje postupno zamjenjivano modernim kapitalizmom oličenim u Napoleonovom zakoniku poznatom kao Code civile.


Sadržaj [sakrij]
1 Obiteljski život
2 Početak vojne karijere
3 Prvi konzul
4 Bitke
5 Vladavina od 100 dana
6 Napoleonova smrt
7 Zanimljivosti
8 Poveznice



Obiteljski život

Napoleon se prvi puta oženio 1796. godine s Joséphine de Beauharnais. Joséphine, Rosa Tascher de la Pagerie, rodila se na Martiniqueu gdje je njena obitelj imala plantažu šećera. Roditelji su je udali za Alexandra de Beauharnaisa. U braku su imali dvoje djece, no zbog bračnih razmirica su se rastali. Alexandar je u doba revolucije bio pogubljen na giljotini. Joséphine se udala za Napoleona uoči njegovog prvog pohoda na Italiju. Kako Joséphine Napoleonu nije rodila dijete on se 1809. razveo. Potom je 1810. oženio devetnaestogodišnju austrijsku nadvojvodkinju Mariju Lujzu, kći austrijskog cara Franje I. Iako nije dobrovoljno ušla u ovaj brak već sljedeće godine Marija Lujza rodila je Napoleonu sina, nasljednika prijestolja Marija Lujza napustila je Napoleona 1814. kad je prognan na Elbu. Odlukom Bečkog kongresa dobila je vojvodine Parmu i Piacenzu kojima je vladala od 1816. godine. Marija Lujza sklopila je još dva braka i umrla 1847. godine.

Sin Napoleona I. i Marije Lujze dobio je ime Francois Charles Joseph Bonaparte. Kada je Napoleon abdicirao 1815. kao četverogodišnji dječak proglašen je za francuskog cara pod imenom Napoleon II. Bio je boležljivo dijete i živio je na dvoru u Schonbrunnu. Također je bio kralj Rima, vojvoda od Reichardsta i princ od Parme. Nadimak mu je bio Orlić (L’aiglon). Umro je 1832. godine u 21 godini života.


Početak vojne karijere

Grad Toulon nije prihvaćao Francusku Republiku. Proglasio je Luja XVII. (sina Luja XVI.) kraljem i dozvolio da u luku uđu engleski, talijanski i španjolski brodovi. Napoleon je sudjelovao u opsadi Toulona (1793.) i zamjenjivao je ranjenog generala. Istakao se kao zapovjednik topništva te je dobio čin brigadnog generala. Tada je imao 24 godine.

Potom je imenovan zapovjednikom francuske vojske u Italiji. U borbama protiv Austrijanaca porazio je čak četiri austrijska generala koji su u svakoj borbi bili brojčano nadmoćniji. Uz to su se Napoleonovi vojnici približili Beču na sto kilometara, što je prisililo Austrijance na potpisivanje mirovnog ugovora u Campoformiju (1797.). Napoleon je ukinuo Mletačku Republiku. Njen je teritorij predao Austriji u zamjenu za austrijski teritorij na području Belgije i vlast nad Milanom.




Prvi konzul

Veliki protivnik Francuske bila je Velika Britanija. Stoga je Napoleon odlučio uništiti britansku trgovinu s Indijom osvajanjem Egipta i time gospodarski oslabiti Engleze. Godine 1798. došao je u Kairo. Porazio je Turke u bici kod piramida i zavladao Egiptom. No, kod Abu Qir-a [Abukir], u bici na Nilu, francusku je flotu uništio britanski admiral Horatio Nelson. Napoleon je u Egipat doveo oko 150 znanstvenika koji su napravili zemljopisne karte, proučavali biljke i životinje. Pomoću kamena iz Rozete koji je pisan hijeroglifima, demotskim i grčkim slovima Jean-François Champollion uspio je 1824. godine dešifrirati hijeroglife.

U Francuskoj je izbila politička kriza, a Austrija je ponovno zavladala sjevernom Italijom. Stoga je Napoleon potajno napustio Egipat i priključio se uroti protiv Direktorija. Proveden je državni udar i urotnici su 1799. uspostavili novu vlast koju su činila trojica konzula – Konzulat. Napoleon je imenovan Prvim konzulom i postao je neograničeni vladar.

U zemlji je uspostavljena vojna diktatura, vlast je centralizirana, a uloga parlamenta bila je neznatna. Također su centralizirane financije i osnovana je državna banka (Banque de France). Građanima su zagarantirana prava i slobode stečene u doba revolucije. Svi su bili jednaki pred zakonom i imali su pravo na slobodu vjeroispovijesti. Zakonom o školstvu otvarane su gimnazije za koje su postojale stipendije. Cilj školovanja bio je obrazovanje sposobnih činovnika i vojnih dužnosnika. Ono što je mnogima bilo najvažnije bilo je uspostavljanje mira i reda u državi. Godine 1802. Ustav je promijenjen te je Napoleon imenovan doživotnim konzulom




Bitke

Carski ratovi

Kao izabrani doživotni konzul Napoleon se 1804. godine proglasio carem. U travnju 1803. Britanija je, isprovocirana Napoleonovim agresivnim ponašanjem, nastavila rat s Francuskom na moru. Dvije godine kasnije Britancima su se pridružile Austrija, Rusija, Švedska i Napulj. Zbog poraza u pomorskoj bici kod Trafalgara, rta na jugu Španjolske, Napoleon je napustio planove o napadu na Britaniju. Svoju je vojsku usmjerio protiv austrijsko-ruskih snaga te ih 1805. porazio u bitkama kod Ulma i Austerlitza.

Iste je godine brata Louisa [Luja] proglasio kraljem Nizozemske, a šogora Joachima Murata kraljem Napulja. Godine 1806. ukinuo je Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti i od njemačkih država je osnovao Rajnsku konfederaciju.

Naredni Napoleonov korak bio je nametanje kontinentalne blokade Velikoj Britaniji. Europskim državama pod njegovom kontrolom naredio je bojkot britanske robe. Zbog tih je događaja Pruska sklopila savez s Rusijom i napala je Rajnsku konfederaciju. No, Napoleon je kod Jene i Auerstädta porazio Pruse. Sljedeće godine (1807.) je u Tilsitu sklopio mirovni sporazum s ruskim carom Aleksandrom I. Svome je carstvu pridodao dvije nove države: Vestfaliju, u kojoj je za kralja postavio brata Jérômea [Žeroma], i Varšavsko Vojvodstvo.

Poluotočki rat

Godine 1807. Napoleon je osvojio Portugal koji nije poštivao kontinentalnu blokadu, a 1808. Španjolsku u kojoj je za kralja postavio brata Josepha. Josephov dolazak u Španjolsku potakao je ustanak protiv Francuza, poznat pod nazivom Poluotočki rat. Napoleon je došao u Španjolsku i ugušio pobunu, no nakon njegovog odlaska borbe su se nastavile. Kako su Britanci podupirali Španjolce u pobuni u Poluotočkom ratu Francuzi su s vremenom izgubili 300.000 vojnika i velika novčana sredstva. To je utjecalo na slabljenje Napoleonova carstva.

Ipak, Francusko Carstvo ubrzo je doživjelo najveću ekspanziju. U novom ratu 1809. Napoleon je prinudio Austriju na mir u Schönbrunnu [Šenbrun] i oduzeo joj je dio teritorija. Na prostoru hrvatskih i slovenskih zemalja južno od Save osnovao je Ilirske pokrajine. Također je zavladao Nizozemskom i dijelom sjevernih njemačkih država. Bitka kod Austerlitza

Bitka kod Austerlitza poznata je i pod nazivom “trocarska bitka” jer su se u njoj sukobili francuski car Napoleon, austrijski car Franjo i ruski car Aleksandar. Za manje od osam sati, otkako je Napoleon rukavicom dao znak za početak bitke, Austrijanci i Rusi bili su potučeni. Izgubili su 35.000 vojnika, 15 generala, 150 topova i 42 zastave. Napoleon je učvrstio svoju vlast u Europi.

Zaraćene vojske kretale su se prema Brnu u Češkoj. Napoleon je protivnicima postavio stupicu kod Austerlitza (današnji Slavkov kod Brna). Odglumio je da se povlači prema zapadu i sačekao je neprijateljsku vojsku na terenu koji je sam odabrao. Da se njegova vojska ne bi obeshrabrila, Napoleon je vojnicima objasnio plan bitke što inače nije bilo uobičajeno. “Dok neprijatelj bude marširao da opkoli moje desno krilo, izložit će mi svoju bočnu stranu”. Bitka se odvijala prema Napoleonovom planu. Rusi i Austrijanci pokušali su mu presjeći put prema Beču i Napoleon je namjerno oslabio svoje desno krilo da ga tu napadnu.

Francuski se logor nalazio na sjevernoj strani uzvisine Santon, a južnije je uzvisina Zurlan s koje je prema jugu tekao potok Goldbach okružen zamrznutim baruštinama. Napoleon je Lannesov korpus razmjestio na lijev krilo. Iza uzvisine Zurlan sakrio je Muratovu konjicu i grenadire. U podnožju Zurlana bio je 4. korpus. Kao pojačanje tek je trebao doći 1. korpus. Na Goldbachu se malo ljudi moralo oduprijeti nadmoćnom protivniku. Između Francuza s jedne strane, i Austrijanaca i Rusa s druge strane, bili su brežuljci Pratzena, uzvisine koja se proteže oko pet kilometara, visoke do 300 metara s blagim padinama. Napoleon ih je ostavio slobodne, kao “mamac” protivniku.

Rusku vojsku vodio je već ostarjeli general Kutuzov. Rusi i Austrijanci su odlučili s glavninom vojske napasti francusko desno krilo, upravo kako je Napoleon želio. Pri tome su morali podijeliti svoju vojsku kako bi napali i druge francuske jedinice. Upravo to je bila glavna greška. Rusi i Austrijanci su radi glavnog udara na francusko desno krilo oslabili svoj centar gdje je Napoleon imao glavninu vojske.

Večer uoči bitke Napoleon je bio siguran u svoju pobjedu. Veselo je objedovao sa svojim oficirima i jeo svoje, kako se pričalo, omiljeno jelo – pečene krumpire i crveni luk. Malo se odmorio, a onda je još jednom provjerio položaje. Francuska trublja za ustajanje oglasila se u 4 sata 2. prosinca 1805., na prvu godišnjicu carske krunidbe. Bojno polje prekrivala je gusta magla. U 7 sati saveznici su napali na Goldbach i polako napredovali. Vjerovali su da je bitka već odlučena. U međuvremenu se magla razrijedila, otkrivajući kolone ruske vojske koja se kretala prema jugu. Austrijsko-ruski centar je slabio. Oko 9 sati francuska se vojska poput klina zabila u protivnički centar i razdvojila im lijevo i desno krilo. U 9 sati i 30 minuta slabi je austrijsko-ruski centar bio u potpunom rasulu i Francuzi su im napali desno krilo. Rusi su bili potučeni. Izgubili su 500 grenadira i 200 članova plemičke viteške garde, osobne careve pratnje.

Istovremeno je oko 8 sati pobjedu izvojevalo i francusko lijevo krilo. Oko 14 sati, kad su desno krilo i ruski centar bili slomljeni, Napoleon je naredio uništenje neprijateljskog lijevoga krila. Francuzi nisu htjeli imati zarobljenike i uslijedio je pokolj Rusa. Rusi su se pokušali spasiti bijegom prema jugu, prema zamrznutim baruštinama. Napoleon je naredio da velika baterija od dvadeset pet topova puca po ledu na baruštinama. Pod udarima topova led je pucao i oko 2.000 Rusa se ugušilo propavši u baruštinu. Nakon bitke iz baruština je izvučeno 38 topova i 130 konjskih trupala. U pet sati poslije podne trublje su označile završetak bitke. Dan kasnije austrijski je car osobno došao Napoleonu s molbom za primirje, a potom je zaključen mir u Bratislavi (26. prosinca), bez prisustva Rusa. Austrija je izgubila Veneciju, Dalmaciju i Tirol.

Napoleon se vratio u Pariz sa 120 austrijskih i ruskih zastava. Od bronce zarobljenih topova izlijevan je stup Velike armije koji i danas ukrašava pariški trg Vendome. Najvišim oficirima Napoleon je podijelio dva milijuna zlatnih franaka, udovice su dobile trajnu penziju, a djeca poginulih mogla su svojim imenima dodati ime Napoleon.

Pohod na Rusiju i slom

Sumnjajući da Rusija planira savez s Engleskom Napoleon je napao Rusiju s oko 500.000 vojnika. U lipnju 1812. Francuzi su ušli na ruski teritorij, no Rusi su se povlačili paleći sela. Mnogobrojna francuska vojska često je bila bez hrane, počele su se širiti bolesti, a često su ugibali i konji. Do prve, i jedne od najkrvavijih bitaka toga doba, došlo je kod Borodina. Napoleon je do te bitke već izgubio polovinu svoje vojske. Rusi su se odlučili povući i francuska je vojska ušla u Moskvu. No, ruski su vojnici zapalili grad i Napoleon se morao povući. Nakon povlačenja iz Moskve glad, ruska zima i povremeni gerilski napadi ruske vojske uništili su francusku vojsku. Napoleon je otišao u Pariz i s novom se vojskom vratio na područje Saske.

Godine 1813. porazio je protivničke vojske kod Lützena, Bautzena i Dresdena, ali je izgubio bitku kod Leipziga. Vratio se u Francusku, a kako su se njegovi maršali odbili boriti, pobjednička koalicija ga je prisilila da abdicira. Protivnici su ga 1814. prognali na otok Elbu koji mu je dan na upravu. Na vlast u Francuskoj postavljen je Luj XVIII. iz dinastije Burbon (brat Luja XVI. koji je za vrijeme Revolucije napustio Francusku). Napoleonova supruga Marija Lujza i sin Napoleon stavljeni su pod skrbništvo Marijinog oca, austrijskoga cara Franje I. Napoleon nikada više nije vidio ni suprugu ni sina.


Vladavina od 100 dana

Napoleon je iskoristio nezadovoljstvo vladavinom Luja XVIII. te se u ožujku 1815. vratio u Francusku. Porazio je trupe koje su poslane da ga zarobe i preuzeo je vlast 20. ožujka 1815. (vladavina od 100 dana). Kako su protivnici odbili sklapanje mira odlučio ih je napasti. Do bitke je došlo kod Waterlooa u Belgiji 18. lipnja 1815. Pobjedu su izvojevale engleska vojska admirala Wellingtona i pruska vojska pod vodstvom Blüchera. Nakon bitke Napoleon je pobjegao u Pariz. Kako su mu političari uskratili popodršku Napoleon je abdicirao i prenio je vlast na četverogodišnjeg sina Napoleona II. Potom je pobjegao u Rochefort i tamo se predao kapetanu britanskog bojnog broda Bellerophon. Britanci su ga prognali na Svetu Helenu, otočić u južnom dijelu Atlantskog oceana.


Napoleonova smrt

S Napoleonom je u progonstvo pošlo i dvadesetak njegovih najvjernijih ljudi (posluga i nekoliko generala). Vrijeme je provodio diktirajući memoare i igrajući bilijar. Maštao je o bijegu s otočića površine tek nešto veće od 100 km2. Umro je 5. svibnja 1821. od raka na želucu i pokopan je na Svetoj Heleni. Godine 1840. njegovi su ostaci preneseni u Pariz na zahtjev kralja Luja-Filipa i sahranjeni su u Domu Invalida, gdje se i danas nalaze.

Nekoliko ljudi iz pratnje sačuvalo je za uspomenu uvojke Napoleonove kose. Šezdesetih godina 20. stoljeća, znanstvenici su suvremenim metodama analizirali jedan od tih uvojaka. U kosi su otkrivene značajne količine otrova arsenika. Posumnjalo se da su Britanci sustavno trovali Napoleona. Daljnjim istraživanjem i analizama otkriveno je kako je zelena boja kojom su u to vrijeme bojali zidove sadržavala arsenik. Soba u kojoj je živio Napoleon bila je obojana takvom zelenom bojom.


Zanimljivosti

Ludwig van Beethoven, njemački skladatelj i jedan od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva, bio je oduševljeni pristaša Francuske revolucije. Odrazio je u svojoj glazbi duh novog vremena. Beethoven potječe iz flamanske obitelji (s područja današnje Belgije). Rođen je u Bonnu 1770. U Beču je studirao kod Haydna i Salierija te drugih uglednih majstora. Posvetio se skladanju te stvorio niz djela među kojima su osobito značajne sonate, simfonije i koncerti.

Godine 1804. izvedena je njegova Treća simfonija u Es-duru. Prvotno ju je nazvao Bonaparte, no kako se razočarao što se Napoleon proglasio carem poderao je posvetu i simfoniju nazvao Eroica. S vremenom je Beethoven počeo gubiti sluh i postao je gluh. U to je vrijeme bio na vrhuncu stvaralačke snage, a svoja djela nikada više nije mogao čuti. Potpuno gluh skladao je Missu solemnis za solo, zbor i orkestar, posljednje klavirske sonate i Devetu simfoniju u d-molu, u kojoj solisti i zbor u četvrtom stavku pjevaju Odu radosti na Schillerov tekst te pet gudačkih kvarteta. Umro je 1827. godine u Beču.

Prezime Bonaparte

Napoleonovi preci živjeli su na području Italije. Jedan predak je u 13. stoljeću uzeo prezime Buonaparte. Time je želio pokazao da se u sukobu između njemačkog cara i pape svrstao na pravu stranu (buona parte) uz gibeline i cara, a protiv guelfa i pape.

U 16. stoljeću Francesco Buonaparte došao je živjeti na Korziku, tada koloniju Genove.

Kokoš à la Marengo

Nakon bitke za Marengo u Italiji Napoleon je ogladnio i tražio da mu spreme večeru. Kako su kola s kuhinjom zaostala za vojskom kuhar je na brzinu pronašao jednu kokoš, nekoliko potočnih rakova i dva jaja. Kokoš je ispekao na maslinovom ulju, dodao ostale sastojke i sve prelio konjakom iz Napoleonove čuturice. Jelo je nazvao Kokoš à la Marengo. Priča se da je Napoleon toliko uživao u jelu da je tražio da mu ga spremaju poslije svake bitke.

U vrijeme Napoleonovih ratova i najmanje ranjavanje bilo je opasno po život. Zbog velike nehigijene prijetila je opasnost od inficiranja rana. Mnogi su ranjenici umrli zbog infekcija. Anestetika nije bilo, pa su ranjenicima davali rum ili rakiju da im umanje bolove. Ozbiljnije rane “liječile” su se amputacijom.

Napoleon je naredio da se na rukavima vojničkih odora prišiju gumbi kako bi odvikao vojnike da rukavom brišu nos.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

354px-Napoleon_Bonaparte.jpg
(45.86 KB, 354x600)
IP sačuvana
social share
Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
MSIE8.0
Zanima me, moze li neko da napise tome da li je Napoleon bio  negativac i zasto.  Imamo "sudjenje" na istoriji, i radim za tuzilastvo, a jedino sto sam nasla vredno osude je da je bio bolesnik, tj.  psihopata.  Zelim gada da strpam u cuzu, bila bih zahvalna na pomoci.   :D
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Krajnje beznadezan

Zodijak
Pol
Poruke 11457
OS
Windows 7
Browser
MSIE8.0
Наравно да није био нормалан, чим је на Русију ударио  Smile
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Hronicar svakodnevice


NIHIL in Sacculo quod non fuerit in Capite

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 602
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 11.52
Napoleon je bio jako inteligentan čovek koji je umeo da manipuliše masama, skoro kao Hitler. Prepoznaju ga kao prvog od tri antihrista, po Nostradamusovom tumačenju, mnogo ljudi je izgubilo živote zbog njegovih ratova. Gustav Le Bon u svojoj knjizi "Psihologija masa" navodi Napoleona kao primer zavođenja. Inače "Psihologija masa" je bila Hitlerova omiljena knjiga kao i film "Agitator".

Ludvig van Betoven je bio očaran Napoleonom i njegovim poduhvatima toga vremena da mu je posvetio svoju III simfoniju koju je upravo komponovao. Betoven je bio očaran idejom u ujedinjenju svih naroda, bio je pravi pacifista, ali kada je Napoleon krenuo oštro, Betoven se naljutio na njega i promenio naziv III simfonije u "Eroica" i u posveti napisao: "U sećanje na jednog velikog čoveka". "Eroica" se nalazi na gramofonu u motelu Normana Bejtsa u filmu "Psiho" Alfreda Hičkoka i jedna je od IX simfonija koje je Betoven iskomponovao.

Film o Napoleonu hteo je da snimi legendarni Stenli Kjubrik, ali je odustao jer su u to vreme izašla dva filma (jedan od njih je Waterloo) koja su naišla na loš prijem kod publike i loših zarada na blagajnama. Kjubrik je za ovaj film napisao scenario krajem 60-tih, odmah posle čuvenog "2001: A Space Odyssey", planirao je Džeka Nikolsona za ulogu Napoleona a za snimanje je trebao da dođe u tadašnju Jugoslaviju. To je bilo sve dogovoreno, ali je propalo i Kjubrik se okrenuo snimanju Bridžisove "A Clockwork Orange". Da bi se što bolje pripremio, Kjubrik je pročitao oko 500 knjiga o Napoleonu, što je kasnije iskoristio u svom filmu "Barry Lyndon". Fim "Napoleon" se često navodi kao "Najbolji film koji nikada nije snimljen".
IP sačuvana
social share
"Da, istina je da ja uvek preduzmem više nego što mogu da ostvarim." - Nikola Tesla

"Nećete rešiti svoje probleme istim mislima kojim ste ih stvorili." - Albert Ajnštajn

  
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 09:05:38
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.198 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.