Moram priznati da nisam čitao to djelo, niti je li se autor teme uopće registrirao i dolazi li još uopće ovdje, ali tema je svakako zanimljiva.
Dakle podvojenost je svakako prisutna u ljdskom, prirodnom, fizičkom i duhovnom postojanju. Ogleda se i u samom jeziku. Svi epiteti se mogu svrstati u pozitivne i negativne. Sad je pitanje može li se bipolarnost svesti na apsolutnost. Tj da postoje jednakosnažno pozitivno i negativno počelo. Mislim da ne postoji jedinstveno mjerilo, niti uopće išta što bi se uzelo za opće mjerilo ovog problema. Osnovno polazište bi bilo odnos dobra i zla, ali kako odrediti što je kakvo? Fizika ima odnos pozitivnog i negativnog naboja, religije Boga i đavla, umjetnost crnog i bijelog,... ali samo religijsku bipolarnost možemo svesti na dobro i zlo. No to nije izvorište bipolarnosti u svemu. Crno i bijelo na nekoj slici ne mogu biti principi dobra i zla...