Vruće kao u Sibiru


Mjehurići metana zarobljeni u jezerskom ledu tijekom prvih dana nastanka leda u sibirskom termokršu
Iako je sinonim za nevjerojatnu hladnoću, sam sjever Sibira brzo postaje sasvim drugačija prijetnja: metan koji se tamo oslobađa iz otopljenog leda mogao bi nam natjerati i znoj na čela i suze na oči.

Jezera u zoni permafrosta, stalno zaleđenog tla, na sjeveru Sibira u atmosferu oslobađaju mnogo više metana nego što se prije mislilo. U dolazećim desetljećima to bi mogao postati sve značajniji faktor globalnog zagrijavanja.

Za sibirska jezera, koja nastaju otapanjem permafrosta uslijed sve viših temperatura, već se znalo da oslobađaju metan, potentniji staklenički plin od ugljičnog dioksida.

No, bilo je teško izračunati koje su to količine jer metan ne izlazi u stalnom mlazu, već ga se 95% pojavljuje u mjehurićima koji izlaze na različitim mjestima.

Kako bi zaobišli taj problem, međunarodna skupina istraživača pod vodstvom Katey Walter s Instituta za arktičku biologiju na sveučilištu Aljaska u Fairbansku obilježila je te zone iznad dva smrznuta jezera, koja se nalaze blizu Sjeveroistočne znanstvene stanice u Čerskiju, tražeći mjesta na kojima je plin zarobljen u džepovima ispod leda.

Otkrili su i mjesta gdje su mjehurići metana izlazili takvom silinom da je vrući plin otapao smrznuto tlo.

Znanstvenici su tada otišli i vratili se na proljeće, postavivši metar široke zamke nalik kišobranima kako bi uhvatili i izmjerili količinu oslobođenog plina. Zamke su postavljene na 25 raznih lokacija, od kojih je 16 bilo na mjestima pronađenima tijekom zime.

Kako bi se osigurali da dva proučena nisu ni po čemu neuobičajena, znanstvenici su također proučili 35 drugih jezera s tla te su ih još 60-ak na sjeveru Sibira snimili iz aviona.

Njihovi su rezultati pokazali da područje sjevernog Sibira tako trenutno emitira 3,8 milijuna tona metana svake godine – što je i do pet puta više nego su govorile ranije procjene.

Ti rezultati ukazuju da totalno oslobađanje metana iz vlažnih područja sjeverne hemisfere može biti 10 do 63% veće nego što se mislilo.


Sergej Zimov, direktor Sjeveroistočne znanstvene stanice u Sibiru pretražuje uz rijeku Koljmu ugljik zarobljen u permafrostu. Na slici se vide masivni led i ugljik organskog porijekla iz ledenog doba, iz ekosustava stepa-tundra u Pleistocenu, koji, kad padne na dno jezera, daje hranu bakterijama koje oslobađaju metan


Točka otapanja
No, to je samo mali dio ukupno oslobođene količine metana: procjenjuje se da prirodni izvori u industrijske aktivnosti godišnje u atmosferu ispumpaju između 410 i 660 milijuna tona. Ali se udio iz otapajućih jezera stalno povećava.

Povećanje temperatura u sjevernom Sibiru od 1974. do 2000. povećalo je površinu jezera nastalih otapanjem za 14,7%. Walteričina ekipa procijenila je da je to povećalo oslobađanje metana za 58%.

"Područje sibirskog permafrosta ima potencijal oslobađanja milijardi tona metana" misli ona. "To je vremenska bomba."

Upozorava da je područje sibirskog permafrosta vjerojatno daleko potentniji izvor metana od zona permafrosta u Sjevernoj Americi i Europi. Naime, prije posljednjeg ledenog doba, sjever Sibira bio je zeleni travnjak s obiljem života, koji je zaleđen u velikom spremniku ugljika u Pleistocenu, prije nekih 40.000 godina.

Kad se ta drevna organska tvar otapa, napadaju je bakterije koje oslobađaju metan.

"Ali topliji svijet ne mora nužno značiti da će ta jezera osloboditi više metana" kaže Gerhard Krinner, klimatolog iz CNRS-ovog Laboratorija za glaciologiju i geofiziku okoliša, koji se nalazi blizu Grenoblea u Francuskoj.

On podsjeća da su prijašnje studije pokazale da će povećanje temperatura na kraju dovesti do smanjivanja površine jezera u područjima permafrosta jer će se podzemni spremnici vode potpuno otopiti što će omogućiti vodi da oteče.

"Ali trebat će puno vremena", kaže Walter, "prije nego se područja permafrosta dovoljno otope da bi se to dogodilo".

"Trenutno smo u velikom povećanju stakleničkog plina", upozorava.

Izvor: NetPortal