IN < - Алекса́ндр Серге́евич Пу́шкин ~ Aleksandar Sergejevič Puškin - >LO (1/3) > >> :: Odgovori! |
Autor: SerbianFighter : |
Sadržaj Srana 1 -Besi -Posetio sam opet -Vreme je, druže moj -Poziv -Voleo sam vas -Exegi monumentum -Poslanica u Sibir -Sužanj -Zimsko vece -Ancar Strana 2 -Prorok ..... Besi Kolutaju magluštine, Mesec gubi svoju moc, Sneg se vitla sa visine, - Mutno nebo, mutna noc. Saonice stepom klize, Zvonce zvoni cin - cilin, Na tom putu moro bi se Užasnuti svaki džin. ''Teraj momce!'' - ''Zalud muke; Konj zaspao, kajas krut; Mrzne mi se vec i ruka, A ne vidim nigde put. Propašcemo, - zlo je, zlo je, Kucnuo na je zadnji cas. Pred nama se hale roje, Besi skacu oko nas.'' ''Eno jedan zube kesi; Drugi me je pljuno, - hu! To su besi, to su besi, Raduju se našem zlu. Sad je jedan trco levo, Konje guro u prolom, A drugi je okom sevo Nakom vatrom paklenom.'' Kolutaju magluštine, Mesec gubi svoju moc, Sneg se vitla sa visine, - Mutno nebo. mutna noc, Sad ni maci, - - jao, jao! Opet zasta zvona zvuk. ''Šta je ono?'' - ''Bog bi znao, - Neka klada, - il je vuk.'' Sicu, pište nocne strave, U grud'ma ti hrabrost mre; Konji ržu dižec glave, - Kakva j' ono avet, gle! Lete konji ko pomamni, Ko da j' orkan odstrag; Iza onih jela tamni' Cereka se neki vrag. Iz daljine nešto kulja, Ne znam je li dim il' sen; A urlice neka rulja Vrteci se u vreten, Cudna huka, cudna buka, Ne znam uzrok, ne znam smer, - Sahranjuju l' kakvog smuka, Il' udaje daba kcer! Kolutaju magluštine, Mesec gubi svoju moc, Sneg vitla sa visine, - Mutno nebo, mutna noc. Razuzdani besi lete, Raduju se našem zlu, Krici njine pesme klete Kroz srce mi prodiru. |
Autor: SerbianFighter : |
Posetio sam opet ..Posetio sam opet Taj kutak zemlje gde sam proveo, Ko izgnanik, dve kratke godine. Vec deset leta prode od tog doba I mnogo se promenilo u mome Životu: opštem zakonu pokoran, I sam sam se izmenio. Al ovde Obuzimaju secanja me živo; I cini mi se: još sam sinoc luto Kroz te šumarke. Gle, doma progonstva Gde živeo sam s jednom dadom mojom. Starice više nema, iza zida Ne cujem više korake joj teške, Kad nadgleda ujutru kucu. Evo Šumovitog huma gde sam cesto Sedeo nepokretan, gledajuci Na jezero i secao se s tugom Obala dugih, drugih talasa Kroz njive zlatne i zelena polja Ono se, plavo, pružilo široko, A po njegovim tajanstvenim vodama Vozi se ribar, vukuci za sobom Ubogu mrežu. Na obali strmoj Seoca raštrkana; tamo dalje Vetrenjaca naherena, na vetru, Okrece jedva krila - A na medi Imanja dedova, na onom mestu U goru put gde stoje - dva zajedno - treci Podalje malo. Kad sam jaho tuda Po mesecini, šumom poznatom Zdravili su me njini vrtovi. Tim putem sad sam prošao i opet Video sam ih. Tu su s šumom starim. Al oko postarelog korenja, Gde nekad sve je bilo pusto, golo, Sada je nikla mlada šumica, Zelena porodica; kao celjad Pod njenu senku žbunje tiska se. A njihov drugar tužni stoji sam, Ko stari momak, oko njega sve je Ko i pre pusto. Zdravo, naraštaju Mladi i nepoznati! Necu ja Tvoj mocni, pozni uzrast videti, Kad moje poznanike prestigneš I zakloniš im staru, sedu glavu Od oka prolaznika. Al, unuk moj, Nek cuje on šum vaših pozdrava, Kad s drugarske se vraca sedeljke, Pun misli veselih i prijatnih, Kada po pomrcini prode pored vas I pomisli na mene |
Autor: SerbianFighter : |
Vreme je, druže moj Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi, Za danom leti dan i svaki casak nosi Života delic svoj, života delic krt; Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom,smrt! Ne svetu mesto srece sloboda, mir postoje, Vec davno udes nov privlaci srce moje, Vec davno sanjam beg, rob klonuo i hud, Daleku obitelj i nasladu uz trud. |
Autor: SerbianFighter : |
Poziv O, ako zbilja, dok je mrak Kad san utiša duše žive I s neba padne sjajni zrak Na neme grobne ploce sive, O, ako zbilja u taj cas Opusti redom grob za grobom, Ja cekam tad na susret s tobom, Ja cekam tad tvoj lik, tvoj glas. O, dodi mi, kroz noc, kroz san, Onakva kao zadnjeg casa, Ko led i sva ko zimski dan; Od bola bleda i bez glasa O, dodi mi što pre, što pre, Ko vetra dah, ko zvuk, il tajna, Ko strašna sen, ko zvezda sjajna, Svejedno je: što pre, što pre! Ne zovem tebe ja zbog tog Da korim ljude cija zloba Ucini kraj života tvog, Ni da procitam tajne groba, I ne zbog tog, što sumnji roj U duši nosim: da prebolim Ne mogu ja; i sad te volim, I još sam ja ko nekad tvoj. |
Autor: SerbianFighter : |
Voleo sam vas Voleo sam vas; moja ljubav stara Još uvek, možda, spi u srcu mome. Al' zašto ona nemir da vam stvara? Ja nisam rad žalostiti vas njome. Voleo sam vas nemo, beznadežno, Pun strepnje i pun ljubomore boli, Voleo sam vas iskreno i nežno; - Nek Bog da, tako drugi da vas voli. |
> Odgovori |
^ Povratak na viši nivo |
>> Sledeća strana |