Najjača eksplozija 20. stoljeća



Erupcija Novarupte, jednog od vulkana na Aljasci, bila je najveća eksplozija 20. stoljeća. Bila je tako silovita da je povukla magmu i iz vulkana udaljenog deset kilometara.

Zato jer je Novarupta tako blizu Arktika, njezina je erupcija imala zanimljive posljedice na globalnu klimu. Gotovo stoljeće nakon toga znanstvenici počinju razumijevati što se zapravo dogodilo.

Erupcija Novarupte, jednog od lanaca vulkana na aljaškom poluotoku, bila je najveća eksplozija 20. stoljeća. Bila je tako silovita da je povukla magmu i iz drugog vulkana, Mount Katmai, udaljenog desetak kilometara, uzrokujući urušavanje kratera Katmaija do dubine od gotovo jednog kilometra.

Novarupta je tom prilikom u zrak izbacila 12,5 kubičnih kilometara magme i pepela, koji su prekrili 7770 kvadratnih kilometara do visine od 30-ak centimetara.

Unatoč činjenici da se ta erupcija može uspoređivati s daleko slavnijom erupcijom na indonezijskom otoku Krakatau 1883. godine te blizini kontinentalnog dijela SAD-a, za erupciju se u to vrijeme jedva znalo zato jer se dogodila na području koje je vrlo udaljeno od govornika engleskog jezika.

Znanstvenici su obratili pažnju gotovo stoljeće nakon erupcije. Novarupta se nalazi blizu Arktičkog kruga i, sudeći po novom NASA-inom klimatološkom računalnom modelu, njezina je erupcija imala sasvim drugačiji učinak na klimu od običnih tropskih vulkana.

Kad se dogodi erupcija vulkana, to je uvijek više od samog izbacivanja oblaka pepela, koji može na neko vrijeme spriječiti padanje Sunčeve svjetlosti na to područje i prilično ga ohladiti.

U erupcijama se oslobađaju i velike količine sumpornog dioksida – plina koji iritira pluća i smrdi poput pokvarenih jaja. Ako je erupcija vrlo okomita, sumporni se dioksid izbacuje u stratosferu, više od 16 kilometara iznad površine Zemlje.

Sumporni dioksid u stratosferi reagira s vodenom parom, pri čemu nastaju sulfatne pare. Zbog toga jer plutaju iznad kišnih oblaka, te se pare ne ispiru. One se dugotrajno zadržavaju, reflektiraju Sunčeve zrake i hlade površinu Zemlje.


Pogled iz zraka na kupolu vulkana Novarupta

To može izazvati svojevrsnu atomsku, tj. vulkansku zimu čitavu godinu nakon erupcije. Kad je, primjerice, u travnju 1815. eruptirao vulkan Tambora u Indoneziji, sljedeća je godina bila nazvana "godina bez ljeta", sa snijegom koji je širom SAD-a padao u srpnju.

Čak je i manja erupcija Pinatuba na Filipinima u lipnju 1991. dobrano ispod prosjeka snizila prosječne ljetne temperature 1992. godine na sjevernoj hemisferi.

No, obje su se ove erupcije, kao i ona Krakataua, dogodile u tropima, dok se Novarupta nalazi na južnom odsječku Arktičkog kruga.

Pomoću NASA-inog računalnog modela na Institutu za svemirske studije Goddard (GISS), profesor Alan Robock sa Sveučilišta Rutgers i njegovi kolege otkrili su da je učinak erupcije Novarupte na globalnu klimu bio puno drugačiji.

"Stratosfera uobičajeno cirkulira od ekvatora prema polovima, zato aerosoli iz tropskih vulkana imaju tendenciju širenja preko svih visina južno i sjeverno od ekvatora", kaže Robock. Tako pare brzo stignu iznad svih područja Zemljine kugle.

No, NASA-in je GISS klimatološki model pokazao da aerosoli iz atktičkih erupcija, kao što je Novarupta, imaju tendenciju zadržavanja sjeverno od 30º. Što znači da se ne spuštaju niže od kontinentalnog dijela SAD-a i Europe. Zapravo, oni bi se pomiješali s ostatkom Zemljine atmosfere, ali vrlo, vrlo polako.

Nakupljanje para iz Novarupte na sjeveru očitovalo bi se, kako god to čudno zvučalo, u Indiji. Prema računalnom modelu, eksplozija Novarupte oslabila bi indijske ljetne monsune, te bi dovela do "abnormalno vrućeg i suhog ljeta na sjeveru Indije", kaže Robock.

Zašto baš Indija? Kako bi Novarupta hladila sjevernu hemisferu, time bi se pokrenuo čitav niz događaja koji uključuju površinske temperature tla i mora, kretanje zraka iznad Himalaje i, konačno, oblake i kišu iznad Indije.

To je vraški složeno, zato i trebaju superračunala da bi izvela proračune.

Za provjeru svojih rezultata, Robock i kolege proučavaju podatke o vremenu i riječnim tokovima iz Azije, Indije i Afrike iz 1913. godine, godinu dana nakon erupcije Novarupte.

Također proučavaju i posljedice drugih erupcija koje su se dogodile na velikoj geografskoj širini u posljednjih nekoliko stoljeća.

Trebaju li Indijanci s Aljaske držati svoje vulkane na oku? GISS-ovo superračunalo kaže da bi trebali.

Izvor: NetPortal

za najacu eksploziju za koju ja znam a da je napravila ljudcka ruka u 20vijeku je za vrijeme parada nuklearnog naoruzanja izmedju SAD i RUSIJE Ruska vazdhoplovna flota je bacila najacu hidrogensku bombu na sjevernu zemlju a bila je jaca od bombe bacene na hirosimu preko 1000puta/bomba hirosima 20 KT

Samo bih dodao da je najjača, ljudski stvorena, ne-nuklearna eksplozija čuvena Halifaks eksplozija. 2000 tona eksploziva na brodu Mon Blan je ekspodiralo u luci Halifaks. Čini mi se da je godina 1917.