Ivan IV., car Rusije
 
Ivan IV. Grozni (Moskva, 25. kolovoza 1530. - Moskva, 18. ožujka 1584 ) je bio veliki knez Moskve i car Rusije. Njegov nadimak "Grozni" je samo prepisan, a ne preveden s Ruskog pošto ruska riječ grozno je istovjetna s hrvatskom rječju strašno.

Djetinjstvo

Ivan IV. je bio prvorođeni sin tada već staroga velikog kneza Moskve Vasilija III. . U trenutku očeve smrti 3. prosinca 1533. godine Ivan IV ima samo 3 godine i titulu velikog kneza. Po očevoj samrtnoj želji tijekom njegovog maloljetništva regent postaje djetetova majka Elena Glinskaja. Sljedećih pet godina ona uspješno vlada državom spriječavajući pokušaje državnog udara, sklapajući mir s Litvom i provodeći financijsku reformu. Bez obzira na te uspjehe ona umire 1538 godine kao veoma omražena osoba zbog svog Litvanskog porjekla koje nikada nije odgovaralo ruskim nacionalistima. Koliko god je tih prvih pet godina regenstva za Ivana IV. bilo mirno doba toliko je ono potom postala noćna mora. Cijelo razdoblje do punoljetstva velikog kneza je doba borbe za regentsku poziciju između bojara dinastije Šuiski i Belski. U toj borbi oni su gotovo potpuno zaboravili na malenog kneza koji živi zapuštenim i po njegovom mišljenju ponižavajućim životom.

Krunidba

Krajem 1546 godine u vodećim državnim i crkvenim krugovima se došlo do zaključka kako je vrijeme za ukidanje regenstva. Kako bi se taj trenutak dostojno proslavio odlučila se napraviti krunidba Ivana IV. za cara Rusije. Krunjenje se izvršilo 16. siječnja 1547. godine s krunom Monomaha koju je po legendi bizantski car Konstantin IX. Monomah darovao svome unuku velikom knezu Kijeva Vladimiru Monomahu Zajedno s tom krunidbom Ivan IV. je trebao izabrati između tisuću kćerki iz plemićkih porodica svoju buduću suprugu. Njegov izbor je pao na Anastaziju kćer Romana, praoca dinastije Romanov. Ovo vjenčanje je zaključeno 3. veljače 1547 godine.

Zlatno doba

Postavši punoljetan Ivan IV je odlučio nastaviti provoditi majčine državne reforme. Najvažnija za budućnost će biti stvaranje prvog ruskog parlamenta koji se po prvi put okuplja 1549. godine. Iako on tada ima samo ograničene ovlasti on će u trenutku izumreća dinastije svojim glasovanjem određivati novoga cara. Također manje od dvije godine potom novi car saziva okupljanje ruske pravoslavne crkve zbog određivanja religijskih smjernica na području cijele države. Želja za modernizacijom ovoga mladog, poletnog cara se na tim parlamentnim okupljanjima ne završava nego se donosi novi zakonski kodeks, formira se stalna vojska i dolazi do gradnje prvih tiskara. Pokušaji otvaranja Rusije svijetu su se s druge strane našli u problemima.

Pokušaj zapošljavanja stranih stručnjaka završava neuspjehom 1547. godine pošto je Poljsko-Litvanski savez sredio njihovo hapšenje. Drugi također neuspjeh je gradnja prve ruske prekomorske luke na rijeci Narvi1550. godine. Trgovci u nju na kraju nisu dolazili zbog prijetnji Poljsko-Litvanske države i Švedske . Da bi se ta prepreka zaobišla car stvari novu preokoceansku luku u gradu Arhangelsk također bez uspjeha. Niti trgovački sporazum sklopljen s Engleskom 1553. godine tu situaciju ne mijenja.

Bez obzira na sve te reforme da bi bio prihvaćen kao veliki vladar Ivanu IV. je bilo nužno krenuti putem svojega oca i djeda, to jest osvajanjima. Njegov veliki vojni uspjeh tada postaje aneksija Kazanskog i Astrahanskog kanata 1552. i 1556. godine. Omamljenost tim uspjesima Ivana uvaljuje u objavu rata protiv Litva 1558. godine kako bi Rusija dobila izlaz na Baltičko more.

Put u ludost

Odlučujući trenutak ove prvobitno uspješne vladavine na kraju postaje 1564. godina kada je Ivan izdan od svog generala koji prelazi na stranu Poljske i Litve čije trupe će voditi sljedeću godinu protiv Moskve. Na vijest o tome car se napokon slomio pošto je već od prije njegov porodični život bio potpuna katastrofa od koje on jedva zadržava svoju psihičku mirnoću.
 
Ivan Grozni, od Viktor Vasnetsov.

Ivan IV., je smatrao još od djetinjstva da mu je majka otrovana od bojara što se na kraju dokazalo istinitim. Njegov sin i prestolonasljednik Dimitrije stariji je bio ubijen u drugoj godini života od svoje dadilje u navodnom nesretnom slučaju. Njegova obožavana supruga Anastasija je umrla 7. kolovoza 1560. godine. Ivan je za tu smrt optužio bojare i nekoliko ih pogubio. Moderna nauka je u XX stoljeću tijekom ispitivanja tijela careve žene zaključila da je ona stvarno bila otrovana. Ivanov gluhonijemi brat Juraj je također umro 1560. godine u 27 godini života što je kod njega izazvalo dodatne sumnje. Još prije ta dva posljednja tragična događaja 1553. godine car je bio skoro umro od bolesti (?). Na samrtnoj postelji on tada traži od bojara da se zakunu na vjernost njegovom sinu što oni odbijaju očekujući njegov smrt. U očima kasnije oporavljenog Ivana oni su tada svi bili krivi za veleizdaju.

S tom poviješću događaja Ivan IV 1565. godine napušta Moskva i objavljuje svoju želju da abdicira, ako mu parlament ne daruje potpune diktatorske ovlasti. Rusija se na kraju povinovala tom zahtjevu i prihvatila sve careve zahtjeve.

Krvoproliće

Tom kapitulacijom Ivan IV. Grozni dobiva od dijelove najbolje ruske zemlju u svoje ruke kako bi s novcem od tih posjeda mogao financirati vlastite vojne snage koje o nikome drugom ne bi ovisile. Te trupe pod imenom Opričnina su imale zadatak da uništavaju svaki potencijalni otpor carevoj vladavini. Po tome zadatku oni su u Rusiji bili najsličniji s NKVD-om iz Staljinovih čistki u prvom djelu XX stoljeća. Njihovo najveće zabilježeno krvoproliće postaje masovno ubojstvo svih stanovnika Novgoroda po Ivanovom naređenju. Puno brojčano manje, ali za Rusiju mnogo važnije postaje likvidacija cijele porodice Vladimira od Staritse 1569. godine pošto je ta dinastija trebala naslijediti Ivanovu u trenutku njenog nestanka. Uz toga princa u 7 godini dugom krvoproliću pada također i veliki broj bojara s kojima je car imao puno neraščišćenih računa zbog smrti unutar svoje porodice. Kao i svaki koljači tako i ovi iz Opričnine su bili najobičnije nesposobne kukavice kada bi se našli u sukobu s naoružanim protivnikom. Taj neprijatelj su bili krimski tatari čija vojska 1571. godine pobjeđuje "vojsku" opričnine i pale Moskvu.

S tim događajem Ivan Grozni zaključuje kako je pokušaj s "Opričnina" propao. Njegov cilj u doba osnivanja je bio povećanje državnih poreznih prihoda i stvaranje vojske neovisne o bojarima. Vojska se pokazala u ratu s tatarima kao promašaj, a s druge strane porezna primanja su radi pljačke pripadnika ove "specijalne vojske" propala. Nemajući drugog izbora 1573. godine Ivan Grozni ukida Opričninu i zabranjuje spominjanje da je ikada postojala. Možda zbog grižnje savjesti ovoga bez obzira na krvoprolića veoma vjerski nastrojenog čovjeka on abdicira 1574. godine prepuštajući dobrovoljno vlast Simeon Bekbulatovič .

Zadnje godine
 
Ivan IV Grozni nakon ubojstva sina od Ilja Repin

Tu šaradu s abdikacijom Ivan Grozni završava 1576. godine kada mu Simeon Bekbulatovič vraća vlast koju je navodno imao. Rat s Litvom iz 1558 godine napokon završava mirovnim sporazumom iz 1583. godine kojim Moskva nije dobila ništa. Jedina teritorijalna ekspanzija Ruske države ovoga razdoblja je osvajanje Sibira što Ivan financijski podržava.

Posljednja tragedija ovoga cara postaje ubojstvo vlastitog sina i prestolonasljednika Ivana. Hodajući po dvoru 1581. godine Ivan Grozni je primjetio sinovu ženu koja se po njegovom mišljenju šetala neprilično obučena. Kako bi dokazao što misli o njenoj modi Ivan Grozni ju udara što gotovo automatski dovodi do pobačaja. Čuvši za taj događaj princ Ivan koji je jedini bio slobodno razgovarao s ocem pokreće s njim svađu što rezultira uzimanjem štapa od strane Ivana Groznog koji s njim udara sina u glavu. Nekoliko dana potom princ Ivan je bio mrtav, a tijekom sprovoda zbog tuge Ivan Grozni udara svojom glavom o sinov kovčeg.

Posljednje deset godine života Ivan Grozni svima očito propada i izgleda kao da ima minimalno dvadeset godina viška. Bez obzira na to propadanje on pokušava po svaku cijenu napraviti još jednog sina znajući kako sudbina njegove dinastije visi o tankoj niti. Jedan od tih pokušaja se dogodio navodno 15. ožujka 1584. kada ga savjetnici Bogdan Belski i Boris Godunov spriječava da siluje ženu ( i Godunovu kćer ) svog nesposobnog sina Fjodora I. . Tri dana poslije Ivan IV. Grozni umire od posljedica trovanja dok igra šah s Bogdanom Belskim.

Ti njegovi pokušaji da dobije drugog sina na kraju su se pokazali uspješni pošto mu se je 1582. godine rodio sin Dimitrije koji će kasnije navodno umrijeti od vlastite ruke.

Žene i djeca
Anastasija Romanovna ( otrovana 1560. ) vjenčanje bilo 1547. godine.

sinovi: Dimitrije ( ubijen u 2 godini života ), Ivan ( ubijen od Ivana Groznog 1581. ), car Fjodor I.
Marija ( po mišljenju Ivana IV otrovana je od bojara 1569. )

sin: Vasilije ( umro 1563 )
Marfa ( po mišljenju Ivana IV otrovana je od bojara 13. studenog 1571. )
Ana ( umrla 1627. ) brak trajao od 1572. - 1575 godine. Do rastave dolazi zbog Anina sterilnosti.
Ana ( 1575. ) pretpostavlja se da je ovo bio nevjenčani brak
Vasilisa ( vjenčanje 1576. ? ) uzela ljubavnika
Marija ( vjenčanje 1579 ? ) tijekom bračne noći Ivan Grozni je otkrio da nije djevica. Sljedeći dan je zatvorena u samostan.
Marija Nagaja ( umrla 1610. ). vjenčanje 1580. godine.

sin: Dimitrije ( 19. listopad 1582. - 15. svibanj 1591 ) navodno pao na vlastiti nož.

Izvor: Wikipedia