Antun Nalis

Antun Nalis (Zadar, 4. veljače, 1911. - Zagreb, 14. veljače 2000.), hrvatski filmski i tv-glumac

Studirao pravo u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amaterskoj družini u Šibeniku, a na filmu debitira 1949., glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953.) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergstrom, 1955.). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955.) otkriva se kao nadaren komičar i glumac intuicije, te na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvaruje mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igranih filmova pod naslovom Baltazar te u tv serijama Naše malo misto (D. Marušića i Velo misto (J. Marušića). Ipak najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966.), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom. Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo 1975.

Ostale važnije uloge:
Sinji galeb (B. Bauer, 1953.);
Zle pare (V. Stojanović, 1956.);
H-8 (N. Tanhofer, 1958.);
Karolina riječka (V. Pogačić, 1961.),
Martin u oblacima (B. Bauer, 1961.);
Sreća dolazi u devet (N. Tanhofer, 1961.);
Zvižduk u osam (S. Mrmak, 1962.);
Dvostruki obruč (N. Tanhofer, 1963.);
Glineni golub (T. Janić, 1966.);
Kaja ubit ću te! (V. Mimica 1967.);
Goli čovik (O. Gluščević, 1968.);
Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969.);
Družba Pere Kvržice (V. Tadej, 1970.);
Prvi splitski odred (V. Berčić, 1972.);
Vlak u snijegu (M. Relja, 1976.);
Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978.);
Čovjek koga treba ubiti (V. Bulajić, 1979.);
Pad Italije (L. Zafranović, 1981.).

Izvor: Wikipedia