Otkriće nove vrste ljudi znanstveni je događaj kojemu su naslovnice časopisa i novina bile zagarantirane, jer tko bi odolio novim informacijama vezanima uz našu prošlost. Međutim, ovaj spektakularni pronalazak ne samo da je zagolicao maštu stručnjaka i laika, već bi mogao dodati poglavlje u priči o evoluciji


Znanstvenik drži lubanju hobita

Prije dvije godine znanstvenici su otkrili kosture vrste ljudi koja neodoljivo podsjeća na hobite iz Tolkienova Gospodara prstenova, a koji nisu bili viši od trogodišnjeg modernog djeteta. Maleni su ljudi, mozga veličine grejpa, živjeli s patuljastim slonovima i komodo zmajevima na udaljenom indonezijskom otoku prije 18.000 godina.

Australski i indonezijski su istraživači kosti pronašli u spilji na Floresu, otoku smještenom istočno od Balija, na pola puta između Azije i Australije. Analizom prvog kostura utvrđeno je da se radi o vrsti ljudi dosad posve nepoznatoj znanosti. Nazvani homo floresiensis, prema otoku na kojem su otkriveni, maleni su ljudi dobili nadimak hobiti i vrlo brzo izazvali simpatije javnosti, ali i sumnju jednog dijela struke.


Mjesto nalazišta, spilja na otoku Flores

Prvi pronađeni ženski kostur visok je samo metar i teži oko 25 kilograma. Analiza je pokazala da je žena u vrijeme smrti prije 18.000 godina bila stara oko 30 godina. Uz kosture su pronađene i alatke izrađene od kamena te kosti patuljastih slonova, divovskih glodavaca, kao i komodo zmajeva, koji su i danas najveći živući gmazovi te mogu narasti do tri metra.

IZGUBLJENI SVIJET MALENIH LJUDI

Homo floresiensis smatra se najznačajnijim paleoantropološkim otkrićem u posljednjih 50 godina budući da pokazuje da je ta neobična vrsta ljudi živjela istovremeno kad i moderni ljudi, prije 12.000 godina.

Usprkos manjem tijelu, manjem mozgu i mješavini primitivnih i razvijenih anatomskih osobina, nova vrsta bez sumnje spada u rod homa. Fizički su otprilike visine trogodišnjeg djeteta homo sapiensa, ali im je mozak za dvije trećine manji. Ruke su im bile duže od naših, imali su deblje i gušće obrve, izrazito ukošeno čelo i nisu imali izraženu bradu.

Lovili su uglavnom slonove koji su, usprkos patuljastom rastu, težili oko tonu i svojim su malenim lovcima predstavljali veliki izazov. Lov se, prema tome, morao odvijati planski u organiziranim skupinama.

Gotovo sve slonove kosti dovedene u vezu s ljudima potječu od mladih životinja sugerirajući da je homo floresiensis selektivno lovio manje primjerke slonova. Osim toga, hranili su se ribom, žabama, zmijama, kornjačama, pticama i glodavcima.

Njihova se inteligencija počesto podcjenjuje, no hobiti nisu bili budale. Preživjeli su oko 30.000 godina u isto vrijeme kad su živjeli i homo sapiensi. Proizvodili su sofisticirani kameni alat, lovili patuljaste slonove te prešli minimalno dvije vodene barijere da bi s azijskog kopna došli do Floresa.

Čini se da su ti mali ljudi, kao i patuljasti slonovi i mnoge druge životinjske vrste, izumrli za vulkanske erupcije.

SJENA SUMNJE

Znanstvenici još uvijek nisu utvrdili razlog njihovog niskog rasta. Kad su otkrili ostatke kostura, prvo su mislili da su dječji jer nije postojao zapis o tako malim odraslim ljudima. (Moderni su Pigmejci, pleme koje danas živi u Kongu, u prosjeku visoki do metar i pol.)


Usporedba veličine lubanja

Jedno od najprihvatljivijih objašnjenja je da su ih tijekom tisuća godina oblikovali uvjeti okoliša. Otoci vrlo često imaju ograničenu ponudu hrane, nekoliko predatora i nekoliko vrsta koje se natječu. Preživljavanje u tom slučaju može ovisiti o smanjivanju dnevnih potreba na minimum.

Najveći skeptici pokušavaju dokazati da su malena lubanja i mozak posljedica mikrocefalije, kongenitalnog poremećaja koji uzrokuje prestanak rasta mozga. Smatraju da je lubanja toliko mala da proturječi biološkim pravilima prosječne veličine kostura i lubanja zdravih humanoida.

Međutim, pobornici hobita ističu ostalih devet pronađenih kostura te postavljaju pitanje je li moguće da su svi oni bili zapravo dio nekakve 'kolonije gubavaca'? Neki će kategorički tvrditi da je moguće i da ustvari nijedna druga opcija ne dolazi u obzir.

Ako ništa drugo, legende koje u Indoneziji kruže o patuljcima i 'malim ljudima iz šume' ovim otkrićem prestaju biti mitološke i postaju dio povijesti i sjećanja. Time i mnoge druge bajke dobivaju posve novu dimenziju.

___________________

Fizički su otprilike visine trogodišnjeg djeteta homo sapiensa, ali im je mozak za dvije trećine manji. Ruke su im bile duže od naših, imali su deblje i gušće obrve, izrazito ukošeno čelo i nisu imali izraženu bradu.



Izvor: Tportal