Pokret nesvrstanih

Pokret nesvrstanih je međunarodna organizacija više od 100 zemalja članica koje su smatrale sebe službeno neujedinjene sa jednim ili protiv jednog od većih blokova. Svrha organizacije, kako piše u Havanskoj deklaraciji iz 1979. je osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i osiguranje nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, apartheida i rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike. Pokret se fokusirao na nacionalne borbe za neovisnost, iskorjenjivanje siromaštva, ekonomski razvoj i suprostavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu. Oni su predstavljali 55% siromaštva Zemlje, većinu vlada na svijetu i skoro dvije trećine članica Ujedinjenih naroda.

Važniji članovi su bili Jugoslavija, Indija, Egipat, Južnoafrička Republika i povremeno Kina. Brazil nikada nije bio stalni član Pokreta, ali je država dijelila mnogo ciljeva upravo navedenoga i često je slala promatrače na isti. Iako je namjeravano da organizacija bude blizak savez kao NATO i Varšavski pakt, imala je malo jedinstva i mnoge od njenih članica su bile u savezu sa jednom ili drugom velikom silom. Na primjer, Kuba je bila u savezu sa Sovjetskim Savezom tijekom Hladnog rata. Indija je mnogo godina bila zajedno sa Sovjetima u borbi protiv Kine. Pokret se slomio kada je Sovjetski Savez napao Afganistan 1979. godine. Dok su neke države podržavale sovjetsku invaziju, ostale članice Pokreta to nisu uradile.

Pokret nesvrstanih se bori za nalaženje smisla nakon kraja Hladnog rata. Zemlje nasljednice Jugoslavije pokazale su malo interesiranja za Pokret od raspada zemlje, a 2004. je Slovenija s Maltom i Ciprom prestala biti članica ulaskom u Europsku uniju. Malta i Cipar imaju status promatrača.

Nastanak Pokreta
 
Brijunska deklaracija; Nehru, Tito i Naser

Termin "Nesvrstani" je prvi upotrijebio indijski premijer Džavarhalal Nehru tijekom svog govora 1954. u Colombu, Šri Lanka. Nehru je u tom govoru opisao pet osnovnih zakona koji su korišteni kao vodilje u kinesko - indijskim odnosima, a koje je prve smislio ondašnji kineski premijer Žu Enlai. Nazvani Pet principa miroljubive egzistencije ili Pančšil, ovi principi će kasnije poslužiti kao osnova Pokreta nesvrstanih. Tih pet principa su:
1. Uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta
2. Uzajamno nenapadanje
3. Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4. Jednakost i uzajamna korist
5. Miroljubiva koegzistencija

Podrijetlo Pokreta nesvrstanih se može pratiti do konferencije održane u Bandungu, Indonezija, 1955. Svjetski nesvrstani narodi su izrazili svoju želju da ne budu uvučene u ideološke sukobe Istoka i Zapada u Hladnom ratu. Bandung je bio značajna prekretnica za razvoj pokreta kao političke organizacije.

Ipak, 6 godina kasnije u rujnu 1961., uz veliku zaslugu Josipa Broza Tita, održana je prva službena konferencija Pokreta nesvrstanih. Uz Tita i Nehrua, drugi istaknuti svjetski lideri koji su sudjelovali u stvaranju Pokreta nesvrstanih su egipatski predsjednik Gamal Ambdel Naser i njegov indonezijski kolega Sukarno.

Pokret je izgubio kredibilitet tijekom sedamdesetih kada je kritiziran da u njemu postaju dominantne države one koje su prijateljske Sovjetskom Savezu. Dok su vođe poput Tita, Nasera, Sukarna ili Nehrua mogli predstavljati ideologiju nesvrstanih, vođe poput Fidela Castra su kompromitirale cijeli projekt.

Države članice
1. Afganistan
2. Alžir
3. Angola
4. Bangladeš
5. Barbados
6. Bahami
7. Bahrein
8. Belize
9. Bjelorusija
10. Benin
11. Bolivija
12. Bocvana
13. Brunej
14. Burkina Faso
15. Butan
16. Vanuatu
17. Venezuela
18. Vijetnam
19. Gabon
20. Gambija
21. Gana
22. Gvineja
23. Gvineja Bisau
24. Gijana
25. Grenada
26. Demokratska Republika Kongo
27. Dominikanska Republika
28. Egipat
29. Ekvador
30. Ekvatorska Gvineja
31. Eritreja
32. Etiopija
33. Zambija
34. Zelenortska Republika
35. Zimbabve
36. Indija
37. Indonezija
38. Irak
39. Iran
40. Jamajka
41. Jemen
42. Jordan
43. Južnoafrička Republika
44. Kambodža
45. Kamerun
46. Katar
47. Kenija
48. Kolumbija
49. Komori
50. Kongo
51. Kuba
52. Kuvajt
53. Laos
54. Lesoto
55. Libanon
56. Liberija
57. Libija
58. Madagaskar
59. Malavi
60. Maldivi
61. Malezija
62. Mali
63. Maroko
64. Mauretanija
65. Mauricijus
66. Mianmar
67. Mozambik
68. Mongolija
69. Namibija
70. Nepal
71. Niger
72. Nigerija
73. Nikaragva
74. Bjelokosna Obala
75. Oman
76. Pakistan
77. Panama
78. Palestina (dio Izraela)
79. Papua Nova Gvineja
80. Peru
81. Ruanda
82. Sveti Toma i Princip
83. Saudijska Arabija
84. Svazi
85. Sveta Lucija
86. Sveti Vincent i Grenadini
87. Sjeverna Koreja
88. Sejšeli
89. Senegal
90. Sijera Leone
91. Singapur
92. Sirija
93. Somalija
94. Sudan
95. Surinam
96. Tajland
97. Tanzanija
98. Istočni Timor
99. Togo
100. Trinidad i Tobago
101. Tunis
102. Turkmenistan
103. Uganda
104. Uzbekistan
105. Ujedinjeni Arapski Emirati
106. Filipini
107. Honduras
108. Srednjoafrička Republika
109. Čile
110. Džibuti
111. Šri Lanka

Bivše članice
1. Jugoslavija
2. Slovenija (jedna od nasljednica Jugoslavije)
3. Kina
4. Malta
5. Cipar

Konferencije Pokreta

Obično se konferencije Pokreta nesvrstanih odvijaju svako tri godine. Države koje su bile domaćin su SFRJ, Egipat, Zambija, Alžir, Šri Lanka, Kuba, Indija, Zimbabve, Indonezija, Kolumbija, Južnoafrička Republika i Malezija.

Prva konferencija je održana u Beogradu godine 1961. Na njoj su bili predstavnici 25 zemalja- 11 iz Azije i Afrike zajedno sa Jugoslavijom, Kubom i Ciprom.

Sljedeći sastanak je održan u Kairu godine 1964. Na njega su došli predstavnici 46 država, dok su većina novih članova bile afričke zemlje koje su tek stekle neovisnost. Glavne teme konferencije su bile Arapsko - izraelski i Indijsko - pakistanski sukob.

Sastanak iz 1970. u Lusaki, na kojemu su sudjelovale 54 države, bio je jedan od najvažnijih pošto je pokret formirao stalnu organizaciju da bi razvijao ekonomske i političke veze. Zambijski predsjednik Kenet Kaunda je igrao odlučujuću ulogu u ovim događajima.

Na sastanku 1973. u Alžiru je uviđeno kako se pokret nosi sa novim ekonomskim realnostima. Svjetski naftni šok 1973. je doveo do toga da neke članice budu značajno bogatije od drugih. Kraj povezanosti američke valute za zlato i naknadna devalvacija dolara je uklonilo jednu od najvećih pritužbi grupe.

Na sastanku iz 1979. u Havani je raspravljano o prednosti "prirodne alijanse" koje su mnogi vidjeli između Pokreta nesvrstanih i Sovjetskog Saveza. Pod vodstvom Fidela Castra, na konferenciji se raspravljalo o konceptu antiimperijalističke alijanske sa Sovjetskim Savezom. Premijer Jamajke Menli je održao dobro primljen prosovjetski govor. Među ostalim rečenicima koje je rekao nalazi se sljedeće:
Svi anti-imperijalisti znaju da je ravnoteža snaga u svijetu nepovratno promijenjena 1917. kada je postojao pokret i čovjek u Oktobarskoj revoluciji, a Lenjin je bio taj čovjek.

Menli je također odlikovao Castra za ojačavanje snaga posvećenim borbi protiv imperijalizma na zapadnoj hemisferi.

Mjesta i datumi konferencija
1. konferencija: Beograd, 1. - 6. rujna 1961.
2. konferencija: Kairo, 5. - 10. listopada 1964.
3. konferencija: Lusaka, 8. - 10. rujna 1970.
4. konferencija: Alžir, 5. - 9. rujna 1973.
5. konferencija: Colombo, 16. - 19. kolovoza 1976.
6. konferencija: Havana, 3. - 9. rujna 1979.
7. konferencija: New Delhi, 7. - 12. ožujka 1983.
8. konferencija: Harare, 1. - 6. rujna 1986.
9. konferencija: Beograd, 4. - 7. rujna 1989.
10. konferencija: Jakarta, 1. - 7. rujna 1992.
11. konferencija: Cartagena de Indias, 18. - 20. listopada 1999.
12. konferencija: Durban, 2. - 3. rujna 1998.
13. konferencija: Kuala Lumpur, 20. - 25. siječnja 2003.
14. konferencija: Durban, 17. - 19. kolovoza 2004.
14. konferencija: Havana, 14. - 15. rujna 2006.

Prensa Latina izvještava da je konferencija 2006. bila 14.

Izvor: Wikipedia