Kanda, Kodža i Nebojša je muzička grupa iz Beograda.

Nastanak i prvi album

Grupa Kanda, Kodža i Nebojša (KKN) je osnovana 1991. godine u Beogradu. Prvu postavu grupe činili su: Oliver Nektarijević (vokal), Vladislav Rac (bas gitara), Rastko Lupulović (električna gitara) i Stevan Dimitrijević (bubanj). Ime benda je nastalo igrom reči između Rastka i jednog njegovog prijatelja.

Prvi album - "Guarda Toma!" iz 1996. zapravo je mešavina studijski snimljenih pesama i snimaka sa koncerata održanih tokom 1995. godine u Domu omladine, KST-u i Bitefu. Na albumu učestvuju i Marko Petronijević (truba) i Dejan Vučetić Vuča iz grupe Darkwood Dub, a album je izdat za Metropolis rekords. Na ovom albumu čuje se velika energija i živost koncertnih nastupa KKN-a. Najveći hit sa ovog albuma je pesma "Priroda". Zajedno sa pesmama KKN-a, na istom nosaču zvuka se nalazi i debitantski album grupe Veliki prezir.

Ubrzo, Rastko Lupulović odlazi iz benda i zaređuje se u manastiru Dečani, a gitaru u grupi preuzima Ivan Topisirović Top. Uz to, Marko Petronijević postaje redovan član grupe.

Proboj grupe i prekid rada

Drugi album, pod nazivom "Igračka plačka", izdat je 1998. godine za B92. Album je delimično politički angažovan, što se, osim u njegovom naslovu, čuje najviše u pesmi "Proći će i njihovo". Shodno društvenim prilikama, ovaj album, nešto mirniji i mračniji nego prethodni, krase i pesme: "Right Direction", "S.A.T.", "Štastopojo", "Mediteran". Albumom "Igračka plačka", koji je, iako produkciono nesavršen, ponekad pominjan kao najbolji domaći album devedesetih, KKN se probija u vrh beogradske i jugoslovenske muzike alternativnog i progresivnog zvuka.
 
Kanda, Kodža i Nebojša

Ubrzo potom, Stevan Dimitrijević napušta grupu, a na njegovo mesto dolazi Vladan Rajović.

Treći album - "Become" (B92, 2000) je, sa izuzetkom pesme "Izlazim", u potpunosti otpevan na engleskom jeziku. Muzički, primetno je skretanje ka regeu i esid-džezu, uz povremeno korišćenje novih instrumenata kao što su: violina, klavir, trombon, flauta i drombulje. Najveći hitovi sa ovog albuma su pesme "Righteous", "Life", "Nightmare" i "Izlazim", uz pesmu s najkraćim nazivom u domaćoj muzici - "E". I ovaj album se odlikuje dubokom svešću o društvenom trenutku, ovaj put nešto univerzalnijom i prefinjenijom - tim pre što je upotrebljen engleski jezik - ali vrlo primetnom.

Sledeće godine, usled odlaska Topisirovića u SAD i opšteg stvaralačkog zamora, grupa odlučuje da prestane sa radom, na razočaranje publike. Oproštajni koncert održan je 11. maja 2001. u bašti SKC-a.

Druga postava i dalji razvoj

Nakon sopstvenog odlaska u SAD i povratka u Beograd 2003. godine, Nektarijević oko sebe okuplja novu ekipu muzičara. Novu postavu grupe, osim njega i Rajovića, čine: Nenad Pejović (gitara), Nikola Novaković (gitara) i Branislav Dragović (bas). Naziv grupe, međutim, ostaje nepromenjen.

KKN snimaju novi album i izdaju ga 2005. godine, pod nazivom "Prekidi stvarnosti" (PGP RTS). Ovaj album, instrumentalno i tekstualno, predstavlja najzrelije ostvarenje benda. Sa drugačijom i svežijom atmosferom, pesme ovog albuma odišu novom energijom i izlaze van žanrovskih okvira. Izdvajaju se: "Plaše dečake", "Kad oživimo", "Ton po ton" i Oliverov, nekoliko godina ranije nastali, solo izraz: "Ahead There". Na albumu se prepliću rege, džez, rok i hevi metal. Album, takođe, karakterišu različiti jezici izražavanja: šest pesama je napisano na srpskom, a četiri na engleskom jeziku. "Prekidi stvarnosti" je izabran za najbolji domaći album u izboru internet magazina Popboks[1].

Naredni album KKN-a bi trebalo da bude izdat 2007. godine.

Diskografija
"Guarda Toma!" (Metropolis rekords, 1996)
"Igračka plačka" (B92, 1998)
"Become" (B92, 2000)
"Prekidi stvarnosti" (PGP RTS, 2005)

Izvor: Wikipedia