Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
2 3 ... 9
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Ce Gevara, zlocinac ili borac? Sta znate o njemu?  (Pročitano 34998 puta)
02. Jun 2006, 15:05:33
Jet set burekdzija


Tihi protest!

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 5131
Zastava Majevica
OS
Windows 2000
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Ericsson T28
Ja sam prije neki dan gledao film o Fidelu Kastru i naravno u Americkoj produkciji, akcija nije u pitanju dokumentarac! Ono sto sam vidio bilo je stravicno, tj. ubijao je zatvorenike izivljavao se nad njima, pa me zanima koliko ima istine u tome? icon_2gun [smilie=12.gif] 28 [smilie=4.gif] [smilie=20.gif]
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 1.0.1
mob
Apple iPhone SE 2020
Kljucne reci.. americkoj produkciji... Smile

Pa, naravno da ce da ga ocrne... borio se protiv americko imperijalizma...  Smile
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


A bil' mog'o dobit malo gumaleze?

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 77
Zastava Bosnia and Hercegovina
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.52
mob
SonyEricsson T637
ja ga vidim kao heroja, ali i kao zlocinca pomalo.

ja sam isto neki dan gledao dokumentarni o Fadilu Castru. Ipak je on doveo narod iz propasti. I plus, treba imati muda pa se suprostaviti sili kao sto je Amerika...
skidam kapu.
IP sačuvana
social share
Mjenjam Fiću za dva manja auta.
Također prodajem kuću na klizištu koja nije puno prošla.
Mjenjao bih i Rubikovu kocku za jednu manju piramidu.

Pitali Egipcana zasto je dosao u Visoko, a on im odgovori:
- "Dosao sam da izvadim rodni list!"
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
Ovaj feljton je bio nedavno u novostima i nije los  Smile

ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (1)

Tajna je iskopana
Piše: Borislav LALIĆ

"FIDELE, našli smo ih..."

Glas Horhea Gonzalesa je podrhtavao. Bio je uzbuđen kao nikada ranije u svom lekarskom životu, koji u uzbuđenjima nije oskudevao.

Na drugom kraju žice, na 10.000 kilometara udaljenosti, na telefonskoj vezi je bio kubanski vođa Fidel Kastro.

I Fidelu je glas stao u grlu. I njemu je trebalo nekoliko trenutaka da se povrati i progovori.

Dr Gonzales je zvao Kastra iz mesta Valje Grande, iz unutrašnjosti Bolivije. To je ona zabita varoš u bolivijskim prašumama za čije se ime u svetu prvi put čulo, sada već daleke 1967. godine, u vreme likvidacije Če Gevare.

Nekoliko trenutaka pre tog telefonskog poziva, dr Gonzales i članovi njegove ekipe, u kojoj su bili kubanski i bolivijski civilni i vojni stručnjaci, pronašli su ono što su tažili 19 meseci. Iz zemlje koju su uporno raskopavali, ručno i uz pomoć buldozera, pojavile su se ljudske kosti. Po njihovim šemama i oznakama, ti posmrtni ostaci, označeni kao "skelet 2", trebalo bi da pripadaju slavnom gerilcu Če Gevari.


Dr Gonzales će kasnije ispričati da mu se učinilo da Fidelov glas podrhtava, da i taj tvrdi čovek, koji je u svom dugom životu, svašta preturio preko glave, u grču guta reči.

Rizik je još bio veliki, ali dr Gonzales niti je mogao da čeka, niti je sumnjao da su kosti koje je pronašao Čeove. Posle razgovora sa Kastrom, na vezi je imao Aleidu, Gevarinu udovicu, koja zajedno sa četvoro njihove dece, živi na Kubi.

NOVA potraga za Čeom krenula je potkraj 1995. godine u najvećoj tajnosti. Za tu operaciju znao je veoma uzak krug ljudi u Havani i La Pazu.

Zasluga za to novo Čeovo "iskopavanje" pripada američkom novinaru i istraživaču Džonu Li Andersonu. On je godinama, uporno i detaljno, radio na prikupljanju građe za kompletnu biografiju Čea Gevare, delo koje bi bilo lišeno romantike, improvizacija i maštarija. U tom "kopanju" po životu i smrti, "herojskog geriljerosa", kako su ga Kubanci zvali, Anderson se najviše bavio Čeovom smrću, jer je ona bila misterioznija od njegovog života.

O Čeovom životu, manje-više, sve je bilo poznato. Znalo se i kako je ubijen, 9. oktobra 1967. godine, u prašumama Bolivije. Ali, šta je bilo sa njegovim posmrtnim ostacima, to niko živ nije znao.

Po jednoj verziji, bio je sahranjen na nekom skrovitom mestu duboko u prašumama Bolivije, bez ikakve oznake i zapisa, tako da nikada ne bude pronađen. Drugi su tvrdili da je njegov leš odnet u Panamu i tamo spaljen. Treća verzija, sa kojom se najviše baratalo, bila je da je njegov leš spaljen u mestu Valje Grande, a njegov pepeo prosut iz aviona, iznad bolivijskih prašuma. Ovu poslednju verziju potvrdio je ovdašnji predsednik Bolivije Rene Barijentos.

ANDERSON je sve to uzeo sa rezervom. Če je odavno postao mit i bilo je teško razlučiti šta je u tom mitu istina, a šta nadogradnja mašte i pera neobuzdanih novinara. On je istraživao do kraja, detalj po detalj, svedoka po svedoka. Tako je i stigao do generala Maria Vargasa Salinasa.

Vargas je u vreme pogubljenja i sakaćenja tela Če Gevare bio jedan od vojnih zapovednika u varoši Valje Grande, baš tamo gde je iz sela La Igera, 9. oktobra 1967. godine, predveče, donet i izložen leš Čea Gevare.
On je kazao Andersonu ono u šta niko nije verovao. Čeovo telo, rekao je Vargas, nije spaljeno, nego je zajedno sa grupom pogubljenih gerilaca, sahranjeno tog istog dana u ponoć, pored zapuštene aerodromske piste lokalnog aerodroma. Sahrana je obavljena u najvećoj tajnosti i bez ikakvih oznaka.

TADA su na scenu stupile kubanske vlasti i porodica Čea Gevare. Bolivijska vlada je prihvatila njihov zahtev da se traže kosti sedmorice gerilaca i otkopavanja su počela u decembru, 1995. godine. Išlo je teško i sporo, uz sumnje da je, možda, sve to jedna velika podvala.

Od onog dana kada je nestalo telo Čea Gevare prošlo je skoro trideset godina, sećanja su izbledela, a ceo slučaj je poprimio dimenzije mita, koji je, nošen na krilima mašte, dobio neverovatne dimenzije.

Ipak, prvi kosturi su pronađeni, ali među njima nije bio onaj koji bi mogao biti Čeov. Gevarine kosti je bilo relativno lako prepoznati, pošto su njemu šake bile odsečene, a znao se i raspored rana na telu.

U jednom trenutku, 1996. godine, istraživači su se povukli, pa su se javile sumnje da je sve izgubljeno. U proleće 1997. godine, radovi su, međutim, nastavljeni.

U međuvremenu, uz pomoć najmodernijih aparata, obavljena su detaljna geometrička i geomagnetska snimanja na oko 10.000 kvadratnih metara terena u blizini stare aerodromske piste. Saslušano je oko 100 meštana, koji su u ono vreme bili direktni ili indirektni svedoci događaja sa Čeom Gevarom. Obavljeni su razgovori sa bivšim vojnicima i oficirima iz sastava osme divizije bolivijske armije, u čijoj je nadležnosti bila likvidacija gerile Ernesta Gevare.

U maju 1997. godine, radovi su krenuli intenzivnije. U podne 28. juna, ekipa dr Gonzalesa je zaustavila mašine. U razrovanoj zemlji pojavio se novi skelet. Po ostacima odeće i po tome da na skeletu nije bilo kostiju od šaka, relativno lako se zaključilo da su to zemni ostaci Čea Gevare.

"Če je najzad umro", napisao je jedan lokalni hroničar na vest da je grob slavnog "geriljera" konačno pronađen.

I dok su se zbunjeni Bolivijci pitali šta će sada biti sa posmrtnim ostacima Čea Gevare, istraživači su njegove kosti, u najvećoj tajnosti i u strahu da ne dođe do protesta lokalnog stanovništva, odneli u jednu japansku bolnicu kod grada Santa Kruz, na jugoistoku zemlje, da bi se izvršila njihova identifikacija.

Posle desetak dana, stručnjaci su rekli poslednju reč: - Jeste, on je.





MAUZOLEJ

I, Čeove kosti su 12. jula specijalnim avionom odnete na Kubu, tamo gde je počela njegova legenda i gde živi njegova porodica.


- Ukrali su nam Čeove kosti - izjavio je na tu vest Herardo Karasko, član gradskog veća u varoši Valje Grande.

Tri meseca kasnije, Če je sahranjen u Santa Klari, u centralnom delu Kube.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (2)

Svetac ispod Anda


MIT o Čeu Gevari nije se predavao ni onda kada je počelo otkopavanje njegovih zemnih ostataka. Otima se da bi ljudi mogli da ga traže i sreću u dalekim prašumama Bolivije, u klancima nebeskih Kordiljera, koji natkriljuju lanac latinoameričkih zemalja između Pacifika i Atlantika.

Kad su otkopavanja i potraga za Čeovim kostima bili odmakli, među ljudima koji su na tome radili, pojavile su se sumnje da ih je general Vargas, možda, obmanuo, da je to učinio iz želje da se na Čeu i on proslavi, ili jednostavno zbog toga što je i on, u poodmaklim godinama, počeo da fantazira.

- Ljudi, verujte mi - vapio je stari general. - Pa, ja sam one noći bio tamo.

A onda se, kada je operacija bila pri samom kraju, u javnosti pojavio još jedan general - Gari Prado, koji je u vreme likvidacije gerilske grupe Čea Gevare, bio poručnik. On je onih oktobarskih dana 1967. komandovao jedinicom koja je zarobila ranjenog Čea Gevaru. Prado je bio prvi bolivijski oficir koji je saslušao i identifikovao kubanskog gerilca.

- Nemojte gajiti iluzije - izjavio je on. - Telo Čea Gevare nije u zemlji. Njegovi posmrtni ostaci su spaljeni, a njegov pepeo razasut po planinama.

To je ista verzija koju je izneo i ondašnji predsednik Bolivije Barijentos.

O smrti i "sahrani" Čea Gevare, kružile su godinama neverovatne priče.

Jedna od njih jeste da je Čeu onda bila i glava odsečena i da je, zamotana u crno platno, poslata u laboratoriju Cije, u Vašington, na ispitivanje.

BIVŠI bolivijski komandos - "zelena beretka" Pedro Lejo, ispričao je novinaru meksičkog lista "Sijempre" da je on bio dželat koji je odsekao i ruke i glavu Čeu Gevari. Njegovo svedočenje je jezivo:

- Dok sam se pripremao da to uradim, morao sam da stavim nekakvu krpu preko Čeovih otvorenih očiju. Prosto sam osećao da me gleda... Šake sam mu odsekao odmah iza zgloba. Odsečenu glavu zamotao sam u nekakvo crno platno i sve to stavio u veliku staklenu posudu sa formalinom. Predao sam sve to mom šefu, a on je "paket" prosledio Felisku Ramosu, agentu Cije.

I priča medicinske sestre Suzane Osinage nije ništa manje jeziva. Ispred bolnice u Valje Grande, odmah pored perionice, ispred koje je bio izložen Čeov leš, otvorila je malu radnju za prodaju suvenira za turiste koji tu stižu, sledeći "Čeovu turu". Već godinama ponavlja i prodaje svoju priču:

- Bila sam bolničarka ovde, kada su doneli leš Čea Gevare. Jednog lekara i mene su odredili da se staramo o lešu, odnosno da ga pripremimo za pokazivanje novinarima i meštanima. Oprali smo ga šmrkom iz gumenog creva. Vojnici su ga izneli na nosilima i položili na betonsku platformu ispred perionice. Tu je bio izložen nekoliko časova. Posle su ga vratili u mrtvačnicu radi obdukcije. Pored nas, osoblja iz bolnice, bilo je tu i drugih ljudi. Naredili su da mu odsečemo ruke iznad šaka. To je urađeno. Neko je rekao: "A šta da radimo sa Čeovim srcem? Da ga izvadimo i da ga sačuvamo? A šta će nam!?" I ostavili smo ga...
Uz priču o Čeovom srcu, koja svakog puta ima neki novi detalj, Suzana Osinaga proda zabezeknutim turistima i neki od svojih suvenira.

STANOVNICI Valje Grande i seljaci iz okolnih sela i dalje sumnjaju da su pronađene Čeove kosti. Njima je teško palo to prekopavanje.

U tim krajevima, Če je, maltene, postao svetac.

Lokalni hroničari i retki namernici, zabeležili su da su u zabitim selima starice palile sveću za dušu Čea Gevare i molile se.

- Dušice moja, Če, spasi meni sirotoj moju kravicu...

Pre nekoliko godina, starija žena iz okoline sela La Igera, onog u kojem je Če ubijen, ispričala je lokalnom novinaru šta joj se desilo:

- Nailazi Če preko planine. Poznala sam ga, kako da nisam. Velika mu brada i duga kosa, a oči svetle kao nebo. Ja stala, gledam i krstim se. A on mi kaže. "Ispod ove stene ima vode". Nema, gospodine, odgovaram ja, a on opet veli: "Ima, ima". I ode. Sutradan, naiđem opet pored one stene, a ispod nje izvire voda...

Turistički radnici iz Valje Grande otvorili su pre nekoliko godina "Čeov put", koji vodi od Valje Grande do sela La Igera i one sirotinjske škole, na čijem je zemljanom podu Če Gevara proživeo svoje poslednje trenutke. To je jedini vidljiv trag Čeove gerile u Boliviji.

DVA dana uoči tridesete godišnjice Čeovog pogubljenja, u varoši Valje Grande javio se jedan novi svedok - Marselino Kardenas, bivši vojnik bolivijske armije, koji je u vreme događaja u Valje Grande, 8. i 9. oktobra, bio stražar pored Čeovog leša.

- To što su iskopali - kaže on - to nisu Čeove kosti. Ja to znam bolje od drugih, jer sam na straži čuvao Čeov leš, a znam da su još jednom gerilcu bile odsečene šake.

Seljaci iz La Igere i okoline Valje Grande, kada su čuli za tu izjavu, počeli su da se krste, zahvaljujući Bogu što im je poslao tog vojnika Kardenasa kao dar neba.

Meštani varoši Valje Grande i indiosi iz La Igere i dalje su uvereni da kosti svetog Ernesta leže u njihovoj drevnoj zemlji i da ih niko ne može iskopati iz utrobe Anda.

- I meni se čini da je još tamo - kaže učiteljica u penziji Hulija Kortes, "poslednja žena" u životu Če Gevare. To je ona lepa devojka, koja je u prepodnevnim časovima, 9. oktobra 1967. godine, ušla u onu prašnjavu i okrvavljenu školsku učionicu, u kojoj je, prislonjen uza zid, ranjen i nemoćan ležao Če Gevara. Ona je bila učiteljica u toj školi. Kapetan Prado i agent Cije Feliks Ramos dozvolili su joj da Čeu donese šolju tople supe.

- Uzeo je samo dva-tri gutljaja - priseća se Hulija.

Hulija je izašla iz učionice, uzbuđena i prestravljena. Memljiva prašina iz školske učionice mirisala je na smrt. Ostala je sa strane u dvorištu, gde je bilo još meštana.

A onda su odjeknuli pucnji. Izneli su leš Gevare, ispred škole, na sunce.

- Bio je prelep i u smrti - kaže učiteljica, u čiji se život takođe uvukla tragična sudbina slavnog geriljerosa.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (3)

Ernesto postaje Če

ČE Gevara se rodio u argentinskom industrijskom gradu Rozario 14. juna 1928. godine.

Otac Ernesto Gevara Linč, arhitekta po struci i konstruktor po zanimanju, pripadao je argentinskoj oligarhiji. Pamte ga kao veselog i komotnog čoveka, koji se zanosio velikim idejama i fantastičnim projektima, ali se ne bi reklo da se satirao od rada. U njegovim žilama je tekla španska i irska krv.

Selija de la Serna, Čeova majka, bila je jedna od najlepših i najbogatijih udavača u Argentini, španskog porekla i po muškoj i po ženskoj liniji.

Dve godine posle Čeovog rođenja, roditelji su ustanovili da Ernesto boluje od astme. Svi pokušaji lečenja su bili bezuspešni, pa je porodica, na sugestiju lekara, odlučila da se odseli iz vlažnog Buenos Ajresa, gde su se nastanili posle sklapanja braka. Odselili su se u Kordobu, u varoš Alta Grasija, duboko u unutrašnjosti zemlje, gde je Ernesto ređe dobijao napade astme.

U Kordobi je Gevara završio gimnaziju, bavio se sportom koliko je mogao, a onda se porodica, kada je Čeu bilo 19 godina, ponovo vratila u Buenos Ajres, da bi on upisao medicinski fakultet.

U to vreme, Ernesta su pozvali na regrutaciju. Nalaz vojne komisije je bio da je taj mladić delikatnog zdravlja, sa hroničnom astmom, nesposoban za vojnu službu.

Tako je zbog nesposobnosti oslobođen vojne obaveze čovek koji će postati najslavniji gerilac 20. veka i revolucionar od kojeg će drhtati režimi Latinske Amerike.

U to vreme, bračni par Gevara nije više bio na okupu. Razdvojili su se, pa je Če živeo sa majkom, za koju je inače bio više vezan, možda i zbog toga što je i likom i karakterom bio u domenu njenog genetskog sklopa. Otac je otišao da živi sa drugom ženom.

TADA već, za vreme studija, počeo je da dolazi do izražaja nemirni i pomalo avanturistički duh mladog Gevare. Kao student, zajedno sa svojim školskim drugom Albertom Granadom, obišao je dobar deo Argentine i Latinske Amerike.

Poslednji ispit na medicinskom fakultetu položio je 11. aprila 1953. godine. Diplomirao je, ipak, na vreme, sa nepunih 25 godina. Gevara je telefonom javio radosnu vest roditeljima. Selija je zaplakala od radosti, a otac, kojem su poslovi išli sve lošije, već tog istog dana je video svog sina u lekarskom mantilu u jednoj od uglednijih bolnica u gradu.

"Moja radost je", zapisao je Gevara-otac, "bila velika, ali je kratko trajala. Ernesto mi je saopštio da opet kreće na put, ovog puta na veliku 'severnu turneju' koja će obuhvatiti maltene sve zemlje Latinske Amerike na obali Pacifika."

U La Pazu, gde će ostati više od msec dana, Če je sreo Argentinca Rikarda Roha, mladog advokata, koji je iz Argentine zapravo pobegao.

Brzo su se sprijateljili. "Kad sam ga prvi put video", zapisao je Roho kasnije u svojoj knjizi "Moj prijatelj Če", "Gevara me uopšte nije impresionirao. Bio je ćutljiv, radije slušao i pitao, nego što je govorio. U ono vreme jedino što nas je povezivalo bila je činjenica da smo obojica bili bez novca..."

Prijateljstvo je ipak sklopljeno, i veoma je moguće da je Roho, kao iskusniji "levičar" izoštrio Gevarine "revolucionarne nagone", i da ga je, ipak, zaintrigirao da se domogne Gvatemale gde su se dešavale "nove i interesantne stvari". Tamo je mirisalo na revoluciju, govorilo se onda u levičarskim krugovima i među mladim ljudima Latinske Amerike.
NEGDE potkraj oktobra 1953. Gevara je stigao u Gvatemalu, zemlju koja je vrila od nemira i straha da će Amerikanci tamo vojno intervenisati.

Gvatemala je onda preživljavala ozbiljne revolucionarne potrese i promene, mada stvarne revolucije nigde nije bilo. Ta vrenja i žestoki pritisci iz Vašingtona na reformistički režim Hakoba Arbensa, privukli su u Gvatemalu nemali broj latinoameričkih levičara, mladih ljudi, intelektualaca i potajnih revolucionara.

Mladi, šarmantni i buntu skloni Argentinac Ernesto Gevara brzo se uklopio u te krugove koji su ga rado prihvatili.

Tada su i počeli da ga zovu Če. Tako, inače u Latinskoj Americi i u Španiji često zovu Argentince, zbog one njihove tako česte uzrečice i poštapalice "če", koja znači i puno i malo.

Argentince po tome najlakše i prepoznaju. U njih, to "če" je neizbežna poštapalica u svakodnevnom govoru. Oni nju koriste za oslovljavanje sagovornika, za predah, za sopstvenu identifikaciju, za pozdrav.

"Escucha, che..." Slušaj, če. Slušaj, drugar. Slušaj, ortak...

Tako je argentinsko "če" u slučju Ernesta Gevare, postalo Če i ubrzo se pretvorilo u njegovo lično ime koje će steći svetsku slavu i podstaći pojedine ljude na Zelenom kontinentu, a i van njega, da tu rečcu počnu da nose na majicama i daju je kao lično ime svojoj deci.

I SAM Gevara prihvtio je novo ime i tako je ostalo zauvek.

- Kako da mi se ne sviđa to ime - rekao je jednom prilikom Če Gevara. - Za mene to Če znači nešto najlepše i najznačajnije u mom životu.

Posle pobede kubanske revolucije, kada je postao direktor Nacionalne banke Kube, Gevara se na kubanskim novčanicama tako i potpisivao. Samo sa Če.

Jedino ga njegova majka Selija tim novim imenom Če nije nikad oslovljavala. Za nju, on je ostao Ernesto.

- Kada sam ga prvi put srela, nije me naročito impersionirao, mada je bio zgodan momak. Delovao mi je tako slab i nemoćan. Disao je teško. Čulo se kako iz njegovih grudi izlazi sipljiv i isprekidan zvižduk...

Tim rečima mi je, za vreme jednog susreta u Havani, početkom sedamdesetih godina, ispričala svoje utiske o poznanstvu u Gvatemali sa Ernestom Gevarom Peruanka Hilda Gadea, bivša supruga Če Gevare. Ona nije njegova udovica. Udovica je jedna druga žena - Aleida Marč, Kubanka koju je Če sreo i zavoleo u vreme gerilskog ratovanja na Kubi.

Sredinom juna 1954. u Gvatemalu su iz susednog Hondurasa ušle intervencionističke trupe.

Režim Hakoba Arbensa je srušen. Gevara se sklonio u argentinsku ambasadu, a onda je kao i mnogi drugi seo na voz i pobegao u Meksiko.

Nije pomišljao da se vrati u Argentinu.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (4)

Susret sa Kastrom

Piše: Borislav Lalić
ČE Gevara nije stigao u Meksiko iz Gvatemale kao "pečeni revolucionar", jer u Gvatemali revolucije nije ni bilo, ali je u njemu sve više sazrevalo uverenje da mu lekarska diploma neće biti životna sudbina.

Tada još nije bio revolucionar po zanimanju, ali jeste po svom temperamentu. Na tu stranu ga je vukla ona genetska žica njegove majke koju nisu bez razloga u Buenos Ajresu zvali Buntovnica, mada se tako nešto, i to još u ono vreme nije moglo očekivati od jedne prelepe, nežne i bogate žene.

Čeu je u ono vreme bilo svega 26 godina. On je u svojoj duši bio pesnik, putnik, pomalo avanturista, tragač za istinom "zelenog kontinenta" i za svojom sopstvenom sudbinom. - On je onda - kaže Gadea - bio revolucionar u srcu.

Gevara i Gadea su, na početku 1955. godine već bili verenici, a uskoro potom će se i venčati.

Jednog dana, Ernesto je stigao u iznajmljenu sobu, u kojoj je živeo sa Gadeom, sav ozaren.

- Idem u Kinu - kazao je i objasnio da će na put krenuti brodom koji odlazi iz meksičke luke "Verakruz" u Šangaj.

- Nisam bila sigurna da će se Če, ako krene preko sveta, ikada više vratiti u Meksiko - kaže Gadea.

Buduća supruga Če Gevare mora da je tih dana, u proleće 1955, osećala više od bilo koga drugog da nemirni duh njenog verenika neće biti lako ukrotiti, i da će on, ako se dohvati Kine, koja je onda inače bila njegova opsesija, krenuti dalje - ka Vijetnamu...

I dok se Če, zajedno sa svojim meksičkim drugom Eduardom Toresom, pripremao za put u Šangaj, u život tog mladog čoveka, igrom sudbine, se umešao jedan nesvakidašnji slučaj i jedan noćni susret, koji će potpuno promeniti njegov život, i od anonimnog i pomalo anemičnog argentinskog lekara, napraviti legendu kontinentalnih razmera.

U julu 1955. Če je obavestio svoju verenicu da će se tog dana kući vratiti kasno.

- Idem da se sastanem sa Kubancima - kazao je. - Biće tamo i Fidel Kastro.

Kastro onda nije bio nepoznat u Meksiku. Za njega je Če Gevara čuo još u Buenos Ajresu. U Gvatemali, za vreme dramatičnih prošlogodišnjih događaja, među levičarima je često pominjano njegovo ime.

Kastro se pročuo po svom samoubilačkom napadu na kasarnu "Monkada", posle čega je osuđen na 15 godina robije.

Napad na kasarnu "Monkada" se, međutim, pretvorio u pravu katastrofu. Većina članova Kastrove ekspedicije je pobijena na licu mesta. Jedan manji broj je pobegao, dok je sam Fidel Kastro, sa još 28 drugara, poslat na robiju. Kastru je tada bilo svega 27 godina. Bio je mlad pravnik, poznat po svom neukrotivom karakteru, briljantan govornik, vrhunski sportista, "buntovnik po rođenju".

MALO je ko onda verovao da će se Kastro ikada vratiti na političku scenu Kube. Međutim, dve godine kasnije, on je izašao iz zatvora. Zakačila ga je opšta amnestija koju je režim Fulgensija Batiste dao za sve političke zatvorenike. Sam Batista, koji će prekasno shvatiti da je to bila kobna greška njegovog života, očigledno da onda nije mnogo držao do opasnosti od Kastra. Mora da je bio poverovao da je tom mladom buntovniku, posle onog šta mu se desilo na "Monkadi" i posle robije, dosta revolucije i zaletanja.
Kastro je odmah po izlasku iz zatvora, preko SAD, otišao u Meksiko. Sa njim je krenuo i brat Raul i nekoliko drugova koji su preživeli "Monkadu".

- Naš otac Anhel - ispričao mi je mnogo godina kasnije Kastrov stariji brat Ramon, direktor jedne farme na Kubi - bio se onda pomirio sa time da je Fidel stavio glavu u torbu i da će za njega teško biti spasa. Žalio je samo zbog Raula. Nije nikako mogao da oprosti Fidelu što Raula vuče za sobom, što će mu negde slomiti vrat.

Kada se domogao Meksika, Kastro je preko štampe poslao poruku režimu u Havani: ne zavaravajte se, ja dolazim što pre budem mogao, da dovršim ono što sam započeo na "Monkadi" i da Kubu oslobodim diktature.

Niko, pa ni sam režim u Havani, nije uzimao ozbiljno te njegove pretnje iz Meksika. Če Gevara jeste.

FIDEL Kastro i Če Gevara sreli su se sredinom jula 1955. godine u kući Kubanke Marije Antonije Gonzales, u srcu Sijudad Meksika. Če je u tu kuću ušao u osam časova uveče, a izašao je iz nje ujutru u zoru. Razgovarali su te noći njih dvojica punih deset časova.

- O čemu? - zapitao sam Hildu Gadea, koja je te noći uzalud čekala da se njen verenik vrati na spavanje.

- Pa, valjda o revoluciji - kazala je ona. - Posle tog susreta više nije pominjao putovanje u Kinu. Bio je drugi čovek. Če je te noći, očigledno, postao član Kastrove ekspedicije za osvajanje Kube. I "fidelista" zauvek.

Gevara je već sutradan, kako se priseća njegova bivša žena, obavestio svog druga Toresa da odustaje od Kine, da nikuda ne ide. Tog istog dana vratio je kartu za brod za Šangaj.

- Sastajali su se bar tri puta nedeljno - priča Gadea. - Če mi nije pričao o tome šta se sprema, ali sam naslućivala da se Kubanci spremaju za pohod na Kubu i da će on ići sa njima. Nisam ga odgovarala, valjda zbog toga što sam znala da u tome nemam nikakve šanse. Onda sam ga već dobro poznavala. Priznajem, u dubini duše, bila sam zabrinuta zbog svega toga. I meni je to onda ličilo na avanturu, ali sam se uzdržavala da o tome govorim.

Če, očigledno, nije sumnjao. On je bio uveren da je, konačno, sreo čoveka koji, ne samo da zna šta hoće, nego je spreman da to šta hoće i uradi.



"MALA MOJA, MAO"
JEDINO što je Čeu ostalo od nesuđenog puta u Kinu, bio je nadimak koji je dao svojoj ćerki Hilditi koja se rodila pre nego će sa Kastrom otići na Kubu.
Sva njegova pisma iz Sijera Maestre, a kasnije i iz sveta, počinjala su:
"Mala moja Mao..."
Če je, očigledno, teško preboleo Kinu i Mao Ce Tunga.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (5)

Gerilac u krvi

PIŠE: Borislav LALIĆ
A ONDA je kucnuo čas istine. Posle priprema koje su trajale više od godinu dana, Kastrova ekspedicija je bila spremna da krene u oslobađanje Kube.

Kastro je za ekspediciju kupio staru i prilično izrabljenu jahtu "Granma". Na brodu je bilo mesta za 25 ljudi, a Kastro je ukrcao njih 82. Tolika je bila njegova ekspedicija.

Među Kubancima je, kao jedini stranac, bio i argentinski lekar Če Gevara. Njemu je bilo namenjeno da se brine o zdravlju ekspedicije, ali će se ubrzo pokazati da tako nije bilo suđeno.
Brod je isplovio iz meksičke luke "Tukspan" kod Vera Kruza 25. novembra 1956. godine. Na obale Kube, tamo negde u podnožju planine Sijera Maestra, brod je trebalo da stigne ujutro 30. novembra. Sa pripadnicima pokreta "26. jul", koji je dobio ime po onom napadu na kasarnu "Monkada", bilo je dogovoreno da se organizuju manifestacije u gradu Santjago de Kuba, a da specijalne grupe tog pokreta dočekaju ekspediciju u blizini obale.

Sve je krenulo naopako. Snažno nevreme je tih dana zahvatilo područje Meksičkog zaliva. "Granma" samo što se nije raspala. Počela je da propušta i vodu. Većinu članova ekspedicije je zahvatila morska bolest. Put se odužio. Nije više bilo ni hrane. A onda je došlo i ono najgore. Umesto 30. novembra, "Granma" je na obalu prispela 2. decembra 1956. godine, i to na pogrešno mesto. Režim diktatora Batiste bio je obavešten o ekspediciji i priredio je Kastru paklen doček. Desilo se nešto slično "Monkadi", čak možda i gore. Od 82 člana ekspedicije preživelo je samo njih 16 i to u dve odvojene grupe, koje su se na obroncima Sijera Maestre spojile posle nekoliko dana lutanja.

MEĐU preživelima bili su i braća Kastro i Če Gevara. Dan posle nesrećnog iskrcavanja sa "Granme" i masakra u priobalnim močvarama i plantažama šećerne trske u podnožju Sijera Maestre, Kastro je uz sebe imao samo dvojicu saboraca - Faustina Pereza i Univerza Sančeza. On u tim trenucima nije mogao znati šta se zbilo sa ostalima.

Posle tri dana lutanja i skrivanja, Kastro je zapitao svoje saputnike da li brda uz koja su počeli da se penju pripadaju vencu Sijera maestre. A kad je dobio potvrdan odgovor, zagledao se u vrh planine, ćutao je neko vreme, a onda je kazao:

- Batista je izgubio ovaj rat...

Njegovi saputnici nisu progovorili ni reči.

Dan kasnije, kad se iz šume pojavila još jedna grupa preživelih "brodolomnika", među kojima su bili Raul Kastro, Če Gevara, Huan Almeida i njih još šestorica, Kastro je počeo da se ponaša kao vojskovođa.

Bilo ih je ukupno šesnaest. Revolucija je mogla da počne.

O tom spajanju dve grupe "brodolomnika" piše u svojim sećanjima Rene Rodriges, jedan od članova te ekspedicije. On je bio u grupi sa Čeom.

- Kad smo se svi okupili - priča Rodriges - Kastro je rekao:
"Sada znam da su dani diktatora Batiste odbrojani", kazao je zagledan preko nas i beskrajnih planataža šećerne trske, prema Havani.

- Sledio sam se - kaže Rodriges. - Pa ovaj čovek je lud, pomislio sam, ali nisam ništa rekao.

JEDINI čovek koji u tim trenucima, izgleda, nije sumnjao u taj "ludački optimizam" Fidela Kastra bio je "trupni lekar i jedini stranac u ekspediciji Ernesto Če Gevara.

Otkako je sreo Kastra u kući Marije Antonije u Meksiku, Če je bio potpuno opsednut njime. Taj čovek atletske korpulencije i magnetske ličnosti u potpunosti ga je sludeo i zauvek uzeo pod svoje.

Na svojim čestim i dugim lutanjima po Latinskoj Americi, razapetoj između bede i nade, on nigde nije sreo takvog čoveka. Nije ga bilo ni u Gvatemali, a tamo je bilo ljudi koji su hteli da se bore, da je samo imao ko da ih povede.

Če je u Kastru našao vođu i oslonac za sva ona njegova romantična sanjarenja o revolucionarnom preobražaju "zelenog kontinenta", za svoju pesničku i avanturističku dušu, za sve one potajne i veličanstvene juriše na donkihotovske vetrenjače.

Če je osećao da samo Kastro može da ga povede tim stazama, da je našao vođu.

Slabašan i iscrpljen, teško je disao i još teže koračao dok su se peli obroncima Sijera Maestre, ali nije sumnjao u ono što je Fidel rekao.

U dubini svog ljudskog i intelektualnog bića, Če jeste bio revolucionar, ali nešto drugačijeg kova od onih revolucionarnih pregalaca koje je "klesala" leva teorija od Lenjina pa naovamo. On je bio revolucionar, ali sa bitnim komponentama sanjara, pesnika i avanturiste.

Če Gevara je, bez velike bojazni od preterivanja, bio daleki potomak "tužnog viteza od La Manče" Don Kihota.

KASTRA je, takođe, privlačio taj neobični mladi čovek iz Argentine. On kao da je u Čeu našao "drugu polovinu" svoje revolucionarne ličnosti - onu nebesku, pesničku, maštarsku. Kastro jeste bio veliki optimista i vizionar, ali on je u svakom trenutku čvrsto stajao na zemlji. Če je leteo.

Če je već posle nekoliko sedmica "vojevanja" na Sijera Maestri bio vojnik kubanske revolucije.

- Prošli smo kroz prvu našu bitku - napisao je kasnije Kastro - i Če, koji je bio naš trupni lekar, već je postao i naš vojnik. Prošli smo kroz drugu pobedničku bitku i Če više nije bio samo naš vojnik i naš lekar, nego i naš najistaknutiji borac u toj bici.

Kastrovi gerilci sa Sijera maestre ubrzo će zaboraviti da je Če ikada bio lekar. On je postao jedan od "vođa" pobunjeničke vojske, uz samog Kastra, najistaknutija i najpopularnija ličnost među njegovim "barbudosima".

"Bio je najneobičniji među svim našim revolucionarima", napisao je Kastro o Čeu. On je spadao među one ljude koje odmah zavolite zbog njihove jednostavnosti, divnog ljudskog karaktera, drugarskog ophođenja sa svima, zbog njihove ličnosti. A uz sve to, Če je bio virtuoz gerilske borbe. Ako je kao gerilac imao Ahilovu petu, onda je to bila njegova preterana hrabrost, njegovo potuno preziranje opasnosti.

U martu 1957. godine, u Sijera Maestri, Kastro je saopštio Čeu da je od tog trenutka "el komandante" - major kubanske vojske. Tako je Če dobio najviši čin u kubanskoj revolucionarnoj vojsci.


RAZVOD
NEKOLIKO sedmica posle pobede Kastrove revolucije, Hilda Gadeo je iz Perua, sa ćerkicom Hilditom, doletela u Havanu. Na Aerodromu "Hose Marti" dočekao ih je Če Gevara, zagrlio svoju ćerku Mao i rekao Hildi:
"Među nama je gotovo. U mom životu postoji druga žena. Sreo sam je u Santa Klari..."


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Superstar foruma


Nista

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 82508
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.54
ČE GEVARA - ŽIVOT, SMRT, LEGENDA (6)

Na prepad - guverner

Piše: Borislav LALIĆ
FRANCUSKI novinar Viktor Franko, koji je u prvoj godini posle pobede Kastrove revolucije posetio Kubu, prvo je otišao kod slavnog američkog pisca Ernesta Hemingveja, koji je tada živeo i stvarao u okolini Havane i gajio je otvorene simpatije za Kastra još dok je ovaj bio u Sijeri Maestri.

- Šta mi savetujete da vidim na Kubi? - zapitao je izveštač "Frans soara" Hemingveja.

- Potražite Če Gevaru - odgovorio je pisac. - Taj mladić nije Kubanac, ali ga Kubanci smatraju svojim. On je i mene veoma impresionirao i zainteresovao. To je fascinantna ličnost, redak čovek...

Če je na Kubi već bio u svom elementu. Pisao je članke, organizovao novu vlast, putovao po svetu kao novi kubanski ambasador, a u intervalima, kada god je za to bilo mogućnosti, vodio je duge razgovore sa Fidelom Kastrom. Ti razgovori su znali da potraju i po celu noć, kao onaj u Meksiku kada su se prvi put sreli.

U međuvremenu, Če je postao direktor kubanske Centralne banke, što je mnoge iznenadilo, jer je njegovim drugovima i poznanicima bilo teško da zamisle da taj revolucionar, pesnik i pustolov, može sesti u bankarsku fotelju. Ali, seo je, i to na način koji samo Kastru i njemu može da priliči.

Naime, onda se pričalo da je Če sasvim slučajno postao direktor banke.

- Je li to istina? - zapitao je francuski novinar Viktor Franko Čea.

- Jeste - odgovorio je ovaj. - Jednog dana na sednici ministarskog saveta skoro da sam bio zaspao. Bio sam umoran i neispavan, a bilo je i vruće. U jednom trenutku Fidel je zapitao da li među nama ima nekog ko je ekonomista. Meni se učinilo da pita da li je neko od nas komunista. I javio sam se, a da nisam ni znao zašto pita. Fidel je onda rekao da ću ja biti direktor Centralne banke. Trgao sam se, ali bilo je kasno.

- Da li je zaista bilo tako? - insistirao je novinar.

- Možeš slobodno i napisati i ispričati bilo kome da sam ti to ja lično kazao. Bilo je tako.

- A da li ste vi onda bili komunista?

- Jesam, ali nemam nikakvu člansku kartu da ti pokažem. Moraš mi verovati na reč.

TEK, svejedno, iz trezora Centralne kubanske banke počele su da izlaze novčanice sa onim kratkim i karakterističnim potpisom "Če".

Ako se izuzme Kastrov govor odbrane na suđenju posle napada na kasarnu "Monkada" 1953. godine, kubanska revolucija je došla na vlast bez ikakvog definisanog političkog programa i bez određene ideologije.

Kastrov revolucionarni poduhvat sa Sijera Maestre bio je jedna od najbriljantnijih narodnih pobuna u ovom veku, ali teško revolucija u striktnom smislu te reči. To je Kastro i sam priznao kada su njegovi "barbudosi" pobedonosno ušli u Havanu.

- Revolucija tek sad počinje - rekao je on.

Če se u tom periodu pokazao kao glavni teoretičar kubanske revolucije. On je jedini, izgleda, bio u stanju da iz maratonskih razgovora, koje je vodio sa Kastrom, izvuče suštinske ideje i svemu tome da teoretsko objašnjenje i pisanu formu.
Već u prvoj godini posle revolucije, Če je publikovao svoje prvo teoretsko delo "Gerilsko ratovanje". Polazeći od iskustava kubanske revolucije i realnosti Latinske Amerike, za koju je imao najviše razumevanja i saznanja, Če je u tom delu postavio sledeće tri postavke:

- Narodne snage u bilo kojoj zemlji Latinske Amerike mogu da dobiju rat protiv regularne vojske;

- Ne mora se uvek čekati da se steknu svi uslovi za revoluciju. Pobunjeničko žarište, što će reći stvaranje gerilskog pokreta, makar u reduciranim dimenzijama, može biti dovoljno da se ti uslovi stvore i da revolucija krene;

- Kada je reč o Latinskoj Americi, planina, a ne grad, je pravo mesto oružane borbe. Gerila u planinama i džunglama, a ne gradski oružani poduhvati, predstavlja političko-vojnu prethodnicu moguće revolucije - socijalističke, antiimperijalističke i antioligarhijske.

ČE je, kao i Kastro, verovao u latinoameričku revoluciju, isto kao što su obojica bila ubeđena da se na tom kontinentu ništa ne može uraditi bez upotrebe sile.

- Niko ne može sprečiti izvoz jednog primera - rekao je Če Gevara na Interameričkoj konferenciji u Punta del Este. SAD bi to htele, ali primer nije roba pa da se zaustavlja na granici.

Ono šta Fidel Kastro i Če Gevara onda nisu mogli, ili nisu hteli da shvate, to je da kubanska revolucija ne samo da neće izazvati i podstaći nove revolucionarne požare u zemljama Latinske Amerike, nego da će ih baš "zaslugom" svog primera, ukočiti i onemogućiti za jedan duži period.

Kubanska revolucija, naročito kada je sredinom 1961. godine počela da "crveni", izazvala je takva reagovanja i takva strahovanja u Americi da je u Vašingtonu zauzet strategijski i definitivan stav da se ni po kakvu cenu ne sme dozvoliti da se "nova Kuba" igde ponovi na "zelenom kontinentu".

Če Gevara, a naročito Fidel Kastro, će to shvatiti sedam godina kasnije, na primeru "pobunjeničkog žarišta" u Boliviji, koje je ugašeno pre nego je i zapalilo plamen revolucije. U gašenju tog "žarišta" presudnu ulogu je odigrao Vašington, a ne bolivijska armija.

No, svejedno, Če je onda već usmerio svoj pogled prema Andima.



GDE JE ČE?
DOK je Če putovao po svetu kao Kastrov "leteći ambasador", njegova nova supruga Aleida je u Havani rađala decu - sve jedno za drugim. U tih pet-šest godina njihovog braka izrodila ih je četvoro - ćerke Aleidu i Seliju i sinove Ernesta i Kamila.

U međuvremenu on je na Kubi bio direktor Narodne banke, ministar industrije, jedan od Kastrovih prvih vojnih zapovednika, a pre svega teoretičar kubanske revolucije.

Tako je bilo do 14. marta 1965. godine. A onda je Če nestao, kao da je u zemlju propao.


Izvor: Novosti
IP sačuvana
social share
"Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup."
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


主天下

Zodijak
Pol
Poruke 2225
Zastava in the back of your mind ;-)
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 1.0.7
Umro (tj. ubijen) je dovoljno rano da se ne pretvori u diktatora kao Ho Chi Minh ili diktatora-karikaturu kao Fidel.

Ne verujem da nije cinio zlocine, verovatno jeste, jednako kao sto su ih cinili i svi pobednici -- samo se o zlocinima ovih drugih skoro nikad ne govori.

Mislim takodje da jeste bio heroj. I budala, sto obicno ide jedno s drugim. Heroji nisu proracunati liferanti.

Zato zlocini liferanata i npr. zeleznicara koji su obezbedjivali da vozovi redovno odlaze u Auschwitz, naplacujuci Jevrejima u stocnim vagonima povratnu kartu drugog razreda, i jesu mnogo strasniji u svom cinizmu...
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2 3 ... 9
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.085 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.