(Petar Janjatovic, Yu Rock Enciklopedija, )

Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (1956.) i Srdjan Saher (1956.) osnovali neformalnu grupu Komuna sa kojom su dve godine neobavezno svirali. U to vreme Rundek je studirao knjizevnost, pisao je za novine, a jedno krace vreme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pevac i povremeni gitarista Darko Rundek, basista Srdjan Saher, bubnjar Boris Lajner i gitarista Ozren Stiglic. U pocetku su vezbali u prostorijama avangardnog pozorista Kugla glumiste sa kojima su tesno saradjivali.

 Na samom pocetku karijere Boris Lajner je paralelno svirao sa njima i sa grupom Azra, sve dok u Haustor nije dosao bubnjar Zoran Perisic. Ubrzo su se grupi prikljucili saksofonista Damir Prica, klavijaturista Zoran Vuletic i trombonista Nikola Santro. Zahvaljujuci pomoci Drazena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju dve pesme, a "Moja prva ljubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gde ostavljaju odlican utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao i reziju na Kazalisnoj akademiji, i Sahera koji je izucavao etnologiju. doneo je sasvim specifican amalgam na tadasnjoj muzickoj sceni. Rundek je ponudio siroka interesovanja, a svoj nastup obojio teatralnoscu, pantomimom i asocijativnom sminkom. Saher je pre Haustora svirao sa Branimirom Stulicem, a svoj muzicki sklop zasnovao je na iskustvima strane i domace etno muzike. Siroko polje novog talasa omogucilo im je da svoje ideje neometano realizuju. Pocetkom 1981. godine snimaju prvi singl tako sto za pesmu "Moja prva ljubav" bubnjeve svira Lajner, a za "Pogled u bolju buducnost" Perusic. Zatim nastupaju na koncertu u beogradskom Domu omladine u okviru "Pozdrava iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo kazaliste koje je posle njih sviralo. Vec u prolece dobijaju novog bubnjara, Srdjana Gulica, sa kojim rade debi album "Haustor". Na ploci su se nasle dinamicnije Rundekove pesme "Radio"i "Mijenjam se" i pomalo misticne i psihodelicne Saherove "Duhovi", "Crni zbir" i "Lice". Saherov hit "Moja prva ljubav" je i na albumu centralni dogadjaj, diskretno inspirisan pripovetkom "Devojke u letnjim haljinama" Irvina Soa. On se autorski ogleda u licnoj i nostalgicnoj "'60-'65". Na ploci se nije pojavila pesma "Radnicka klasa odlazi u raj" jer je, navodno, bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploce odlucili da pesmu odstrane, tako da je vec odstampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendic koji je i u nekoliko pesama odsvirao gitaru.

Debi plocom, bogatom svezim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se nametnuli kao jedan od vodeca cetiri zagrebacka benda iz perioda novog talasa. Tako sa grupom Sarlo akrobata sviraju ispred Gang of Four na zagrebackom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome je pored pesama "Zima" i "Majmuni i mjesec" i pesma "Capri", posvecena njihovom saksofonisti Damiru Prici Capriju.

Pripreme za drugu plocu prekida njihov odlazak u JNA februara 1982. godine. Rad nastavljaju pocetkom 1983. u postavi Rundek, Saher, Prica, Gulic i novopridosli gitarista Zoran Zajec. Uz saradnju bogate duvacke sekcije i u produkciji @eljka Brodarica Jappe snimaju kljucni album "Treci svijet". Ploca precizno razvija njihovo istrazivanje drugacijeg zvuka, koje se krece od reggae muzike, preko latinoamerickog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se u tekstovima inspirise stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturistickih filmova. Pesme "Neobican dan", "Zadnji pogled na Jersaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza laznih imena" ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada retko sretanu u domacoj muzici. Na albumu se nasla i inkriminisana pesma "Radnicka klasa odlazi u raj", jer je, izgleda, politicko vreme sazrelo za nju.

 Uprkos odlicnom albumu, turneja nije prosla uspesno. Saher i Gulic 1984. godine napustaju grupu i osnivaju sastav Brojani. Sledeci album "Bolero" Haustor radi u sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploca je snimljena delimicno sa ritam masinom a Rundek je svirao bas. U radu na ploci ucestvovali su Jurij Novoselic (alt sax i sintisajzer), Rastko Milosev (gitara), Nevena Franges (klavijature), Srdjan Gulic (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade Serbedzija (recitativ), te zenski prateci vokali, devojke iz grupe Naturalna mistika i glumica Anja Sovagovic. Producenti ploce bili su Dragan ^acinovic i Mitar Subotic (Rex Ilusivii). Ploca im donosi drugi veliki hit u karijeri, pesmu "Ena", ali tu su i efektne "Sejn", "Ja zelim", "TV man", "Sejmeni" kao i "Take the Money and Run" sa elementima rap muzike. Na koncertima povodom ploce sa njima su opet svirali Gulic, Prica i Santro, a pridruzili su se i basista Mario Barisic (ex Trobecove krusne peci), klavijaturista Alan Bjelinski (ex Aerodrom) i trubac Igor Pavlica. Godine 1986. sa pesmom samo na cas nastupaju na Zagreb festu, a 1988. objavljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal opet je komponovao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedusic. Od novih clanova na ploci su svirali basista Marino Pelajic (ex Film) i klavijaturista Julije Reljic. Kao gost, bas je u pet kompozicija svirao Saher. "Tajni grad" je odrzao standard koji su sami postavili, a pesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitas", "Uhode" i druge omogucile su im jos bolju komunikaciju sa publikom.

Uoci priprema petog albumaza koji je snimljeno nekoliko pesama, Haustor 1990. godine prestaje sa radom. Rundek se sa porodicom preselio u Pariz, Saher je svirao u grupi Naturalna mistika, zatim je osnovao Vjestice, a Prica sa gitaristom Draganom Pajicem i bubnjarom Ivanom Marusicem Klifom nastavlja u free jazz grupi Cul-de-Sac. Taj sastav je neformalno delovao od 1987. godine cesto priredjujuci koncerte na ulici i u podzemnim prolazima. Radili su muziku za animirane filmove, pozorisne predstave trupa "Kugla glumiste", "Coccolemocco" i "Dogadjanja" i objavili niz samostalnih izdanja medju kojima se izdvajaju kasete "L'equipe extraordinaire" iz 1988. i "Return of the Hit Single and Other Songs" iz 1989. godine. Na njihovim nastupima i snimanjima povremeno je ucesce uzimao i Darko Rundek svirajuci gitaru i bas. Sa pocetkom rata Cul-de-Sac preselili su se u Amsterdam. Ostali clanovi Haustora povukli su se iz muzike.

Paralelno sa karijerom u Haustoru, Rundek je radio kao asistent rezije u pozoristu, povremeno je glumio u predstavama, rezirao je radio drame, a 1990. napisao je muziku za film "Orao" Zorana Tadica. Tokom ratnih godina Rundek je neko vreme bio zaposlen kao muzicki urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponovao muziku za pozorisne predstave. Sa Vedranom Petrinelijem (muzicki urednik na RFI) i violoncelistom Arnoldom Asarom snimio je sest pesama koje su bile predvidjene za objavljivanje u Italiji. U Parizu je organizovao i dva klupska nastupa improvizovanog Haustora u postavi: Rundek (vokal, gitara), Boris Leiner (bubnjevi), Toma Tanaskovic (gitara, bivsi menadzer Riblje corbe koji je u to vreme ziveo u Parizu), Aleksis Rosos (sax) i beogradjanin Pavle Kovacevic (klavijature i bas). Krajem 1995. godine Rundek se vratio u Zagreb, okupio sastav i odrzao seriju prihvacenih koncerata (10 000 ljudi u Zagrebu), jer interesovanje za pesme Haustora nije jenjavalo tokom godina. U vreme najvece inflacije 1993. godine u Srbiji su se pojavila dva piratska diska na kojima su reizdata sva cetiri albuma grupe. Krajem 1995. godine u Hrvatskoj je objavljena kompilacija njihovih najvecih hitova sa izborom od osamnaest pesama. U isto vreme, a paralelno sa koncertima Rundek banda (koji cine clanovi reggae grupe Naturalna mistika) po Hrvatskoj, objavljen je CD "Ulje je na vodi" na kojem se nasao snimak nastupa Haustora odrzanog 6. januara 1982. godine u Kulusicu. Kao gosti sa njima su te veceri nastupili Jurij Novoselic (alt sax) i Stanko Juzbasic (udaraljke). Uz njihov standardni materijal tu je i sest ranije neobjavljenih pesama. Doduse, slab kvalitet snimka ne nudi validan koncertni dokument njihove porslosti.

Krajem 1996. godine Rundek je objavio prvu solo plocu "Apokalipso" na kojoj se, uprkos zanrovskoj raznovrsnosti, u temama "Crni dusi", "Strajk zeljeznicara" (song iz predstave "Ne" izvedene u Mostaru 1990. godine), "Suvar i varivo", "Za nas", drzi stila koji je sa Haustorom proklamovao. Naslovna pesma je ujedno muzicka tema iz istoimene predstave teatra ITD koju je rezirala Rundekova supruga Sandra Hrzic. Plocu su producirali Rundek i Davor Roko, a svirali su provereni saradnici: Damir Prica (sax), Boris Leiner (bubnjevi), Jurij Novoselic (sax), Nikola Santro (trombon).

Posle 1997 (dodatak)

Uz brojne pomenute projekte u kojima je Darko Rundek ucestvovao ne sme se preskociti ploca Radete Serbedzije "Mnoge smo i mnogo voljeli" na kojoj se nalazi genijalna, a malo poznata, pesma "Na nesto me sjeca taj grad" koju su njih dvojica otpevali zajedno sa Arsenom Dedicem. U prvoj polovini 2000. godine Rundek je objavio i drugi solo album pod nazivom "U sirokom svijetu". Na prvo slusanje ova ploca odudara od gotovo svega sto je Haustor radio, pa u velikoj meri i od "Apokalipsa". Izbor pesama ponovo pokriva ogroman spektar razlicitih zanrova: od obrade "Ay Carmela", pesme iz spanskog gradjanskog rata, preko zarazne "Uspomene", delom otpevane na francuskom, do tradicionala "Ljubav se ne trzi" (istu stvar su obradile i Vjestice na jednom od svojih albuma). Iako je album delimicno razocarao neke poklonike Haustora dobio je odlicne kritike. Krajem 2000. godine, tacnije od 20. do 22. decembra, Rundek je sa svojim bendom (Gulic, Santro, Pavlica, ...) odrzao je tri istorijska koncerta u beogradskom SKC-u i Hali sportova, kao prva znacajnija grupa iz Hrvatske koja je posle rata dosla u Srbiju. Koncerti su zavrsavani posvetom Milanu Mladenovicu i pesmom "Ona se budi". Naredne godine Rundek nastupa na novosadskom festivalu EXIT01 i postaje miljenik tamosnje publike, te se pojavljuje i na naredna dva EXITa. U jesen 2002. godine objavljuje i treci solo album pod nazivom "Ruke". Promotivna turneja obuhvata gotovo citavu bivsu SFRJ i zavrsava se sa sest trijumfalnih koncerata u beogradskom SKCu. Novi album predstavlja nastavak Rundekovih istrazivanja po raspustanju Haustora i donosi s jedne strane vrlo hermeticne i izuzetne naslove poput "Kube". "Iste slike", "Mlin reggaea", a sa druge lako slusljive hitove kao sto su "Makedo" ili "Ruke". Album je prodat, po nekim izvorima, u nevrovatno velikom tirazu, posebno na teritoriji Srbije i Crne Gore. Tokom proleca 2003. godine Rundek formira novi bend, Rundek Cargo Orchestra, pretezno od muzicara sa kojima je snimio "Ruke" i sa njim odlazi na turneju po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Crnoj Gori.

Last Update: Januar 2005.

preuzeto sa http://www.klikeri.co.yu/tajnigrad

Haustor

Haustor je zagrebački novotalasni muzički sastav, osnovan 1979, a prestao je postojati 1990.

1979-1982

Koreni grupe sežu u sastav Komuna, koju su radi neformalnih svirki 1977. osnovali Darko Rundek i Srđan Sačer. Sam Haustor je stvoren dve godine kasnije, a činili su ga pevač i solo-gitarista Rundek, ritam-gitarista Ozren Štiglić i basista Srđan Sačer. Kako su vežbali u prostoriji Kugla glumišta, koju su delili sa sastavom Azra, ispočetka im je na bubnjevima pomagao njihov bubnjar, Boris Leiner, a onda im se priključio prvi stalni bubnjar, Zoran Perišić. Postavu su upotpunili saksofonista Damir Prica, zvan Kapri, i trombonista Nikola Santro, koji je istovremeno svirao i u orkestru zagrebačkog HNK. Rundek je u novu grupu uneo svoja pozorišna iskustva, a Sačer svoje etnomuzikološke interese. Liberalna pankersko-novotalasna atmosfera je omogućila istraživanje raznih polja muzike i Haustor je te mogućnosti maksimalno iskoristio. Grupa se kalila po koncertima, na kojima im se redovno priključivao Jurij Novoselić iz grupe Film (u njoj poznat kao Kuzma Videoseks), a zauzvrat je s ovima na koncertima ispočetka nastupao Santro.

Godine 1981. snimaju prvi singl u produkciji Huseina Hasanefendića, vođe Parnog valjka. Udarnu stranu ploče je zauzela pesma koja se već vrtela po radijskim programima i s kojom je sve više ljudi identifikovalo sastav. Bila je to Sačerova Moja prva ljubav, na kojoj je solo na saksofonu odsvirao Novoselić. Iako je na svojim plećima ponela velik deo zasluga za definitivan proboj Haustora, ta je pesma, kako je vreme odmicalo, grupi postajala svojevrstan kamen oko vrata. Na B-strani singla se našla isto tako Sačerova pesma, Pogled u BB, koja je pokazala da momci imaju sluha i za angažovanije teme. Kako je singl sniman u vreme kad su se u grupi događale određene personalne promene, Perišić je, koji je tada napustio sastav, svirao samo na drugoj strani ploče, dok je na prvoj kao bubnjar opet uskočio Leiner. Na jednom su nastupu u sklopu manifestacije Pozdrav iz Zagreba ukrali koncert Prljavom kazalištu, kojem su bili predgrupa. Rundek se u to doba na sceni pojavljivao kao pantomimičar lica obojenog u belo, u plavom radničkom kombinezonu i uz improviziranu pantomimu.

U grupu nakon toga dolaze novi bubnjar, Srđan Gulić, koji će s njom ostati do samog kraja, a zvuk obogaćuje i klavijaturista Zoran Vuletić (do tada su se klavijaturama sporadično bavili Prica i Santro). Iste su godine snimili i svoj prvi, istoimeni album, opet pod Hasanefendićevom producentskom palicom. Kao najava long-plej ploče je izašao singl sa dve stvari s nje, Sačerovom pesmom Radio i Rundekovom Crni žbir. Izvorna je koncepcija album podelila na prvu, uglavnom Sačerovu stranu i drugu, uglavnom Rundekovu. Ali jedna od pjesama, Radnička klasa odlazi u raj, je zapela za oko vlastima koji su već i sam naslov držali isuviše provokativnim da bi mogla proći. I tako je prvu stranu ploče, umesto predviđene, zatvorila Moja prva ljubav, za tu priliku skinuta s prvog singla grupe. Neki kritičari su smatrali da je jedini ozbiljni nedostatak ploče uvrštavanje po njihovom sudu ne baš najbolje verzije pesme Duhovi, koja je na koncertima pokazala mnoga svoja lica. Grupa je u svojoj muzici izmešala uticaje koji su došli s pankom i novim talasom, karipske uticaje (posebno one s Jamajke), te big-bendovsku strukturu deonica za duvačke instrumente. Ponudili su svež zvuk koji se razlikovao od onoga što je nudio ostatak tadašnje zagrebačke, hrvatske i jugoslovenske rok scene.

Iste je godine Zagrebačko muzičko bijenale odlučilo upriličiti dve rok večeri u zagrebačkom Domu sportova. Na jednoj su od njih Haustor zajedno s beogradskim sastavom Šarlo akrobata svirali kao predgrupa britanskoj grupi Geng of Four.

Krajem godine je Haustor, ovaj put u produkciji Stanka Juzbašića, snimio jednu od svojih najboljih ploča, singl Majmuni i mjesec / Zima / Kapri. U međuvremenu je iz grupe otišao Vuletić, što joj je uz novog producenta dalo čvršći zvuk. Ploča je nezasluženo prošla nezapaženo, jer je nije sledio album, već privremeni prestanak delovanja sastava radi odlaska njegovih članova na odsluženje vojnog roka. I danas se spekuliše o tome jesu li tada bile snimljene još neke njihove pesme, moguće za drugi album grupe, a povodom raznih godišnjica članovi sastava su najavljivali izlazak mini-LP ili maksi-singl ploče s neobjavljenim materijalima sastava, ali iza takvih je obećanja sledilo ćutanje.

1983-1990

Da je Haustor u tom trenutku imao pesama za LP, dokazuje snimak s njihovog oproštajnog koncerta. Pre odlaska u vojsku su se momci odlučili (privremeno) oprostiti od publike koncertom 6. siječnja 1982. u legendarnom Kulušiću. Nastup je bio koncipiran kao sećanje na koncert koji je grupa izvela pre 100 godina, a kojeg se, evo, sada, 2082. prisećamo uz jedinog preživelog učesnika prvobitnog koncerta, samog Rundeka. Uz sastav koji je snimio poslednji singl, nastupili su i verni Novoselić, te sam producent Juzbašić na udaraljkama. Koncert je snimljen, a taj snimak su, navodno bez ikakvih doterivanja, 1995. objavili Blin Dog Rekords i Dalas pod naslovom Ulje je na vodi (stih iz pesme Moja prva ljubav). Na tom snimku se čuje osam pesama (njihov standardni instrumentalni uvod u svaki koncert do tog doba Pali i vuci, Podne, Cijeli svijet je bolestan, Kad mi pukne film, Rundekova a kapela Da je s čisteg vina morje, Radnička klasa odlazi u raj, Sve znam, te Ne-običan dan, koja će uskrsnuti na idućem albumu grupe) koje do tog doba nisu snimljene niti objavljene. Uz verovatno drugačiju verziju pesme Duhovi (koji su lako mogli postati Haustorovom Ciklamom) i stvari sa trećeg singla, sasvim dovoljno materijala za ispunjavanje dve strane long-plej ploče.

No bilo kako bilo, članovi grupe su otišli u vojsku, a Haustor je mirovao godinu dana. No kad se vratio, više nije bio isti. Ozren Štiglić je u međuvremenu napustio sastav, tada su se za to iznosili „zdravstveni razlozi”, a zamenio ga je Zoran Zajec. No tim je odlaskom Haustor podosta izgubio, jer je u kombinaciji Štiglić–Rundek prvi svirao ritamsku, a drugi, povremeno solističku gitaru. Sada je Rundek preuzeo ritamske deonice, a Zajec solističke. I dok se samom Zajecu kao solo-gitaristu stvarno nema što zameriti, Rundek je definitivno inferioran Štigliću, jednom od boljih ritam-gitarista, i to ne samo u Hrvatskoj ili tadašnjoj Jugoslaviji. U međuvremenu je i Santro nestao (ali on samo privremeno), a postava je Rundek–Prica–Zajec–Sačer–Gulić 1984. snimila drugi studijski album grupe, Treći svijet. Ploča je snimana u studiju i produkciji Željka Brodarića. Sve su pesme zajednički potpisali Rundek i Sačer. Analiza kasnijih karijera njih dvojice otkriva da su dužnosti podelili prilično stereotipno – Rundek je pisao stihove, a Sačer muziku. Haustor je zato pesnički skrenuo u ono što je neki duhoviti kritičar nazvao Korto Malteze-rokom, iz koje se kolotečine Rundek neće tako brzo izvući. Muzički gledano, Treći svijet je bio prvi domaći autorski rege-album. Rege ovde ne treba shvatiti kao skidanje jamajčanskih uzora, već kao adaptaciju tamošnjih muzičkih dostignuća u domaćim okvirima. Na albumu se konačno našla i, ovde prilično neprimerena Radnička klasa odlazi u raj, a najbolje su pesme one na kojima gostuje tadašnji vođa sastava Aylu, Robert Lovrić, svirajući siku i keni (odnosno zamponi i kviku, kako piše na omotu), Skriven iza lažnih imena i naslovna Treći svijet. Grupi su se na scenskim nastupima pridružili Lovrić i Leiner.

No nakon ovog albuma je došlo do prvih ozbiljnih potresa u grupi. Sačer je držao da Treći svijet većim delom Rundekovo autorsko delo i smatrao je da sada i on ima pravo na ploču na kojoj bi dominirao. No Rundek se s time nije složio, već je hteo nastaviti dalje po istoj formuli. Autorski se dvojac razišao i Sačer je napustio grupu. U svojoj potrazi za južnoameričkim izvorom regea, prvo se pridružio grupi Ayllu, koja je negovala muzički izričaj potomaka Inka, zatim se s Gulićem (koji je ostao u članom Haustora i paralelno surađivao sa Sačerom) i kantautorom Nebojšom Stijačićem udružio u skupinu Brojani, a zatim je ista ritam-sekcija uz Novoselića osnovali minimalističku harkor-džez grupu Di-DiMelou, da bi se na kraju Sačer s Leinerom i Maksom Vilsonom skrasio u grupi Vještice. Izdao je i knjigu poezije, Cargo Cult. Sam Rundek je pak krenuo u svojevrsnu potragu za izgubljenim Haustorom.

Idući su album Haustora, Bolero, snimljen 1985, kao članovi grupe potpisali samo Rundek, Zajec i Prica, što po svemu sudeći znači da se grupa odlaskom Sačera našla u ozbiljnijoj krizi. No među gostima se spominju i Gulić, i Santro, i Novoselić, ali i trubač Igor Pavlica, koji će duže vreme sarađivati s Rundekom. Bolero je ustvari Rundekov solo-album, te se postavlja pitanje jesu li zadnja dva albuma Haustora zaista dela matične skupine ili pak solo-radovi njenog vođe. Bolero je inferioran onome što je Haustor radio dok je Sačer još bio njegov član, Rundek je poetiku s prethodnog albuma proširio i ponudio nekoliko ipak zanimljivih pesama, kao što su Šejn, Šal od svile ili pak čvršća Ja želim.

Dvije godine kasnije izdan je poslednji album Haustora. Rundek je na sebe preuzeo i produkciju i dizajn omota. Kao članovi grupe su navedeni Rundek, Zajec, Gulić, Prica, Santro, Pavlica, te sintesajzerist Julije Reljić i basist Marino Pelajić (dok je svirao u Filmu nazivao se Udo Barakudo). Kao gosti su tu Novoselić i Lovrić, ali i Sačer na četiri pesme. Tajni grad je u svakom slučaju bolji album od prelaznog Bolera (pesme su dorađenije i nema materijala za popunjavanje trajanja albuma), ali svejedno ostaje u kategoriji Rundekovih solo-dela. No on je ovaj put pružio priliku i nekom drugom: pesmu je Skidaj se smislila i izvela grupa Hipno. Iza tog se imena krila skupina Rejn Dogs, paralelni projekt Zajeca, koji je ovaj vodio s gitaristom i koautorom materijala Antom Perkovićem. Navodno je na izdanju na kaseti jedna pesma drugačije miksovana nego na vinilu.

Haustor je 1990. snimio nekoliko pesama za svoj idući album, ali grupa se jednostavno raspršila. Sam je Rundek s porodicom otišao živeti u Pariz. Povremeno je nastupao kao basista rok grupe Kul-de-sa. Haustor se okupio još dvaput kako bi nastupio u zagrebačkom Domu sportova, prostoru koji u vreme vrhunca svoje karijere ni u snu ne bi mogli popuniti. Prvi put je to bilo povodom desete godišnjice postojanja, kad su dali celovit presek svoje karijere. Na pozornici su se hronološki izmenjivale postave grupe, svaka od njih izvodeći svoj deo materijala sastava. Drugi je put to bilo 1996, kad su na istom mestu nastupili Rundek, Zajec, Sačer, Prica, Santro, Pavlica uz klavijaturista i hornista. Štiglić je nastupio tek kao gost, a ostali su gosti bili Lovrić, Leiner, Mals Vilson i Jurijev brat Sergej Novoselić na violini.

Prvi je album reizdan na CD formatu, uz dodatak pesama sa svih singlova grupe, a na CD-u je izdana i kompilacija iz cele karijere grupe.

Diskografija
Moja prva ljubav / Pogled u BB (SP, Jugoton 1981.)
Radio / Crni žbir (SP, Jugoton 1981.)
Haustor (LP, Jugoton 1981.)
Majmuni i mjesec / Zima / Kapri (SP, Jugoton 1981.)
Treći svijet (LP, Jugoton 1984.)
Bolero (LP, Jugoton 1985.)
Tajni grad (LP, Jugoton 1988.)
Tajni grad (MK, Jugoton 1988.)
1981, 84, 85, 88 (CD kompilacija, Kroacija Rekords – Silver Red Mjuzik Grup, 1995.)
Ulje je na vodi (CD, snimak oproštajnog koncerta pre odlaska u vojsku 6. I. 1982., Blind Dog Rekords - Dalas CD 124, 1995.)
Haustor (CD reizdanje prvog albuma i sva tri singla, Kroacija Rekords - Perfekt Mask, CD-D-K 5096122, 1997.)

Izvor: Wikipedia

Darko Rundek: Interview

Kaži nam nešto o samom nastanku grupe Haustor; koja je bila osnovna ideja, polazište?

Darko RUNDEK: Saher i ja smo se upoznali 78-e, 79-e godine. On je bio muzičar, istodobno i etnolog, arheolog, dok sam ja došao iz teatralnijeg, kabaretskijeg poigravanja. Srela su se dva elementa, a uz to — Saher se rado sjećao svoga gimnazijskog banda, i tako je počelo. Ime »Haustor« je odgovaralo jer je grupa imala veze s haustorskim dječjim maštarijama. Nismo bili jako mladi, ali je naša upornost doprinijela da zvučimo upravo tako. Imali smo koncept koji je ostao do danas — napraviti grupu u kojoj ćemo se igrati pravog banda. Radimo sve, svatko svira neki instrument, imamo turneje, snimamo ploče, cure nas vole.

Haustor nikad nije postao band tipa Bijelo dugme iako se to u jednom trenutku očekivalo: nakon Djevojaka u Ijetnim haljinama.

D. RUNDEK: To se ostvarilo onoliko koliko nam je to bilo opipljivo. Ponekad smo malo izašli iz okvira naivnosti, ali nikad se rad u grupi nije objektivizirao kao neki posao, ostvarivanje karijere. Uvijek je postojala dovoljna količina igre i neozbiljnosti.

Nakon poduže pauze uslijedio je Treći svijet

D. RUNDEK: Da, ta ploča je za nas same bila iznenađenje. Pričinila nam je veliki užitak, ali je dovela do nekih poteza unutar grupe jer smo morali primijeniti postavku zbog iznenadne mogućnosti profesionalizacije. Pojavili su se Ijudi koji bi to preciznije i profesionalnije radili. Treći svijet je objavljen nakon Saherova povratka iz vojske. U tom periodu smo dobro promislili i to, vjerojatno, daje tom LP-ju utemeljenost koju posjeduje. Sinteza mene i Sahera kao autora dosegla je vrhunac i nakon toga smo se razišli. On je htio voditi tu liniju do nekih novih konzekvencija, a za mene je to i bila krajnja granica moje prilagodljivosti, tako da više nismo mogli dalje...

Kako se razvijala glazbena svijest o tome što »Haustor« želi predstavljati kao grupa unutar pop glazbe?

D. RUNDEK; To mi nije najlakše ocjeniti. Moj subjektivni sud je da Haustor zauzima mjesto koje je prilično specifično, ne kolidira, ne susreće se s mnogo drugih bandova. Djelomično taj prostor zauzimaju jedno vrijeme EKV, Leb i sol, Lačni Franz - bendovi koji na svoj osobit način istraćuju komunikaciju i koji razvijaju svoj senzibilitet. Oni nisu populistički bendovi, više su autorski orijentirani; to bi se moglo nazvati autorskom glazbom.

Pojavom "Bolera" kod Haustora se pojavljuje video produkcija, stvaranje spotova. Nije li to bila svjesna namjera da se rade malo režiraniji spotovi nego što postoje u aktuelnoj produkciji pop glazbe?

D: RUNDEK: Ploča je imala polazište da se bavi jednim aspektom otklona od realnosti, prema projekciji, mašti. U pjesmama postoje filmične priče, i to jevjerovatno izazvalo takvu vrstu snimanja spotova. Svaka od tih pjesama je bila vezana za neki vid kulture.

Riječ je o intermedijalnosti...

Događa se da jedan medij interferira u drugi, da se krugovi asocijacija kreću unutar medijskog, ne samo stvarnog. Upravo Bolero se kreće unutar svijeta neke posredovane stvarnosti.

Kako je došlo do realizacije Tajnog grada, posljednje ploče?

D. RUNDEK: Tajni grad sam htio napraviti kao rezime jednog perioda. Imao sam osjećaj da je to posljednja ploča Haustora ili posljednja ploča u ciklusu rada projekta koji se zove »Haustor«, jer ima jos drugih stvari kojima se bavim, a koje tom projektu ne pripadaju Meni se Tajni grad čini, uz neke mane koje prepoznajem a ne želim ih imenovati, ploča jedne zrelosti, zaokruživanja neke autorske ideje. Ploča je raznolikija jer se u njoj sastaju neke linije koje su prije bile dominantne na pojedinim pločama.

Prošlo je gotovo dvije godine od objavljivanja Tajnog grada. Što je u pripremi?

D. RUNDEK: U pripremi je ploča koja će se zvati Dovitljivi mali čudaci. Nadam se da će izaći u veljači.

Trebala je izaći još prije dvije godine, ali se to malo oteglo. Ja nikad ne završavam materijale do kraja, nego ih ostavljam otvorene da bi ih u studiju završio. Upravo završavanje traje već godinu dana. Paralelno se priprema maxi-singl pod radnim naslovom Staro za novo. On je ideja firme Fame, a tu su dva osnovna motiva. Jedan od njih je da dvojica iz "Fame'-a rade u Jabuci, od kojih Alen kao D. J stalno osluškuje kako publika reagira. On je osjetio da je muzika novog vala u Jugoslaviji jako zanimljiva. Ona može biti relevantan činilac nove scene jer nisam primijetio da se nešto značajno dogodilo. Ocijenili smo da bi maxi-singl mnoge interesirao, one koji nisu mogli kupiti ploču prije deset godina. U međuvremenu su odrasli novi klinci koji to, također traže. Tu je i verzija Radničke klase koja odlazi u raj, a za koju mislim da je bolja nego na Trećem svijetu, pa zašto da se ne objavi. A kako nam je sad desetogodišnjica, to je dobra prilika za pogled unatrag. Na taj način bismo povezali stvari i stvorili osnovu za dalje. Staro za novo trebale bi činiti: Djevojke, Radnička klasa, jedna stvar s novog albuma i kratak dokumentarac, muzička priča, napravljena o nastanku pjesme Uzalud pitaš tko ide.

Prema čemu sad Haustor pretendira jer si spomenuo da je jedna faza iza vas, zaokruzena obljetnicom i maxi singlom?

D. RUNDEK: Mislim da će se i ova ploča oslanjati na staro. Sastav Ijudi je ostao isti; oni su se više okrenuli nekim drugim stvarima, ali ostaju prepoznatljivi. Ja sam si dao oduška u onom pravcu u kojem sam malo posustajao. Riječ je o fascinaciji ponavljanjem koje mislim još više ogoliti, s jedne strane, s druge, mislim na istraživanje same kvalitete zvuka. Riječ je o slojevitom pristupu koji se ne bi trebao izgubiti u radu pjesama. Kad se sve složi, vidjet ću u kojoj je mjeri moja potreba za jasno strukturiranom poetskom organizacijom. I dalje će biti pjesma, a atmosfera i muzika će živjeti s njom paralelno.

Sanja KOVAČEVIĆ